(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Povjest hrvatske"

This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 

We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the file s We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrainfrom automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's Information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 



at |http : //books . google . com/ 



iniiBlIlIliaiiBlIiBlIialliBlIiBlIiaHiBlIiBlIiBlI iBUg 



1^ 
i 

i 
i 
i 
i 

i 

i 
i 
i 
i 
i 
i 
i 
i 
i 
i 
i 



Harvard CoUege 
Libraij 




THE GIPT OP 



i 
i 
1 
1 

i 



Archibald Cary Coolidge M 



Clancfl887 
PBOFBSSOR Or HISTORT 



i 



miu^imi^imiiiiiinii 



(B) 




povfiKt ilrvaiske. 



rtf 



Hfffvnt 



Btrusak 1. 



» I <j T -L- "^ ~r 






*'^^ 4i#^'^W'4 






ilLoja će 



,,P0Vje8t Hrvatske'' zaprentau od 
prilike 36 tiskanih araka (576 strana). Izlazit će te- 
čajem ove godine u svescima po 6 araka, ali tako, 
da će svih 6 svezaka činiti jednu jedinu knjigu. U 
predbroj ci stoji svaki svezak i krunu, a slati ću 
ga samo onomu, tko novce unaprijed pošalje. 
Tko unaprijed plati 5 kruna, tomu ću rcdomice do- 
staviti svih 6 svezaka. Kada bude čitava knjiga do- 
vršena, prodavat će se i u knjižarama, ali po 8 kruna. 
U ovoj će knjizi biti prikazana sva politička i 
kulturna povjest Hrvatske do konca god. 1903. Na 
koncu djela nalazit će se: i. Slijedorcd hrvatskih 
kraljeva i banova. 2. Kazalo imena osoba i mjesta 
(t. ZV. registar). 3. Zemljopisna karta s oznakom onih 
mjesta, koja se spojninju u toj knjizi. 4. Oznaka 
sadržaja. 

U Petrinji, dne 4. -ožujka 1904. 
t 

Dr. Rudolf Horvat. 



i!^^ Sva autorska prava pridržana! 



PoYJest Hrvatske. 



Napisao 

dr. Rudolf Horvat. 

kr. profesor u Petrinji. 




Tiskara Dragutina Benka. 

Petrinja 1904. 



r. 



3«: 



k 

i. 
h 

i: 
1^' 



S/ Oucr "6 3 7 i'", r 



^ 



HARVARD COLLEGE LIBRARY 

THE GIK) OF 
ARCHIBALO CARY COOLIOGE 



Y Ovo djelo svoje posvećujem 



I američkim Hrvatima 

|v u znak iskrene zahvalnosti, što ni u tudjini ne 
E zaboraviše braće svoje u Hrvatskoj. 

%:■ Pisac. 



I 



c 



m'^ 



Predgovor. 

U ime božje ! 

Ova je knjiga plod moje ljubavi prema dragoj 
domovini. Ista je ljubav vodila moga učitelja T. 
Smičiklasa, kad je prije 25 godina pisao prvu 
znanstvenu „Po vješt Hrvatsku". Da je narod 
hrvatski razumio, što mu profesor Smičiklas pruža, 
pokazuje činjenica, da je njegova povjest za kratko 
vrijeme bila razgrabljena. Jednakom je nasladom prim- 
ljena „Povjest Hrvata", koju piše drugi moj 
učitelj: Vj. Klaić. To dokazuje upravo ona nestrp- 
ljivost, kojom narod hrvatski pita, kada će biti do- 
vršena povjest Klaićeva. Pa ipak nema dvojbe o 
tomu, da će proteći još nekoliko godina, dok prof. 
Klaić uzmogne dovršiti — na veliko zasnovanu — 
povjest svoju. Ovo i jest razlogom, što se odlučih, 
da tiskam svoju „Povjest Hrvatske". Nadam se 
naime, da ću time doći u susret neiscrpivoj želji za 
čitanjem hrvatske povjesti. 

Za ovu se knjigu spremam od god. 1893. Pro- 
učavah stare izvore, do kojih sam mogao doći. Či- 
tao sam sva pristupna mi djela i rasprave, koje se 
tiču povjesti hrvatske. Mnoge dijelove povjesti hr- 
vatske izradio sam u obliku monografija, koje po- 

. od god.' 1894. ugledaše svjetlo u raznim časo- 
.ja. Veće su mi rasprave tiskane i kao posebne 

"i. Mislim, da je to dovoljnim jamstvom, da ovu 
'Tst Hrvatske" ni jesam pisao kao diletant, nego 
^ • " č n j a k. 



4 Predgovor. 

Ovo je djelo pisano po svima zakonima mo- 
derne historiografije. Vazda sam naime imao na umu, 
da pišem istinitu „Povjest Hrvatske", koja može 
podnijeti i najstrožu kritiku. Ali sam takodjer želio, da 
nadjem što širi krug takovih čitatelja, koji će moju 
knjigu i razumjeti. Zato je ova „Povjest Hrvatske" 
pisana popularno. Na srcu mi bijaše i poznata činje- 
nica, da knjige hrvatske čitaju ponajviše oni, koji su 
najveći siromasi (djaci, radnici, seljaci, kapelani, učitelji 
i niži činovnici). Da moja povjest dakle bude pristupna 
širokim slojevima naroda hrvatskog, morao sam 
pisati kratko i odmjereno. 

Nastojao sam, da — uza sve ove obzire — 
moja „Povjest Hrvatske" bude cjelovita i zaokružena. 
Čitavu sam povjest razdijelio u 5 doba, a pojedina 
doba opet u poglavlja. Na početku svakoga doba 
nalazi se geografski prijegled, a na koncu kul- 
turna povjest onoga doba. Iza svakoga pak po- 
glavlja stavih — u obilnoj mjeri — one izvore i 
historijsku literaturu, koji govore o sadržaju njegovu. 

Da proučim i napišem „Povjest Hrvatske", mo- 
rao sam žrtvovati mnogo vremena. Zato se često 
odrekoh nužna odmora iza naporna rada u školi ; 
uskratih sebi mnogu šetnju i zabavu, a tisuće večeri 
sprovedoh kod pisaćeg stola. Sve sam to činio dra- 
govoljno, jer me na to nukala nutrinja duše moje. 
Neka i taj posao bude na slavu božju, a na korist 
miloga mi naroda hrvatskog! 

Dr. 'Rudolf Horvat. 




Uvod. 



1. Hrvatske sem^e. 

Države mijenjaju svoj opseg: sad su veće, sad 
opet manje. Nekada je i Hrvatska bila prostranija, 
negro li je danas. U doba najveće moći njezine — 
t. j. za kralja Tomislava — pripadahu državi hrvat- 
skoj ove današnje zemlje : Hrvatska, Slavonija, Dal- 
macija, Bosna, Hercegovina, Crna gora, Istra, Rijeka 
i Medjumurje. Ove zemlje zapremaju prostor od preko 
1 20.000 četvornih kilometara. Prema tomu je neka- 
danja Hrvatska bila prostorom četiriput veća od kra- 
ljevine Belgije (29.500 km^), triput veća od kralje- 
vine Danske (38.455 km^), a dvaput veća, nego li su 
zajedno velike : kraljevina Srbija* (48.600 km^) i kne- 
ževina Crna Gora (9 100 km*). 

Da se lakše razumije razvitak povjesti hrvatske, 
prikazat ćemo položaj i sliku onih zemalja, koje su 
tvorile državu hrvatsku. 

Od srednje Evrope dijele Balkanski poluotok 
rijeke : .Kupa, Sava i Dunav. Prema tomu se četvr- 
tina nekadanje Hrvatske nalazi u srednjoj Evropi, 
a tri četvrtine na Balkanskom poluotoku. 
Ovaj zemljopisni' dualizam države hrvatske bijaše 
gdjekada od vrlo velike važnosti. On je od prvoga 
-*. smetao jedinstvu hrvatskih zemalja. Hrvati su 
le osnovali dvije države : jednu sjeverno od 
3e i Save („posavska Hrvatska"), a drugu na jugu od 
h rijeka („dalmatinska Hrvatska"). Samo narodna 
i'a, — kojoj ne smetaju ni mora, a kamo li 



u 



gore i rijeke, — može ukloniti prirodnu ogradu iz- 
medju sjevernih i južnih zemalja hrvatskih. 

Sjeverna je Hrvatska čisto kontinentalna 
zemlja. Uz veće rijeke (Mura, Drava, Dunav, Sava i 
Kupa) steru se lijepe i široke ravnine: Medjumurje, 
Podravina, Srijem, Posavina, Turopolje i Pokuplje. Iz- 
medju Kupe i Save ulaze iz Kranjske u Hrvatsku 
visoki Gorjanci, koji sa svojim nižim ograncima ra- 
stavljaju Pokuplje od Turopolja. Iz Štajerske pak 
prelaze u Hrvatsku izmedju Save i Drave alpinski 
ogranci, koji dopiru na istok sve do utoka Tise u 
Dunav. Njihova dužina iznosi do 380 kilometara, ali 
im je visina dosta neznatna (najviši vrh 1062 nietra). 
Zato oni doduše čine razvodje izmedju Save i Drave 
(odnosno Dunava) ; ali ne mogu u velike dijeliti Po- 
savinu od Podravine. Alpinski ogranci obiluju milo- \ 
vidnim dolinama uz rijeke i potoke, a zatvaraju i j 
dvije krasne kotline : zagorsku i požešku. Uopće je I 
priroda sjevernu Hrvatsku obdarila ne samo ljepotom, j 
već i plodovitošću* u tolikoj mjeri, da joj u Evropi "^ 
ne ćeš naći premca. 

Južnu Hrvatsku oplakuje na zapadu Jadransko 
more. Narav je blagoslovila hrvatsku obalu toga mora, 
te je ona obilato • razvedena. Hrvatska naime obala 1 

imade mnogo naravnih pristaništa za brodove. Samu | 

pak plovidbu po moru podupire čitav niz otpka (54 i 

otoka i 510 otočića.) Ipak nije naša obala bogata, | 

jer joj manjka zgodno z a 1 c d j e. Visoke se gore nižu 
preblizu obali, radi čega je hrvatsko primorje pre- 
usko. Tu se nijesu mogle razviti velike rijeke, koje 
bi barem južnu Hrvatsku otvarale k Jadranskon- ■ 
moru, kad već i onako sve rijeke sjeverne Hrvatsl ■ i 

teku prema Crnomu moru. U Jadransko more te' j 

samo primorčice* (Raša, Rječina, Zrmanja, Krka i C 
tina). Iznimku čini jedino Neretva, koja prema J 



Urod. 7 

dranskomu moru otvara Hercegovinu. — Onaj dio južne 
Hrvatske, koji svoje vode šalje u Jadransko more, 
pruža nam žalosnu sliku. Tu se nalaze gole stijene, 
mnoge špilje i pećine; rijeke naglo padaju, patvore 
slapove ili poniru u zemlju ; doline (ponikve) su sa 
svih strana zatvorene, te imadu premalo vode, a radi . 
toga i premalo plodne zemlje. Takovo tlo ne može 
hraniti mnogo ljudi. Nešto je bolje u srednjoj Dal- 
maciji (izmedju Krke i Cetine), gdje se Dinarske pla- 
nine prilično udaljiše od mora. Ovdje nalazimo kra- 
snih polja, na kojima dobro uspijeva maslina, vinova 
loza i južno voće. To i jest najvrijedniji dio primorja 
hrvatskoga. — Sjevero-istočni dio južne Hrvatske 
prelazi malo po malo iz visočine u stupnjevine. 
Kraški se karakter sve više gubi, što su gore uda- 
ljenije od mora. Rijeke šalju svoje vode u Kupu 
(n. pr. Dobra, Mrežnica, Korana i Glina) ili u Savu 
(n. pr. Una s Uncem i Sanom, Vrbas, Ukrina, Bosna i 
Drina). Gore su pokrite bujnim šumama, a obiluju 
rudama. Uz rijeke se nalaze krasne i plodne doline, 
a uz Savu dapače i ravnica. Zato je ovaj kopneni 
{ili kontinentalni) dio južne Hrvatske mnogo bogatiji 
od primorskog (ili oceanskog) dijela. 

2. Razdioba hrvatske povjestL 

Po dinastijama, koje su Hrvatskom vladale, dade 
se povjest hrvatska podijeliti u pet doba. 

Prvo doba govori o Hrvatima pod vladom 
narodnih vladara njihovih. Tu se prikazuje do- 
seoba naroda hrvatskog i njegovo krštenje. U novoj 
lOvini svojoj dolaze Hrvati u sukob s Avarima, 
ncima, Magjarima, Grcima, Arapima, Bugarima i 
'^anima. Narod hrvatski sretno odbija sve susjede 
^ *. Da im laglje odole, kupe se svi Hrvati u jedno 
^ Sjeverna (ili posavska) i južna (ili dalmatinska) 



8 tj ▼. o d. 

banovina hrvatska slažu >>e u jeUuu državu : u k r a- 
Ijevinu Hrvatsku. Prvi hrvatski kralj Tomislav 
kraljuje već početkom lo. stoljeća, kada u sklopu 
današnje monarkije hapsburške ne nalazimo još ni 
jedne druge kraljevine osim Hrvatske. Odsada se na 
prijestolju hrvatskom izmjenjuju narodni kraljevi go- 
tovo kroz puna dva vijeka. Radi zgodnog položaja 
na Jadranskonl moru i radi blizine Italije — steće 
Hrvatska prosvjetom svojom prvenstvo medju drža- 
vama slavenskim. 

Drugo doba hrvatske po vješti prikazuje nam 
dogodjaje od god. iio2. do god. 1386. U to doba 
već Hrvatskom vladaju kraljevi tudje krvi. Nijesu 
ipak do prijestolja hrvatskog došli silom oružja, nego 
slobodnim izborom samih Hrvata. Najprije vladaju 
Arpadovići (god. 1 102. — 1300.), a onda A;ižuvinci (god. 
1300. — 1386.). Kad su Hrvati g. 1102. na prijestolje 
svoje postavili ugarskoga kralja Kolomana, dodje do 
personalne unije izmedju Hrvatske i Ugarske. Arpa- 
dovići ostadoše vjerni prisezi Kolomanovoj, te Hr- 
vatsku smatrahu posebni m kraljevstvom. Zato 
je i nijesu pridružili Ugarskoj, već bi redovito u 
Hrvatsku slali svoje namjesnike : banove. U ono su 
doba hrvatski banovi bili upravitelji kraljevstva 
hrvatskog. Oni sazivaju sabore, vode vojsku i kuju 
svoje novce, a prema tomu i vrše potpunu vladu. 
Gdjekada bi u Hrvatskoj boravio takodjer „herceg** 
ili „mladi kralj". To je obično bio kraljev prvoro- 
djeni sin ili mladji brat. — Kad je izumrla muška 
loza dinastije arpadovske, služe se Hrvati svojim 
pravom, te biraju sebi novoga kralja. Pri tom osjc 
ćaju potrebu, da im novi kralj ojača snagu na mori 
gdje se Hrvati već tri stoljeća bore s Mlečanima 
Zato je politika odvela Hrvate u južnu Italiju, gdj 
kraljuje dinastija anžuvlnska. Iz Napulja dovedu Hi 



Uvod. ^ 

vati god. 1300. mladoga kraljevića Karla Roberta, 
koga naskoro učine kraljem hrvatskim. Pošto je Karlo 
po svojoj baci (Mariji) bio u dalekom krvnom srodstvu 
s Arpadovićima, podje mu za rukom, te je god. 1309. 
papinom potporom postao takodjer ugarskim kra- 
ljem. Tako se Hrvatska iza 9 godina opet našla u 
personalnoj uniji s Ugarskom, samo što je ovajput 
ona dala Ugarskoj svoga kralja ; time je Hrvatska 
vratila Ugarskoj ono, što je god. 1 102. od nje pri- 
mila. Kao što za Ar.padovića, tako i za Anžuvinaca 
vladaju u Hrvatskoj banovi i hercezi. 

Treće doba hrvatske povjesti ide od god. 
1386. do god. 1526.. Iza umorstva kralja Karla Drač- 
koga (god. 1386.) htjede na prijestolje hrvatsko doći 
Sigismund Luksenburški, kao suprug kraljice Marije 
Anžuvinske. Hrvati mu se uporno otimaju sve do g. 
1409., pa dižu i protukralja : Ladislava Napuljskog. 
Istom kad je Ladislav okaljao ime svoje, — pro- 
davši Mlečanima (g. 1409.) za 100.000 dukata svoje 
pravo na Dalmaciju, — priznaše razočarani Hrvati 
lukavoga Sigismunda kraljem svojim. Ali 1 Sigismund 
postade trgovcem, te god. 1433. prodade Mlečanima 
za 10.000 dukata Dalmaciju. — Dok je tako Hrvatska 
izgubila otoke i nekoje gradove u današnjoj Dalma- 
ciji, primače joj se s istoka turska^sila. Odsada 
će Hrvatima neprestano pred očima lebditi briga, 
kako da se othrvaju Turcima. Zato rado primaju na 
prijestolje i cara njemačkoga (Albrehta Austrijskog) 
i kralja poljskoga (Vladislava I.) i kralja češkoga 
(Vladislava II.), jer se nadaju njihovoj pomoći u 
bi s Turcima. Sred ovog nastojanja pade (g. T463.) 
tursku vlast Bosna, koja bijaše još od g. 1376. 
..jtalna kraljevina. Kad je nato g. 1483. pala i 
"Tcgovina, počeše Turci na čitavoj granici — od 
*^vc do ušća Save u Dunav — provaljivati u Hr- 



10 Uvod. 

vatsku. Pogibelj od Turaka poraste osobito poslije 
god. 1493., kad je u nesretnom razboju na Krbav- 
skom polju izginuo cvijet plemstva hrvatskoga. 

Četvrto doba nam pripovijeda povjest hr- 
vatsku god. 1526. — 1780. Iza bitke na Muhačkom 
polju (g. 1526.) pogibe Ljudevit II., kralj hrvatski, 
ugarski i češki. Pošto Ljudevit nije imao djece, javi 
mu se nasljednikom njegov rodjak Ferdinand, vladar 
Austrije, Štajerske, Kranjske, Koruške, Istre, Trsta, 
Gorice, Tirola i nekih zemalja u Njemačkoj. Pošto 
je Ferdinand i prije toga podupirao Hrvate u borbi 
s Turcima, izaberu ga Hrvati (i. siječnja 1527.) na 
saboru u Cetinu kraljem svojim* Oni se nijesu oba- 
zirali na Ugrc, koji gotovo jednodušno prionuše uz 
domaćega kralja Ivana Zapolju. Ferdinand je doduše 
osvojio jedan dio Ugarske ; ali mu zato Turci ugra- 
biše čitavu današnju Slavoniju, tursku Hrvatsku (t. j. 
Bosnu izmedju Une i Vrbasa) i južnu Hrvatsku, i to : 
Liku, Krbavu i ostatak Hrvatske u današnjoj Dalma- 
ciji. — Za nasljednika Ferdinandovih osvojiše Turci 
još Hrvatsku izmedju dolnje Une i Kupe. Hrvati su 
domovini svojoj dali pridjev „ostanci ostanaka" ne- 
kad velike Hrvatske. Oni moraju voditi borbu i s kra- 
ljevskim dvorom, koji nastoji, da maloj Hrvatskoj 
okrnji ustav i da umanji slobodu njezinu. No Hrvati 
su i u takovim časovima umjeli da sačuvaju neodvi- 
snost domovine svoje. Naročito su lijepo obranili ve- 
lika prava banova svojih, koji i nadalje vladaju u 
Hrvatskoj kao potkraljevi. Ipak je dvoru pošlo za 
rukom, da barem jedan dio Hrvatske otme ispod 
vlasti banove. To bijaše krajina, koja je g. IS"" 
dobila prvo urcdjenje svoje. 

Kad je kralj Leopold I. koncem 17. vijeka 
1683.— 1699.) vodio velik rat s Turcima, podjc I 
vatima za rukom, te su Turke otjerali gotovo iz 



1 



V V o 6. ti 

t3Lve današnje Hrvatske i Slavonije. Istodobno se 
iaxma turskop^a oslobodila takodjcr današnja Dalma- 
c\ja, koja se spoji s mletačkim gradovima i otocima. 
Ostatak Slavonije izgiibišc Turci istom god. 1718. — 
Bečki se dvor pobrinuo, da ovi sretni ratovi ne po- 
većaju Hrvatsku. Gotovo svi osvojeni krajevi budu 
pripojeni krajini, jer da sada treba urediti obranu 
Hrvatske od Velebita do Dunava. Uzalud su Hrvati 
zahtjevali, neka se onda ukine barem varaždinska 
krajina, koja ne graniči s Turskom. Beč nije privolio 
na to ; on nije dapače odmah s Hrvatskom ujedinio 
ni sjevernu polovicu današnje Slavonije, koja je na- 
trag dobila županijsko uredjcnje svoje. Ipak su Hr- 
vati god. 1 712. na saboru u Zagrebu stvorili zaklju- 
čak, da prijestolje hrvatsko pripada i ženskim po- 
tomcima dinastije hapsburške, ako bi izumrla muška 
loza. Ovaj zakon („pragmatička sankcija") je deset 
godina kasnije primila takodjer Ugarska. Pošto je 
kralj Karlo III. g. 1740. doista umro kao posljedni 
muški potomak porodice hapsburške, naslijedi ga nje- 
gova kći Marija Terezi ja. Sada bude kod nas 
uredjena krajina više za političke probitke m o n a r- 
kije, nego li za obranu Hrvatske. Da se i Hrvati 
nešto primire, dade Marija Terezija god. 1745- Sla- 
voniju pripojiti Hrvatskoj. 

Marija Terezija bijaše udata za FVanju, vojvodu 
lotaringijskoga. Time se udario zametak nove dina- 
stije: h ap s b u rš k o-lo tar in gij s ke. Ova dina- 
stija vlada Hrvatskom u peto doba, t. j. od god. 
1780. sve do danas. Prvi je kralj iz dinastije hapsbur- 
"otaringijske bio Josip II. On počne u Hrvatskoj i 
arskoj provoditi apsolutizam i centralizam. U tome 
.e nasljedovati Francusku i Prusku, koje države 
-doše moćne upravo radi jedinstva svoga. No 
i Ugri ustaju složno protiv kralja Josipa II., a 



t± Uvod. 

na obranu ustava svoga. Da bude jača u borbi protiv 
dvora, prima Hrvatska užu svezu s Ugarskom. — 
Iza toga dodje do velikih ratova izmedju Austrije i 
Francuske. Naša krajina morade za obranu monarkije 
prinijeti nečuvene žrtve u krvi. Napoleonu podje za 
rukom, te je na neko vrijeme pod svoju vlast spremio 
čitavu Dalmaciju, Istru i južnu Hrvatsku (do Save). Rat 
se svršio tako, da je hrvatski kralj Franjo II. g. 1814. 
dobio natrag ne samo južnu Hrvatsku, već takodjer 
Istru i Dalmaciju. — Kad je tako bila svladana re- 
volucija francuska, javi se u Magjara narodna 
ideja. Već g. 1825. dodje izmedju Magjara i Hr- 
vata do sukoba radi magjarskog jezika, koji htjedoše 
Magjari uvesti i u Hrvatskoj. Narodna- ideja probudi 
god. 1835. i Hrvate na nov život. Pošto su opreke 
bivale sve jače, dodje god. 1848. do otvorenog ne- 
prijateljstva izmedju Hrvata i Magjara. Tada se po- 
sve prekinula sveza, koja je Hrvatsku kroz tolike 
vi jekove (a osobito od godine 1790.) spajala s Ugar- 
skom. Potpun poraz od god. 1849. nauči Magjare 
štovati prijateljstvo Hrvata. Zato odmah iza povratka 
ustava radi Ugarska o tomu, da s Hrvatskom sklopi 
novi savez, i to na temelju narodne ravnoprav- 
nosti. Nagodbom od god. 1868. treba da na teri- 
toriju Hrvatske i Slavonije gospoduje isključivo h r- 
vatski jezik, a podaje se jamstvo, da će i Dalma- 
cija biti združena s Hrvatskom i Slavonijom. Kad je 
pak monarkija (god. 1878.) zaposjela Bosnu i Herce- 
govinu, sjedinila se (god. 1881.) takodjer krajina 
s materom zemljom. 




PRVO DOBA. 

NARODNI VLADARI HRVATSKI. 

1. Zemljopisni prijegled. Rimljani su iza du- 
gotrajnih ratova god. 33. prije rodjenja Isusova ko- 
načno pokorili razna ilirska i panonska ple- 
mena, koja stanovahu u današnjoj Hrvatskoj, Slavo- 
niji, Bosni, Hercegovini, Istri, Dalmaciji i Crnoj Gori. 
Ovdje urediše Rimljani dvije pokrajine : Dalmaciju i 
Panoniju, u kojima se vlast rimska održala 5 vijekova. 
Rimljani su u Dalmaciji i Panoniji razvili svoje dr- 
žavne uredbe, zakone i običaje, a uveli latinski jezik 
i rimsku pogansku vjeru. Vremenom se ilirska i pa- 
nonska plemena prometnuše u Rimljane, te se ovdje 
govorilo samo latinskim jezikom. 

Panonijom se zvala čitava današnja Slavo- 
nija, zatim Hrvatska izmedju Save i Drave te izmedju 
Save i Kupe, a napokon i nešto zemlje na desnoj 
obali Kupe i Save. Tu se spominju ova mjesta i 
gradovi rimski : Andautonia (Sćitarjevo kod Zagreba), 
Siscia (Sisak), Varianae (Kraljeva Velika), Aquac Ba- 
lissae (Lipik ili Daruvar), Servitium (Gradiška), Incc- 
rum (Požega), Marsonia (Brod), Cibalae (Vinkovci), ad 
Drinum (Raca), Sirmiura (Mitrovica), Taurunum (Ze- 
mun), Burgenae (Banovci), Rittium (Surduk), Acumincum 
nkamen), Cusum (Petrovaradin), Cucci (Ilok), Bas- 
lae (Petrovci), Cornacum (Vukovar), Teutoburg'uim 
'-\ Mursa (Osijek), Cirtissa (Djakovo), Mursella (Pe- 
.cj), Jovalia (Valpovo), Cocconae (kod Virovitice), 
•'^'lunum (Pitomaca), Lentulae (kod Gjurgjevca), 




14 Zemljopisni prije glcd. 



i^.- Jovia (Ludbreg), Aquac Jassae (Varaždinske toplice), 

" Aqua viva (kod Varaždina) i Pyrri (kod sv. Ivana 

■ Zeline); Osobito je važan bio grad Sise i a na uscu 

Kupe u Savu. To bijaše velika tvrdjava, u koju se 
moglo smjestiti 12.000 vojnika. Rimljani su taj grad 
ukrasili palačama, spomenicima, kupalištima, kazali- 
štima, hramovima i vodovodom. U Sisku se kovao 
novac, jer je ovdje bila glavna blagajna za Panoniju. 
Važniji od Siska postade kasnije grad S i r m i u m. Tu 
se rodio i umro car Probo; odavle je cijelim Ilirikom 
vladao car Galerije. U Sirmiju se nalazila krasna 
carska palača s mnogim hramovima poganskih bo- 
gova (Apolona, Venere i Cerere). U tom je gradu 
stanovao upravitelj Panonije, a redovito i zapovjed- 
nik brodovlja dunavskoga. Ovdje se pravilo oružje 
za susjednu rimsku pokrajinu Daciju. Naravno da je 
u Sirmiju bilo i raznih zabavišta kao u Rimu. Sam je 
grad morao biti vrlo velik, kad je dao ime („Srijem**) 
čitavoj istočnoj Slavoniji (izmedju Save i Dunava). 

Pod imenom Dalmacija razumijevala se zemlja 
na jugu od Panonije. Istočnu je medju činila Drina, 
južnu Bojana ili Drim, a zapadnu : Jadransko more i 
rijeka Raša u Istri. U Dalmaciji se spominju gradovi : 
Albona (Labin), Tarsatica (Trsat), Senia (Senj), Ae- 
nona (Nin), Jadera (Zadar). Scardona (Skradin), Tra- 
gurium (Trogir), Salona (Solin), Oeneum (Omiš), Pe- 
guntium (Baška voda), Muicurum (Makarska), Epidau- 
rum (Cavtat), Risinium (Risan), Decatera (Kotor) i 
Scodra (Skadar) na morskoj obali r Curica (Krk), 
Crepsa (Cres), Absorus (Osor), Arba (Rab), Pamodus 
(Pag), Solentium (Šolta), Brattia (Brač), Pharos (Hva 
Issa (Vis), Corcyra nigra (Korčula) i Meleda (Mlj^ 
na otocima; napokon na kopnu: Nedinum (Nadii 
Tilurium (Trilj), Setovia (Sinj), Aequum (Čitluk), A 
detrium (Muć), Ninium ili Tininium (Knin), ad Fin«, 



Zemljopisni prijegleđ. 



(Topusko), ad Pretoriura (Dubica), Quadrata (Slunj), 
Castra (Banjaluka), ad Libros (Livno), ad Matricem 
(Sarajevo), Salinae (Dolnja Tuzla), Saldae (Brčka) i 
mnogi drugi gradovi rimski, kojim danas već ne 
znamo opredijeliti mjesta. Namjesnici rimske Dalma- 
cije stanovahu u Saloni. To bijaše središte uprave, 
škola, obrta i trgovine u čitavoj Dalmaciji. Salona 
je imala trostruke ogromne zidine, dva vodovoda, 
krasne palače i hramove, igrališta i kupališta — 
kao da je mali Rim. Kraj Solone bijaše i palača 
cara Dioklecijana. 

Gdjegod vladaju Rimljani, tamo grade na dr- 
žavni trošak ceste. Za Panoniju je glavna cesta 
išla iz Rima preko Akvileje, Ljubljane (Aemona), 
Siska, Gradiške, Broda" i Mitrovice u Zemun, pak 
onda dalje preko Biograda (Singidunum) u Carigrad 
(Constantinopolis). Druga je cesta iz Mitrovice išla 
preko Vinkovaca u Osijek, pa odanle ili na zapad uz 
desnu obalu Drave do Optuja (Petovium) ili na sjever 
uz Dunav preko Budima (Aquincum) i Beča (Vindo- 
bona) u Augsburg (Augusta Vindelicorum) i dalje u 
Galiju. U Dalmaciji se ceste sastaju kod Salone. 
Odavle vodi jedna cesta preko Senja u Akvileju i 
dalje u Rim ; druga siječe Dinaru, te polazi u Gra- 
dišku ; treća je išla preko Livna i Sarajeva u sredinu 
poluotoka balkanskog, a četvrta preko Cavtata i Ko- 
tora na jug u Skadar. Rimske ceste bijahu dobro 
gradjene i umjetno izvedene, kako to još i danas 
pokazuju ostanci njihovi. 

Za rimsku Panoniju bijahu veoma važne plovne 

Ke: Sava, Drava, Dunav i Kupa. Na tim se ri- 

na kretala velika ratna mornarica. Treba naime 

jenuti, da su Rimljani uz desnu obalu Dunava 

_ili vojnu krajinu svoju, da barbarskim narodima 

-'** nrovalu u rimsko carstvo. Zato se uz Dunav 



1 6 Zemljopisni prijegleđ. 



nalaze brojni tabori („castra"), u kojima stanuje vojska 
rimska. Od ovih tabora postadoše kasnije vojnički 
gradovi. Takovi bijahu i oni gradovi na Dunavu iz- 
medju Osijeka i Zemuna. Mornarica je podupirala 
obranbeni sustav na Dunavu, a u mirno doba i 
trgovinu na rijekama panonskim. 



Fomagftla. Vj. K 1 a i ć-J i r o u š e k : Historički zemljovid 
Hrvatske. — Sm I Čik I as: »Poviest Hrvatska«, I. dio. — L. dr. 
J e I i ć : »Najstariji kartografski spomenik o rimskoj pokrajini 
Dalmaciji«. Sarajevo 1898. — Domaszew8ki: »Studien zur 
Geschichtc der Dunauproviozen« u »Archeologisch-Epigraphiscfae 
Mittheilungen aas Ocsterreich« svezak 3. — Kulnigg: »Die 
Romer im Gebiete der heuiigea dsterr.-ungarische Monarchie« 
u »Mittheilungen des k. k. Kriegsarchivs« (Abtheiluiig filr Kriegs- 
geschichte). — Ku kulje vi ć: »Panonija rimska« u 23. knjizi 
»Rada«. — Fr. Vani ček: »Die Vorzeit und I. Gcschichtspcriode 
der Lander der osterr. Monarchie« u programu vinkovačkc gimna- 
zije od god. 1854. — S. Ljubi ć: »Aquae Jassac« u »Viestniku 
hrv. arkcol. družtva« od god. 1879. — Hauser-Bulić: »Spljct 
i rimski spomenici Dalmacije«. U Spljctu 1884. — J. Brunšmid: 
»Nekoliko rimskih napisa iz Sriema« u »Viestniku hrv. ark. dr.« od 
g. 1889. — S. Ljubić: »Rimske Thermae u Mitrovici (Syrmtum)< 
i »O groblju sv. Sinerota u Mitrovici«, oboje u »Viestniku h. a. d.< 
od g. 1886. — [. Schaller: »Ucber das alte Mursa« u programu 
osječke gimnazije od god. 1859. — Josip dr. Brunšmid: »Colo- 
nia Aclia Mursa« u IV. svezku novoga »Vjesnika hrv. a. dr.« — S. 
Ljubić: »Topusko (ad Fincs)« u »Viestniku hrv. a. d,« od god. 
1880. — G. Z i p p c 1 : »Die romische Herrschaft in IUyricn bis 
Augustus«. — Ljubić: »Rittium (Surduk)« u »Viestniku hrv, a. 
d.« od god. 1879. — Fr. Bulić: »Salona« u programu gimnazije 
spljetske od god. 1885. — Ljubić: »Andautonija (Šćitarjevo)« n 
»Viestniku hrv. a. d.« od god. 1883. — Petar Stanić: »Rimski 
spomenici Vrličke okolice u Dalmaciji« u »Viestniku hrv. a. d.« od 
god. 1891. — J elić-Bu 1 ić-Ru tar: »Vod ja po Spljetu i Solinu«. 
Zadar 1894. — J. Brunšmid: »Skrovište rimskih obiteljskih le- 
nara izmedju Valpova i Osieka« u »Viestniku hrv. a. d.« od { >d. 
1886. — Ljubić: »Japudija i predhistoričko odkriće u Proj tu 
kod Otočca» u »Viestniku h. a. d.« od god. 1885. i 1886. — J. 3r. 
Brunšmid: »Arkeološkc bilješke iz Dalmacije i Panonije« u 2., 
3., 4. i 5. svesku novoga »Vjesnika hrv, ark. društva«. — W. K ul it- 



Hrvatska prije osnntka kr&ljevstva. 17 

schek: >Zur Frage đer Aasbreitang des ChrUtcntams ia Panno- 
nicn«. \VieD 1897. — Ivan dr. Kriško vi ć: »Dioklecijanov carski 
dvor u Splituc u »Vienca« god. 1903. — F. Bulić: »Po ruševi- 
nama staroga Solina« »Spomencvieću Mat. Hrv.« Zagreb 1900. — 
J. dr. Rranšmid: »Colonia Aurclia Cibalae« n »Vjesniku hrv. ark. 
^ dr.«, sv. V. g. 1902. — L. dr. Jelić: »Crtice o najstarijoj po- 
I Tjcsti Spljeta« u »Vjesniku hrv. ark. d.«, sv. II. — Simon Rutar: 
I »Rimska cesta Aquilca-Siscia« u IX. svesku »Izvestja muzejskega 
! društva za Kranjsko«. — A. dr. Starce vic: »Rimska Ilirija od 
Apiana Alcksandrinskoga« u »Arkivu za povjestnicu jugoslavensku«, 
j knjiga VH. 

I. Hrvatska prije osnutka kraljevstva. 

2. Seoba naroda. Kad su Huni, divlji narod 
i uralsko-altajskog roda, god. 374. poslije Isusa prešli 
preko rijeke Volge, započe gibanje barbarskih naroda. 
j Huni udare najprije na germanske Alane, koji sta- 
novahu izmedju Volge i Dona. Alani budu potučeni; 
jedan dio njih pobježe nekamo na zapad, a drugi 
se pridruži Hunima. Sada dodje red na istočne 
Gote. Ovi su nasilno vladali nad Slavenima izmedju 
Baltičkoga i Crnoga mora. Slaveni pomognu Hunima, 
te istočni Goti budu god. 375. pobijedjeni. Njihova 
sudbina preplaši zapadne Gote, koji stanovahu 
izmedju Dnjesta i Dunava. Od straha pred Hunima 
izmole sebi zapadni Goti od rimskoga cara Valcnsa 
dozvolu, da smiju priječi preko Dunava, te se nasta- 
niti u današnjoj Bugarskoj. Tako eto g. 376. udjoše 
u rimsko carstvo prvi Germani. 

Lakomost carskih činovnika natjera zapadne 
C ; god. 378. na bunu. Car Valens krene protiv 
( ali ga kod Drinopolja stiže poraz i smrt. Sada 

f j zapadni Goti upravo barbarski pustošiti polu- 
r balkanski. Od večc nesreće spasi državu novi 
( 'o dozi je. On uze jedan dio zapadnih Gota 

2 



1 8 Hrvatska prije osnutka kraljevstva. 



1 



za plaćenike u vojsku rimsku, a drugi dio nastani po 
raznim krajevima. Iza smrti cara Teodozija (g. 395,) 
raspade se carstvo rimsko u dva dijela : istočni i za- 
padni. Istočnim carstvom zavlada stariji Teodozijev 
sin Arkadije, a zapadnim mladji sin Honorije. Dal- 
macija i Panonija dopanuše Honorija, a sav ostali 
poluotok balkanski pripade istočnomu (ili bizantin- 
skom) carstvu. 

Medjutim su Huni bez prestanka širili državu 
svoju. Njihova se vlast početkom 5. vijeka sterala 
od Urala do Dunava. Huni vladaju Slavenima, Ala- 
nima, istočnim Gotima, Gepidima, Langobardinia i 
nebrojenim drugim narodima na evropskom istoku. 
Još uvijek strepe zapadni Goti od straha, ne će li i 
oni pasti pod jaram hunski. Zato ih početkom 5, vi- 
jeka njihov kralj Alarik vodi na zapad, samo da 
što dalje uteknu pred strašnjm Hunima. Preko Dalma- 
cije dopre Alarik triput do Rima, te (god. 410.) prvi 
od svih barbara zauze taj grad. Zaplijenivši u Rimu 
mnogo blaga, htjede Alarik sa zapadnim Gotima 
uteći na Siciliju i u Afriku. Ali ga na putu stiže smrt. 
Mladoga Alarika naslijedi Ataulf, koji po želji care- 
voj podje sa zapadnim Gotima u južnu Francusku, 
da zapadno carstvo rimsko brani od drugih barbara 
(Sveva, Alana, Burgunda i Vandala). 

Oko god. 445. postade hunskim kraljem junački 
Atila. Njemu se već pokoravaju sva germanska 
plemena, koja stanuju istočno od Rajne i sjeverno 
od Dunava. Atila podje god. 451. u Francusku, da 
potraži zapadne Gote. Sa sobom je vodio 500.000 
vojnika mongolskog, germanskog i slavenskog rod^ 
Protiv Atile izidju zapadno-gotski kralj Teodorik 
rimski vojvoda Aecije. Na katalaunskom polju dodj 
do bitke, u kojoj Teodorik doduše pogibe, no AtiK 
zadesi ljut poraz. Da se osveti Rimljanima, što si 



Hrratska prije osnutka kraljevstva. 19 

pomagali zapadnim Gotima, provali Atila god. 452. 
u Italiju. Sada je postradala i Panonija, kao što je 
početkom 5. vijeka stradala Dalmacija, kad je preko 
nje Alarik prodirao u Italiju. Da Atila nije štedio 
gradove u Panoniji, može se zaključivati već po tomu, 
što nam povjest kazuje, da su Huni u prah i pepeo 
pretvorili Akvileju i druge gradove u sjevernoj Italiji. 
Atila umre g. 453., a nato se raspade i država hunska. 
Atilin ministar O r e s t postade god. 474. vodja 
rimske vojske u Italiji. Tada je na prijestolju sjedio 
car Julije Nepos. Ovaj pošalje (god. 475.) Oresta 
u Francusku, da umiri zapadne Gote. Vojska ne htjede 
izvršiti ove zapovjedi ; Orest ju dapače povede proti 
caru. Julije Nepos pobjegne od straha iz Italije u 
Dalmaciju, a Orest proglasi rimskim cvem svoga 
13-godišnjeg sina, koji uze ime: Romulus Augustulus. 
No već god. 476. skine mladoga cara s prijestolja 
drugi vojvoda: Odoaker. Nedorasli car dobije mi- 
rovinu, Orest pogibe od krvničke ruke, a Odoaker 
se nazove „kraljem Italije". — U ovo su doba istočni 
Goti već stanovali u današnjoj Srbiji. Njihov se 
kralj Teodorik god. 479. ponudi Juliju Nepotu, 
da će ga odvesti u Italiju. Za ovu ponudu doznade 
Odoaker. Da od sebe otkloni pogibelj, dade Odoaker 
god. 480. ubiti Julija Nepota. Tako nestade posljed- 
njega cara zapiidnoga carstva rimskoga. — Malo iza 
toga počeše istočni Goti nukati svoga kralja Teodo- 
rika, neka im nadje bogatiju zemlju, nego li je sa- 
danja, koju su već prije opustošili drugi narodi. Do- 
zvolom Zenona, cara istočno-rimskoga, povede Teo- 
'' god. 488. istočne Gote u Italiju. Odoaker bude 
.kama pobijedjen i onda opkoljen u Raveni. 
li (god. 493.) iza smrti Odoakrove mogao se Teo- 
k smatrati vladarem Odoakrove države, t. j. Ita- 
^almacije, Panonije i susjednih alpinskih zemalja. 



Hrvatska prije osnutka kraljevstva. 



n 



3. Doseoba Hrvata. Južni Slaveni stanovahu 
nekada po ravnicama oko Visle, Dnjestra i Dnjepra* 
Ondje ih zateče hunska sila. Kao vrsni i marljivi ra- 
tari bijahu Slaveni hranitelji gospodara svojih. Zato 
su Huni voljeli Slavene, nego li ostale pokorene na- 
rode. Pod okriljem hunskim dopriješe južni Slaveni 
u današnju Rumunjsku i istočnu Ugarsku. Slavenima 
su prijale nizine uz lijevu obalu rijeke Dunava, gdje 
je zemlja i danas vrlo zgodna za poljodjelstvo, Ovdje 
ostadoše Slaveni i poslije smrti Atiline (god* 453^). 
Ipak su — poput svih onodobnih naroda — čeznuli 
za toplijim krajevima na desnoj obali dunavskoj. 
No prijelaz preko Dunava brane istočni Goti, kojima 
je istočno-rimsko carstvo po ugovoru od god. 462, 
za tu službu plaćalo godimice 150 kilograma zlata* 
Istom kad su istočni Goti (god. 488.) otišli u Italiju, 
ostade Dunav bez jače obrane, a zemlje na desnoj 
obali dolnjeg Dunava bez stanovnika. Saila će se 
dakle Slaveni moći ovamo seliti. I doista se već god, 
493. spominje prva slavenska provala preko dolnjeg 
Dunava. Onodobni istočno-rimski car Anastazije 
(vlada god. 491. — 518.) nema sredstava, da Slavene 
suzbija na Dunavu. Da barem osigura prijestolnicu 
svoju od Slavena, dade Anastazije na zajjadu od 
Carigrada podići 70 kilometara dugi zid izincdju Cr- 
noga i Mramorskog mora. Početkom 5. vijeka sele 
se južni Slaveni u današnju Bugarsku, Srbiju, Rume- 
Uju i Macedoniju. Gdjekada znadu ovamo \% Rusije 
dojuriti i divlji Bugari, da se naplijene po carstvu 
rimskomu. Kad je carem postao Justinijan I. 
(vlada god. 527. — 565.), naumi on urediti obranu ^'^ 
dolnjem Dunavu. Justinijan dade naime na toj rij 
sagraditi 80 tvrdjava, u nje stavi (god. 53 k) veli 
vojsku, kojom će zapovijedati vodja Hilvud. No 
se obrana održala samo tri godine, a onda stć 



I 



Hrvatska prije osnatka kraljevstva. 



Slaveni i Bugari još češće i žešće provaljivati na po- 
luotok balkanski. 

Istodobno je car Justinijan u Italiji ratovao 
s istočnim Gotima. Ovaj se rat vodio i u Dal- 
maciji, koja je pripadala Gotima. Justinijanov voj- 
voda Mundo zauze (god. 535.) grad Salonu, a god. 
536. izgubiše istočni Goti čitavu Dalmaciju. Ipak je 
ovaj rat potrajao sve do god. 555. Dok se istočni 
Goti zatirahu u očajnom ratu s Justinijanom, počeše 
u slabo branjenu Panoniju i Dalmaciju preko Dunava 
i Drine dolaziti južni Slaveni, i to Hrvati. Justini- 
jana su protiv istočnih Gota podupirali Langobardi, 
kojima je on dozvolio, da se nastane izmedju Drave 
i Dunava (današnja Koruška, Štajerska, dolnja Au- 
strija i zapadna Ugarska). Tako isto nadje sebi sa- 
veznike i gotski kralj Totila (god. 541. — 552.). On 
prepusti Hrvatima gotske pokrajine : P a n o n i j u i 
Dalmaciju, da mu pomažu u ratu s Justinijanom. 
Suvremeni grčki povjesničar Prokopije piše, kako se 
u Carigradu sumnjalo, da je Totila dao Hrvatima 
mnogo novaca, pa ih time sklonuo na provalu u 
Dalmaciju, ne bi li tako na toj strani Justinijanu sve- 
zao ruke, te onda uspješnije ratovao u samoj Italiji. 
Hrvati su u istinu god. 551. zaposjeli velik dio Dalma- 
cije. Kad je pak car Justinijan god. 553. protiv njih 
poslao vojsku svoju, koju su vodili njegovi rodjaci 
Justin i Justinijan, Hrvati ju dočekaju i upravo smrve. 

Naskoro dobiše Hrvati strašne susjede. Lango- 
bardi su naime polovicom 6. vijeka ratovali sa Ge- 
pidima, koji stanovahu u današnjoj istočnoj Ugarskoj. 

prijatelje svoje lakše šatre, pozove langobardski 

Mboin (god. 566.) u pomoć divlje Avare, koji 

o godina prije toga dodjoše s istoka do Kar- 

Avari svladaju Gepide i nastane se u nizini 

'*tran a rijeke Tise. No Alboin se bojao stanovati 



22 Hrvatska prijć osnutka kraljevstva. 

u susjedstvu bijesnih Avara. Zato podjc (god. 56S.) 
s Langobardima u Italiju ; onamo ga je zvao vojvoda 
Narzes, koji je iza propasti istočnih Gota (god. 55?.) 
upravljao Italijom u ime cara bizantinskog (istočno- 
riraskog). Avari zavladaju sada čitavom današnjom 
Ugarskom, gdje su još uvijek stanovala mnoga sla- 
venska plemena. Avarima se kasnije pokoriše tako- 
djer oni Slaveni, koji se po odlasku Langobarda na- 
seljavahu u alpinskirh zemljama (Slovenci), a takodjer 
Slaveni u današnjoj Češkoj i Moravskoj. 

4. Hrvati i AvarL Valjda odmah iza dolaska 
svoga zauzeše Avari i današnju Hrvatsku izmedju 
Save i Drave. To se vidi otuda, što već god. 569, 
opsjedaju veliki grad Sirmium na Savr; Sirmium se 
doduše održao, ali zato Avari još iste godine prelaze 
preko Save i provaljuju u Dalmaciju, gdje su pljać* 
kali po običaju svome. Ipak još nijesu vlast avarsku 
priznavali oni Hrvati, koji se do onda nastaniše u 
Dalmaciji. Zato se avarski kagan (vladar) god. 579. 
sprema, kako će udariti na Hrvate u Dalmaciji. Iz- 
medju Sirmija i Singiduna dade na Savi praviti most 
od ladja, da uzmogne prijeći preko rijeke. Tom pri- 
godom prevari kagan Bizantince (istočne Rimljane)^ 
te god. 581. zauze grad Sirmium. Tako steče ključ 
za dalnja osvajanja na poluotoku balkanskom. Sada 
Hrvati moraju Avare priznati gospodarima svojim. Ista 
sudbina stiže i Srbe, koji se nastaniše jugo-istočno 
od Hrvata (u današnjoj Macedoniji i južnoj Srbiji). 
Kagan avarski htjede pokoriti i Slavene na dolnjcm 
Dunavu. No odanle je od kneza Dobrite dobio ovaj 
odgovor: „Mi smo vikli, da sebi druge pokoravan 
i nad njima vladamo, a ne da se mi drugima pok 
ravamo. Pri tom i ostajemo, dok na svijetu bude ri 
i mača". Ovi isti Slaveni uspješno odbijahu g. $r 
do 597. i vojske bizantinskoga cara Mauricija. Kaig 



t\ 



Hrratska prije osnutka kraljevstra. 23 

je za to vrijeme živio u miru s Mauricijem, koji mu 
je godimice plaćao velik danak. Valjda je taj danak 
zaostao god. 598., kad avarski kagan započima krvav 
rat sa Bizantincima. Avari provale u Dalmaciju, gdje 
još gotovo u svima gradovima stanuju Rimljani. Ka- 
ganu podje za rukom, te je za ove provale zauzeo i 
razorio do 40 gradova. Rimski se vojvoda u Dalma- 
ciji nije usudio, da Avarima izadje u susret, nego se 
krio po gorama i šumama. 

S Avarima i Slavenima ratovahu Bizantinci do 
god. 602. Nato se vojska bizantinska pobunila, te je 
časnika F o k u izvikala carem bizantinskim. Foka ubije 
cara Mauricija i pokolje sav rod njegov. Po želji pak 
vojske bizantinske obustavi neugodan rat s Avarima 
i Slavenima. Ovaj se rat nije nastavio ni* kasnije, 
pošto je carstvu bizantinskomu na istoku zaprijetio 
pogibeljan neprijatelj : K o s r o e II., kralj perzijski. 
Velik je rat s Kosroem potrajao do god. 628. Za to 
vrijeme stoji Avarima i Slavenima otvoren čitav po* 
luotok balkanski. Može se reći, da je istom sada bila 
posvema dovršena doseoba naroda hrvatskog. 

Prije su Hrvati stanovali samo po selima, a sada 
prodiru i u gradove. Redomice padaju u njihove ruke 
rimski gradovi u Dalmaciji. Pošto su Hrvati već osvo- 
jili svu Dalmaciju izmedju rijeke Drine i gore Dinare, 
silaze sada i u primorje dalmatinsko. Hrvati zauzimaju 
glavni grad Salonu, odakle stanovnici bježe na ladje. 
Rimljani su sačuvali samo otoke i nekoliko gradova 
uz more, koje Hrvati još nijesu mogli zauzeti. Ovo 
ostaje i nadalje „rimska Dalmacija", koja priznaje 
it cara bizantinskog. Odsada je carski namjesnik 
lovao 11 Zadru, jer su Salonu početkom 7. vijeka 
rili Hrvati ili Avari. 

Kad je (g. 610.) narod u Carigradu ubio nevrijed- 
^ Foku, proglasi carem H e r a k 1 i j a I., koji vlada 



H 



Hrvfttskt prije osnntka kraljevstra. 






r 



god. 6lO.— 641. Junački taj car nastavi rat s Pcrzr- 
janclma dosta uspješno. Zato je Kosroc sklopio savez 
s Avarima, te će oni zajednički udariti na Carigrad* 
I doista su Avari g. 626. opkolili Carigrad s evropske, 
a Perzijanci s azijske strane. U nevolji svojoj potrazi 
i Heraklije saveznike, te ih nadje medju Slavenima, 
koji bijahu podložni Avarima. Pošto je avarski kagan 
pred Carigrad doveo mnogo slavenskih vojnika (na- 
ročito morimra), vj-ate se ovi kući, gdje dignu bunu 
protiv Avara. Sada ni Avarima ne preostade tlrugo, 
nego da odu ispred Carigrada, pa da se bore s od- 
mctnulim Slavenima. Tako se Carigrad oslobodio si- 
gu t ne propasti. — Nije ipak Avarima pošlo za rukoiiij 
da nadjačaju Slavene. Avara uopće nije ni bilo mnogo, 
a sada eto protiv njih ustaju svi Slaveni: od egej- 
skog i jadranskog mora do Krkonoša. Česi i Slo- 
venci, koje onda još nijesu rastavljali Nijemci* sa- 
stave prilično veliku državu, kojoj god. 627. postade 
vladarem junački Samo. Istodobno se gospo<istva 
avarskog oslobadjaju Hrvati i Srbi, koji sada osni- 
vaju samostalne države svoje. 

Ovdje treba spomenuti, što o doseobi Hrvata 
priča bizantinski car Konstantin VII. Porfiro* 
genet (koji vlada god. 912. — 959.) u svome djelu 
jjO upravi države". On veli od prilike ovako: Hrvati 
stanovahu u „Bijeloj Hrvatskoj", negdje iza Karpata, 
Pošto su cara Heraklija zamolili, neka im dade pri- 
jatnije zemlje, dozvoli im car, da se nastane u Dal- 
maciji. Ovo im je Heraklije dozvolio tim radije, što 
je Dalmacija opustjela, otkako su njome zavladali 
Avari. Narod hrvatski prijedje nato preko Karpa*'^ 
na jug. Hrvate je vodilo petero braće: Klukas, L 
belos (Lubcn), Kosentzes (Kosan), Muhlo i Hrvat, j 
dvije sestre; Tuga i Buga. Došavši u Dalmaci 
nadju Hrvati ovdje Avare. Nato se porodi rat, k 



Hrvatska prije osnatka kraljevitra. 2$ 

je potrajao više gfodina. Rat se svršio pobjedom Hr- 
vata. Jedan dio Avara pogibe u tome ratu, a drugi 
se pomiješao s Hrvatima. „Od onoga je dakle vre- 
mena'^ veli car Konstantin „ovaj prijedjel napučen 
Hrvatima. Još i sada (t. j. polovicom lO. stoljeća) ima 
u Hrvatslcoj tragova Avara i može se raspoznati, da 
su Avari". Svoju pripovijest o doseobi Hrvata za- 
ključuje Konstantin ovako : „Od Hrvata, koji dodjoše 
u Dalmaciju, odijelio se jedan dio, te zaposjedne Ilirik 
i Panoniju". 

Nije teško pobiti ovu priču Konstantinovn. Hr- 
vate naime nalazimo u Dalmaciji i Panoniji prije, 
nego li je u Carigradu zavladao car Heraklije. Za 
Avare pak se znade, da su stanovali u današnjoj 
srednjoj Ugarskoj, a ne u Dalmaciji. Avarima — kao 
konjaničkom narodu — ne prija stanovanje u goro- 
vitoj zemlji (Dalmaciji), već se poput ostalih Azijata 
drže ravnice (Ugarske). Kad bi Hrvati u Dalmaciju 
polazili (iz Galicije) preko Karpata i Ugarske, morali 
bi se namjeriti na središte sile avarske, te valjda ne 
bi uspjeli tako vratolomnim poduzećem. Uz to nam 
povjest dokazuje, da Avari nijesu bili slomljeni po- 
lovicom 7. vijeka, jer još na koncu 8. vijeka treba 
silni franački kralj Karlo Veliki punih 8 godina, da 
uništi Avare. Po svemu se vidi, da je car Konstantin 
čuo nešto pripovijedati o Hrvatima, te o njihovoj 
borbi s Avarima i o savezu s Heraklijem. Iz toga je 
krunjeni pisac učinio priču, koja bi tobože imala utvr- 
diti ovu misao : Dalmacija i Panonija su bizantinske 
zemlje, u koje se Hrvati naseilše samo dozvolom cara 
1 *ija, radi čega moraju priznavati vrhovnu vlast 

< a rimskoga. Ona imena braće i sestara, koja 

I 'losi car Konstantin, možda pripadahu obite- 

1 'oje su Hrvate vodile u borbi s Avarima. Sto 

1 oripovijeda o doseobi Hrvata iz Dalmacije 



26 Itrvatska prtje osnutka kraljevstva. 

u Ilirik i u Panoniju, može nam služiti dokazom, da 
su se Hrvati oslobodili Avara najprije u Dalmaciji, 
a tek onda u Panoniji. A bit će vjerojatno i to, da 
su se Hrvati — dolazeći iz današnje Rumunjske 
preko Bugarske i Srbije u Bosnu — doista odavle 
preko Save i Kupe selili u današnju sjevernu Hrvat- 
sku, t. j. u staru Panoniju rimsku. 

5. Pokritei^e Hrvata. Kad se Hrvati dose- 
liše u današnje zemlje svoje, bijahu još pogani. O 
njihovoj vjeri piše suvremeni pisac Prokopije ovako: 
„Oni štuju samo jednoga boga: Gromovnika, koji je 
jedini gospodar čitavoga svemira; njemu žrtvuju vo- 
love i svakovrsne žrtve. Za usud ne znaju ni najmanje. 
Kad ih snadje bolest ili im je poći u rat, pa vide, 
da im prijeti smrt, — onda se zavjetuju bogu svomu, 
da će mu za svoj spas doprinijeti žrtve. I doista čine 
ono, što su obećali, ako se oslobode opasnosti, jer 
vjeruju, da im je zavjet spasio život. Osim toga štuju 
(Hrvati) još potoke, vile i neka druga božanstva; i 
njima prinose žrtve, pa tom prigodom gataju". 

Boga Gromovnika ne nalazimo samo kod 
Hrvata, već i kod svih Slavena, dapače i kod drugih 
naroda. On je gospodar neba i oblaka, a otac sunca, 
mjeseca, zore i danice. Gromovnik je prema tomu 
stvoritelj prirode. No ljudima su bliže gromovnikove 
službenice: vile. To su krasne, mlade i bijele dje- 
vojke, kojima niz ledja vise duge i zlatne vlasi. U 
tim vlasima leži njihova snaga; da im pade samo 
jedna vlas, odmah bi umrle. Tijelo im je vitko i lako, 
a obučeno u tanko bijelo odijelo. Oči im sijevaju 
kao munja, a milozvučnim glasom svojim mogu sv 
koga začarati. Jedne vile borave u oblacima, a dru, 
na gorama, rijekama ili potocima i na poljima. 
Stari su Hrvati obožavali i djedove svoje. To 
njihovi domaći bogovi, zaštitnici roda njihova. P 



1 



Hrratska prije osnutka kraljevstva. ^f 

djed je porodu svomu nadahnuo dušu, koja putuje 
od roda u rod. Zato su ]judi i tijelom svojim slični 
ocu, djedu ili pradjedu svomu. Pogrebni običaji do- 
kazuju, da su Hrvati dušu držali neumrlom. Hrvati 
su vjerovali u vukodlake, koji da noću izilaze iz gro- 
bova, te po kućama dave ljude i piju krv njihovu. 
U takovim se vukodlacima nalazi opaka duša, koja 
se mora seliti, u životinju. Hramova ni jesu Hrvati 
gradili poganskim bogovima svojim. Žrtvovalo se 
obično na izvoru bistre vode ili navrh brda. Tu bi 
se zapalila velika vatra („kriješ"), na koju se onda 
stavljala žrtva (domaća životinja), a narod bi igrama 
i pjesmama slavio boga svoga. Kod Hrvata nije bilo 
posebnih svećenika, već bi žrtve obavljali njihovi gla- 
vari (starješine, župani i banovi). 

Hrvati se naseliše u čisto kršćanskim zemljama. 
Tu bijahu brojne biskupije po gradovima dalmatin- 
skim, a takodjer u Sisku, Osijeku i Mitrovici. Zato 
je vjerojatno, da su Hrvati lako i brzo upoznali vjeru 
kršćansku. Možda su se pojedina plemena hrvatska 
naskoro i pokrstila, kako su to učinili toliki drugi 
narodi, koji zaposjedoše zemlje zapadnoga carstva 
rimskoga. U kršćanskomu Bogu vidješe Hrvati svoga 
boga Gromovnika; sveci im se pričinjahu kao dje- 
dovi njihovi, angjeli kao vile, a vragovi kao vuko- 
dlaci. Pošto kod Hrvata nije bilo svećeničkog stališa, 
nije bilo ni onih, koji bi pogansku vjeru branili iz 
vlastitog interesa. 

Pravi temelj pokrštenju Hrvata položi papa 
Ivan rV., koji je crkvom kršćanskom ravnao god. 
— 642. Ivan bijaše rodom iz Dalmacije, te mu se 
:ao dade, što je kršćanska vjera stradala u do- 
ini njegovoj. Zato pošalje Ivan u Dalmaciju po- 
loga opata Mar ti na s punom blagajnom. Mar- 
^e imao zadaću, da od Hrvata iskupljuje zarob- 



aS Hrvfttska prije osnutka kraljcTStva. 

Ijene kršćane (Latine), pa da iz Dalmacije u Rim pre- 
nese ostanke kršćanskih mučenika. Opat Martin pro- 
vede u hrvatskim zemljama 3 godine, te je posvema 
ispunio zadaću svoju. Po želji papinoj dovede Martin 
u Rim takodjer hrvatske mladiće, koje će uvježbati 
u službi kršćanskoj, da se onda kući vrate kao vje- 
rovjesnici. Tako je isto 50 godina prije toga papa 
Grgur I. Veliki u Rim doveo anglosaske mladiće, koji 
su pokrstili Veliku Britaniju. (Zato i papa Ivan X. po- 
četkom 10. vijeka piše Hrvatima: „Vi ste kao An- 
glosasi, koji su kršćanstvo primili neposredno od 
pape Grgura I."). Može se dakle reći, da je dio na- 
roda hrvatskog primio sveti krst polovicom 7. vijeka. 
Naravno da je ipak bilo još mnogo posla, dok se 
pokrstiše sva plemena hrvatska. No zato nema više 
nikakove dvojbe o tomu, da su se Hrvati pokrstili 
prvi izmedju svih Slavena. To je posve i razumljivo, 
kad se upravo Hrvati nastaniše najbliže Rimu, gdje 
je sjedište pape, a po tom i središte života kršćanskog. 
Čim su se Hrvati pokrstili, postadoše pitomiji. 
Sad ih se već toliko ne plaše oni Latini, koji pred 
Hrvatima pobjegoše na otoke dalmatinske. Medju 
ovim se Latinima nalazio takodjer ugledniji čovjek: 
S e V e r u s. Ovaj počne Latine nagovarati, neka se 
vrate na kopno dalmatinsko. Pošto je medjutim Sa- 
lona bila posve razvaljena, predloži Severus, neka 
se Latini privremeno nastane u susjednoj Dioklecija- 
novoj palači na obali morskoj. Iz ove će palače moći 
obradjivati plodna svoja zemljišta na solinskom polju, 
„dok ne dodju sretnija vremena, da opet sagrade 
grad Salonu". Ovaj se savjet dopade nekadanji 
gradjanima salonskim. Siromašniji se ljudi nastaniš 
po kulama i podzemnim prostorijama, dočim su b 
gataši sagradili sebi kuće za stanovanje. Tako ei 
od palače (latinski: ,,palatium") postade grad, ko 



Hrvatska prije osnatka kraljevstva 29 

dobi ime „Spalatum" ili „S p 1 j e t". Istodobno su 
latinski žitelji iz razvaljenog Epidaura u južnoj Dalma- 
ciji osnovali novi grad „Ragusium" ili „D u b r o vn i k". 
Da se u Hrvatskoj i Dalmaciji urede crkveni 
odnošaji, podje (oko god. 650.— 680.) onamo papin 
poslanik Ivan Ravenjanin. Poslanilc se najprije 
zaustavi u Spljetu. Ovdje su sada već stanovali ne- 
kadanji gradjani salonski. Ivan ih počne nagovarati, 
neka u tomu novom gradu obnove i staru biskupiju 
salonsku, koja bijaše metropola svih biskupija dal- 
matinskih. Nato Spljećani prenesu tijelo sv. Dujma iz 
Salone u Spljet, a Ivana izaberu nadbiskupom svojim. 
Papa je dozvolio, da na spljetsku biskupiju prijedju 
sva prava nekadanje crkve salonske. Iz Spljeta prodje 
Ivan Ravenjanin „kroz krajeve Dalmacije i Hrvatske. 
Svuda je popravljao razvaljene crkve, redio biskupe, 
naredjivao župe, te katoličkoj vjeri privodio narod". 
Sada se valjda dogodilo ono, što o krštenju Hrvata 
piše car Konstantin Porfirogenet : „Kad su naime Hr- 
vati primili krst, obvezaše se posebnim pismenim ugo- 
vorima, — prisegnuvšl sv. Petru apostolu, — da ni- 
kada ne će oružani provaljivati u tudje zemlje, već 
da će mir gojiti sa svima, koji su tomu voljni. Za 
izmjenu pak dobiše (Hrvati) od rimskoga pape zavjc- 
lak, da će im Bog biti osvetnik, ako bi kadgod drugi 
narodi u hrvatsku zemlju provaljivali i ratom ju uz- 
nemirivali ; pobjedu će (Hrvatima) isprositi njihov 
zaštitnik — a Isusov učenik — sveti Petar". Car 
Konstantin spominje, da je u vrijeme krštenja Hrva- 
tima vladao ban Borko. Mislimo, da se tako zvao 
mih Hrvata oko Spljeta, koji se najprije po- 
e. Car ističe, da je otac toga bana vladao u 
ioba, kad su Hrvati vodili borbu protiv Avara. 

. Hrvati i Karlo Veliki. Vjerni zadanom 
""^''1 svome — .nijesu pokršteni Hrvati provalji* 



1 



30 Hrvatska prije osnutka kraljevstva. 



vali u tudje zemlje. Zato i ne govore o njima ono- 
dobni povjesničari sve do vladanja Karla Velikoga. 
Ne možemo dakle hrvatsku povjest 8. stoljeća pratiti 
onako, kako ćemo to činiti za kasnijih stoljeća. 

Sigurno je samo to, da Hrvati još nijesu osno- 
vali jedinstvenu državu svoju. Pojedina plemena hr- 
vatska živu odijeljeno, a svakomu plemenu stoji na 
čelu y,ban^. Na zemljištu stare Dalmacije nalazimo 
više takovih banovina. Izmedju Velebita, Une, Kupe 
i Jadranskoga mora (dakle u staroj Liburniji) bi- 
jaše jedna, a u I stri po svoj prilici druga banovina. 
Južno od Velebita sve do rijeke Cetine zvala se ba- 
novina „Bijela Hrvatska", a izmedju Cetine i 
Neretve nalazimo banovinu „Neretvu"; potonjoj 
pripadahu i susjedni otoci : Brač, Hvar, Korčula, 
Mljet, Vis i Lastovo. Istočno se odatle sterala bano- 
vina Bosna, a na jugu od rijeke Neretve tri bano- 
vine: Zahumlje, Travunja i Duki ja, koje su 
činile t. zv, „Crvenu Hrvatsku". Zahumlju je pripadala 
današnja Dalmacija izmedju Neretve i Dubrovnika sa 
susjednim dijelom Hercegovine. Travunja se nalazila 
južno od Zahumlja do Crne Gore i Boke kotorske. 
Dukljom se zvala današnja Crna gora i najjužnija 
Dalmacija. Hrvati su valjda i u Panoniji osnovali više 
banovina. Poznate su nam ipak samo dvije : sisačka 
na zapadu i srijemska na istoku. 

Posve je prirodno, da su neki banovi u Dalma- 
ciji težili za tim, da prevladaju nad drugim plemenima 
hrvatskim. Tako je medju banovima dolazilo do ra- 
tova. O tima domaćim ratovima hrvatskim nijesu pi- 
sali suvremeni povjesničari bizantinski, jer se to r 
tiče njihove države. Ipak znademo, da su se za pr, 
vlast nad ostalim banovima najviše borili banovi „B 
jele Hrvatske". Njihovomu je nastojanju bilo u prilog 
što se u gradu Spljetu — dakle u primorju »Bijel 



Hrvatskm prije osnutka kraljevstva. 31 



Hrvatske" — nalazilo sjedište nadbiskupa svih Hrvata. 
Tako je ondje već koncem 7. stoljeća osilio ban 
Radoslav, pokorivši neka susjedna plemena hr- 
vatska. Za Radoslava nam se kaže, da je god. 688. 
potukao i Arbanase (potomke starih Ilira), te osvojio 
njihovu zemlju (na jugu „Crvene Hrvatske") sve do 
Lješa. Može se nekom sigurnošću ustvrditi, da su 
koncem 8. vijeka banovi „Bijele Hrvatske" imali vr- 
hovnu vlast nad svima banovima u Dalmaciji. Zato 
im suvremeni strani pisci daju naslov „dux Đalmatiae 
ct Liburniae". Ipak ne vladaju nad gradovima: Zadar, 
Trogir, Spljet i Dubrovnik. Dvi gradovi s otocima : 
Rab, Krk i Osor (današnji Lošinj) — čine i nadalje 
t. ZV. rimsku ili bizantinsku Dalmaciju, ko- 
jom upravlja carski namjesnik u Zadru. 

Mnogo su teže dane provodili oni Hrvati, koji 
se nastaniše sjeverno od Kupe i Save : u t. zv. P a- 
noDiji. Njima bi često dosadjivali divlji Avari, pro- 
valjujući na brzim konjima preko Drave i Dunava. 
Najviše su stradali Hrvati u srijemskoj banovini, za 
koju se otimahu Avari i Bugari. Polovicom 8. stoljeća 
prevladaše ondje Avari. Odsada nam se u Panoniji 
spominje samo sisačka ili posavska banovina hrvatska. 
Za Hrvatsku nastupiše posve druge prilike, kad 
se ovamo primaknula silna država franačka. Osvo- 
jivši god. 774. (odnosno ^^^^ sjevernu Italiju (Lango- 
bardiju), postade franački kralj Karlo Veliki su- 
sjedom Hrvata u Istri. Ovdje je već g. 788. vladao 
ban Ivan posve odvisno od kralja franačkoga. Iste 
godine osvaja Karlo Veliki i vojvodinu Bavarsku. 
• " dodjoše pod franačku vlast i Slovenci, kojima 
J .aezove (od g. 740.) postavljali vojvode bavarski. 
1 '" Veliki naumi udariti i na Avare, koji bijahu sa- 
1 S\ Tasila, vojvode bavarskog. I doista sabere 
1 ' god. 791. veliku vojsku, te provali u državu 



32 Hrvatska prije osnutka kraljevstva. 

avarsku. Franci su udarili sa 3 strane i još iste go- 
dine osvojili čitavu zemlju na lijevoj obali rijeke Rabe. 

Nema dvojbe o tomu, da je tolik uspjeh oružja 
franačkoga morao djelovati i na Hrvate. Mnogi se 
bojahu, da će i njih stići sudbina susjeda njihovih. 
Osobito su u Karla Velikoga upirali oči t. zv. pa- 
nonski ili posavski Hrvati. Njihov se ban Vojomir 
nadao, da će pomoću Franaka satrti divlje Avare, 
koji Hrvatima zadavaju toliko jada. Zato se Vojomir 
god. 792. dobre volje pokori silnomu kralju Karlu, te 
mu obeća svoje sudjelovanje na kasnijim vojnama u 
državi avarskoj. 

Karlo je god. 792. — 795. imao posla u Saskoj, 
pa se tek onda počne spremati za nastavak rata 
s Avarima. Ovaj rat je trajao god. 796.-799. Fra- 
načke su vojske zimovale u Hrvatskoj, i to na Prus- 
koj gori, koja je zato po Francima dobila ime svoje. 
Franci i Hrvati osvojiše napokon t. zv. hring ili glavni 
tabor avarski. Tu su našli nebrojeno blago (zlato i 
srebro), što su ga Avari narobili po Evropi. Avari 
propadoše posvema. Veći dio ih izgibe u bojevima, 
a mnogi se pokrstiše i prometnuše u druge narode. 

Za obranu velike države franačke uredi Karlo 
prema istoku dvije krajine ili markgrofije. Na sje- 
veru se takova „istočna krajina" (kasnije „Austrija^) 
sterala izmedju Rabe, Dunava i Aniže. Na jugu 
bijaše to P'urlanska, gdje je god. 788.-799. vladao 
junački markgrof Erik. Ovaj htjede sebi podložiti i 
dalmatinsku Hrvatsku. No Hrvati ga god. 799. doče- 
kaju kod Trsata iznad Rijeke. Ovdje budu Franci 
potučeni; sam Erik pade u boju. Erika naslijedi K ». 
dolah, koji odmah slijedeće godine (800.) pro' i 
u Hrvatsku, ali se brzo i vrati bez uspjeha. 

Prilike se opet promijeniše, kad je u Rimu p, i 
Leon III. na Božić god. 800. Karla Velikoga okrr > 



Hrvatska prije osiratka kraljevstva. ^3 

carskom krunom rimskom. Sada postade car Karlo 
zaštitnikom svih kršćanskih država na zapadu. Pošto 
su pak hrvatske zemlje nekada doista pripadale za- 
padnomu carstvu rimskomu, priznaše ga Hrvati vr- 
hovnim vladarem svojim. Zato se po svoj prilici i 
ban dalmatinske Hrvatske nalazio medju onim sla- 
venskim vladarima, koji se caru Karlu pokloniše g. 
803. u Regensburgu; Hrvati su i nadalje po volji 
svojoj birali sebi banove, koji će im vladati po do- 
tadanjim običajima; ali svi izabranici morahu se po- 
kloniti caru rimskomu, te u njega moliti potvrdu Izbora. 
Karlo Veliki htjede vladati i bizantinskom 
Dalmacijom, iza kako mu se god. 804. pokoriše 
Mleci. I doista na proljeće g. 805. zaplovi mletačko 
brodovlje prema Dalmaciji, gdje osvoji sve gradove 
bizantinske. Radi toga dodje na Jadranskom moru 
do velikoga rata izmedju istočnoga (bizantinskog) i 
zapadnoga (franačkog) carstva. U tome ratu bude 
Karlo (god. 810.) pobijedjen, te se mirom u Achenu 
(god. 812.) odreče Mletaka i bizantinske Dalmacije. 
Dvije godine iza toga umre car i kralj Karlo Veliki. 

7. IJudevit Posavski. Karla Velikoga naslijedi 
njegov sin Ljudevit Pobožni, koji kao kralj 
franački i car rimski vlada god. 814. — 840. Ljudevit 
bijaše preslab, a da bi mogao održati veliku baštinu 
očevu. Radi toga poraste moć upravitelja pojedinih 
zemalja, koji su onda činili i nasilja. Takav je na- 
silnik bio takodjer markgrof K a d o 1 a h (g. 800. — 819.) 
u Furlanskoj. Kadolah je s krajiškom vojskom fra- 
načkom zulumčario i u posavskoj Hrvatskoj. Car 
.stantin Porfirogenet pripovijeda, da su Franci u 
'^sti svojoj sitnu djecu hrvatsku trgali s prsiju ma- 

h, pa ju bacali psima za hranu. 

U ono je vrijeme u posavskoj Hrvatskoj vladao 

Ljudevit Posavski. On pošalje god. 818. 

3 



34 Hrvatska prije osnutka kraljevstva. 

svoje poslanike u Heristall, gdje se nalazio car Lju- 
devit Pobožni. Poslanici su pred carem pripovijedali 
o nasiljima Kadolahovira, ali se ipak vratiše bez ika- 
kova uspjeha. To je uvrijedilo bana Ljudevita. On 
se dapače morao bojati, da će odsada Kadolah iz 
osvete još gore zulumčariti po Hrvatskoj. Zato počne 
ban spremati ustanak proti Francima. Narod hrvatski 
pristade uz junačkoga bana svoga. Naravno da ni- 
jesu mirovali ni Franci. Krvoločni Kadolah provali 
s franačkom vojskom u Hrvatsku, da svlada buntov- 
nike. Ali banu podje za rukom, te je Franke pobi- 
jedio. Kadolah se morade vratiti u Furlansku, gdje 
naskoro umre od groznice. 

Mjeseca srpnja god. 819. dodje car Ljudevit 
Pobožni u Ingelheim, da drži sabor tolikih ze- 
malja svojih. Na taj sabor dodjoše i poslanici bana 
Ljudevita Posavskoga. Poslanici su izjavili, da se ban 
hoće s Francima izmiriti, ako car pristane uz neke 
uvjete. Ali car ne htjede prihvatiti ovu ponudu mira. 
On je dapače držao, da se ban hrvatski uzoholio 
radi nedavne pobjede svoje. Tako ne preostade Lju- 
devitu Posavskomu drugo, već da nastavi započeti rat 
s ogromnom državom franačkom. 

Da bi laglje odolio nerazmjerno jačemu nepri- 
jatelju, počne Ljudevit Posavski sebi tražiti saveznike. 
Naravan bi mu saveznik morao biti Borna, ban 
dalmatinske Hrvatske. To su medjutim umjeli zapri- 
ječiti sami Franci. Oni po svoj prilici obećaše Borni, da 
će ga učiniti takodjer banom posavske Hrvatske, ako 
im pomogne uništiti buntovnika Ljudevita. I doista od- 
sada vidimo Bornu na strani franačkoj, premda '^ 
narod njegov želio pomagati posavskim Hrvatii 

Ban Ljudevit ipak nadje sebi saveznike. To 
jahu ponajprije Slovenci u „Karantaniji", t. j 
današnjoj Kranjskoj, Koruškoj i Štajerskoj. Slov 



1 



Rrratska prij6 osnutka kraljerstra. 35 

su naime kao najbliži susjedi markgrofije Furlanske 
trpjeli ista nasilja franačka, kao i Hrvati. No Ljude- 
vitu se pridružiše takodjer „Tiraočani", t. j. Srbi 
oko rijeke Timoka. Tiraočani bijahu prije Karla Ve- 
likoga u savezu sa Bugarima, koji su gospodovali 
velikim dijelom današnje Srbije; poslije priznadoše 
vrhovnu vlast franačku ; sada pak stupaju u savez 
s Ljudevitom, da i oni postanu nezavisni. Tako je 
eto ban Ljudevit Posavski pod svoje zastave priveo 
velik dio južnih Slavena. 

U to se već i car Ljudevit Pobožni spremio za 
rat na Hrvate. Markgrofom f urlanskim postade B a 1- 
derik, koji dobi zadaću, da bez oklijevanja povede 
fi:anačku vojsku protiv bana Ljudevita. I doista dodje 
do rata još jeseni god. 819. Balderik provali u Ka- 
rantaniju, te pretežnijom silom svojom potuče bana 
Ljudevita negdje u Koruškoj na rijeci Dravi. Isto- 
dobno stiže Ljudevitu vijest, da će ban Borna iz 
Dalmacije provaliti u posavsku Hrvatsku. Sad se ban 
Ljudevit vrati kući, da otkloni veću nesreću. Balderik 
nije imao vremena, da podje u potjeru za Ljudevitom, 
znajući, da će imati još dosta posla, dok se pokore 
Slovenci. — Izmeđju Borne i Ljudevita dodje do ve- 
like bitke na rijeci Kupi. Žalostan li je to bio prizor, 
kad su jedni Hrvati udarali na druge,* a u tudju korist I 
Kakva li je nesloga vladala medju Hrvatima, vidi se 
već po tomu, što se u Borninoj vojsci nalazio tako- 
djer Dragomuž, tast bana Ljudevita! Pobjedu su od- 
lučili ^Gaćani", t. j. Hrvati oko rijeke Gacke (kod 
Otočca). Oni za same bitke ostave Bornu, te prijedju 
-tranu Ljudevitovu. Borna bude posve razbijen; 
^* i poginuo, — kao što je poginuo Dragomuž, 

ga nije spasila tjelesna straža njegova, 
^ad je i bana Ljudevita obuzela želja, da se 

svomu protivniku Borni. Mjeseca prosinca 819. 



36 Hnrattka prije osoolka kraljevstva. 

provali on u dalmatinsku Hrvatsku, gdje je pu- 
stošio ognjem i mačem. Borna se osjećao preslabim, 
da Ljudevita dočeka na otvorenom polju. Zato dade 
sve svoje spremiti u tvrdje, pa odluči da će Ljudevita 
uznemirivati s izabranom vojskom. I doista su dalma- 
tinski Hrvati napadali Ljudevita danju i noću, iza ledja 
i sa strane. Pošto mu je osim toga u onim gorovitim 
krajevima smetala i oštra zima, morade se ban Lju- 
devit vratiti kući. — Borna se pak odmah požurio, 
da caru Ljudevitu javi, kako je njegov protivnik na 
toj vojni izgubio 3000 vojnika, preko 300 konja i 
mnogo hrane. Mjeseca siječnja 820. ode Borna i 
osobno u Achen, gdje je car Ljudevit držao sabor 
franački. Na tom je saboru Borna svjetovao Fran- 
cima, kako će bana Ljudevita moći svladati. Po nje- 
govom je savjetu sabor u Achenu zaključio, da na 
Ljudevita treba istodobno udariti s tri strane. 

Čim je zima minula, a trava se zazelenila, diže 
se ogromna država franačka, da šatre junačkoga 
bana Ljudevita. Iz Italije, istočne Franačke, Bavar- 
ske, Saske i Alemanije skupljaju se brojne čete, 
koje će na proljeće god. 820. udariti na Hrvate, Slo- 
vence i Srbe. Sjeverna je vojska franačka iz Bavarske 
dolinom Dunava dolazila u gornju Panoniju, da preko 
Drave provali u posavsku Hrvatsku. Ovu vojsku za- 
ustavi ban Ljudevit na Dravi, te joj zapriječi prije- 
laz preko te rijeke. Južna je vojska franačka dolazila 
iz Italije preko „noričkih Alpa", kuda je vodila rim- 
ska cesta iz Akvileje u Ljubljanu. Ljudevitu podje 
za rukom, te je i ovoj vojsci onemogućio put preko 
alpinskih klanaca. Srednja pak vojska franačka prod 
iz Tirolske u Korušku. Ljudevit joj podje u susret, 
ju triput zaustavi, ali ga brojniji Franci svakiput ra 
biju. Kad je nato ova vojska prešla preko Drav 
uzmakne ban u Hrvatsku. 



HrratBks prije omntka kral^irBtTAi 37 

Sada se otvoriše putevi i sjevernoj i južnoj 
vojsci franačkoj, te svi Franci zajedno provale u po- 
savsku Hrvatsku. Ljudevit je uvidio, da bi svaki 
dalnji otpor bio uzaludan. Njegov se narod zaklonio 
u šume i močvare, a on sam s vojskom svojom ode 
u tvrdju, koju je sagradio na nekom vrletnom brdu. 
Franci su nato po Hrvatskoj i susjednoj Sloveniji 
palili i robili, kako su god htjeli. Ljudevit se nije 
s njima mogao tući, a opet nije htio ni pregovarati 

miru. Napokon ne preostade Francima drugo, nego 
li povratak kući. Morali su to učiniti što brže, jer se 
u sjevernoj vojsci njihovoj, koja je predugo boravila 
u močvarnoj Podravini, porodila nekakva kužna bo- 
lest, od koje pogibe mnogo ljudi. 

Po odlasku vojske franačke pokore se furlan- 
skomu markgrofu Balderiku oni Slovenci, koji stano- 
vahu u Kranjskoj i u južnoj Koruškoj. Drugi pak 
Slovenci ostadoše zajedno s posavskim Hrvatima i 
nadalje neodvisni od Franačke. Propasti 'bana Ljude- 
vita nije mogao dočekati njegov protivnik Borna. 
Ovaj ban je naime g. 820. teško bolovao i napokon 
umro. Sada postade „banom Dalmacije i Liburnije" 
njegov nećak Vladislav. Narod ga je hrvatski iza- 
brao, a car Ljudevit na saboru u Achenu (mjeseca ve- 
ljače g, 821.) potvrdio. Na istom ovom saboru opet se 
raspravljalo o ratovanju s Ljudevitom Posavskim. 
Franci zakljućiše, da će ponovno s tri strane prova- 
liti u posavsku Hrvatsku, da pustoše zemlju ne- 
prijateljevu. 

Da se Francima ne će više moći opirati na 
< enom polju, o tomu je Ljudevit Posavski bio i 
• osvjedočen. Zato počne smišljati, kako bi barem 

1 10 narod svoj obraniti od zuluma franačkog. 
1 icvit naumi graditi tvrdje, u koje će se njegovi 
) *^'' zakloniti sa blagom svojim. U tomu ga je na- 




V 



Hrvftttkft prije osnutka kndjeTitvft. 



stojanju podupirao Fortunat, patrijarka mletački. 
Fortunat je naime Ljudevitu iz Italije pošiljao gradi- 
telje i zidare. Gradovi bijahu već gotovi, kad su 13 
posavsku Hrvatsku provalile tri vojske franačke. Tako 
bude zemlja i god. 821. opustošena, ali narod se hr- 
vatski spasio po tvrdjama. Zato se Franct 1 opet 
brzo vrate kući. Već sredinom listopada 821. nalazimo 
vojvode njihove na saboru u Diedenhofenu, gdje 
caru izvještuju, da bana Ljudevita nijesu mogli svla- 
dati, jer nije htio izaći na bojno polje. 

Ljudevit Posavski klone duhom istom god. 822-, 
kad je iz Italije proti njemu kretala već deseta 
vojska. Znao je on, da bi se još koju godinu mo^ao 
održati u tvrdim gradovima svojim. Ali mu se na žao 
dade bijedni narod hrvatski, kojemu Franci opeto- 
vano pustoše polja i pale kuće. Da od naroda svoga 
otkloni dalnju bijedu, ostavi ban Ljudevit svoju pri- 
jestolnicu Sisak, te pobjegne u Srbiju. Slijedeće se 
godine (823.) Ljudevit zaputi u Dalmaciju. Ovdje ga 
k sebi uze Ljudemišl, ujak bana Borne, ali ^a 
naskoro i ubije. Za smrt bana Ljudevita Posavskog 
doznade car Ljudevit Pobožni mjeseca svibnja S23*, 
kad se nalazio na saboru u Frankfurtu. 

8. Ban Batimir. Iza bijega Ljudevita Posav- 
skoga (god. 822.) dodje opet sjeverna ili posavska 
Hrvatska pod vlast franačku. Tako ostade ovdje do 
god. 827. Da Hrvatima nije bilo ugodno gospodstvo 
franačko, to možemo sebi lako predstaviti. Zato oni 
jedva dočekaše god. 827., kad se proti Francima 
digao bugarski knez Mortag. Sad se Bugarima pri- 
družuju i posavski Hrvati, kojima na ćelo stupa b 
R a 1 1 m i r. Franački grofovi, koji su u carevo ir 
vladali nad Hrvatima, i u krajevima sjeverno t 
Drave, uzmiču pred Bugarima. Mjesto njih post« 
Mortag ovdje takove upravitelje, koji će prizna"* 



Rnratska prije otnatka kzalj'erttvft. i^ 

vrhovnu vlast bugarsku. Prema tomu se može zaklju- 
čivati, da je i ban Ratimir bio u nekom podredjenom 
odnošaju prema bugarskomu knezu Mortagu. Bugari 
su opremili i veliko ratno brodovlje, kojim po Du- 
navu zadjoše u rijeku Dravu, a po Dravi valjda i 
dalje u Štajersku i Korušku. 

Kad se u Franačkoj doznalo za ove dogodjaje 
na istoku, plane car Ljudevit Pobožni gnjevom na 
Baiderika, markgrofa furlanskoga. Njemu je car pred- 
bacivao nesposobnost, da vodi rat sa Bugarima. Zato 
mu car godine 828. uzme sve časti, a markgrofiju 
Furlansku podijeli u 4 dijela, kojima će upravljati 
posebni grofovi. Iste ove god. 828. ratovao je sa 
Bugarima mladi Ljudevit (kasnije prozvan „Njemački"), 
sin cara Ljudevita Pobožnoga. Ratovalo se u našim 
krajevima još i g. 829., kad se opet na rijeci Dravi 
spominje ratno brodovlje bugarsko. Ipak se rat svr- 
šio pobjedom Hrvata i Bugara. Tomu je bez dvojbe 
doprinijelo nutarnje rasulo u Franačkoj, gdje g. 829. 
proti caru Ljudevitu ustaju rodjeni njegovi sinovi: 
Lotar, Pipin i Ljudevit. Iza svakojakih neprilika bude 
car Ljudevit napokon (god. 833.) od sinova svojih 
uhvaćen i zatvoren u samostan. Njegovu državu po- 
dijeliše braća medju sebe, te je Ljudevit Njemački 
dobio istok, Pipin zapad, a Lotar sredinu Franačke. 
Ratimir je s Francima ratovao još jedanput. 
Dogodilo se pak to ovako : Moravski je knez Moj mir 
oko g. 835. otjerao Pri binu, velikaša nitranskoga. 
Pribinu uze k sebi franački markgrof Ratbod, koji je 
upravljao istočnom markom. Ondje se Pribina i po- 
•o. Ipak nije dugo potrajalo prijateljstvo izmedju 
^a i Ratboda. Da se ukloni osveti Ratbodovoj, 
:e Pribina sa svojim sinom Kocelom u Bugarsku, 
jnije pak podje na dvor bana Ratimira. To raz- 
' "ciarkgrofa Ratboda, te on prikaže mladomu 




Hrrattkt prije otnatkt kralJeTttrft. 



1 



kralju Ljudevitu Njemačkomu potrebu, da se poduzme 
vojna na Ratimira. Kralj privoli na to, te god. 838. 
pošalje Ratboda s velikom vojskom u Hrvatsku, neka 
odanle otjera Ratimira. Pošto je Ratimir uvidio, da 
se ne će moći oprijeti pretežnijemu neprijatelju s ono 
nešto naroda, koji je preostao iza tolikih ratova, — 
potraži svoj spas u bijegu. Sada Pribina prijedje 
preko Save, te se zakloni u dalmatinskoj Hrvatskoj, 
Ondje ga (valjda njegovom privolom) uhvati štajerski 
grof Salahon, komu podje za rukom, te je Pribinu 
opet izmirio s Ratbodom. Nijemci su i onako morali 
ostaviti Hrvatsku, te krenuti u Franačku. Tamo se 
naime Lotar i Ljudevit Njemački (g. 838.) po drugi- 
put digoše protiv oca svoga, koji je tek 3 godine 
prije toga izašao iz samostana. Kako je Ljudevit 
Njemački s ocem svojim ratovao sve do smrti nje- 
gove (god. 840.), a onda opet sa svojim bratom Lo- 
tarom (do god. 843.), nije dospio da išta uradi proti 
banu Ratimiru. Posavska Hrvatska ostade neodvisna 
od Njemačke, dočim ju sa' Bugarskom vezao savez 
proti zajedničkom neprijatelju. 

9. Mojslav i Trpimir. Ratimirov suvremenik 
bijaše ban Mojslav, koji je u dalmatinskoj Hr- 
vatskoj naslijedio bana Vladislava. U ono su doba 
već primorski Hrvati bili vrsni mornari. Najvještiji 
pak raedju njima bijahu Neretvani. Ovi su na zao 
glas došli kao smioni gusari. Vrebajući iza brojnih 
otoka (Brač, Hvar, Korčula i dr.), običavahu Neretvani 
udarati na mletačke ladje, koje bi onda plijenili. 
Mlečani su u ono doba najviše trgovali sa Carigra- 
dom ; zato ladje njihove moraju prolaziti uz oba^ 
dalmatinsku, koja je za plovidbu bolja, nego li 
talijanska obala. Da se zaštite od gusara neretva 
skih, putovahu mletačke trgovačke ladje obično 
zajednici (poput karavana) To je Nerctvane silil 



I 

1 



HiTAttkA pirlja osnutka kriljcritrt. 



da i oni sastavljaju čitavo brodovlje, kojim će uda- 
rati na bogate ladje mletačke. Na taj bi se način 
gdjekada razvila prava pomorska bitka. Činilo se, da 
će radi toga doći do rata izmedju Hrvata i Mlcćana. 
I doista se mletački dužd Petar Tradonik god. 839. 
s ratnim brodovljem zaputio u Dalmaciju. Nije ipak 
ratovao, već se pomirio s hrvatskim banom Mojsla- 
vom. Znajući, da na čelu gusara hrvatskih stoji pri- 
morski župan Družac, krene mletački dužd i na 
jug do neretvanskih otoka. Ovdje je Družac pristao 
na mir, te se onda Petar Tradonik vratio u Mletke. 
No već slijedeće godine (840.) m orade mletački dužd 
ponovno poći u Dalmaciju, da kazni Ljudislava. 
Bit će da je Ljudislav bio barem župan hrvatski, kad 
Mlečani sami priznavaju, da je dužda Petra zadesio 
poraz. Izgubivši u tomu pomorskom boju preko 100 
ljudi, vratio se dužd osramoćen u Mletke. 

No sada zaprijeti Hrvatima i Miečanima velika 
pogibelj od A r a p a ili Saracena. Ovi su iz Kairo 
vana u sjevernoj Africi još od god. 827. udarali na 
Siciliju. Kada pak zauzeše taj otok, počeše pljačkati 
obale južne Italije. Arapski gusari nijesu štedili ni 
trgovce, koji bi brodili Jadranskim morem. Sa 36 
brodova osvanuše Arapi g. 840. i u Boci kotorskoj. 
Ovdje su osvojili i oplijenili gradove: Budvu, Risan 
i Kotor, a onda podju na sjever do Dubrovnika. Pu- 
nih 15 mjeseci opsjedahu Arapi grad Dubrovnik, koji 
ostave tek onda, kad su čuli, da mu u pomoć dolazi 
brodovlje bizantinsko. Osvojivši u južnoj Italiji (god. 
841.) gradove Bari i Tarent, uznemirivahu Arapi i 
n je trgovce na Jadranskom moru. Proti njima 
^ -i mletački dužd Petar Tradonik sa 60 ladja, ali 
b (god. 842,) kod Tarenta hametom potučen. Od- 
s su gusari arapski često dolazili do primorja 
d -tinskog, gdje bi strašno pustošili, plijenili i 



4i Hnratikft pHje otnntka kraljentra. 

< 

hvatali roblje. Zarobljene Hrvate prodavahu Arapi 
ponajviše u arapsku Spaniju. Ondje su vladari u 
Kordovi imali posebnu tjelesnu stražu, koja se sasto- 
jala od samih Hrvata. Ova je četa postala toli moćna, 
da je gdjekada skidala i namještala vladare arapske. 
U borbi sa gusarima saracenskim ostavi ban 
Mojslav dalmatinsku Hrvatsku svomu nasljedniku Tr- 
pimiru. O svima prijašnjim banovima hrvatskim 
govore samo tudji (franački, talijanski i grčki) pisci. 
. Trpimir je prvi naš vladar, o komu se sačuvao do- 
maći — i to državni — spis. To je povelja, kojom 
ban Trpimir 4. ožujka 852. nadbiskupiji spljctskoj 
potvrdjuje darovnicu svoga predšasnika Mojslava, te 
joj povrh toga poklanja još neke posjede. Iz ove is- 
prave, — koja je najstariji pisani spomenik svih na- 
roda slavenskih, — doznajemo i neke druge stvari. 
U njoj se Trpimir zove „d u x Chroatorum", sto 
znači vojvoda (herceg) ili „ban Hrvata". Državu svoju 
zove Trpimir „regnum Chroatorum", što bi 
značilo upravo „kraljevina Hrvata", premda Trpimir 
još nije kralj. Imenom „regnum" običavahu i drugi 
hercezi (franačko-njemački) nazivati svoje države, kada 
bi htjeli pokazati, da vladaju samostalno. Iz toga se 
dakle vidi, da Trpimir nije bio odvisan ni od istoč- 
noga (bizantinskog) ni od zapadnoga (franačkog) car- 
stva rimskoga. Zato i u povelji ističe, da vlada ^111 i- 
lošću božjo m". Povelju ne izdaje Trpimir sam, 
već ju kao svjedoci supotpisuju članovi zbora velikaša, 
koji se nalaze u pratnji banovoj. Naročito ističemo, 
da je Trpimir izdao povelju privolom petorice žu- 
pana hrvatskih. Trpimir je poput zapadnih vlada 
imao svoje dvorske časnike i dvorsku pisarnu. Im 
je i komornika (Negutina) i 3 dvorska svećenika (T 
minika, Ciprijana i Martina), koji takodjer svjedt 
na povelji. Listina je izdana u banskom dvoru Bili; 



} 



i 



Hrrfttfkft prije ofnntkt knitjeTStrA. 4i 

(na moru), a iz nje se razabire, da ban Trpimir ima 
svoj posjed i u Klisu. 

Po svemu se vidi, da je Trpimir bio moćan 
vladar. Zato je i mogao odbiti bugarskoga kneza 
Borisa, kad je ovaj navalio na Hrvatsku. Boris je 
kasnije zatražio mir od Trpimira i darove mu slao, 
da se ponovi nekadanje prijateljstvo izmedju Hrvata 
i Bugara. Mislimo, da je Trpimir uspješno odbijao i 
nasrtaje arapskih gusara, koji su još uvijek straho- 
vali po Jadranskom moru. Inače je Trpimir bio vrlo 
pobožan ban. Njegova se odanost prema Bogu raza- 
bire takodjer iz gore spomenute povelje, u kojoj 
spljetskoga nadbiskupa Petra zove „ljubljenim kumom 
svojim", a sve daje u slavu božju. Trpimir je išao 
hodočastiti u Rim, te je na putu pohodio i neki sa- 
mostan talijanski. U istom je samostanu ostavio spo- 
mena i Trpimirov sin Petar, koji je u Italiji boravio 
poslije oca svoga. 

10. Ban Doma^^OJ. Trpimira je naslijedio ban 
Domagoj. U njegovo su doba opet počeli Hrvati 
navaljivati na mletačke ladje, koje bi uz dalmatinsko 
primorje trgovale sa Carigradom. Zato mu dužd Urso 
Partjciak (god. 86$.) navijesti rat. Veliko brodovlje 
mletačko dodje u Dalmaciju, da ratuje na Hrvate. 
No kad je Domagoj vidio pretežnost neprijatelja, po- 
nudi mir. Dužd se odmah pomiri, a Domagoj dade 
taoce, koji će jamčiti, da Hrvati ne će više udarati 
na ladje mletačke. 

U to je vrijeme bio već dovršen raskol u 
crkvi kršćanskoj. Kriv mu je bizantinski car Mihajlo 
/inopija (god. 842.-867.), mjesto koga je vladao 
IV ujak : razuzdani Bardas. Mihajlo i Bardas 
*raju (god. 857.) iz Carigrada pobožnoga patri- 
. Ignacija; za nasljednika mu pak postave Po- 
koji nije ni bio svećenik, već kapetan tjelesne 



HnrAtakft prija otaatka kraljerttirft. 



Straže i državni tajnik. No papa Nikola I. ne htjede 
Focija priznati patrijarkom carigradskim. Zato se 
(god. 863.) car Mihajlo i patrijarka Focije odijele od 
Rima, osnovavši za bizantinsko carstvo samostalnu 
(grčko-istočnu) crkvu. Ovaj raskol dovede u nepriliku 
i mladu državu hrvatsku. Pošto je naime bizantinska 
Dalmacija pripadala carstvu istočnomu, moradoše i 
biskupi dalmatinski priznati patrijarku Focija. Napro- 
tiv je narod hrvatski zajedno sa banom Domagojem 
bio skloniji Rimu, nego li Carigradu. 

Naskoro se promijeniše prilike u Carigradu. 
Ovdje dade Vazilije Macedonac (god. 867.) ubiti pi- 
janoga cara Mihajla III., te se sam popne na carsko 
prijestolje. Novi car — Vazilije I. (g. 867.-886.) — 
skine Focija s patrijarške stolice, a na nju metne 
staroga Ignacija. Izmirivši se tako s papom rimskim 
Hadrijanom II., izmoli od njega dozvolu, da se u Ca- 
rigradu (god. 869.) sastane osmi crkveni sabor. Ovaj 
sabor prokune Focija i spali krivovjerne knjige nje- 
gove. Saboru su prisustvovali i povjerenici papini, 
koji bijahu u Carigradu najčasnije primljeni. 

Sada je poduzetni car Vazilije I. zamislio dvije 
velike osnove. D^. arapski gusari ne budu smetali tr* 
govini na Jadranskom moru, treba ih protjerati iz 
južne Italije. Iza toga će Vazilije pokoriti slavenske 
narode na balkanskom poluotoku, da ovdje uspostavi 
staro carstvo bizantinsko (t. j. da Kupa, Sava i Du- 
nav postanu medjom carstva na sjeveru). 

Za rat proti Arapima predobi Vazilije takodjer 
zapadno-rimskoga cara Ljudevita II., koji je vladao 
Italijom. Ljudevit će za taj rat dati kopnenu, a V 
zilije pomorsku vojsku. Valjda su obojica molila I 
vatskoga bana Domagoja, neka ih pomaže u ra 
protiv Arapa. Vidimo naime, da u tome ratu dalm« 
tinski Hrvati sudjeluju na kopnu i na moru. Rat 



HrraUka prijo osnutka kraljevstva*. 45 

trajao od g, 869. do g. 871., a svršio se potpunom 
pobjedom kršćanstva. Glavna tvrdja Bari bude (2. ve- 
ljače 871.) osvojena, sultan živ ulovljen, a Arapi bačeni 
iz Italije u Afriku, premda su se tomu hrabro otimali. 
Za trajanja toga rata promijeni car Vazilije 
vjersku politiku svoju. Papine povjerenike dade iz 
Carigrada prema Rimu otpremiti bez dovoljne straže, 
koja bi ih branila od gusara. I kao da je sve bilo 
udešeno; kod Drača navale (god. 870.) neretvanski 
gusari na povjerenike. Još je čudnovatije to, što ovi 
gusari puštaju povjerenike, neka putuju dalje u Rim, 
samo im otimaju izvorne spise o saboru carigradskom. 
Pa što će gusarima ovi spisi? Ej, ne trebaju ih oni, 
ali ih treba onaj, koji je gusare najmio. Sumnja se, da 
je to bio car Važili je, koji je ove spise na saboru 
potpisao, pak sada hoće, da se zametne njegov pot- 
pis. Car je povjerenicima papinim još prije odlaska 
njihova oteo izvorne isprave o saboru, pa ih onda 
vratio natrag, sjetivši se valjda mudrijeg načina, kako 
će doći do tih spisa. Da se pak ljudi ne dosjete na- 
mjere careve, počne se lukavi Vazilije tobože zgražati 
radi toga zločina. On će se dapače i osvetiti bezbož- 
nim gusarima hrvatskim! Zato šalje u Dalmaciju novo 
brodovlje bizantinsko, koje ovamo dovede Niketa 
Oorifa. Još je gotovo čitava hrvatska vojska zajedno 
sa banom Domagojem boravila u Italiji, ratujući na 
nevjernike. Zato su Bizantinci mogli po volji robiti i 
pustošiti sela i gradove na otocima i u primorju 
dalmatinskom. 

Ovo se djelo cara bizantinskoga općenito osu- 

aio. O tomu svjedoči i pismo, što ga je car 

devit II. god. 871. pisao caru Vaziliju. Niceta 

- piše Ljudevit — upotrebio onu zgodu s povje- 

':ima papinim za povod, da Hrvatima razori neke 

'"ve, pa da po Hrvatskoj pohvata mnogo ljudi 



46 Hrvatska prije osnatka kraljevstva. 

i blaga. A ipak nije papa' natrag dobio one spise, 
koje su gusari oteli povjerenicima njegovim 1 Mene 
se bolno dojmila nepravda, koju su Bizantinci nanijeli 
Hrvatima. „Nije naime dostojno učinjeno, kad se onim 
našim Slavenima (Hrvatima), — koji su s ladjaroa 
svojim boravili kod Barija spremni za boj radi opće 
koristi, te koji nijesu ni mislili, da im od druge koje 
strane prijeti kakova pogibelj, — tako bezbožno u 
vlastitoj domovini njihovoj svašta pljačkalo 1 otimalo". 
Ako dakle ne želiš, da se razriješi vez ljubavi, koja 
nas je dosada spajala, tada te opominjem, da to 
naskoro popraviš, pa da zarobljene Hrvate pustiš u 
domovinu njihovu. 

Car Vazilije nije poslušao savjet cara Ljudevita 
II. Zato se medju njima razvrglo prijateljstvo i svaki 
savez. Hrvati pak opravdano zamrze Bizantince, koji 
znadu i na saveznike svoje navaljivati s ledja. Kad 
se dakle na proljeće god. 871. hrvatsko . brodovlje 
vratilo iz južne Italije, počne po Jadranskom moru 
hvatati trgovačke ladje bizantinske i mletačke. Ovaj 
mali rat uništi gotovo svu trgovinu mletačko-bizan- 
tinsku. Hrvati su od nevolje postali gusari. Valjda 
su smetali i papinim podanicima na zapadnoj obali 
Jadranskoga mora. Zato papa Ivan VIII. upravlja 
banu Domagoju ovo pismo: „Domagoju banu („duci") 
slavnomu, .... Osim toga opominjemo Tvoju oda- 
nost, da proti morskim gusarima, koji pod izlikom 
Tvoga imena navaljuju na kršćane, planeš tim žešće, 
što znadeš, da je uslijed njihove nevaljalštine oka- 
ljan glas imena Tvoga. Moglo bi se doduše vjero- 
vati, da oni (gusari) bez Tvoje privole zasjedaju bro- 
dovima; ipak ne ćeš biti nevinim smatran, ako ih e 
obuzdaš, jer vele, da bi ih Ti mogao ukrotiti. Ta i- 
sano je: tko ne priječi zločine, koje može ispra> i, 
sam ih izvodi I^ 



I 



Hnratskft prije osnutka kraljevstva. 47 

Čini se, da opomena papina nije koristila. Hr- 
vatski gusari udare dapače god. 875. na istarske 
gradove: Umag, Novigrad, Cervere i Rovinj, te ih 
oplijene i razore. Dok su još ovi gusari pustošili po 
Istri, doznade mletački dužd Urso, da će oni udariti 
i na Građo. Na tu vijest uze dužd 30 brodova, te 
podje do Grada. Ne našavši tu Hrvate, podje'ih tra- 
žiti na istarsku obalu. Ovdje dodje do ljuta boja, 
u kome budu hrvatski gusari pobijedjeni. Svi Hrvati, 
koji nijesu poginuli u boju, dopanuše ropstva mletač- 
koga. Dužd je ipak ove Hrvate pustio na slobodu ; 
crkvama pak istarskim vrati dragocjenosti, koje su 
ugrabili gusari hrvatski. Veli se, da je spomenute 
gusare vodio I nos lav. Pošto ovomu Inoslavu daju 
vijesti pridjev „princeps Sclavorum", nije isključeno, 
da je on bio sin bana Domagoja. 

Medjutim je stradala i Dalmacija, i to od arap- 
skih gusara. Mjeseca ožujka g. 872. dodju ovamo 
Arapi s otoka Krete. Arapi su opustošili neke gra- 
dove dalmatinske, a najviše otok Brač, te se onda 
s velikim plijenom vratili natrag na Kretu. Arapi se 
u Jadranskom moru pojaviše opet g. 875., kad su po- 
kušali zauzeti i mletački Građo. — Slijedeće g. 876. 
umre Domagoj. Njegovoj se smrti radovahu Mlečani, 
koji Domagoju daju pridjev „najgori ban slavenski". 

11. Seđetlav. Tko je u dalmatinskoj Hrvatskoj 
vladao g. 876. — 878., toga nam ne kazuju povjesni 
izvori. Sigurno je samo to, da je vladao jedan od 
sinova Domagojevih. Ako je gore spomenuti I n o s 1 a v 
bio najstariji sin Domagojev, onda je on i naslijedio 
c /oga. Iza smrti Domagojeve izmirio se mletački 
ci Urso s Hrvatima. Ipak je vodio vojsku na Ne- 
r e. 

"^o sada je već i bizantinski car Vazilije počeo 
i 1 misaoi kako_ će balkanske Slavene strpati 



48 Hrvatska prije osoatka kraljevstra. 



1 



pod svoje gospodstvo. Protiv sinova Domagojevih 
upotrebi Vazilije u Hrvatskoj nekoga Sedeslava, 
potomka bana Trpimira. Sedeslav podje u Carigrad, 
gdje ga je car Vazilije bez dvojbe rado primio. Po- 
moću bizantinskoga carstva, — kojemu se u to doba 
već pokloniše i susjedni Srbi, — dodje Sedeslav g. 
878. do vlade u Hrvatskoj. Istodobno budu prognani 
sinovi Domagojevi. 

Naravno da je Sedeslav priznao vrhovnu vlast 
cara bizantinskoga, zaštitnika svoga. A lukavi je car 
Vazilije znao novoga bana još jače sebi pritegnuti. 
Kako nam naime Vazilijev unuk — car Konstantin 
Porfirogenet — pripovijeda, odredio je car Vazilije, 
da gradovi bizantinske Dalmacije odsada 
banu hrvatskomu plaćaju ono, što su dotada davali 
carskomu namjesniku u Zadru. Ovi će gradovi car- 
skomu „pretoru prinositi samo nešto malo, da naime 
rimskim carevima i pretoru njihovom iskažu dužno 
štovanje i pokornost". „Od onoga dakle vremena 
plaćaju" banu Sedeslavu i nasljednicima njegovim 
godišnji danak „ovi gradovi : Spljet 200 dukata, 
Trogir 100 dukata, Zadar iio, Osor lOO, Rab 100 i 
Krk 100 tako, da je u svemu 710 dukata, izuzevši 
vino i druge različite stvari, koje davaju povrh od- 
red jene svote dukata". Sto se tiče Dubrovnika, pri- 
povijeda car Konstantin Porfirogenet ovo : „Pošto 
Dubrovnik leži u sredini izmedju ovih dviju krajeva: 
izmedju Zahumlja i Travunje, — te gradjani dubro- 
vački imadu vinograde svoje u obim ovim krajevima, 
— prinose (Dubrovčani) 36 dukata vladaru Zahum- 
Ijana, isto toliko pak vladaru Travunjana". 

Medjutim je u Carigradu umro patrijarka Igi • 

čije. Njegovu je čast podijelio car Vazilije (g. 87 ( 
opet Fociju. Radi toga se car zavadi s papom I 

nom VIII., te se ponovio crkveni raskol. Pošto I i 



Hnratska prije osnatka kraljeritva. 49 



Sedeslav priznaje vrhovnu vlast cara bizantinskoga, 
raorade u tome raskolu slušati patrijarku Focija. Da 
on više ne stoji u sinovskoj pokornosti prema papi, 
razabire se takodjer iz pisma, što ga je papa Ivan 
VIII. god. 879. pisao banu Sedeslavu. U tome pismu 
poziva papa bana hrvatskoga, neka iz ljubavi prema 
svetim apostolima Petru i Pavlu, zaštitnicima hrvat- 
skim, dozvoli preko Hrvatske prolaz papinomu po- 
slaniku, koji putuje u Bugarsku. — Nije ipak narod 
hrvatski htio slijediti bana i biskupe svoje. Hrvati su 
naime vjeru kršćansku primili iz Rima, te ne će imati 
nikakove sveze s patrijarkom carigradskim. Možda je 
već prolaz spomenutog papinskog poslanika bio do- 
statan, da u Hrvatskoj god. 879. bukne ustanak proti 
banu Sedeslavu. Na čelo buntovnika stupa Brani- 
mir, koji je valjda bio jedan od protjeranih sinova 
Domagojevih. Sedeslav nije imao snage, da svlada 
ustanak. Prije pak, nego li mu je mogla doći pomoć 
iz Carigrada, — pogibe Sedeslav od ubojničke ruke. 
12. Branimir. Čim je Branimir (na proljeće 
god. 879.) postao banom dalmatinske Hrvatske, od- 
mah prekida svaku svezu sa Carigradom. U to se 
* vrijeme u Hrvatskoj nalazio neki svećenik Ivan (iz 
Mletaka), koji bijaše papin poslanik u Bugarskoj i u 
Velikoj Moravskoj. Po tomu Ivanu pošalje ban Bra- 
nimir u Rim pismo, kojim papi javlja, da se zajedno 
s narodom hrvatskim opet vraća u krilo crkve kato- 
ličke. — Istodobno naravno prestaje Branimir biti va- 
zalom carstva bizantinskoga. Car Vazilije niti ne kuša, 
da obnovi vrhovnu svoju vlast nad dalmatinskom 
"tskom, premda je u Carigradu vladao sve do 
«6. Po tomu naslućujemo, da je Branimir za sobom 
1 moćne saveznike. Po svoj prilici bijaše Branimir 
"czu s Mihajlom (Borisom), pokrštenim knezom bu- 
im, te sa Svatoplukom, vladarem Vel. Moravske. 

4 



$o Hrvatska prije osnutka kraljevstva. 

Kako sam priznaje, papa Ivan Vm. se veoma 
uzradovao, kad je primio pismo Branimirovo. Kad 
je papa na dan uzašašća Gospodnjega (21. svibnja 
879.) kod oltara sv. Petra u Rimu služio svečanu 
službu božju, zamoli od Boga blagoslov i sreću dr- 
žavi, banu i narodu hrvatskom. Banu pak Branimiru 
šalje papa 7. lipnja 879. posebno pismo, u kojem 
izrazu je svoju radost, što se u krilo rimske crkve 
vraća njegov ^dragi sin Branimir". Papa šalje Brani- 
miru blagoslov svetih apostola Petra i Pavla, koji 
ga neka brane „od vidljivih i nevidljivih neprijatelja". 
— Istoga dana (7. lipnja 879.) upravlja papa tako- 
djer poslanicu „svima časnim svećenicima i čitavomu 
narodu" hrvatskom. Papa ih pod okrilje svoje „prima 
raširenim rukama i očinskom ljubavlju". Podjedno 
im obećaje vječnu svoju sklonost, ako „ovu namjeru 
i zavjet svoj iskreno uzdrže do kraja". 

U prvi čas nije nitko znao, kakp će se ponijeti 
biskupi i gradovi bizantinske Dalmacije. 
Papa ih posebnim pismom (10. lipnja 879.) pozove, 
neka se i oni vrate Rimu, uz koji pristajahu i predji 
njihovi. Odazovu li se pozivu njegovu, obećaje im 
papa zaštitu svoju ; ne poslušaju li ga pak, tad ih 
čeka izopćenje iz crkve katoličke. Ipak nije djelo- 
valo pismo papino. Latinsko naime ziteljstvo u Dal- 
maciji ostade i nadalje pod vlašću bizantinskom ; bi- 
skupi pak dalmatinski priznavahu i kasnije izopće- 
noga patrijarku Focija vrhovnom crkvenom glavom 
svojom. 

Tako bi narod hrvatski ostao bez biskupa svoga, 
da nije (nekako u doba ustanka protiv Sedesla ) 
biskupom u Ninu bio izabran djakon Teodozi , 
odlučan pristaša crkve rimske. Papa Ivan VIII. bo i 
(u svome pismu od 17. lipnja 879.) izabranoga biskr t 
Teodozi ja, neka ustraje u vjernosti prema stolici 



Hnratska prije osnatka kraljevstva. 51 

pinskoj. Uz to ga opominje, neka posvetu za biskupa 
ae primi ni od koga drugoga, nego od samoga pape. 
— Teodozije doista posluša papu, te ode u Rim, gdje 
bude posvećen za biskupa ninskog. Sada je papa 
imao prigode, da od biskupa Teodozija doznade, 
kako ga Hrvati štuju i ljube. Za ovu se ljubav papa 
Ivan VIII. zahvaljuje u pismu, što ga je god. 880, 
upravio „preuzvišenomu gospodinu Branimiru, slav- 
nomu banu i ljubljenomu sinu svomu, zatim svima 
pobožnim svećenicima i štovanim županima, te čita- 
vomu narodu" hrvatskom. 

U Rimu je istodobno s Teodozijem boravio ta- 
kodjer sv. M e t o d , apostol slavenski. Metod izradi, 
da je sada i papa Ivan VIII. posvema odobrio sla- 
vensku liturgiju. Sigurno je nato biskup Teodozije 
molio papu, neka dozvoli, da se i u Hrvatskoj služba 
božja služi slavenskim, a ne samo latinskim jezikom. 
Papa nije mogao Hrvatima ovu molbu odbiti, jer je 
znao, da i grčko-istočna crkva pojedinim narodima 
dijeli takove privilegije. Sigurno je i ova dozvola pa- 
pina bila razlogom, što je sada čitav narod hrvatski 
jednodušno prionuo uz biskupa Teodozija. Latinskim 
biskupima ostade jedino duhovna pastva u bizantin- 
skoj Dalmaciji. — Iza smrti sv. Metoda (g. 885.) počne 
moravski knez Svatopluk progoniti slavenske sveće- 
nike. Veli se, da je sada do 200 učenika Metodovih 
iz Moravske pobjeglo u južne države slavenske. Mnogi 
od njih dospješe u dalmatinsku Hrvatsku, gdje su 
bez dvojbe bili srdačno primljeni. Metodovi su učenici 
u Hrvatsku donijeli i svete knjige slavenske. Time 
^'ase omogućeno, da se svuda po Hrvatskoj udomi 
"ensko bogoslužje. 

Poput bana Domagoja podje i ban Branimir 
iočastiti u Rim. Na tom ga je putu pratila i nje- 
'a žena M a r u š a , kako to razabiremo iz zapisaka 



^ 



52 Hrvatska prije osnutka kraljevstva. 

nekoga samostana talijanskog, u koji se hodočasnici 
navratiše. Da je Branimir bio pobožan, svjedoči i to, 
što je god. 888. u današnjem gornjem Muću sagradio 
crkvu na čast blažene djevice Marije. 

Branimir je na moru vodio ratove s Mlečani ma, 
koji su davni neprijatelji hrvatski, a drže sa carstvom 
bizantinskim. Mletački dužd Petar Kandijan I. pošalje 
god. 887. svoju vojsku na Neretvane, koji gu u Hr- 
vatskoj vazda predstavljali glavnu pomorsku silu. 
Pošto se ova vojska mletačka vratila bez uspjeha, 
odluči Petar, da će osobno poći u rat na Hrvate. I 
doista mjeseca kolovoza 887. uze dužd Petar 12 rat- 
nih ladja mletačkih, te ih povede u Dalmaciju. Hr- 
vati ga 18. rujna dočekaju kod rta „Micha" blizu 
Zadra. Ovdje podje duždu za rukom, te je neprija- 
telje svoje za prvog okršaja natjerao u bijeg. Mle- 
čani se hvale, da su u tom okršaju uništili S neret- 
vanskih ladja i ubili mnogo neprijatelja. No za dru- 
gog okršaja navale Hrvati svom silom, te razbiju 
brodovlje mletačko. Medju ostalima pogibe u tom 
okršaju i sam dužd Petar. Sada Mlečani zamole mir. 
Ban Branimir pristade na to, ali pod uvjetom, da 
Mlečani plaćaju godišnji danak za slobodnu plovidbu 
uz obalu hrvatsku. Mlečani su taj danak plaćali 
preko 100 godina. 

18. Mutimir i Braslav. Bana Branimira na- 
slijedi u dalmatinskoj Hrvatskoj njegov sin M u t i- 
m i r. Da je Mutimir bio moćan vladar, pokazuje nam 
isprava, koju je 28. rujna 892. izdala njegova dvorska 
kancelarija. Ova isprava prikazuje sudbenu presudu 
bana Mutimira u pogledu crkve sv. Grgura u Sućurcu 
glede koje se porodila razmirica izmedju spljetsko) 
nadbiskupa Petra i ninskog biskupa Adalfreda. U to 
ispravi ban Mutimir ponosno ističe, da sjedi na o č i n 
skom prijestolju („residente paterno solio"), te kai 



Hrvatska prije osnatka kraljevstva. $3 



' ban hrvatski („Chroatorum dux") vlada pomoću 
božjom („divino munere juvatus"). Ispravu izdaje 
u Bihaću (na moru), gdje imade sjajno uredjen dvor 
svoj. Tu se oko bana Mutimira medju ostalima na» 
laže njegov dvorski župan Budimir, konjušnik Prvan, 
buzdovnik Prusna, štitonoša Tugina, tri komornika : 
Boledrag, Kresaraislav i Stjepan, peharnik Želided \ 
još neki župani. Banica imade opet svoje dvorske 
gospodje, a takodjer svoga posebnog župana Budi- 
mira („jupanus comitissae") i buzdovnika Želidraga. 
To je eto posve uredjen dvor, kakav imadu samo 
neodvisni vladari u zapadnoj Evropi. 

Mutimir nije ratovao sa susjednim državama. 
Zato nam suvremeni grčki i latinski historičari ništa 
ne javljaju o djelima Mutimirovim. Znademo jedino 
to, da su u njegovo doba srpski prinčevi (najprije 
Petar Gojniković, a onda Pribislav Mutimirović) tra- 
žili i našli zakloništa u dalmatinskoj Hrvatskoj. — Po- 
vjest nam ne zna kazati, kad je Mutimir umro. Misli 
se pak, da je Mutimira na banskoj stolici naslijedio 
najprije V i š c s 1 a v, a tek onda Tomislav, koji 
će postati prvi kralj hrvatski. 

Slabe nam se vijesti sačuvaše io posavskoj 
Hrvatskoj. Ovuda su god. 863. u Moravsku pu- 
tovala sveta braća Ć i r i 1 i M e t o d. Oni su na po- 
ziv moravskoga kneza Rastislava pokrstili Slavene, 
koji stanovahu u području rijeke Morave, Njitre, Vaga 
i Grona. Istodobno (g. 861. — 874.) je knez Ko cei, 
sin Pribinin, vladao nad Slavenima oko Blatnog je- 
zera. To bijahu t. zv. panonski Slaveni, od kojih se 
:odom provale avarske (god. 568.) velik dio odi- 
) t nastanio posusjednim Alpama. Zato su još i u 
doba Slovenci i panonski Slaveni govorili gotovo 
TI jezikom. Kocel izradi, da je papa Hadrijan II. 
870. sv. Metoda imenovao biskupom srijemsko- 



n 



f 54 HnraUka prije osnutka kraljevstTa. 

r 



i panonskim. — Tada je u posavskoj Hrvatskoj kao ban 

^ vladao Mutimir („dux Sclavinlcae"). Mutimir valjda 

; nije znao, bi li svojim biskupom priznavao Metoda, 

r koga su njemački biskupi toliko napadali radi toga, 

^ što je došao iz Carigrada i uvodio slavensku službu 

r božju. Da tomu oklijevanju učini kraj, pozove papa 

1 Ivan VIII. god. 873. bana Mutimira, neka slijedi bi- 

skupa Metoda. No već g. 874. (iza smrti Kocelove) 
ode sv. Metod u Velehrad, kamo ga je za nadbiskupa 
pozvao Svatopluk, silni knez moravski. 

Bana Mutimira u posavskoj Hrvatskoj naslijedi 
B r a s 1 a V. Ovaj se preplašio velike moći Svatoplu- 
kove, koji postade vladarem i Kocelove države, te 
se tako pomaknuo na jug sve do rijeke Drave. Zato 
stade Braslav pomišljati na zaštitu franačko-njemačku. 
U tu svrhu podje on god. 884. u Konigsstadten (kod 
Thulna u današnjoj dolnjoj Austriji). Ovdje je tada 
boravio rimsko-franački car Karlo Debeli« Braslav 
se pokloni caru Karlu, te mu obeća vojničku pomoć 
u ratovima. Tako Braslav postade vazalom carstva 
zapadnoga, što nijesu bili njegovi predšasnici : Rati- 
mi.r i Mutimir. No u Konigsstadtenu se nadje i mo- 
ravski knez Svatopluk, koji se takodjer caru pokloni 
kao vrhovnomu gospodaru svomu, te mu kao tako- 
vomu prisegne vjernost, a podjedno obeća, da za ži- 
vota Karlova ne će provaljivati u susjednu Njemačku. 
Iza smrti Karla Debeloga (god. 887.) raspada 
se rimsko-franačko carstvo u više dijelova. Njemačkom 
je već vladao kralj A r n u 1 f , neprijatelj Svatoplukov. 
Naskoro dodje do rata izmedju Njemačke i Velike 
Moravske. Arnulf podje u Štajersku, gdje se u H* 
gistfeldu (na srednjoj Muri) sastane sa banom B 
slavom. Valjda je kralj Arnulf već sada Brasl^ 
obećao, da će dobiti nekadanju državu Kocelovu, a 
mu pomogne u ratu protiv Svatopluka. Nije isključe 



Hrvfttska prije ostintka kraljorstvA. $$ 

ni to, da je Braslava na savez s Arnulfom tjerao 
strah pred silnim Svatoplukom, koji je pod svoju 
vlast podvrgao mnoge slavenske vladare u području 
Vltave, Labe, Odre i Visle. Činjenica jest, da je Bra- 
slav u Hengistfeldu s Arnulfom raspravljao o tomu, 
kada i kako bi najlaglje slomili preveliku moć Sva- 
toplukovu. Arnulf i Braslav odlučiše, da će u Mo- 
ravsku provaliti sa 3 strane. — I doista već mjeseca 
srpnja god. 892 provali u Moravsku kralj Arnulf 
s Alemanima, Bavarcima i Francima. Braslav je s Hr- 
vatima po svoj prilici osvajao nekadanju Kocelovu 
državu. Da pak svoga protivnika šatre do kraja, po- 
zove Arnulf u pomoć takodjer divlje M a g j a r e , koji 
su tada boravili istočno od Karpata. Četiri je tjedna 
trajalo pustošenje Velike Moravske, a onda se Ni- 
jemci i Magjari vrate kućama svojim. Svatopluk se 
junački održao do smrti svoje (god. 894.). Naslijediše 
ga njegovi sinovi (Mojmir i Svatopluk), koji se izmire 
s Arnulfom. — Medjutim zaprijeti jednima i drugima 
velika pogibelj od Magjara. Ovima se naime dopade 
ravnica ugarska, u kojoj imade obilje paše za konje 
njihove. Pošto su im Bugari (god. 894.) poharali pri- 
jašnju domovinu, nastane se Magjari god. 895. u sre- 
dini današnje Ugarske. Odavle će sada punih 60 go- 
dina provaljivati u tudje zemlje, da robe i pale. Prva 
je postradala susjedna Panonija (izmedju Drave i 
Dunava). Zato kralj Arnulf (g. 896.) ovu nekadanju 
Kocelovu državu predaje banu Braslavu, neka ju 
brani od Magjara. Ipak je ni Braslav nije mogao 
dugo obraniti. Bježeći pred nasilnim Magjarima, do- 
''~""3e mnogi panonski Slaveni k banu Braslavu u 
vsku Hrvatsku. Tako je ovdje miješanjem Hrvata 
lonskim Slavenima postalo narječje kajkavsko. 



1 



$6 HrTAtika prije oinulk* kraljevttvft. 

> ■- ■■... I. ■- — — — — — • — — — 

IflSTOrl. Franjo dr. RaČki: »Documenta historiae Chroaticae 
periodom antiqaam illastrantia«. (Zagrabiae 1877.). — Jordanis: 
»De Getarum sive Gothorum origine et rebus gcstis«. (Stuttgart 
1861.) — Procopius: »De belio Gothicoc (»Corpus scriptorum 
historiae byzantinae«. Bonnae 1833.— 1838.) — Menandcr: »Ton 
meta Agathian«. (C. Mttller: »Fragmenta historicorum graccunim«, 
svezak IV. Parisiis i S68.) — Theophylaktos Simokattes; 
.»Historia oikoumenikec. (Bonnsko izdanje.) — Car Maurikion: 
»Strategjkon«. (Šafarik: »Slovanskć starožitnosti«, svezak II.) — 
Constantini porphyrogeneti: »Historia et vita de rcbas 
gestis Basilii imperatoris. (Izvadak tiskan u »Documentac.) — Con- 
stantini porph.: »De admintstraodu impcrio«. (Bonnae 1840.) 

— Constantini porph.: »De thematibus«. (Bonnsko izdanje«) 

— A. G arka vi: »Skazanija musulmanskih pisatelej o Slavjanah i 
Rasskihc. (S. Peterbnrg 1870.) — Lamanski: >0 Slavjanah v 
maloj Azii, v Africjo i v Ispaniic. (S. Peterburg 1859.) — »Vitae 
romanorum pontificum«. (Maratori : »Scriptores rcrum itali- 
carumc, sv. III.) — Listovi pape Grgura 1. Velikoga. (JafFi : 
»Regesta pontificum romanorumc.) — Paulusdiaconos: »De 
gestis Langobardorum«. (Muratori : »Scriptores rerum italicarom«, 
sv. I.) — Joannes diaconus: »Chronicon Venetum«. (Pertz: 
»Monumenta Germaniae historica«. Scriptores, sv. VII.) — »Anna- 
les laurisseases/« (Pcrtz : »Monumenta Germ. hist.« Script., 
sv. I.) — Einhardus: »Annales«. (Pcrtz: »Monumenta Germ. 
hist.«. Scriptores, sv. I.) — Einhardus: »Vita Caroli Magni«. 
(Jaffć: »Monumenta Carulina«. Parisiis 1867.; — Theganns: 
»Vita Hludovici imperatoris«. (Pertz: »Monumenta Germ. historica«. 
Scriptores, sv. U.) — Mi kl o š ić- K aćki: »Novo nadjeni spome- 
nici iz IX. i XI. vieka za pauonsko-moravsku, bugarsku i hrvatsku 
poviest«. (»Starine«, knjiga XII.) 

Ziiteratura. Tadlja S miči klas: »Poviest Hrvatska«, dio I. 
-^ Vjekoslav Klaić: »Povjest Hrvata«, svezak I. — R. Rdsler: 
»Ueber den Zeitpunkt der slavischcn Ansiedlung an der unteren 
Donau« (Wien 1873.) — Fr. dr. Kos: »Iz zgodovine Jugoslovancv 
V šestem stoletju po Kristu«. (»Izvjestja muzejskoga društva za 
Kranjsko«, sv. VIII.) — V. Klaić: »Seoba Hrvata«. (»Vienac« g. 
1872.) — Konstantin Grot: »Izvjestija Konstantina bagrjaDorodnf"^ 
o Serbah i Horvatah«. (Sankpeterburg 1880.) — Vj. Klaić: »Im( 
braće, Ato su tobože Hrvate dovela na jug«. (»Vienac« god. i8f 

— G. Laskin: »Soćiiienija Konstantina Bagrjanorodnago o 1 
mach i o narodach«. (Moskva 1899.) — Gfr6rer-Wei! 
»Byzant. Geschichten«. (Graz 1872.— 74.) — Natko Nodil 



Hrvatska prije oinvtka knljerttvt. 57 

„Pftđ Soiinft". („Glasnik Matice Dalmatinske" godine 1903.) 

— Ernest dr. DUmmler: „Ueber dio Ulteste Geschichte der 
SliweB ia Dalniatien (549.— 928.)'- (Wien 1856.) — W. Križeki 
„Uebcr dio Ursitze, dio A'isbreitung und crste £ntwicklang der 
Slawen''. (Izvješće varažd. gimnazije od god. 1857,) — Ljuli. J o- 
ranović: „Pokulaji i prvi uspjesi krštenja balkanskih Slovena'*. 
(.,Dclo" god. 1895.) — L. o. Marun: „Arkeolugićki prilozi o re- 
ligiji poganskih Hrvata'* („Starohrv. Prosvjeta", sv. III.) -- Rudolf 
Hor? at: „Car Heraklije I." („Vienac" god. 1895.) — Lavo^ilav 
dr. Geitler: „Etimologija imena Hrvat". („Rad", knjiga 34.) — 
V-. Klaić: „Ime Hrvat u historiji slavenskih naroda". („Vienac" 
oil god. 1890.) — G. dr. Manojlović: „O godini prijenosa sv. 
Anastasijc a Zadar". („Viestnik zem. arkiva", sv. III.) . — M. Kor- 
duba: „Perša deržava slavjanslca" („Zapiski" društva Sevćenko. 
Lvov 1896.) — F. dr. Rački: „Biela Hrvatska i "biela Srbija". 
(,,Rad", knj. 52.) — Hauser-Bulić: „Spljet i rimski spomenici 
Dalmacije". (Spljet 1884.) — V. dr. Jagić: „E. Kapitelaus der 
Geschichte der siidslawischen Sprachen". („Archiv fiir slav. Pbilo- 
logie", sv. 17.) — F. Bulić: ,,Dva sarkofaga, Ivana Ravenjanina 
i Lovre Dalmatinca, spljet&^ih nadbiskupa". (Zadar 1884.) — Natko 
Nodilo: „Religija Srba i Hrvata na glavnoj osnovi pjesama, prića 
i govora narodnog". („Rad" knj. 77., 79., 81., 84., 85., 89., 91., 
94., 99. i loi.) — Vj. Klaić: „Velika ili Biela iirvatska". („Vie- 
nac" g. 1881.) — V. dr. Oblak: „E. Bcmorkungen zur »Itesten 
»udslawischcn Geschichte'*. („Archiv ftir slav. Philologie", sv. 18.) 

— K. dr. Dummler: „Ueber dic sUdostl. Marken des frKiikischen 
Reiches untcr dcn Karolingern". (Wien 1853.) — J. B 6 s e n d o r fer : 
„Franci i Hrvati — Ljudevit Posavski". (,,Vienac" g. 1 896.) — 
R. .dr. Ho r V at : ,,Ban Ljudevit Posavski"» („Dom i Sviet" god. 
1904.) — Hcrraenegild dr. Jircćek: ,, Panonija u IX. stoljeću". 
(.»Književnik", sv. 111.) -:- F. dr. Raćki: „Viek i djelovanje sv. 
Cyrilla i Mcthoda, slovenskih apostolov". (Zagreb •1857. — 1859.) — 
»Tisaćnica slovjenskih apoŠtolah sv. Cirila i Metoda". (Zagreb 
1&63.) — F. Bulić: „Bazilika sv. Klimenta u Rimu". (Zad.ar 1881.) 

— Ivan dr. Markuvić: „Gli Slavi cd i papi". (Zagreb 1897.) — 
I"'' dl. Raćki: „Slovenski, a napose bugarski i hrvatski u Italiji 
I ci druge polovice IX. vicka". (,.Rad". knjiga 42.) — R. dr. 
1 vat: „Tri lista iz hrvatske pov jesti: i. Domagoj. 2. Sedeslav. 
I Tanimir". („Prosvjeta" g. 1904.) — F. dr. Rački: , .Pisani spo- 
» ic iz dobe hrvatskoga vojvode Branimira". („Rad", knj. 26.) — 
' Manojlović: „Jadransko pomorje IX. stoljeća U svjetlu 
• rimske (bizantinske) povijesti". („Rad", knj. 150.) ^- M. dr. 



5$ Hnrfttika za narodnih kraljera. 



1 



P relog: „Boje Chorvdta s Benat2aDy za nirođni dynastie". (V 
Fraze 1900.) — B. Poparić: „0 pomorskoj sili Hrvata za dobe 
narodnih vladara". (Zagreb 1899.) — Vj. Klaić: „Hrvatska straža 
Španiji". („Vienac" g. 1872.) — Frano Radić: ,,Ruševioe crkvice 
sv. Luke na Uzdolju kod Knina sa pisanom uspomenom hrvatskoga 
kneza Mutimira". („Starohrvatska Prosvjeta", sv. I.) — Konsiantm 
Grof. „Moravija i Madjari s polovini IX. do načala X. vjeka". 
(Sankpeterburg 1881.) — Ivan Milčetić: „S otoka Cresa (Cherso)". 
(„Vienac" g. 1885.) — Lj. Jovan ovi ć: „O Bosni s početka VIl. 
do srede XII. veka". („Brankovo kolo" g. 1900.) 

II. Hrvatska za narodnih kraljeva. 

14. Tomislav, prvi kraJJ hrvatski. Sačuvao 
nam se pouzdan dokaz, da je godine 914. u dal- 
matinskoj Hrvatskoj vladao ban Tomislav. Ovaj 
ban je osim crkvenog imena imao i narodno ime : 
Trpimir. Stari naš ljetopis hrvatski ističe, da je 
Tomislav Trpimir bio mlad i junačan vladar. Nijci nam 
ipak poznato, u kakvom je srodstvu bio Tomislav 
s prijašnjim banovima dalmatinske Hrvatske. Da je 
Tomislav bio mudar i ugledan vladar, dokazuje već 
to, što je upravo on prvi ujedinio sve zemlje hr- 
vatske. Evo, kako je do toga došlo. 

Magjari su početkom 10. vijeka silovito prodirali 
u su<»jedne zemlje. Naravno da nije bila poštcdjena 
ni posavska Hrvatska. Ovuda su Magjari po- 
lazili i u Italiju, kamo tolike sredovječne narode vuče 
želja za plijenom. Sred takovih prilika nastade po- 
treba, da posavska Hrvatska potraži savez s kojom 
drugom državom. Ona je za bana Braslava prizna- 
vala vrhovnu vlast Njemačke, da bude imala moćnu 
zaštitu. No sada u Njemačkoj vlada Ljudevit Dij. 
(god. 900. — 9ii.)» koji ne može braniti ni svoju 
žavu. Magjari su naime g. 907. kod Požuna do ne 
potukli Nijemce. Da se laglje brane od Magja 
stvaraju Nijemci posebne vojvodine (Svapska, Bav 



Hiratska za narođaih kraljeva. $^ 

ska, Franačka i Saska). Iza smrti pak Ljudevitove 
porodi se u Njemačkoj gradjanski rat. Jedni su Ni- 
jemci za kralja izabrali Konrada L, a drugi Henrika I. 
Ovakova dakle Njemačka nije mogla k sebi pri- 
vlačiti posavske Hrvate. Zato se ovi iza smrti Bra- 
slavove sklonu potl zaštitu junačkoga bana Tomislava. 

Vladajući odsada čitavom Hrvatskom od Drave 
i Dunava do Jadranskoga mora, postade ban Tomi- 
slav Trpimir moćan vladar. Velika bijaše vojnička 
snaga tadanje Hrvatske. O tomu nam pripovijeda 
Tomislavov suvremenik : bizantinski car Konstantin 
Porfirogenet. Hrvatska diže — veli Konstantin — 
60.000 konjanika i 100.000 pješaka. Na moru ima 
80 velikih brodova, na svakom do 40 ljudi, a 100 
manjih brodova, na svakom 10 do 20 ljudi. 

Osobito nas iznenadjuje velik broj konjanika 
hrvatskih. Da to uzmognemo rastumačiti, treba raz- 
motriti starjje doba povjesti hrvatske. Od polovice 
naime 7. vijeka do konca 8. vijeka vode Hrvati 
Tnnoge i krvave ratove s Avarima. Pošto su Avari 
bili konjanici, morahu se i Hrvati boriti na konjima. 
Tako se u Hrvatskoj razvilo konjaništvo bolje, nego 
li u zapadnim zemljama, gdje su nekada Germani 
bili boj s rimskim legijama, a ove bijahu pješačke. — 
Lako bi Magjari na brzim konjima svojim provaljivali 
u Njemačku, Italiju i Francusku, gdje nije bilo ko- 
njanika, koji bi Magjare sustavili na putu No u Hr- 
vatskoj ih je hrabri ban Tomislav dočekivao istom 
silom. Zato Magjari i nijesu mo^li osvojiti Hrvatske. 
Narodni naš Ijetopisac nam pripovijeda, da je To- 
n "v s Magjarima imao mnoge bojeve, ali da je 
u { ostao pobjednikom. Hrvatska postade bede- 
" Italije, jer Magjari nijesu poslije godine 924. 
^ ^Tušali, da preko hrvatskih zemalja provale u 
I — Magjari su počevši od g. 898. češće prova- 



6o HrvatikA »ft narodnili kraljera« 

Ijivali u Italiju, da piljene ovu bogatu žemlju. Zadnje 
se takove provale spominju god. 919. i 924. Ovih je 
godina već u Hrvatskoj vladao ban Tomislav. Pošto 
su pak Magjari u Italiju provaljivali preko Hrvatske, 
moglo je spomenutih godina doći do borbe izmedju 
njih i Tomislava. Nije ipak isključeno ni to, da su Ma* 
gjari kojiput provalili izravno u Hrvatsku, kad se g. 934. 
usudiše preko Bugarske prodrijeti sve do Carigrada. 

Veća pogibelj zaprijeti banu Tomislavu Trpi- 
miru s istočne strane. Bugarski naime car S i m e o n 
Veliki (vlada god. 893. — 927.) htjede osvojiti čitav 
poluotok balkanski. Simeon je potresao carstvom bi- 
zantinskim, razbivši Grke god. 917. u krvavoj bici na 
rijeci Aheloju. Otkidajući komad po komad carstva 
bizantinskoga, prisili Simeon napokon cara Konstan- 
tina Porfirogeneta, da sebi traži saveznike. Konstantin 
imenuje bana Tomislava svojim namjesnikom u bi- 
zantinskoj Dalmaciji, da time sebi osigura 
njegovu pomoć u ratu sa Bugarima. Tako se eto la- 
tinski gradovi : Zadar, Trogir, Spljet, Dubrovnik, Osor, 
Krk i Rab sjediniše s ostalom Hrvatskom. U savez 
sa carem bizantinskim udje i srpski veliki župaa Za* 
harija, premda ga je sam car Simeon godine 923. 
učinio vladarem srpskim. 

Ovaj savez doista spasi carstvo bizantinsko od 
propasti. Car Simeon dodje naime 5: 924. s velikom 
vojskom pred Carigrad, da ga osvoji. Istodobno do- 
znade Simeon, da mu se iznevjerio Z a h a r i j a. Zato 
pošalje drugu vojsku bugarsku u Srbiju s nalogom, 
neka Zahariju zbaci s prijestolja. No Zahariji podje 
za rukom, te je Bugare potukao. Uhvaćenim voj )- 
dama bugarskim dade Zaharija odsjeći glave, pa h 
pošalje u Carigrad. — Doznavši za ovu nesreću, I- 
luči Simeon, da će se Zahariji ljuto osvetiti. On j i 
onako vidio, da Carigrada ne će moći osvojiti ' z 



Hrvatska za narodnih kraljeva. 6f 

brodovlja, koje bi grad opsjedalo s morske straae. 
Mislio je i na to, da ne bi možda Hrvati i Srbi provalili 
u Bugarsku, dok on bude boravio pred Carigrad<)m, 
Zato Simeon (9. studenoga 924) napusti dalnju op- 
sadu Carigrada, te vojsku svoju pošalje na Srbiju. 
Kad je Zaharija doznao, kolika se vojska na njega 
sprema, pobjegne u Hrvatsku k svomu savezniku To- 
mislavu. Mnogi se Srbi zaklone pred Bugarima u 
južae hrvatske oblasti (u Duklju, Travunju i Zahumlje). 
Druge pak Srbe odvedu Bugari u ropstvo. 

Simeon se bojao, da će se Zaharija s preosta- 
lim Srbima iz Hrvatske vratiti u Srbiju, čim Simeon 
sebi zaveže ruke novim ratom sa carstvom bizantin- 
skim. Uz to je želio, da se banu Tomislavu osveti, 
što je pod svoju zaštitu uzeo Srbe i Zahariju. Zato 
Simeon već slijedeće god. 925. sastavi novu vojsku, 
te ju pošalje na Hrvatsku. Ovajput je Bugare vodio 
vojvoda Alogobotur. Tomislav je uvidio, kolika 
mu pogibelj prijeti. Da od Hrvatske otkloni nesreću, 
koja je zadesila Srbiju, sabere Tomislav sve Hrvate, 
pa ih povede protiv Bugara. Alogobotura stiže ljut 
poraz, te se morade vratiti u Bugarsku. 

Sada je Tomislav Trpimir bio na vrhuncu svoje 
slave i moći. On je toli sjajno odbio .Simeona, komu 
nije moglo odoljeti carstvo bizantinsko ! Je li dakle 
čudo, ako je u narodu hrvatskom zavladalo silno 
oduševljenje za Tomislava? Hrvati su iskreno štovali 
bana Tomislava, koji je ujedinio sve zemlje hrvatske, 
te ih onda sretno i obranio. To bijaše najzgodniji 
cas, da se banovina proglasi kraljevinom, a To- 
n V da dobije kraljevsku čast. Da se to 
n dogodilo kasnije, dokazuju spisi prvoga sabora 
sj .skog. U tima naime spisima papa god. 925. 
V naziva Tomislava kraljem hrvatskim. — Krunu 
i isre znakove krunidbene dobio je Tomislav iz 



62 Ilrvalska za narodnih kraljeva. 



-1 



Rima. Ondje vladao papa Ivan X. (g. 913. -928.), koji 
je nekoliko gfodina prije toga poslao krunu i Siraeonu 
Velikomu. Kod krunisanja kralja Tomislava zastupahu 
papu njegovi poslanici : Ivan, biskup jakinski, i Lco, 
biskup polestrinski. Ovi su Tomislava pomazali za 
kralja, te mu tako podali biljeg posvećene vlasti 
kraljevske. Spomenuti već ljetopis hrvatski veli, da 
se krunidba kralja Tomislava obavila na Duvanjskom 
polju (kod Župan jca u današnjoj zapadnoj Bosni). 
Ovo se polje tada nalazilo nekako u sredini prostrane 
države hrvatske, a vrlo je zgodno za takovu sveća- 
oost. Kod krunisanja se naime vazda sabire čitava 
vojska s velikašima i dostojanstvenicima (biskupi i 
župani). Za toliki pak broj ljudi nema mjesta u sre- 
dovječnim gradovima, koji su redovito maleni i utvr- 
djeni. Domaći naš ljetopis veli, da se poslije kruni- 
sanja držao i sabor na Duvanjskom polju. I to od- 
govara tadanjim prilikama, a bez dvojbe bijaše dosta 
toga, što se moralo urediti na saboru. 

16. Spljetski sabori. Istodobno, kad je To- 
mislav Trpimir zavladao bizantinskom Dalmacijom, 
dodje po drugiput do jedinstva u crkvi kršćanskoj. 
To bijaše djelo cara bizantinskoga, koji se nadao 
papinoj pomo<U u borbi sa bugarskim carem Simeo- 
nom. Sada počeše i biskupi dalmatinski tra- 
žiti ona prava, koja su uživali prije svoga priključenja 
grčko-istočnoj crkvi. Oni su naime pretrpjeli veliku 
štetu radi toga, što se odijeliše od Rima, jer im je 
ninski biskup preoteo duhovnu pastvu u dalmatin- 
skoj Hrvatskoj. Zato počnu biskupi dalmatinski zahti- 
jevati, neka se hrvatska biskupija u Ninu ukine, 'zr 
da nije postojala u prijašnja vremena. Uz to su i- 
žili, neka se u Hrvatskoj prestane služba božja j- 
žiti jezikom slavenskim, jer da se Bog smije slaviti sl o 
posvećenim jezicima, a to su : latinski, grčki i Židov 1. 



Hrratska za narodnih kraljeva. 63 

Dalmatinski su biskupi umjeli, da za svoje ci- 
ljeve predobiju papu Ivana X. Zato papa stade 
raditi oko toga, da se u Hrvatskoj drži crkveni sabor. 
Na tom će saboru papu zastupati oni isti poslanici 
(biskupi : Ivan i Leon), koji ga zastupahu kod kruni- 
sanja kralja Tomislava. O čemu će se na saboru 
raspravljati? Izravnat će se spor izmedju ninskoga i 
ostalih biskupa u Hrvatskoj ; zatim će se stvoriti od- 
luka o crkvenom jeziku ; napokon će se zaključiti 
neke odredbe glede poboljšanja ćudorednosti svećen- 
stva i puka. 

Protiv slavenskog jezika kod službe božje diže 

svoj glas papa Ivan X. još prije otvorenja sabora. 

Papa je naime upravio poslanicu svomu „ljubljenomu 

sinu Tomislavu, kralju Hrvata, i Mihajlu, 

preuzvišenomu banu Zahumljana^, zatim biskupima, 

županima, svećenicima i čitavomu narodu u Hrvatskoj 

i Dalmaciji. U toj poslanici papa usporedjuje Hrvate 

s Anglosasima, koji da su takodjer primili kršćanstvo 

od „apostolske matice crkve". Papa nadalje veli 

ovako: „Koji bi se dakle odabrani sin svete stolice 

rimske, kao što ste Vi, nasladjivao, kad se služba 

božja obavlja barbarskim ili slavenskim jezikom ?" 

Na koncu poslanice svoje opominje papa, neka u 

svemu slušaju njegove poslanike^ ako ne će, da budu 

izopćeni iz crkve. — Papa je posebno pismo poslao 

spljetskomu nadbiskupu Ivanu i njemu područnim 

biskupima: U tome pismu veli papa, da se dobri 

kršćani ne smiju ravnati po nauku Metoda, koga on 

ne nalazi uvrštena medju svete pisce. Podjedno ih 

a ozbiljno pozivlje, neka uznastoje, da se u Hr- 

^coj služba božja bude obavljala po običaju rimske 

■*, i to jezikom latinskim, a ne tudjim. 

Crkveni sabor hrvatski sastade se god. 926. u 

''etu. Na taj sabor dodje spljetski nadbiskup 



64 Htvatfka za narodnih kraljeva. 



1 



Ivan s ostalim biskupima dalmatinskim, medju kojima 
nam sačuvalo samo ime zadarskog biskupa Formina, 
Naravno da je na sabor došao takodjer Grgur 
Dobre, biskup iz Nina. Sabor su prisutnošću svo- 
jom počastili : hrvatski kralj Tomislav, zahumski ban 
Mihajlo Višević, te mnogi velikaši hrvatski. Zapisnik 
ovoga sabora dokazuje, da su njemu prisustvovali 
takodjer srpski velikaši. To su oni Srbi, koji se za- 
jedno sa Zaharijom god. 924. pred Simeonom Veli- 
kim zakloniše u Hrvatskoj. Srpski su velikaši po svoj 
prilici boravili na dvoru kralja Tomislava kao gosti 
njegovi. Pošto je pak u ovo doba već bilo uspostav- 
ljeno crkveno jedinstvo, mogli su i srpski velikaši 
doći na sabor spljetski. Svjetovna se gospoda ni jesu 
miješala u rasprave saborske. Isto je vrijedilo valjda 
i za prisutne svećenike (latine i glagoljaše), izuzevši 
možda opate. Sačuvani spisi vele, da je to bio „vrlo 
sjajan sabor''. 

Na saboru je stvoreno 15 zaključaka. Od ovih 
nas zanimaju samo i., 3., 10., u. i 12. zaključak. O 
njima se naime povela živahna rasprava, dočim su 
drugi zaključci stvoreni valjda jednoglasno. — Prvi 
zaključak proglasuje nadbiskupa spljetskoga „prima- 
som^ (prvakom) crkve hrvatske. On će kao takav 
posvećivati ostale biskupe hrvatske i sazivati ih na 
crkvene sabore. — Treći zaključak odredjuje, da ni- 
jedan biskup ne smije prekoračiti granice biskupije 
svoje; svaki smije upravljati samo svojom biskupi- 
jom, te jedino u njoj rediti svećenike i posvećivati 
nove crkve. Ovaj zaključak bijaše naperen protiv 
Grgura ninskog, koji je kao „biskup Hrvata" preot 
latinskim biskupima gotovu svu duhovnu pastvu. 
Deseti članak zabranjuje biskupima u crkvi promicr 
slavenski jezik. Redovnici i klerici mogu doduše Bo 
služiti je;(ikom alavenskim; ali im nijedan biskup 



Hrratska za narodnih kraljeTa. 65 

smije dopustiti; da služe svetu misu. No biskupi su 
valjda i sami uvidjeli, da se taj zaključak ne bude 
mogao provesti, jer ogromna većina svećenika služi 
sv. misu jezikom slavenskim. Zato je sabor tomu za- 
ključku stavio ovaj dodatak : Ako bi se pokazalo po- 
manjkanje latinskih svećenika, tada mogu biskupi od 
pape zamoliti dozvolu, da svetu misu služe slavenski 
svećenici. 

Posve je razumljivo, da se biskup Grgur borio 
proti ovim ustanovama, jer su one vrijedjale prava 
njegova. On se pozivao na pismo, što ga je papa 
Ivan VIII. god. 879. pisao Teodoziju, izabranom bi- 
skupu ninskom. Ovim je pismom spomenuti papa 
učinio Teodozija prvakom narodne crkve hrvatske, 
jer ga je podložio izravno rimskoj stolici. Zato i nije 
biskupa Teodozija posvetio nadbiskup spljetski, nego 
sam papa Ivan VIII. Prema tomu nije pravo, da Gr- 
gur, kao nasljednik Teodozijev, bude odsada podlo- 
žan spljetskomu nadbiskupu.- Sto se pak tiče slaven- 
ske službe božje, nju je odobrio papa Ivan VIII. 

Medjutim je borba Grgura ninskog bila uzaludna 
u saboru, gdje su latinski biskupi i opati činili većinu. 
Valjda je Grgur tečajem rasprave izjavio, da njega 
oe će vezati l. zaključak. Zato sabor 11. zaključkom 
odredjujc: „Biskup Hrvata (t. j. Grgur ninski) mora 
se pokoravati nadbiskupu naše crkve, kao što i mi 
svi drugi". — Ipak su latinski biskupi i opati bili u 
strahu, da i kralj Tomislav misli poput biskupa Gr- 
gura. Bojahu se Latini, da kralj i velikaši hrvatski ne 
bi osujetili neke zaključke sabora spljetskog. To bi- 
ja povodom, da je stvoren 12. zaključak, koji glasi 
0^ 3: „Ako bi kralj i gospoda hrvatska željeli, da 
s\ „u (t. j. ninskomu) biskupu podlože sve biskupije, 
k< se nalaze unutar medja naše (t j. spljetske) me- 
tr 'ije, — ne će nijedan od nas (biskupa) po čita- 

5 



66 Hrvatska za naiođaih kraljeva. 

voj zemlji njihovoj krstiti ili crkve posvećivati ili sve- 
ćenike rediti . . . Račun o svemu, što će uslijed toga 
trpjeti crkva kršćanska, dati će Bogu kralj (hrvatski) 
i biskup njegov; naša je savjest čista pred Bogom". 

Spljetski svećenik Petar odnese zaključke ovoga 
sabora na potvrdu papi. No u Hrvatskoj nastade ve- 
liko nezadovoljstvo zbog već spomenutih zaključaka. 
Protiv njih se biskup Grgur ninski prizove na samoga 
papu Ivana X. Možda je to isto učinio takodjer kralj 
Tomislav. Tako možemo sebi tumačiti, što sada po- 
pušta ovaj inače odlučni papa. Papa naime potvr- 
djuje samo one zaključke, u kojima su latinski i hr- 
vatski prelati bili složni. Da se pak riješe prijeporna 
pitanja, pozivlje papa u Rim biskupa Grgura i nad- 
biskupa Ivana ; ovaj može mjesto sebe poslati kojega 
područnog biskupa. 

Spor izmedju nadbiskupa spljetskog i biskupa 
ninskog potraja do g. 928. Prije se nije mogao riješiti, 
jer se Hrvatska nalazila u novom ratu s Bugar- 
skom. Simeon Veliki nije mogao pregorjeti poraz, 
koji je god. 92«;. snašao njegvoga vojvodu Alogo- 
botura. Zato god. 927. ponovno diže vojsku, koju 
osobno povede na Hrvate. No junački kralj Tomislav 
Trpimir pobijedi i slavnoga Simeona 27. svibnja 
927. Od jada i sramote umre sijedi car Simeon 
neposredno iza toga poraza. — Simeona je naslijedio 
njegov sin Petar. Sada se Tomislav počne spremati 
za provalu u Bugarsku. To je dočuo i papa Ivan X. 
Papa se pobojao, da ne bi uslijed trvenja na- 
stradala i Hrvatska i Bugarska, što bi moglo biti 
od koristi jedino carstvu bizantinskomu. Zato p >a 
šalje u Hrvatsku svoje poslanike : biskupa Madalb. ta . 
i vojvodu Ivana od Kume, koji će Tomislava izm iti 
s Petrom. Kad je taj mir doista bio utvrdjen*), lar' se 

^) Prigodom sklapanja toga mira sigurno te Tomislav zi :eo 



Hnrfttska za narodnih kraljeva. 67 

biskup Madalbert i drugoga posla: da naime izravna 
spor izmedju biskupa Grgura i nadbiskupa Ivana. 

Biskup Madalbert sazove god. 928. drugi cr* 
k V e n i s a b o r u S p 1 j e t. I na taj sabor dodjoše 
biskupi dalmatinski, zatim biskup Grgur, kralj Tomislav 
i velikaši hrvatski. Srpskih velikaša nije više bilo na 
drugom saboru spljetskom. Na tom saboru dodje do 
nagode izmedju Latina i Hrvata. Latini su naime 
prestali zahtijevati, da se ukine slavenska služba božja; 
Hrvati pak prlznadoše prvenstvo nadbiskupa spljet- 
skog. Ponovno se stvorio zaključak, da nijedan biskup 
ne smije u duhovnoj pastvi zalaziti u tud ju biskupiju. 
Istraživanjem se dokazalo, da su od starine u Dal- 
maciji postojale samo biskupije u : Zadru, Rabu, Krku, 
Osoru, Skradinu, Duvnu, Stonu, Dubrovniku i u Ko- 
toru. Ove se biskupije i nadalje moraju pokoravati 
nadbiskupu spljetskomu. Dokazalo se i to, da je ne- 
kada u N i n u bio samo nadsvećenik, koji se pokora- 
vao biskupu zadarskom. Zato se biskupija ninska 
mora ukinuti. Pošto su pak tada bile prazne 3 bi- 
skupske stolice, i to u Skradinu, Duvnu i u Sisku, 
stavio je sabor biskupu Grguru na volju, da sebi 
odabere jednu od tih biskupija ili makar sve trt 
Time su valjda latinski biskupi htjeli, da Grguru na- 
doknade štetu, koja ga je snašla, kad se morao od- 
reći dotadanje velike duhovne pastve. 

Novi papa Leo VI. potvrdi sve zaključke ovoga 

drugoga sabora spljetskog. Samo je biskupu Grguru 

zapovjedio, da se ima zadovoljiti biskupijom skra- 

dinskom. Podjedno mu zaprijeti izopćenjem iz crkve, 

> bude dirao u tudje biskupije. 

ijer za Srbe. I doista se poslije tog;a počnu n opustošenu 
jo Traćatt Srbi iz Hrvatske i Bogarske, te je Č a s 1 a v obnovio 
tvn srpsku. Ipak je još dosta Srba ostalo u juinoj Hrvatskoj, 
Mo u Dnklji (danalnja Crna Gora). 



6S Hrvatska za Darodnih kraljeva. 

16. Nas^ednlol kraJJa Tomislava. Suvremeni 
car bizantinski Konstantin Porfirogenet piše, da je 
Tomislava Trpimira naslijedio njegov sin Mihajlo 
Krešimir. Novi kralj hrvatski podiže sebi g. 932. ' 
takodjer novu prijestolnicu, i to u Solinu kod Spljeta. 
Ovdje je njegova žena Jelena sagradila dvije crkve, 
ti kojima će se kasnije sahranjivati kraljevi hrvatski. 
Car bizantinski tvrdi, da je Mihajlo Krešimir uzdržao 
kraljevstvo hrvatsko u onoj veličini i snazi, kako ga 
je primio od oca svoga. Prema tomu su i tadanjoj 
Hrvatskoj pripadale ove današnje zemlje: Hrvatska, 
Slavonija, Dalmacija, Bosna, Hercegovina, Medjumurje, 
Istra, Rijeka i Crna gora. Hrvatska je imala veliku 
vojsku (100.000 pješaka i 60.000 konjanika) na kopnu, 
a moćnu mornaricu (100 malih i 80 velikih ladja) 
na moru. 

Kralj Mihajlo Krešimir umre god. 945., a na- 
slijedi ga njegov sin Stjepan Miroslav, koji se 
oženi rimskom plemkinjom Margaritom. U to je 
vrijeme u Mlecima vladao dužd Petar Kandijan IH. 
Ovaj pokuša, da Mletke oslobodi danka, što su ga već 
toliko godina plaćali vladaru hrvatskomu za slobodnu 
plovidbu uz istočnu obalu Jadranskoga mora. Dužd sa- 
stavi ratno brodovlje od 33 ladje, te ga pošalje pro- 
tiv Hrvata Neretvana. Mletačko su brodovlje vodili : 
Urso Badovar i Petar Rosol, koji se naskoro vrate 
bez ikakova uspjeha. Petar Kandijan pošalje nato 
još jedno — isto tako veliko — brodovlje ; ali Hr- 
vati razbiju i ovo brodovlje. Tako ne preostade 
duždu mletačkomu drugo, nego li da obnovi ^sa- 
vez", po kojemu će Mlečani i nadalje kralju hrvat 
skomu plaćati danak. 

Jednom se kralj Stjepan Miroslav u teškoj bo 
lesti svojoj zavjetovao, da će u Dubrovniku popra 
viti crkvu sv. Stjepana, vrati li mu Bog zdravlja 



Hnrfttika xa n&rodnib kralj evft. i^ 

Kad je pak doista ozdravio, dade kralj velikim tro- 
škom popraviti spomenutu crkvu ; podjedno pošalje 
u Dubrovnik mnogo srebra, da ^e nakite svete moći 
u istoj crkvi. Bogoljubna kraljica dapače nagovori 
Stjepana Miroslava, te su oni s velikom pratnjom 
osobno pošli u Dubrovnik, da se poklone u crkvi sv. 
Stjepana. Dubrovčani ih primiše velikom radošću ; 
kraljevski se par nastanio u samom gradu, dočim je 
brojna pratnja odsjela u okolišu gradskom. Ovom je 
prigodom kralj ostavio znatnu milostinju crkvi sv. 
Stjepana ; Dubrovniku pak dade mnoga zemljišta 
oko grada u znak priznanja za svečan doček. 

Dok je kralj boravio u Dubrovniku, skovala se 
urota proti životu njegovu. Za prijestoljem se naime 
pomamio Zvonimir, nezakoniti sin kralja Mihajla 
Krešimira. Pomoću bana P r i b i n e dade Zvonimir g. 
949. ubiti kralja Stjepana Miroslava. Pošto pak Stje- 
pan Miroslav nije ostavio potomka iza sebe, proglasi 
se Zvonimir kraljem hrvatskim. Nesretna kraljica 
Margarita ode natrag u Dubrovnik, kamo ponese i 
dva komadića drva s križa, što ga je nekada nosio 
Spasitelj svijeta. Od tuge za ljubljenim mužem po- 
stade Margarita koludricom (opaticom), te je kasnije i 
umrla u Dubrovniku. — Rastužila se i kraljica Jelena, 
majka Stjepana Miroslava. Ona se odreče sjaja pri- 
jestolja, te postade majkom sirota i zaštitnicom udo- 
vica. Čineći djela milosrdja i ljubavi prema bližnjemu, 
dočeka Jelena visoku starost. Kad je g. 976. umrla, 
pokopaše ju u solinskoj crkvi sv. Marije, koju je ona 
nekada dala sagraditi.') 

Hrvati nijesu rado primili vladu kralja Zvoni- 
i. Mnoge oblasti hrvatske na jugoistoku otrgnu 



*) Na razvalinama crkve sv. Marije a Solina iskopalo je 
sko arkeololko društvo »Bihać« god. 1898. nadgrobni natpis 
'^aljlce Jelene. 



70 Hnratfka za narodnih kralj«Ta. 

se dapače od bratoubojice Zvonimira, te se pripoje 
susjednoj Srbiji. Tada je u Srbiji vladao veliki župan 
Časlav (god. 931. — 960.), koji je priznavao vrhovnu 
vlast cara bizantinskoga. Zato se car Konstanti n 
Porfirogenet vrlo radovao, što se Neretva, Bosna, 
Travunja, Zahumlje i Duklja kidaju od slobodnoga 
kraljevstva hrvatskoga, te preko Srbije dolaze pod 
njegovu vlast. U današnjoj Dalmaciji ostade Zvoni- 
miru jedino zemlja izmedju Velebita 1 rijeke Cetine. 
U Bosni je vlast njegova dopirala na istok do rijeke 
Vrbasa tako, da mu tu ostadoše samo 3 županije 
(Livno, Pliva i Pset). Ipak su i Zvonimira kraljem 
svojim priznavale: današnja Hrvatska, Slavonija i 
istočna Istra (do Labina). Naravno da je svuda po 
Hrvatskoj bilo velikaša, koji su mrzili bratoubojicu 
Zvonimira. Neki izmedju ovih velikaša podjoše da- 
pače s kraljicom udovicom Margaritom u Dubrovnik. 
Odavle su onda radili protiv kralja Zvonimira tako, 
da je već god. 950. u Hrvatskoj planula buna, te 
Zvonimir bude protjeran ili ubijen. 

Pošto više nije bilo muških potomaka kralja 
Tomislava Trpimira, popne se na hrvatsko prijestolje 
Krešimir stariji. Krešimir bijaše naime sin kćeri 
Tomislavove, te je kao potomak ženske loze kraljev- 
ske imao pravo na prijestolje. Ne bi ipak ni Kreši- 
mir postao kraljem, da ga nije podupirao moćni ban 
P ribi na. Ovaj ban je vladao čitavom današnjom žu- 
panijom ličko-krbavskom. Tu su onda postojale 3 
županije: Lika, Krbava i Gacka, kojima je upravljao 
ban Pribina. 

Krešimir stariji je vladao gotovo 40 godina, 
njegove se dobe Hrvatska oporavila od one trzavi 
u koju pade iza ubojstva kralja Stjepana Miroslav 
Kad je Krešimir došao na prijestolje, našao je sar 
30 ratnih brodova. Znatno bijaše pao takodjer bi 



Hiratska za narodnih kraljeyt. ^t 

hrvatskih pješaka i konjanika, jer se umanjila država 
hrvatska. Krešimir bijaše miroljubiv vladar; zato nam 
povjesnica ne spominje ratne dogodjaje. Ipak su 
arapski gusari uznemirivali obale hrvatske. Da se 
Arapima osvete, sastave Hrvati oveću mornaricu, te 
god. 969. podju protiv Arapa. Do bitke dodje kod 
talijanskog poluotočića Monte Gargano, gdje su Hr- 
vati stekli sjajnu pobjedu. Krešimir stariji umre oko 
god. 990. Iza sebe ostavi 4 sina: Svetoslava, Drži- 
slava, Krešimira mladjega i Gojslava. 

17. Kralj Držislav. Po pravu prvorodstva 
pripadalo je prijestolje hrvatsko Svetoslavu, kao naj- 
starijemu sinu Krešimira starijeg. Ipak je kraljem 
postao mladji njegov brat Držislav. Možda se to 
dogodilo uslijed većih osobnih vrlina Držislavovih. 
Ali nije isključeno ni to, da bijaše tako učinjeno po 
želji „moćnoga bana" G o d i m i r a , koji je naslije- 
dio Pribinu. 

Početak vladanja Držislavova pada u ono doba, 
kad je u Bugarskoj vladao silni car S a m u e 1. Po- 
put nekadanjeg cara Simeona htjede i Samuel, da 
osvoji čitav poluotok balkanski. Samuelu podje za 
rukom, te je doista carstvu bizantinskomu oteo mnoge 
pokrajine. Pod vrhovnu vlast Samuelovu dodje i Sr- 
bija, a s njom takodjer Bosna, Duklja, Travunja, Za- 
humlje i Neretva. Naravno da je ista pogibelj prije- 
tila i Hrvatskoj. Zato kralj Držislav stupa u savez 
s Vazilijem U., carem bizantinskim. Vazilije se tomu 
savezu radovao, pa za uzvrat daje Držislavu naslov 
»eparha" ili patricija. Časnim naslovom „eparha" 
običavahu carevi bizantinski odlikovati slavenske vla- 
< ' i vojvode. — Pošto je car Samuel u Bugarskoj 
] 6;onio i vlastite rodjake svoje, potraži njih 14 za- 
1 liste u Hrvatskoj. Ovdje ih kralj Držislav gostolju- 
1 primi i nastani u podgradju grada Klisa. Bugar- 



7 2 Hrvatska za narodnih kraljeva. 

ski bjegunci prijedju u krilo rimokatoličke crkve, te po 
savjetu spljetskoga nadbiskupa Martina saberu g. 994. 
izmedju sebe novce za gradnju lijepe crkve u Solinu. 

Sve do tada plaćahu Mlečani godišnji danak 
kraljevima hrvatskim. Toga nije mogao podnositi 
Petar II. Orseolo, novi dužd mletački. Petar 
upotrebi svu lukavost svoju, da Mlcčane oslobodi 
sramotnoga danka, što su ga Hrvatima plaćali preko 
100 godina. On je uopće nastojao, da republiku mle- 
tačku digne do što veće moći. Zato je primjerice 
sebe zvao „robom" cara bizantinskoga, samo da u 
Carigradu steče pogodnosti za trgovinu mletačku. I 
doista on g. 992. dobije „zlatnu bulu", t. j. povelju sa 
svilenom vrpcom, na kojoj visi zlatni pečat. Ovom 
bulom car bizantinski daje mletačkim trgovcima ve- 
like polakšice. Odsada će n. pr. mletački brodovi 
plaćati 15 dukata, kad izlaze iz luke carigradske, 
a samo 2 dukata, kad ulaze u nju, dočim su svi 
tudji brodovi morali pri izlazu i ulazu plaćati po 30 
dukata! Ova je povlastica Mlečanima omogućila, da 
svoju robu u Carigradu prodavaju znatno jeftinije 
(odnosno većim dobitkom), nego li drugi trgovci. 
Jednako su oni i obrtnine carigradske po svijetu raz- 
vozili većim uspjehom, nego li do tada. Time je mle- 
tačka trgovina postala unosnijom, te je u Mlecima 
poraslo blagostanje. 

Mletačka je utakmica mnogo smetala hrvatskim 
trgovcima. To su osobito osjećali primorski gradovi 
u Hrvatskoj. Lukavi je dužd Petar znao za brigu, ko 
jom hrvatski trgovci idu u susret budućnosti svojoj. 
Zato on u Hrvatsku pošalje svoje ljude (agent^*^ 
koji će naše primorce uputiti, kako bi se mogli os] 
boditi neprijatnog položaja svoga. Ovi su ljudi naj 
varali trgovce u primorju, neka se stave pod m 1 
t a č k u zaštitu, pa će onda i njihovi brodovi uživ 



HffTtbkft tk narodnih knd)«Ta. t3 

polakšice u luci carig^radskoj. Dužđ je dapače znao 
isposlovati, da mu je carstvo bizantinsko predalo 
svoje nekadanje „pravo'' na Dalmaciju. 

Duždu mletačkomu podje namjera z» rukom, te 
je naskoro imao svoju stranku u primorskim grado- 
vima hrvatskim. Njegovoj stranci pripadahu u prvom 
redu trgovci (iz osobne koristi), zatim Latini, a većim 
dijelom i svećenstvo. Da pak lakše uspije osnovom 
svojom, privuče Petar k sebi takodjer Svetoslava, 
brata Držislavova. Svetoslav je tada po svoj prilici 
u Hrvatskoj obnašao čast „župana morskoga'^* te je 
kao takav bio zapovjednik brodovlja hrvatskog. Njemu 
bijaše krivo, što ga je na prijestolju hrvatskom pre- 
tekao mladji brat Držislav. Zato se valjda nadao, da 
će pokroviteljstvom moćnoga dužda mletačkoga doći 
do vlade, koja mu po pravu i pripada. 

Spremivši se valjano, uskrati dužd Petar II. 
Orscolo hrvatskomu kralju danak. Veli se, da je Hr- 
vatima odgovorio, da će im danak predati osobno, 
jer da ga ne bi rado slao po kakvomgod poslaniku. 
I doista se mletački dužd na Spasovo (28. svibnja) 
god. 998. zaputi u Hrvatsku. Sa sobom je vodio ve- 
liko brodovlje, a biskup Dominik mu izruči ^stijeg 
pobjede". To bijaše znakom, da lukavi dužd ide u 
rat, a ne u posjete! 

Brodovlje mletačko dodje najprije pred grad 
Osor (na današnjem otoku Lošinju). Latinsko žitelj- 
stvo toga grada bijaše već pripravno, kako treba 
dočekati dužda mletačkoga. Osor priznade vladu mle- 
tačku, a mnogi žitelji njegovi stupe u vojsku duždevu. 
I rčani ostanu u Osoru nekoliko dana, a onda ot- 
I ve prema Zadru. Ovdje su dužda mletačkoga 
^ očekivali mnogi duhovni i svjetovni poglavari 
J dova dalmatinskih Načelnik i biskup zadarski po- 
< dapače sa starješinama i svećenstvom u susret 



74 ttnratskft sa narodnili kraljera. 



n 



brodovlju mletačkomu, pa dužda svečano uvedu u 
svoj grad. Iz Zadra krene dužd nešto južnije pred 
Biograd. To bijaše čisto hrvatski grad na moru. 
Ipak se Biogradjani pokloniše duždu, bojeći se velike 
sile njegove. 

Ploveći dalje na jug, dopre mletački dužd naj- 
prije na otok Vrgada, a onda pred Trogir. I tu 
ga lijepo dočekao biskup sa svećenstvom, a takodjer 
Svetoslav, brat kralja Držislava. Svetoslav položi 
duždu prisegu vjernosti ; podjedno mu za taoca pre- 
dade svoga sina Stjepana, koji bijaše još dječak. 
Iz Trogira podje dužd u S p 1 j e t. Ovdje ga dočeka 
nadbiskup sa brojnim narodom i svećenstvom. Poslije 
toga se na moru dogodio mali okršaj izmedju Mle- 
čana i Neretvana, a onda podje dužd na otok Kor- 
čulu. Kad su i stanovnici toga otoka priznali vlast 
mletačku, zaputi se dužd do otoka Lastovo. Mle- 
čani su ovaj otok oplijenili iz osvete za prijašnje gu- 
sarenje. Ovamo dodju i poslanici dubrovački 
sa biskupom svojim, te i oni priznadu vrhovnu vlast 
mletačku. 

Nato se dužd Petar II. Orseolo slavodobitno 
vrati u Mletke. Može se reći, da je ovaj njegov po- 
hod republici mletačkoj donio prevlast na Jadranskom 
moru. Odsada se u Mlecima na uspomenu te vojne 
svake godine na Spasovo slavila svečanost „duždcva 
vjenčanja s morem". Na Spasovo bi dužd mletački 
s velikom i sjajnom pratnjom pošao na raskošno 
opremljenu ladju. Tu bi mu predali zlatan prsten, 
koji je blagoslovio patrijarka mletački. Dužd bi nato 
ovaj prsten bacio u more, izgovarajući ove riječ' ■ 
„More I S tobom se vjenčavamo u znak našega pi 
voga i vječnoga gospodstva". — U osvojene građo 
hrvatske pošalje dužd odmah i svoje namjesnil 
Tako je u Spljetu zavladao duždev sin Oto Orseo 



ftnrattka ta oarodoik krtijtra. f 5 

u Trogiru: Dominik Polan, u Biogradu: Mihajlo Vi- 
talis, u Zadru : Justinijan Mafej, a na otoku Korčuli : 
Marin Memo. 

Izdan od brata svoga i od primorskih gradova 
— nije kralj Držislav mogao ni zametnuti borbu 
s Mlečanima. On se dapaće htjede upustiti u pre- 
govaranje sa duždem mletačkim. Zato pošalje pred 
njega u Zadar poslanike svoje. No oholi Petar II. 
Orseolo odbije poslanike Držislavove, jer bijaše i 
onako siguran, da će postići svoj cilj. — Istom kad 
je duzd mletački otišao iz primorja hrvatskoga, do- 
bije kralj Držislav prilike, da natrag osvoji, što mu je 
oteo lukavi dužd. Držislavu podje za rukom, te je iz 
Spljeta protjerao sina duždeva, a namjestio za na- 
čelnika nekoga Florina, koji je upravljao i Klisom. 
Ali već poslije god. looo. ne nalazimo spomena o 
kralju Držislavu. 

18. Braća DrsislavOTa. Držislava je na pri- 
jestolju naslijedio njegov brat Svetoslav, koji 
ima nadimak „Surinja". Svetoslav učini banom od- 
ličnoga velikaša Gvardu. Kraljev sin Stjepan ostade 
i nadalje u Mlecima, gdje ga je dužd Petar II. Orse- 
olo oko g. 1008. oženio sa svojom kćerkom Hicelom. 
Pošto je pak Hicelin brat Ivan imao za ženu bizan- 
tinsku princesu Mariju, postade hrvatski kraljević 
Stjepan rodjakom carskoga dvora u Carigradu. 

Posve je naravno, da je kralj Svetoslav u Hr- 
vatskoj vladao onako, kako je želio njegov pokro- 
vitelj: dužd mletački. Ali to nije bilo pravo narodu 
hrvatskomu, koji u Mlečanima gleda stare nepri- 
^je svoje. Zato Hrvati ne dopuštaju, da se iza 
i Svetoslavove na prijestolje popne njegov sin 
pan, koji bi možda vladao u duhu oca svoga, 
'eviću Stjepanu ne pomogoše ni njegove sveze 
nraa i Carigradom ; narod naime hrvatski pre- 



76 HnrftttkA ca nArođnth kraljera. 

dade vladu Krešimiru raladjemu i Goj slavu, 
mladjoj braći kraljeva: Držislava i Svetoslava. Kre- 
šimir postade pravim kraljem hrvatskim, dočim je 
Gojslav bio samo njegov ban i suvladar. 

Prviput nalazimo kralja Krešimira mladjeg na 
prijestolju hrvatskom god. 1015. Krešimir odluči, da 
će .M 1 e č a n i m a oteti gradove i otoke dalmatinske. 
Tomu bijaše u prilog, što već na životu nema luka- 
voga dužda Petra II. Orseola; ovoga je u Mlecima 
god. 1009. naslijedio njegov mladi sin Oto, koji nije 
bio ravan ocu svome. Kralju Krešimiru podje za rukom, 
te je redomice osvojio Zadar i druge primorske 
gradove. Sada se Mlečani preplaše, da Hrvati ne bi 
opet ojačali na moru. Ovo htjede predusresti i sam 
dužd Oto Orseolo. Zato on već god. 1018. s velikim 
brodovljem poleti u Dalmaciju. Pošto je nova hr- 
vatska mornarica bila još preslaba, da odoli' Mleča- 
nima, stiže ju poraz. Tako je dužd mletački mogao 
ponovno pod svoju vlast spraviti otoke i primorske 
gradove. 

Istodobno je Hrvatskoj zaprijetila velika pogi- 
belj od carstva bizantinskog. Caru naime Vaziliju IL 
posluži sreća, te je g. 1018. — iza dugih i krvavih 
ratova — osvojio nedavno još toli moćno carstvo 
bugarsko. Nato zaželi car, da svome carstvu podloži 
čitav poluotok balkanski. I doista su njegovu vlast 
odmah priznali Srbi. Pošto se tako primaknuo i hr- 
vatskoj državi, morade kralj Krešimir birati ili rat sa 
carem Vazilijem ili vrhovno gospodstvo njegovo. 
Krešimir se god. 1019. odluči za ovo potonje, jer je 
morao uvidjeti, da ne bi mogao odoljeti prejako 
i krvoločnom caru bizantinskom. Za uzvrat je K 
šimir iz Carigrada dobio velike časti 1 bogate daro 
Kralja Krešimira ne .htjede slijediti Sermo, koji 
upravljao Srijemom. Zato car bizantinski pošalje 



Hrvatska za narodnih kraljera. 77 

Srijem svoju vojsku, koju je vodio Konstantin Diogen, 
Ovaj lukavim (upravo bizantinskim) načinom ubije 
Serma, te pokori Srijem, gdje je od g. 1019. uprav- 
ljao u ime cara bizantinskog. 

Krešimir nije nikako mogao pregorjeti gubi|^k 
primorskih gradova i otoka dalmatinskih. Zato tpu 
dobro dodje borba, koja je u Mlecima nastala izmedJM 
građjana i dužda Otona Orseola. No ćim je kralj 
hrvatski počeo osvajati primorske gradove, zamjeri 
se carstvu bizantiskom. Stari car Vazilije II. pošalje 
god. 1024. prema Hrvatskoj svoje brodovlje, kojemu 
na čelo stade vojvoda Bugijan« Mora da su Bizantinci 
pobijedili Hrvate, kad je Bugijanu pošlo za rukom, 
da zarobi sina kraljeva, dapače i samu 
kraljicu. Krešimir morade doživjeti, da mu Grci 
ženu i sina vode kao robove najprije u grad Bari, a 
onda u Carigrad. Sto se s njim^ dogodilo kasnije, 
toga nam povjest ne kazuje. 

Dvije godine iza toga bude iz Mletaka protjeran 
čitav rod Orseola. Dužd Oto nadje zaklonište u Ca- 
rigradu, a njegov sin Petar u Ugarskoj. Kao muž 
Hicele Orseolo morade sada iz Mletaka bježati ta- 
kodjer hrvatski kraljević Stjepan, sin Svetoslavov. 
Stjepan uteče u Hrvatsku, gdje ga Ijubezno primi 
njegov stric Krešimir, jer je sada i Stjepan postao 
neprijatelj Mlečana. Stjepan bijaše dapače i prije- 
stolonasljednik hrvatski, pošto su Grci odveli sina 
Krcšimirova. U to doba valjda već nije živio ni Kre- 
širairov brat Gojslav, jer je banom hrvatskim bio 
Božeteh. 

fCrešimirov je suvremenik u Ugarskoj bio Stje- 
p .Sveti, prvi kralj ugarski. Magj ari se naime 
iz »oraza kod Augsburga (god. 955.) primiriše, te 
vi nijesu provaljivali u tudje zemlje. Pošto je nji- 
li< ''"aez Stjepan Sveti mnogo radio oko toga, da 



78 Hrvatika za narodnih kraljeva. 

Magjare pokrsti, pošalje mu papa Silvestar II. god. 
looo. kraljevsku krunu na dar. Stjepan Sveti uze na- 
slov „apostolski kralj", te Ugarskoj dade crkvenu i 
svjetovnu upravu. Svoju kćer udade za mletačkoga 
dužda Otona Orseola. Zato i bježi njegov unuk Pe- 
tar g. 1026. iz Mletaka u Ugarsku. Ovomu je Petru 
bio hrvatski kraljević Stjepan (po svojoj ženi Hiceli) 
tetak. Da bi se osvetili Mlečanima, uzmu ovi progna- 
nici raditi oko saveza izmedju Ugarske i Hrvatske. 
Na taj savez je Krešimira i Stjepana Svetoga tjerala 
takodjer zajednička pogibelj od moćnih susjednih dr- 
žava (bizantinsko i njemačko carstvo). Prognanici izra- 
diše, da je Stjepan Sveti jedinoga svoga sina Mirka 
zaručio sa kćerkom hrvatskoga kralja Krešimira mla- 
djeg. Do ženidbe ipak ne dodje, jer je ugarskoga 
kraljevića god. 103 1. u lovu razderao vepar. 

19. Petar Kreiimir Veliki. Kad je oko god. 
1035. umro kralj Krešimir mladji, naslijedi ga nje- 
gov sinovac Stjepan I. Novi kralj hrvatski pošalje 
u Carigrad svoga rodjaka Dobronju, da se pokloni 
caru Mihajlu IV. Paflagoncu. No u Carigradu nijesu 
bili skloni kralju Stjepanu, koji je neprijatelj Mlc- 
čana, saveznika bizantinskih. Zato car baci Dobronju 
u tamnicu, a protiv kralja hrvatskoga pošalje bro- 
dovlje. Tako dodjc do rata izmedju Grka i Hrvata. 
Bizantinsko brodovlje bijaše dakako jače, te je osvo- 
jilo primorje hrvatsko. Grcima dapače podje za ru- 
kom, te su zarobili i u Carigrad odveli Dobronjinu 
ženu i sina. 

Ipak se naskoro promijenila politika bizantinska. 
Hrvati t Srbi u Duklji, Travunji i u Zahumiju bij "lu 
još god. 1034. ustali protiv gospodstva bizantinske a. 
Njihov vodja Stjepan Vojislav sretno suzbije vo cc 
grčke, te g. 1042. osnuje samostalnu državu Dul u. 
Iste godine postade carem bizantinskim Konsta in 



Hiratsk« za narodnih kraljera. 79 

IX. Monomah. Ovaj uvidi, da ne će moći održati 
svoju vlast u primorju hrvatskom. Da barem spasi 
svoje pravo na to primorje, imenuje Konstantin hr- 
vatskoga bana Stjepana Prasku „carskim protospa* 
tarom ** u Dalmaciji. Sada su gradovi dalma- 
tinski brzo došli pod vlast kralja Stjepana. 

Toga nijesu mogli trpjeti Mlečani. Oni sii na- 
protiv čekali samo zgodan čas, da kralju hrvatskomu 
otmu primorje u Dalmaciji. Njima dakle dobro dodje, 
kad je godine 1046. morao iz Ugarske bježati 
kralj Petar Mlečanin, sin Otona Orseola. Sada se 
vise nijesu trebali bojati, da bi taj Petar mogao pri- 
skočiti u pomoć svomu tetku Stjepanu, kralju hrvat- 
skomu. Zato mletački dužd Dominik Kontarini za- 
počne ratovati s kraljem hrvatskim. Njemu podje za 
rukom, te je osvojio sjevernu Dalmaciju, a g. 1050. 
zadobi 1 Zadar. 

Stjepan I. je imao dva sina. Naslijedi ga stariji 
sin Petar Krešimir, koji već mjeseca veljače 
g. 1059. nosi naslov „kralj Dalmacije i Hrvatske". 
Posto znademo, da je po ocu svome baštinio jedino 
Trogir i Spljet, nema sumnje o tomu, da je sam 
Petar Krešimir stekao ostale dijelove Dalmacije (Za- 
dar, Osor, Krk i Rab). Dobro mu dodjoše smutnje, 
koje su nastale u Carigradu, kad je ondje g. 1056. 
izumrla dinastija macedonska. Krešimir se poslužio 
takodjer slabošću države srpske, koja se iza smrti 
Stjepana Vojislava (god. 1051.) raspala u više dije- 
lova. Zato je mogao kraljevstvu svome na jugu do- 
dati oblast Neretvu, a na istoku Bosnu i Sri- 
n. — Tako postade Petar Krešimir obnovitelj dr- 
e hrvatske. Opet je Hrvatska postala jaka po- 
rskom i kopnenom silom svojom. To je najbolje 
?ćao sara kralj Petar Krešimir, kako svjedoči nje- 
a povelja od g. 1069. U toj povelji kralj ističe, 



So HnraUkm za narodnih kraljeva. 

da Hrvatskom i Dalmacijom upravlja „m i 1 o š ć u 
božjom", dakle posve neodvisno. Nadalje on na- 
glasuje, da je „svemogući Bog naše kraljevstvo ra« 
širio na kopnu i po moru". Jadransko more zove 
„naše dalmatinsko more". Mnogi otoci u tome moru 
bijahu dapače krunsko dobro kraljeva hrvatskih. Neke 
od tih otoka (Maun i Žir) daruje kralj Krešimir (god. 
1069. odnosno 1066.) samostanima hrvatskim. 

U ovo je doba crkva rimska počela izvoditi 
velike reforme, nakon što se od nje god. 1054. po- 
svema odijelio carigradski patrijarka Mihajlo Cerula- 
rije. Pape nastojahu, da crkvu izbave iz ruku svje- 
tovne gospode, pa da uvedu novi kršćanski život i 
red u crkvi. U tu svrhu zabranjivahu svećenicima že- 
nidbu, skidahu nevrijedne svećenike, a svjetovnim 
vladarima poricahu pravo, da biraju biskupe i opate, 
pa da im podjeljuju biskupski štap i prsten. Da se 
ove reforme provedu i u Hrvatskoj, držao se dvaput 
(g. 1059. I 1061.) u Spljetu crkveni sabor. Petar 
Krešimir pristade uz papine želje poput mnogih dru- 
gih onodobnih vladara (u Francuskoj, Španjolskoj, 
Njemačkoj, Češkoj i Engleskoj). Možda ga je na to 
putila i politika. Kralj je naime želio, da uza se Ima 
svećenstvo po gradovima dalmatinskim, pošto je velik 
dio gradjanstva (trgovci) još uvijek bio sklon repu" 
blici mletačkoj. Medju biskupima dalmatinskim isti- 
cahu se osobito Ivan trogirski i Lovro spljetski. Oni 
ustanu proti slavenskomu jeziku i proti grčkomu obredu 
kod službe božje, a takodjer proti hrvatskim svećeni- 
cima, koji su imali žene 1 nosili bradu. Naravno da 
se radi svega toga na saborima razvila borba, ko^ 
se svrši pobjedom latinske stranke. Na prvom 
saboru bio papin poslanik Majnard, a na drugoi 
kardinal Ivan, biskup od Porta. Hrvatski svećeni 
budu prisiljeni, da otpuste žene svoje, da obriju brac 



1 



Hrvatska za narodnih kraljeva. 8i 

i da grčki obred namijene rimskim. Ali jezik sla- 
venski ostade i nadalje kod službe božje. Ipak će 
svećenici glagoljaši u buduće morati znati služiti sv. 
misu takodjer latinskim jezikom. 

Za vladanja kralja Petra Krešimira spominju se 
u Hrvatskoj dva bana : Gojko i Dmitar Zvoni- 
m i r. Gojko se kao ban spominje u listinama god. 
1059.-1069., a Dmitar Zvonimir god. 1070. — 1073. 
Na tima listinama nalazimo takodjer imena mnogo- 
brojnih župana, koji su gotovo sami Hrvati. Krešimir 
je zadržao i hrvatske naslove dvorskih časnika (hr^ 
vatski djed, peharnik, posteljnik, štitonoša, tepčija, 
ubrusar, vinotoć i volar), dočim se na dvorovima dru- 
gih onodobnih vladara služe latinskim naslovima. Po 
svemu se dakle vidi, da je Petar Krešimir bio pravi 
narodni kralj hrvatski. Ali nije u njegovo doba Hr- 
vatska bila samo narodna, već i moćna — dapače naj- 
moćnija iza smrti kralja Tomislava Trpimira. Zato i daju 
hrvatski povjesnici Petru Krešimiru pridjev „Veliki". 
20. Kra^ Blavić. Petar Krešimir nije imao 
sina. Prema tomu bi nasljedstvo pripadalo kraljevom 
sinovcu Stjepanu. Zato se već od god. 1066. na 
kraljevim zapovjedima sjaji ime prijestolonasljednika 
Stjepana. Pošto se kralj Petar Krešimir na listinama 
zadnjiput spominje god. 1073., sudimo, da je on ove 
godine i umro. Nije ga ipak naslijedio njegov sino- 
vac Stjepan, nego S 1 a v i ć. Veli se, da je Slavić bio 
zet kralja Petra Krešimira, jer da je oženio njegovu 
kćer Nedu. Svakako je uz to morao biti hrvatski ve- 
likaš, a možda i kakav državni ili dvorski dostojan- 
"•^•"^Tiik. Sigurno je Slaviću — kao rodjaku svomu — 
prijestolja pomogao i sam boležljivi kraljević 
oan. Tako se barem daje zaključivati po njego- 
riječima: „Kada sam bio pritisnut teškom bolešću, 
ah ćasne svećenike kraljevstva hrvatskoga, da 

6 



^ 



82 Hrvatska za narodnih kraljeva. 



liječe bolesti duše moje. Tada sam se po njihovom 
savjetu dao prenijeti u samostan sv. Stjepana prvo- 
mučenika ; položih čast nasljednika i svako 
drugo dostojanstvo, te sam sebi ovdje odredio mjesto 
za grob". 

Proti Slaviću ustade žiteljstvo primorskih gra- 
dova. Ovim Latinima nije bilo pravo, što se na pri- 
jestolje hrvatsko popeo narodan vladar. Valjda se 
Slavić zamjerio takodjer Dmitru Zvonimiru, mjesto kosja 
se kao ban spominje Petar. Ali kako će ova protu- 
kraljevska stranka s\u-gnuti Slavića, uz koga je pri- 
stao narod hrvatski? Latini se posluže Norma- 
nima iz južne Italije. Mjeseca studenoga 1075., — 
kad se u Hrvatskoj nitko nije nadao ratu, — dodje 
ovamo neki normanski vojvoda s velikom vojskom. 
Kralj Slavić bude zarobljen i odveden iz Hrvatske, 
te mu nestaje traga i glasa. 

Nato počeše primorski gradovi odmah očijukati 
s republikom mletačkom. Time su valjda htjeli Hr- 
vate prisiliti, da sebi za kralja izaberu takova čovjeka, 
koji bude i Latinima po volji. Dalmatinski se gra- 
dovi stave dapače u izravne pregovore s mletačkim 
duždem Silvijem. Sigurno im je dužd prigovorio, što 
stoje u savezu s Normanima. Zato mu predstavnici 
nekih dalmatinskih gradova (Spljeta, Trogira, Zadra 
i hrvatskog Biograda) 8. veljače 1076. obećavaju, da 
u buduće nikada više ne će u Dalmaciju zvati niti 
Normana niti kojih drugih tudjinaca. 

Ovu su zavjernicu potpisali takodjer crkveni 
dostojanstvenici, i to : spljetski nadbiskup Lovro, 
ninski biskup Formin i biogradski biskup Prestanci*-* 
Ovo dokazuje, da je proti Slaviću radilo i latins 
svećenstvo u Dalmaciji. Svećenstvo je dapače 
srušilo kralja Slavića. U to naime doba vlada u Rir 
silni papa GrgurVIL (g. 1073.-1085.), koji htje 



Hrvatska za narodnih kraljeva*. 83 

da pod svoju vlast spravi sve vladare u Evropi. Papi 
se pokoriše kršćanski vladari ne samo na zapadu 
(u Francuskoj, Španjolskoj i Engleskoj), već i na is- 
toku (u Češkoj, Ugarskoj i Poljskoj). Hrvatski kralj 
nije valjda htio da ima nad sobom gospodara; zato 
morade pasti. — Znade se, da je papa Grgur VII. 
vazda bio u savezu s Normanima u južnoj Italiji. 
Njega su dapače Normani priznavali vrhovnim go- 
spodarem svojim. Kada dakle Normani dolaze u Hr- 
vatsku, da ratuju s kraljem Slavićem, onda to nije 
moglo biti bez privole papine. Ovu misao potkrep- 
ljuje činjenica, da u Spljetu boravi papin poslanik 
Gerard upravo u ono doba, kad su Normani iz Hr- 
vatske odveli kralja Slavića. 

Nadbiskup Gerard ostaje u Hrvatskoj i poslije 
toga. On je kao papin poslanik boravio koncem god. 
1075. takodjer na crkvenom saboru u Spljetu. Na 
tom saboru uz spljetskoga nadbiskupa Lovru sudje- 
luju jošte ovi biskupi: Stjepan zadarski, Ivan trogirski, 
Formin ninski, Grgur rapski, Teodozije biogradski, 
Grgur hrvatski i Vazilije osorski. Biskupi raspravljaju 
crkvenim stvarima, a spominje se i slavenska služba 
božja. Ali nema dvojbe o tomu, da se biskupi s po- 
slanikom papinim dogovarahu takodjer o tomu, koga 
će postaviti na prijestolje hrvatsko. 

2L Dmitar Zvonimir. Hrvatski se velikaši 
bojahu, da će primorski gradovi priznati vrhovnu 
vlast mletačku, ako hrvatskim kraljem postane njima 
nepoćudan čovjek. Zato su Hrvati poslije dugog pre- 
govaranja složno sa biskupima svojim za kralja iza- 
^ " bivšega bana Dmitra Zvonimira. Da je 
' mir bio upravo kandidat pape Grgura VII., to 
s .de razabrati iz tečaja dalnje povjesti. 

*apa šalje u Hrvatsku svoga poslanika Gebi- 
2 koji će kruniti izabranoga kralja. Svečano se 




84. Hrratikm za narodnih kraljeva. 



krunisanje obavilo početkom listopada g, 1076. u crkvi 
sv. Petra na solinskom polju. Naravno da su kod 
ovoga čina u crkvi bili prisutni biskupi i velikaši, pa 
državni i dvorski časnici. Izvan crkve se pak pore- 
dala kraljeva vojska i nebrojeni narod. Veoma je 
važna z a v j e r n i c a , t. j. prisega, koju je kralj 
Zvonimir položio prigodom krunisanja. Ova nam se 
zavjernica sačuvala u točnom prijepisu, a glasi ovako: 
„JaDmitar, koji se zovem takodjer 
Zvonimir, božjom milošću vladar Hrvatske i Dal- 
macije, bio sam na saboru izabran jednoglasno od 
čitavoga svećenstva i naroda za kralja kraljevstva 
Hrvata i Dalmatinaca. Ti si me, gospodine 
Gebizone, u solinskoj crkvi sv. Petra zastavom, 
mačem, žezlom i krunom ovjenčao i okrunio za kralja 
po vlasti, koja Ti je od našega gospodina pape Gr- 
gura dana kao poslaniku apostolske stolice. Tebi se 
zavjetujem, obvezujem i obećajem, da ču nepromije- 
njeno vršiti sve, što mi bude naložila njegova časna 
svetost, t. j. da ću apostolskoj stolici u svemu i po 
svemu sačuvati vjernost. Neopozivno ću braniti, 
štogod su u ovom kraljevstvu apostolska stolica i 
poslanici njezini odredili ili će odrediti. Gojit ću 
pravdu, braniti crkvu, brinuti se za prvijence, dese- 
tinu i za sve, što pripada crkvi. Nastojat ću oko 
toga, da biskupi, svećenici, djakoni i subdjakoni živu 
čisto i dostojno. Štitit ću siromahe, udove i sirote ; 
priječit ću nedopuštenu svezu medju rodjacima; usta- 
novit ću zakonito vjenčanje prstenovanjem i blago- 
slovom svećeničkim, a ne ću dopustiti, da se usta- 
novljeno (vjenčanje) razriješi. Protivit ću se trgo\" 
s ljudima (roblje), te ću božjom pomoću nastojati, 
u svemu budem pravedan. — Po savjetu pak s' 
prvaka kraljevstva našega opredjeljujem, da se 
državne blagajne svake godine o Uskrsu po dv 



Hrvatska^za narodnih kraljeva. 85 

stotine bizantinskih dukata isplati kao danak papi 
(nasljedniku sv. Petra); a želim i nalažem, da ovo 
čine takodjer vladari (hrvatski) poslije mene. Osim 
toga apostolskoj stolici darujem, prepuštam i potvr- 
djujem samostan sv. Grgura, komu je ime Vrana, 
sa svima dragocjenostima njegovim, a to jesu : sre- 
brni kovčeg s ostanci ma (moćima) sv. tijela istoga 
blaženoga Grgura, dva križa, kalež i patena, dvije 
zlatne draguljima obložene krune, evangjelje srebrom 
ispisano, napokon sva njegova pokretna i nepokretna 
dobra. Ovaj samostan neka za uvijek poslanicima 
sv. Petra služi kao svratiste ; neka bude posvema ti 
vlasti njihovoj, ali ipak u tome smislu, da ne bude 
dan komu drugomu, već da za sva vremena bude 
posjed sv. Petra. Njegovu slobodu i sigurnost branit 
ću ja i nasljednici moji. Ja dakle Dmitar Zvonimir, 
pomoću božjom i darom apostolske stolice 
kralj, bit ću odsada vjeran sv. Petru i mojemu go- 
spodaru papi Grguru, te zakonitim nasljednicima nje- 
govim. Vjerno ću pak držati kraljevstvo, koje mi se 
predaje po Tvojoj ruci, gospodine Gebizone ..." 

Ova zavjernica dokazuje, da se kralj Dmitar 
Zvonimir smatrao vazalom pape Grgura VII, Zato 
mu kod krunisanja nedostaju kruna, mač i žezlo, već 
uzima i zastavu, kao vanjski znak vrhovne vlasti 
papine. Odsada će papin poslanik redovito bora- 
viti u Hrvatskoj, a stanovat će u krasnom samostanu 
vranskom. Poslanik će se brinuti, da kralj hrvatski 
redovito prinosi papi godišnji danak od 200 dukata ; 
ujedno će paziti, da se u Hrvatskoj izvode crkvene 
rme, kako ih je zamislio papa Grgur VII. I doista 
ralj Zvonimir do smrti svoje ostao vjeran stolici 
koj. Zvonimir je za čitave vlade svoje vazda po- 
rao crkvu i njezine predstavnike u Hrvatskoj, 
^»to je štovao staroga spljetskoga nadbiskupa 






86 Hrvatikft za iiarodnlli kraljeva. 

Lovru ; njega nazivlje „duhovnim ocem svojim", te 
ga vazda drži uza se. Posve je naravno, da su bi- 
skupi dalmatinski utvrdili vlast kralja Zvonimira u 
primorskim gradovima, gdje je skoro opet prevladala 
republika mletačka. Da im iskaže zahvalnost svoju, 
odredi kralj Zvonimir god. 1078., da će odsada nad- 
biskupi spljetski vladati županijom cetinskom. 

Zvonimir je papi Grguru VII. pomagao u ratu 
proti njemačkomu caru Henriku IV. Hrvati su dva- 
put provalili u Korušku i postigli ratne uspjehe, 
premda je carski vojvoda Leopold imao 20.000 voj- 
nika. Ipak bude kralj Zvonimir na trećo] vojni pobi- 
jedjen, te morade uzmaknuti kući. — U tom je ratu 
sudjelovao takodjer ugarski kralj Ladislav Sveti, ro- 
djeni brat Zvonimirove supruge Jelene, kojoj narod 
hrvatski radi ljepote njene dade pridjev „Lijepa". 

Po želji pape Grgura VII. vojevao je kralj 
Zvonimir takodjer u ratu, što ga je normanski voj- 
voda Robert Guiscard vodio (god. 1082. — 1085.) sa 
bizantinskim carem Aleksijem I. U tom se ratu od- 
likovalo ratno brodovlje hrvatsko. Bizantinsko bi car- 
stvo ljuto nastradalo, da ga nije pomagala republika 
mletačka i da Robert nije usred rata umro. Da se 
kralju hrvatskomu osveti, a Mlečanima zahvali, izdade 
car Aleksije god. 1084. veliku „zlatnu bulu". Po toj 
povelji postade republika mletačka posvema neod- 
visna od carstva bizantinskoga; svoje pak „pravo" 
na Dalmaciju i Hrvatsku predade car u ime svoje i 
u ime nasljednika svojih duždu mletačkomu. 

Isprvice je kralj Zvonimir imao osobnih nepri- 
jatelja. Kao takav se poimence spominje neki 
selin. No papa Grgur VII. g. 1079. zaprijeti Veseli 
Da je nato u Hrvatskoj doista zavladao mir I r , 
ističe sam kralj Zvonimir u jednoj svojoj povelji I 
god. 1083. To potvrdjuje i domaći naš ljetopis, k I 



Hrvatska za narodnih kraljeTa. - ^7 

veli ovo : „Za dobroga kralja Zvonimira bijaše ve- 
sela sva zemlja, jer je puna bila svega dobra, a gra- 
dovi puni srebra i zlata. Niti se ubogi bojao, da će 
ga izjesti bogati ; niti je slabi strepio, da će mu što 
uzeti jaki ; niti je sluga bio u strahu, da će mu go- 
spodar učiniti krivo. Kralj je naime sve branio, te 
nije činio nepravde, a niti je dozvoljavao, da ih drugi 
čine. Za pravednoga dakle kralja Zvonimira bijaše 
veliko bogatstvo tako u Zagorju, kao što i u Pri* 
morju. Zemlja bijaše puna svakoga blaga, te je bilo 
mnogo uresa na ženama, mladim ljudima i na 
konjima". 

Velik upliv latinskoga svećenstva bijaše razlo- 
gom, da je kralj Zvonimir počeo u državni život Hr- 
vatske uvoditi neke zapadne uredbe i običaje. On je 
primjerice ukinuo bansku čast. Za čitavoga vla- 
danja kralja Zvonimira ne spominje se ni u kojoj 
povelji ime bana hrvatskoga. Možda Zvonimir nije 
htio bana imenovati zato, da u njemu ne dobije po- 
gibeljna suparnika. — Na državnim ispravama god. 
1078.— -1083. nalazimo ime kraljice Jelene Lijepe i 
kraljeva sina Radovana. Poslije god. 1083. nema 
više kraljeviću Radovanu ni spomena. Prema tomu 
zaključujemo, da je on umro prije smrti oca svoga. 
— U povelji od god. 1086. spominje se „Pribimir, 
namjesnik kraljev". Kada Zvonimir treba namje- 
snika, onda to znači, da sam Zvonimir (valjda radi 
bolesti) ne može vršiti vlasti kraljevske. I doista 
je Zvonimir naskoro umro. Zadnji sigurni spomen o 
njemu sačuvao nam se u listini od 8. listopada g. 1087. 
22. Petar Svačić. Iza smrti Zvonimirove po- 
ne narod hrvatski na prijestolje Stjepana, si- 
ca Petra Krešimira. Stjepan bijaše naime jedini 
omak narodne dinastije hrvatske. On je vladu 
vićevu i Zvonimirovu proživio u samostanu sv. Stje- 



SS Hrvatska za narodnilt kraljeva. 

pana kod Solina; tamo ga je natjerala teška bolest, 
kako i sam kazuje u darovnici od god. 1078. Stje- 
pana II. priznadoše kraljem svojim takodjer gradovi 
i otoci dalmatinski. To se vidi otuda, što takodjer 
za njegova vladanja glavnu riječ vode : spljetski nad- 
biskup Lovro i trogirski biskup Ivan. Sačuvaše nam 
se 3 povelje, što ih je g. 1089. izdao kralj Stjepan II. 
Osim toga nemamo nikakova spomena o vladanju nje- 
govu. Stjepan II. je naime umro već g. 1090. ili 1091. 

Poslije smrti kralja Stjepana II. plane u Hrvat- 
skoj borba za prijestolje. Evo, što 6 tomu 
pripovijeda domaći naš Ijetopisac: „Medju svima ve- 
likašima kraljevstva (hrvatskoga) porodi se velika ne- 
sloga, jer bijahu rastrgani na stranke. Iz pohlepe za 
vladanjem otimao bi za sebe vladu sad ovaj sad 
opet onaj. Nastadoše nebrojene otimačine, pljačkanja, 
umorstva i legla svih opačina; svaki dan bi naime 
jedan drugoga progonio, napadao i ubijao". 

Burno ovo doba nije poštedilo ni Jelenu „Lijepu**, 
udovicu kralja Zvonimira. O njoj piše ugarski Ijeto- 
pisac ovako : „Zvonimirova udovica, sestra (ugarskoga) 
kralja Ladislava, — progonjena mnogim nepravdama 
od neprijatelja pokojnoga muža svoga, — zaiska u 
ime Isusa Krista pomoć od svoga brata: kralja La- 
dislava". Isto učini takodjer neki hrvatski velikaš, 
po svoj prilici jedan od onih, koji se isticahu u borbi 
za prijestolje hrvatsko. O njemu nam domaći Ijeto- 
pisac pripovijeda ovo : „U to je vrijeme živio neki 
velikaš hrvatski, koji je od suplemenika i drugova 
svojih podnio mnoge uvrede i štete. Kad se već nije 
nadao, da bi se tolika zla mogla obustaviti, ode 
u Ugarsku. Stupivši ondje pred kralja Ladisla 
počne mu govoriti, nagovarajući ga, neka podje ki 
Ijevinu Hrvatsku osvojiti i svome ju gospodstvu pc 
vrgnuti. On mu je davao puno nade, da će to k 



Hrvataka ta narod niti kratjeva. 19 

moći izvesti, pošto je ono (t. j. hrvatsko) kraljevstvo 
ostalo ispražnjeno i bez zaštite kraljevske moći**. 

Ladislav se rado odazvao pozivu toga velikaša 
i sestre svoje. Sabravši naime vojsku ugarsku, pro- 
vali kralj Ladislav g. 1091. preko Drave u Hrvatsku. 
Veli se, da je sjevernu Hrvatsku zaposjeo bez ikakova 
otpora. Valjda je upravo ovdje narod hrvatski bio 
sklon kraljici Jeleni „Lijepoj". Po svoj prilici je i 
gore spomenuti velikaš hrvatski bio iz ovoga kraja. 
Ladislav dopre na jug sve do Gvozda. No sada na- 
idje na otpor. Hrvati ne bijahu doduše složni, te se 
svako pleme moralo boriti posve osamljeno. Ipak je 
kralj Ladislav gubio mnogo vremena, osvajajući gra- 
dove i tvrdje. Mnogo se krvi prolilo u ovoj gorovitoj 
Hrvatskoj, gdje su Hrvati uspješno odolijevali Ugrima. 
Ladislav nije mogao prodrijeti do primorja. Uz to mu 
stiže vijest, da su u Ugarsku provalili divlji Kinnani 
Pećenezi. To ga još više sklone, da napusti dalnju 
borbu, pa da se vrati u Ugarsku. 

Sada je u sjevernoj Hrvatskoj imala zavladati 
kraljica Jelena „Lijepa". Ipak se ona bojala preuzeti 
vladu u zemlji, gdje se još nijesu utažile strasti. Zato 
svoje tobožnje pravo prenese na svoga brata Ladi- 
slava. Ali ni taj nije naumio hrvatsko kraljevstvo 
zadržati u svojoj ruci, pošto se uvjerio, da se Hrvati 
protive spajanju krune hrvatske i ugarske. Ladislav 
još iste godine 1091. učini kraljem hrvatskim svoga 
mjadjrga sinovca A 1 m a. Ovaj će sjevernom Hrvat- 
skom vladati kao samostalnom državom, radi čega 
se Ladislav i ne zove ^kralj Hrvatske", već samo 
1 Ugarske". Da Ladislav i Almo nijesu više ni 
i na osvojenje južne Hrvatske, dokazuje nam 
,va crkvena politika. Duhovnu je pastvu u sje- 
1] Hrvatskoj vršio kninski biskup ; on pak bijaše 
-žen nadbiskupu spljetskomu. Almo i Ladislav 



90 HnraUka 2a narodnih" kraljeva. 

naume za sjevernu Hrvatsku osnovati posebnu bisku- 
piju, koja ne bi spadala pod nadbiskupa spljetskoga. 
I doista bude god. 1093. u Zagrebu osnovana nova 
biskupija^ a prvi joj se biskup — Duh, rodom Ceh 
— pokloni nadbiskupu u Kaloči. Zagrebački je b-skup 
na uživanje dobio veliko imanje Dubrava kod Čazme. 

U južnoj pak Hrvatskoj postade kraljem Petar 
Svačić. To bijaše po svoj prilici onaj isti Petar, 
koji nam se u doba kralja Slavića (oko god. 1074.) 
spominje kao ban hrvatski. Petar je kao član ugledne 
velikaške porodice Svačić nadvladao suparnike svoje. 
Možda je i gubitak sjeverne Hrvatske napokon sklo- 
nuo nesložnc Hrvate, da izborom Petra Svačiča barem 
južnu Hrvatsku spase od uplitanja tudjih vladara. 
Petar se iza krunisanja svoga nastanio u Kninu, odakle 
su i prije njega vladali neki kraljevi hrvatski. 

God. 1095. umre ugarski kralj Ladislav, kojemu 
crkva kršćanska dade pridjev „Sveti". Sada se po- 
bune Hrvati u sjevernoj Hrvatskoj, te protjeraju 
kralja Alma, koji je izgubio svoga zaštitnika Ladi- 
slava. Almo uteče u Ugarsku, gdje se zakraljio nje- 
gov stariji brat K o 1 o m a n. Ovaj povjeri Almu 
upravu neke kneževine ugarske, jer isprvice nije 
dospio, da ratuje s Hrvatima. Kroz Ugarsku su naime 
g. 1096. prolazili mnogobrojni križari u rat za oslo- 
bodjenje Palestine, te je Koloman imao puno posla, 
da zemlju svoju obrani od nasilja križarskih. 

Iza bijega Almova prevlada Petar Svačić mje- 
stimice takodjer u sjevernoj Hrvatskoj. Nije ipak 
mogao učvrstiti vladanje svoje. I Hrvatska je naime 
god. 1096. ljuto stradala od križarskih četa. '^ • 
padnom je Hrvatskom u Carigrad prolazila ogrom i 
vojska francuska, koju je predvodio Raimund, prel ■ 
gati grof iz Toulouze. Nije bila poštedjena ni istoc l 
Hrvatska. Onuda su kroz Slavoniju i Srijem u Carig I 



Hrvatska ža narodnih kraljeva. 9t 

polazile brojne čete, koje su vodili t lotaringfijski vojvoda 
Gottfried Bouillonski, vitez Walther i pustinjak Petar. 

Posve je naravno, da su tolike borbe (od g:od. 
1091. do 1096.) oslabile državu hrvatsku. Ovu je 
zgodu teško izgledala republika mletačka. Ona se 
htjede okoristiti zlatnom bulom, kojom je god. 1084. 
dobila tobožnje pravo carstva bizantinskoga na Dal- 
maciju i Hrvatsku. Duždu Vitalu Michaelu podje za 
rukom, te je mjeseca svibnja g. 1 097. gradove dal- 
matinske sklonuo, da priznadu vrhovnu vlast mle- 
tačku. Sačuvaše nam se zavjernice, koje su tom pri- 
godom dali »i potpisali predstavnici Spljeta i Trogira. 
^Dovoljno se uvjerismo", vele Trogirani, „da nam je 
prikladno i najsigurnije živjeti pod vladom tolike 
gospode, te ostati pod njihovom . . . zaštitom". U 
toj zavjernici nosi dužd mletački naslov „vojvoda 
Dalmacije i Hrvatske". 

Možda je ovaj uspjeh dužda mletačkoga bio 
povodom, da je sada i ugarski kralj Koloman počeo 
snovati, kako bi se domogao kraljevstva hrvatskoga. 
Kolomana je naime vodila misao, da je on kao na- 
sljednik Ladislavov takodjer naslijedio baštinu kra- 
ljice Jelene „Lijepe". Koloman sklopi g. iioi. savez 
s republikom mletačkom. Pismeni ugovor; počinje se 
ovako: „Odsada ću ja Koloman, kralj Ugarske, po 
sebi i po svima mojima držati pravo i tvrdo prija- 
teljstvo s Tobom, Vitalom Mlchaelom^ kao vojvodom 
mletačkim, dalmatinskim i hrvatskim, te sa svima ve- 
likašima republike mletačke". 

Slijedeće g. 1 102. skupi kralj Koloman vojsku, 
1 u dovede do Drave. Hrvati su znali za njegove 
1 rave, kao što i' za njegov savez s republikom 
Učkom Zato nijesu čekali, kad će Koloman pro- 
ti u Hrvatsku, kao što se to dogodilo god. 1091. 
trovale kralja Ladislava. Briga za sudbinu domo- 



^i Hnratika su narodnih kraljevi. 

vine složi svih 12 plemena hrvatskih, te se još u 
pravi čas nadjii na desnoj obali dravskoj. Koloman 
se nije usudio prijeći preko rije'ke, jer je ratna sreća 
nestalna. Volio je pokušati, ne bi li svrhu svoju polučio 
ugovaranjem. On pošalje u tabor hrvatski svoje posla- 
nike, koji će Hrvatima predočiti namjere Kolomanove. 
Oboružani je narod hrvatski na otvorenom polju 
vijećao o uvjetima, uz koje Koloman želi postati 
kraljem hrvatskim. Koloman je poručio, da će u Hr- 
vatskoj ostati dosadanje uredbe i običaji, ako ga 
Hrvati dobre vdlje uzmu za kralja svoga. On će na- 
ročito poštivati sva politička prava kraljevstva 
hrvatskoga. Prema tomu će Hrvatska i nadalje biti 
posve samostalna država, koju će s Ugarskom 
vezati jedino osoba kraljeva (personalna unija). 

Hrvati se uvjeriše, da su ovi uvjeti prihvatljivi. 
Hrvatska treba kralja, koji će državom upravljati. 
Ovo hoće da bude Petar Svačić. Ali njega ne će 
priznati sva plemena hrvatska, radi čega domovini 
vazda prijeti gradjanski rat. Potraje li ovo bezvladjc 
još dulje, oslabrt će Hrvatska, te će postati plijenom 
susjednih država. Kad se dakle već Hrvati ne mogu 
ujediniti tako, da kraljem složno izaberu kojega do- 
maćeg velikaša, onda im ne preostaje drugo, nego U 
da biraju Kolomana, koji I onako tvrdi, d:i kao ro- 
djak udovice Zvonimirove im ade nekako vo pravo na 
prijestolje hrvatsko. Hrvati se bojahu dulje ostati 
u dosadanjoj državnoj rascjepkanosti, pa da i nadalje 
budu izvrženi navalama kraljeva ugarskih. Priznadu 
li Kolomana kraljem hrvatskim, bit će riješeno vla- 
dalačko pitanje, koje ih tišti već preko lo go( u 
Zato vojska hrvatska odluči, da kraljem hrvat n 
ima postati Koloman, a Petar Svačić se m«^ a 
odreći prijestolja, kao što se ga odre*' e 
drugi suparnici njegovi. 



Hrvmtika sa narodnfli kraljcT«. 93 

Poruku vojske hrvatske ponesu u tabor Kolo- 
manov predstavnici 12 plemena hrvatskih. To bijahu 
knezovi: Juran Kačić, Ugrin Kukar, Mrmonja Subić, 
Pribislav Cudomerić, Jurina Svačić. Petar Mogoroviii, 
Pavao Gušić, Pribislav Polečić, Obrad Lisnićić, Ivan 
Jamometić, Mironja Tugomerić, te Martin, knez ple- 
mena Karinjana i Lapčana. — Koloman je knezove 
hrvatske primio veoma Ijubezno. Veli se, da ih je rc- 
domice izljubio. Posredovanjem zagrebačkog biskupa 
Siogiduna, koga je Koloman volio, bude uredjcno 
sve, što je nužno za izbor kralja hrvatskoga. 

Sada prijedje Koloman preko Drave, te se 
s Hrvatima zaputi u Križeve e. Ovdje se držao iz- 
borni sabor. Raspravljalo se o krunidbi kraljevoj, o 
nasljedstvu, o vojničkim dužnostima, o državnim i 
crkvenim odnošajima, o kraljevskim pravima, o vr- 
šenju zakonodavne, upravne i sudačke vlasti, o pore- 
zima i o svima političkim pitanjima. Koloman se pi- 
smenim ugovorima, što ih dobiše predstavnici ple- 
mena hrvatskih, obvezao, da će u svima ovim pita- 
njima čuvati potpunu neodvisnost Hrvatske. 
Nato g^ prisutni velikaši jednoglasno izaberu kraljem 
hrvatskim. 

Hrvatski raskral j Petar Svačić ne htjede Ko- 
lomana priznati zakonitim kraljem hrvatskim. Kad je 
dakle Koloman s Hrvatima pošao u južnu Hrvatsku, 
da u Biogradu na moru obavi krunisanje, — dočeka 
ga na putu Petar Svačić sa svojim vjernim prista- 
šama. U bregovitom kraju, koji se stere izmedju Ko- 
rane, Kupe i Gline, dodje g. 1102. do krvave borbe, 
r * je udarao na brata, Hrvat na Hrvata! Napokon 
I -jCdiše oni Hrvati, koji pristajahu uz Kolomana. 
! • nesretni Petar Svačić pade u boju. Ime je nje- 
I • sačuvao gore spomenuti kraj, koji se još i da- 
1 ove ^Petrova gora". 



94 Hrvatska za narodnih kraljeva. 

Izvori. Franjo dr. RaČki: »Documenta historiac Chroaticac 
periodum antiquam illustrantiac. (Zagrabiae 1877.) — Thomac 
archidiaconi: »Historia Salonitana«. (Digcssit dr. F. Ra^ki. 
Zagrabiao 1894.) — Ivan dr. Crnčić: »Popa Dukljanina ljetopis 
po latinsku i toga nekoliko i još nešto po hrvatsku«. (Kraljevica 
1874.) — Joannes diaconns: »Chronicon Venetum«. (Pertz: 
»Monumenta Germaniae historica«. Scriptores, sv. VII.) — Andreae 
Danduli: »Chronicon Venetum«. (Muratori: »Scriptores remm 
Italtcaruni«, sv. XII.) — Constantinus porphyrogenetus: 
»De administrando imperio«. (»Corpus scriptorum historiac byzan- 
tinae«. Bonoae 1840.) — G e o r g i i hamartoli monachi: »Chro- 
nicon cpntinuarum«. (Edidit E. de Muralto. Petropoli 1859.) — 
Georgii Cedreni: »Historiarum compendium«. (»Corpus scrip- 
torum historiac byzantinae«. Đonnac 1838. i 1839.) — Niccphori 
Bryenii: «Commentarii<. (»Corpus scriptorum hist. byz.« Bonnae 
1836.) — Lupiprotospatharii: »Chronicon«. (Pertz: »Mo- 
numenta Germaniae historica«. Scriptores, sv. VII.) — R a i m u n d i 
de Agiles« canonici Podiensis: »Historia Francorum, qui ceperant 
Jherusalcm«. (Bongarsius : »Gesta Dei per Francos«. Hanoviae 161 1.) 

— Hier. Mcgiser: »Annalcs Carinthiae«. (Lipsiae 1612.) — Sl- 
mon de Kcza: »Gesta Hungarorum«. (Endlicher: »Remm Hunga- 
ricarum monumenta Arpadiana«, sv. I.) — Joannes de Thnrocz: 
»Chronica Hungarorum«. (J. G. Schwandtner: »Scriptores rerum 
Ilnngaricarum«, sv. I.) — Joannes, archidiaconus Goricensis. 
(I. Tkalčić: »Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis«, vol. U.) 

— Vj. Klaić: »Ein Bricf des Konigs Ladislaus von Ungarn an 
Aderisius, Abt von Montc Cassino«. (»Vicstnik kr. hrv.-slav.-dalm. 
zemaljskog arkiva«, sv. III) — Sper. Nodilo: »Annales Ragusini 
anonymi, item Nicolai de Ragnina«. (Zagrabiae 1883.) — M i k I o- 
šić-Rački: »Novo nadjeni spomenici iz IX. i XI. vieka za pa- 
nonsko-moravsku, bugarsku i hrvatsku poviest«. (»Stariuc« jugosla- 
venske akademije, knj. XII.) — E. o. Fermedžin: »Acta Bosnae«. 
(Zagrabiae 1893.) — B. Kercselich: »De regnis Dalmatiae^ 
Croatiac et Sclavoniae notitiae praeliminares«. — Sper. Nodilo: 
»Chronica Ragusina Junii Restii (ab origine urbis usque ad annum 
1451.), item Joannis Gundulae (1451. — 1484.)« (Zagrabiae 1893.) — 
Đ. Kercselich: »Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensf- 

Literatura. Vjekoslav K l a i ć : »Povjest Hrvata«, sv. I. 
Tadija S miči kl as: »Poviest Hrvatska«, dio I. — F. dr. RačJ 
»Kada i kako se preobrazi hrvatska kneževina u kraljevinu«. (»Ra^ 
knj. 17.) — I. KukuljeviĆ! »Prvovjenčani vladaoci Bugara, 1. 
vata i Srba i njihove krune«. (»Rad«, knj. 58.) — R. HorY' 



Hrvatska za narodnih kraljera. 95 

»Krilj Tomislav i njegovo doba«. (Zagreb 1897.) — V|. Klaić: 
»Simeon Veliki, car bagarskl«. (»Vienacc 1877.) — F. Balić: 
»Izvještaj o crkvi sv. Marije od Otoka i nadgrobnom napisu kra- 
ljice Jelenec. (»Izvještaj o 5. i 6. glavnoj skupštini „Bihaća", hrv. 
droitva za istraživanje domaće povjesti«.) — Cherubin Scgvić: 
»Tragična stranica u hrvatskoj povjesti (945.— 95o.)€. (»Vicnacc 
1903.) — R. dr. Horvat: „Nasljednici kralja Tomislava** („Pro-- 
svjeta", g. 1904.) — F. dr. Rački: „Dopunjci i ispravci za stariju 
povjcst hrvatskn*^ („Rad^*, knjiga 19.) — G f r6 r e r- We i ss: 
„Byzant. Gcschichten*«. (Graz 1872.-74.) — O. dr. Kohlschiittcr: 
,,Venedig anter dem Herzog Peter II. Orseolo, 991 bis 1009**. (Got- 
tingcn 1868.) — G. dr. M an o jlo V ić: „O mletačkim prefektima 
a Dalmaciji za Petra U. Orscola*'. („Viestnik zem. arkiva**, sv. III.) 

— Milan dr. Prclog: „Boje Chorvdtu s Benatčany za narodni 
djnastie". (V Praze 1900.) — Rad oni ć: „O političeskih otnoše- 
nijah dalmatinskih gorodov k Vizantiji v X. vjekjc**. („Izvjestija 
nnkzgo arh. instituta v Konstantinopolje'*. Sofija 1901.) — F. 
Radić: „Spomenik velikoga župana Držislava I župana Svetoslava*'. 
(„Starohrvatska Prosvjeta" sv. II.) — R. dr. Horvat: „Hrvatski 
kraljevi iz narodne dinastije". („Vienac" 1 „Prosvjeta** od g. 1899.) 

— Lcnel: „Dic Entstehung der Vorherrschaft Venedigs an der 
Adria mit Beitragen zur Verfassungsgcschichte**. (Strassburg 1897.) 

— D. pl. P r e r a d o V i ć: „O Dobronji, hrvatsko-bizantinskom veli- 
kašu**. („Starohrv. Prosvjeta'*, sv. IV.) — V. Klaić: „Petar Kreši- 
mir IV. Veliki". („Vienac" god. 1871.) — F. Radić: „Razvaline 
cricve sv. Stjepana u Dubrovniku**. („Starohrv. Prosvjeta**, sv. III.) 

— B. Poparić: „O pomorskoj sili Hrvata za dobe narodnih vla- 
flara'*. (Zagreb 1899.) — V. Klaić: „Hrvatski bani za narodne di- 
nastije'*. („Viestnik zemaljskoga arkiva**, sv. I.) — F. dr. Rački: 
„0 zarobljenjn hrvatskoga kralja Slavića 1075. godine". (,,Rad**, 
knjiga XIX.) — D. Preradović: ,,Tko je bio zasužnitelj 
hrvatskoga kralja Slavića?** („Starohrvatska Prosvjeta'*, svezak II.) 

— Virag: „O kralju Slaviću i Amiku**. („Nastavni Vjesnik" 
svezak VIII.) — M. Mesić: „Dmitar Zvonimir, kralj hrvat- 
ski". („Rad", knjiga 39.) — R. dr. Horvat: „Slavić i Dmitar 
Zvonimir". („Pobratim" g. 1904.) — V. Klaić: „Dmitar Svinimir, 
k"'- hrvatski"' („Vienac" g. 1871.) — L. fra Marun: „Dvije nad- 
p uspomene o hrvatskom kralju Zvonimiru*'. („Starohrv. Pro- 
»• i" sv. m.) — V. Klaić: „Smrt kralja Svinimira". („Vienac** 
g 72.) — F. dr. Rački: „O smrti hrvatskoga kralja Dimitrija 
S lira**. („Rad",_knj. XIX.) — V. K 1 a i ć : „Oporuka posljed- 
n Driislavovića". (,,Vienac" g. 187 1.) — F. Radić: „Nadpia 




g6 Kallarna povjcst Hrvatske đo g, 1102. 



koji spominje Pribtmira, oamjestnika kralja Zvonimira". („SUrohrr. 
I'rosvjcto" »V. IV.) — J, Zorić: „Vck i dclovanjc Gcrgora VII", 
(IzvjrSćc varaždinske gimnazije od g. 1863.) — A. F. Gfrdrcn* 
„Papst Gregor VII and scin Zeitalter". (7 svezaka. Freiburg 1859.-61. 
Regisler 1864.) — Hcinemann: ,,Geschichte der Normanncn in 
Unterilaticn und Sicilicn". (Leipzig 1894.) — Schwarz: „Uebtt 
dic Feldzttgc Rubcrt Guiscaords gcgcn das byzant. Reich". (I^ntda 
1854.) — F. dr. Kački: , Borba južnih Slovena za -državna ne« 
odvisnost u 11. vicku". („Rad**, knj. 24 , 25., 26., 28., 30. i 31) — , 
I. dr. Kržnjavi: „Prilozi historiji salonitant Tome arcidjakona. 
Spljctskoga". („Viestnik zcm. arkiva", sv II.) — D. dr. Grnben 
„Iz starije hrvatske povjesti". („Vicstoik zcm. arkiva", av. III.) — ; 
I. dr. K r S n j a V i : „Ein Nachwort zu dcn Studien (Iber dic Uisto-*^ 
ria Salonitana". („Vicstnik zcm. arkiva", sv. IV.) — D, dr. Gfo- 
bcr: „Iz starije hrvatske povjcsti *. („Vicnac" god. 1902.) — V* 
Klaić: „Petar Svačić, posljednji kralj hrvatski". („Vicnac" g. 1873.) 
— V, Klaić: „Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća". („Rad", 
knj. 130.) — M. Đttdinger: „Ein Buch ungarischcr Geschichlo 
(1058.— 1 100.".) (Lcipzig 1866.) - A. Virag: „Pabirci po davnijoj 
hrvatskoj povjcsti". (Izvješće riječke gimnazije g. 1891.) — F. di» 
Sižić: „Itinerari vladaoca hrvatskih i ugarsko-hrvatskih od najsta- 
rijih vremena do Belo IV." („Viestnik zero. arkiva", sv. V.) — 
Š u £ £ 1 a y: „Hrvatska i zadnja pregnuća istočne imperije pod žcziom 
triju Komnena (1075.— 1 180.)". (Zagreb 1901.) — Fcrd. Hirsch; 
„Byzantinische Studien". (Lcipzig 1876.) 

iil. Kulturna povjest Hrvatske do ^. 1102. 

23. Kakvu su kulturu Hrvati sa sobom do« 
n^oli? Prije, nego li počnemo pripovijedati povjcst 
Hrvata u novoj domovini njihovoj, treba razmo- 
triti prosvjetu, koju su oni donijeli iz stare dorno* 
vine svoje. O tomu imamo pouzdan izvor u jezika 
hrvatskom. Nekada su naime svi Slaveni živjeli zaf 
jedno kao jedan narod ; naravno da su onda i govo- 
rili jednim te istim jezikom. Iz onoga doba potječtt 
sve one riječi i nazivi, koji su još i danas isti kod 
raznih naroda slavenskih. Odabcrimo dakle iz jezika^ 
hrvatskoga one riječi, koje označuju bilo kakvu stva» 






ni "tia. :ii" 



"'^ E*?W iUVU. M»l o 



■H a»-i 



=5S «a il 



14- ili b9%% II L 






^j 1 j. #'ii.<»8iiard II ti 



> TttMtisftf ftif iliSiif i»i 4 



> >«f«*«»««*ftf«i ■ 



vješt Hrvatske. 



Nni 



dr. Rtjrinif Hnrvat 






Svozak II. 



.L4- 



, » « pH*4t«l«*4 M4««*«««MM««»|tM«|#| 



^^=a«^Ss^UP4^i>=W 




IX 1 Ui 



Kaltarna povjest Hrvatske do g. 1102. 97 

iz života, a nalaze se i u rječniku drugih Slavena. 
Iz ovih sveslavenskih riječi možemo sebi onda 
stvoriti sliku one kulture, koju su Hrvati sa sobom 
donijeli u današnje zemlje hrvatske. 

Stari se Hrvati ponajviše zanimahu ratar- 
stvom. Oni su sijali razno žito, kako to pokazuju 
sveslavenske riječi: pšenica, raž, ječam, zob i proso. 
Za hranu bi sebi spremali takodjer; grah, bob, leću, 
kašu, luk, češnjak, repu i mak. Hrvati poznavahu i 
današnje tržne biline : lan, konoplju i hmelj, zatim 
vinovu lozu i razno voće (jabuku, krušku, višnju i 
šljivu). Da su Hrvati bili stočari i pčelari, do- 
kazuju nam sveslavenske riječi : krava, vol, tele, konj, 
koza, pčela i med. No Hrvati bijahu takodjer vrsni 
obrtnici. Oni su naime znali od kovina priredjivati 
svakojake stvari, što ih trebaju u svome gospodar- 
stvu (n. pr. kosa, sjekira, srp i motika), u ratu (n. pr. 
mač, koplje, strjelica i ostruga), u drvodjelstvu (n. pr. 
nož, dlijeto, pila i obruč) i za druge potrebe (n. pr. 
igla, žlica, kliješte i kotao). Hrvati bi od drveta pra- 
vili svoje pokućstvo, tačke, kola, lopate, žrvnje, mli- 
nove, korita, badnje, bačve i druge stvan. Medju 
I njima bijaše tkalaca, lončara, suknara, a takodjer i 
i finijih obrtnika, jer su poznavali stvari od zlata i 
' srebra, zatim prsten, pečat, svijeću i svijećnjak. Da 
' su se Hrvati napokon bavili i trgovinom, svjc- 
I doče sveslavenske riječi : trg, mjera i lakat. 
' Hrvati nijesu poput azijskih naroda stanovali 

, na kolima i u šatorima, nego u kućama. Obično bi 
\ svoje kuće gradili kraj potoka, šuma, jezera ili moč- 
vara, da se lakše brane od navale neprijateljske. 
Nijesu to ipak bile kolibe, već prave zgrade, kako 
' to svjedoče sveslavenske riječi : prag, stijena, izba, 
vrata (ili dveri), okno, krov, pivnica, vježa, streha i 
! sljeme. U kućama njihovim nije manjkala peć sa za- 
■ 7 



1 



93 Kulturna povjest HrTatske do g. 1102. 

pećkom, zatim klupa, stol, stolac, polica i drugo po- 
soblje. Iz kuće se izlazilo kroz više vrata na dvor, 
gdje se nalazila hlijev (staja), a u njoj „blago**, t. j. 
stoka. Sve ovo nam pokazuje, da Hrvati nijesu bili 
nomadi, kao mnogi drugi narodi, nego sjedilački 
narod. Zato se i u novoj domovini svojoj nastaniše 
t r aj no. 

Narod je hrvatski volio zadrugarstvo. Svi su 
članovi jedne obitelji stanovali zajedno pod istim 
krovom : u zadruzi. Muška djeca ostaju u zadruzi, 
a ženska se prigodom vjenčanja odvajaju i polaze u 
muževu zadrugu. Da su hrvatske zadruge bile velike, 
svjedoče nam tolika rodbinska imena, kojih ne 
nalazimo kod germanskih i romanskih naroda. Velik 
taj zbor drži na okupu j,starješina^ zadruge. Kad bi 
zadruga postala prevelika, raspala bi se u više dije- 
lova. Tako je nastajalo bratstvo ili rod, t. j. sku- 
pina zadruga, koje potječu od zajedničkog pradjeda. 
Više takovih bratstva činilo bi jednu župu, kojoj 
na čelu stoji „župan". Župa je zapravo velika upravna 
općina. Ona se sastojala od više vcsi (sela), u ko- 
jima stanuje po jedno bratstvo; svaka opet ves imade 
više zadruga. Nekoliko takovih župa činilo bi jedno 
pleme hrvatsko. Plemenom već upravlja „ban", 
koji je ujedno vrhovni sudac i vojvoda. Kada to 
zahtijeva potreba, sazivlje ban sve starješine svoga 
plemena u skupštinu. Pošto su starješine bili obično 
stariji ljudi, predstavlja nam se plemenski zbor kao 
kakovo „vijeće staraca". Stari Hrvati nijesu poznali 
većega dostojanstvenika, nego li je njihov „ban". 
Riječi „knez", „kralj" i „car" nijesu porijekla hn - 
skoga, već tudjega. 

Hrvati su od vajkada imali svoje uredbe i 
kone. To pokazuju sveslavenske riječi: zakon, i , 
pravo, sud, pravica i krivica. Kao pravi demok' s 



Knltonia povjest Hnr&toke đo g. 1102. 99 

ne poznaju stari Hrvati razliku izmedju svojih ljudi. 
Zato raedju njima isprvice nema kmetova i pleitiića. 
Kod Hrvata ne nalazimo dapače ni pravih robova. 
„Koji su (neprijatelji) kod njih zasužnjeni", veli car 
Mauricije, „ne ostaju za uvijek sužnji, kao kod dru- 
gih naroda, već ih drže samo neko vrijeme; ako se 
otkupe (novcem), mogu poći kući ili ostati kod njih 
kao slobodni i prijatelji". Mauricije govori uopće o 
svima južnim Slavenima, dakle i o Hrvatima. Pošto 
je on dugo vremena ratovao s južnim Slavenima, mo- 
žemo vjerovati, da je poznao život njihov. Da pak 
nije neprijatelje svoje prikazao boljima, nego li 
bijahu, toga ne treba dokazivati. 

O gostoljubivosti starih Hrvata piše car 
Mauricije ovako : „Prema strancima su veoma milo- 
stivi. Oni se u velike brinu, da strance uščuvaju ne- 
povrijedjene. Da ih dakle dobro zaštite, prevode ih 
od jednoga mjesta na drugo, kamo imadu stići, te 
ih predavaju bližnjemu susjedu. Ako bi se pak nje- 
govom (susjedovom) neopreznošću dogodilo strancu 
kakvo zlo, navalio bi na susjeda onaj, koji mu je 
stranca predao, jer smatra svetom dužnošću svojom, 
da osveti bivšega gosta svoga". 

Da je u ono vrijeme obiteljski život u Hrvata 
bio uzoran, dokazuje već krjepost hrvatskih žena. 
Evo, kako se o tomu izrazuje car Mauricije : „Žene 
su im čiste i pr^ko svake mjere vjerne muževima 
svojim. Mnoge se iza muževe smrti utješe vlastitom 
smrću ; vole naime utonuti u vodu, nego li da živu 
u samoći". 

Premda bijahu stari Hrvati pogani, ipak su osje- 

.j ubav prema bližnjemu. Dokazom nam 

i „pobratimstvo" i „posestrimstvo", o čemu toliko 

vsi narodna pjesma hrvatska. Ostatak ove ljubavi 

? nalazimo u riječima: „pobre" kod čakavaca. 



n 



loo Knltarna povjesl Hrvatske đo g. 1102. 

„brate" kod štokavaca, a „kume" kod kajkavaca. 
Ovakovih naziva ne mogu drugi narodi ni pojmiti ; 
oni su dakle upravo posebna svojina naroda hrvat- 
skog. — Car Mauricije nam svjedoči i o tomu, da 
su se Hrvati već u ono doba zanimali za glazbu. 

Kad bi na stare Hrvate navalile velike vojske 
rimske, branili bi oni slobodu svoju. O tomu piše 
car Mauricije ovako: „Neodvisnost ljube nada sve, 
te se nipošto ne daju skučiti ni pokoriti. U svojoj 
su domovini nečuveno hrabri i ustrajni; lako mogu 
podnašati vrućinu i zimu, dapače i nestašicu hrane i 
odijela . . . Na otvorenom polju su doduše slabi ; no 
zato se vještije bore u klancima, šumama i močva- 
rama. Osobito rado udaraju na neprijatelja iz za- 
sjede. Cesto bi ratni plijen ostavili na kojemu mjestu, 
pa uzmaknuli u .šumu ; kad bi nato neprijatelj po- 
hitao, da ugrabi plijen, navalili bi na nj i sasvim ga 
satrli. Ako bi ih dušmani iznenadili, poskakali bi 
(Hrvati) u bližnju rijeku ili močvaru, pa legli pole- 
djice, a disali kroz trstiku. Neiskusni bi neprijatelj 
na površini vode vidio po koji komad trstike, gdje 
viri iz vode; ali ne bi znao, kamo je nestalo ronaca". 
Hrvati su obično ratovali pješice. Mauricije veli, 
da su bili „oboružani čvrstim i teškim štitom. Uz to 
im je služio još drven luk s malenim — otrovom na- 
kvašenim — strjelicama. Kad bi došlo do šaka, bo- 
rili bi se mlatom, batom i palicom". Nije Hrvatima 
manjkala ni sulica, a vješto su baratali i kopljem. 
No zato „oklopa ne meću na grudi", kako svjedoči 
suvremeni pisac Prokopije, koji nastavlja ovako : 
„Neki dapače nemaju ni zobunca ni kabanice, \ 
oblače duge i široke gaće, koje sižu do sredine 
jela, pa takovi idu u susret neprijatelju". 

24. Grkva hrvatska. U novoj domovini s^ 
joj nadjošc Hrvati već uredjenu hierarkiju (crkvr 



Kulturna povjest Hnratske do g, 1102. 101 

vladu), koja je papu smatrala vrhovnom glavom 
crkve kršćanske. U povelji od godine 852. ističe 
ban Trpimir, da je spljetska crkva „metropola" 
za sve crkve od Jadranskoga mora „do dunavske 
obale i skroz po cijeloj državi hrvatskoj". Prema 
tomu je spljetski nadbiskup bio metropolita 
u čitavoj Hrvatskoj. Takovim ga priznavaju svi 
ostali biskupi. 

Isprvice nastojahu banovi hrvatski, da svoj na- 
rod otmu ispod crkvene prevlasti nadbiskupa spljet- 
skih. Ovo je nastojanje trajalo dotle, dok je Spljet 
pripadao carstvu bizantinskom, te se tako 
nadbiskup spljetski nalazio izvan dosega hrvatske dr- 
žavne vlasti. Vladarima hrvatskim bijaše krivo i to, 
što se u bizantinskoj Dalmaciji nalaze takodjer sijela 
biskupije : zadarske, dubrovačke, osorske, rapske i 
krčke. Ovim je naime biskupijama pripadao velik 
dio države hrvatske. Zato bude osnovana posebna 
hrvatska biskupija u N i n u , a njezin biskup Teodo- 
zije (god. 880.) posvećen neposredno od pape Ivana 
VIII. Tako su vladari hrvatski u biskupu ninskom 
našli neku protutežu prema nadbiskupu spljetskom. 
Osim toga je za tadanjega crkvenog raskola spljetski 
nadbiskup pristajao uz carigradskoga patrijarku, a 
Hrvati uz papu rimskoga. To bijaše povodom, da se 
čitav narod hrvatski oteo duhovnoj pastvi nadbi- 
skupa spljetskog i njemu podčinjenih biskupa, te je 
prionuo uz biskupa ninskog. 

Prilike se proraijeniše istom onda, kad je bizan- 
tinska Dalmacija pripala kralju Tomislavu. Tada su 
V .biskupi dalmatinski zajedno s nadbiskupom spljet- 
s] priznavali papu rimskoga, a ne patrijarku cari- 
g -.kog. Prvi crkveni sabor u Spljetu (god. 926.) 
o vi nekadanje crkvene uredbe u Hrvatskoj i Dal- 
rt '\ Spljetski nadbiskup dobi opet prvenstvo (primat) 




102 Kulturna po^jest Hrvatske đo g. II09. 

nad svima biskupima, pa i nad ninskim. Dnigi pak 
sabor (god. 928.) ukine biskupiju ninsku. 

Nove se promjene dogodiše istom u drugoj po- 
lovici II. vijeka. God. 1069. bude osnovana barska 
ili dukljanska nadbiskupija. Medju biskupijama, koje 
su tom prigodom bile od spljetske nadbiskupije otrg- 
nute, a barskoj niidbiskupiji pridijeljene, spominje se 
i kotorska. Novoj raetropoliji bijahu podčinjene 
takodjer biskupije : bosanska, travunjska i srpska. 
Naskoro se od spljetske nadbiskupije odijelio i d u- 
brovački biskup, koji god. 1078. postade samo- 
stalnim nadbiskupom. — Medjutim su u Hrvatskoj 
bile osnovane tri nove biskupije, i to u Ninu, Bio- 
gradu (na moru) i u Kninu. Prve dvije biskupije 
dobiše dio zemljišta od biskupija u Zadru i Rabu. 
Kninskoj pak biskupiji pripade sva zemlja na sjeveru 
sve do Drave. Tu je on u posavskoj Hrvatskoj za- 
mijenio nekadanjeg biskupa sisačkog. Biskupa knin- 
skog zapade naslov „hrvatski biskup". Njemu bijaše 
povjerena odlična služba dvorskoga kancelara, te je 
on kao takav svuda pratio kralja hrvatskoga. — Od- 
sada su nadbiskupu spljetskomu bili podčinjeni* bi- 
skupi : zadarski, trogirski, osorski, krčki, rapski, nin- 
ski, biogradski i kninski. Ovi su biskupi s nadbisku- 
pom spljetskim sastavljali hierarkiju hrvatsku. Crkveno 
jedinstvo bude poremećeno istom god. 1093., kad je 
za sjevernu Hrvatsku u Zagrebu osnovana posebna 
biskupija. Zagrebački naime biskup bijaše uvršten u 
ugarsku, a ne hrvatsku hierarkiju. 

Kod popunjivanja biskupskih stolica nijesu vla- 
dari hrvatski imali onoliko upliva, koliko njihovi 
vremenici na zapadu evropskom. Dočim su n. 
njemački vladari sebi prisvojili pravo, da biski l 
imenuju, — u Hrvatskoj se biskup birao > 
starodavnom običaju crkvenom. Kada je primjer ^ 



Kvltunia poTJett Hrvatske đo g, iio2. 103 

oko god. 1063. bila ispražnjena biskupska stolica 
u Trogiru, „sastade se svećenstvo i sav puk" trogirski, 
te sebi za biskupa jednoglasno izabere svećenika 
Ivana, koji se nalazio u pratnji poslanika papinskog. 
Izabranoga biskupa treba zarediti, što se u Hr- 
vatskoj ne smije bez dozvole nadbiskupove i bez pri- 
vole ostalih biskupa. Redjenje je obavljao nadbiskup 
spljetski, i to ili sam ili po kojem drugom biskupu. 

Nadbiskup se birao u zboru, gdje su osim 
svećenstva i gradjanstva spljetskoga sudjelovali ta- 
kodjer svi biskupi crkve hrvatske. Ovaj izbor je mo- 
rao biti jednoglasan, t. j. birači se morahu slo- 
žiti u jednoj osobi. Nije li to bilo moguće, — kao 
n. pr. iza smrti nadbiskupa Lovre, — tada bi ime- 
novanje nadbiskupa prepustili papi. Nadbiskupa je 
zaredio sam papa ili onaj biskup, komu bi ovu ćast 
podijelio papa. Novi bi nadbiskup od pape dobio 
pplast", po kojemu postaje namjesnikom papinim u 
hrvatskoj crkvenoj pokrajini. Biskupi su bili obve- 
zani, da nadbiskupa štuju kao starješinu svoga, pa 
da mu se prema crkvenim zakonima pokoravaju. 

U Hrvatskoj se često sastajahu crkveni sa- 
bori. Sazivao ih je spljetski nadbiskup, koji im je 
ujedno predsjedao i predlagao pitanja za vijećanje. 
Sabori bijahu držani redovito u Spljetu. Ipak se spo- 
minje po jedan crkveni sabor u Ninu i u Zadru. Na 
saborima se raspravljalo o pitanjima, koja se tiču 
nauke, vjere, braka, ćudorednosti i stege tako sve- 
ćenstva kao što i puka. Sabor je imao dužnost, da 
bdije nad crkvenim imetkom i upravom, pa da pazi 
P" -^are uredbe i na povlastice biskupa. 

Saborske je zaključke trebalo slati u Rim, da 
i tvrdi papa. Gdjekada bi papa zatražio, da se 

< dloženom predmetu još jednom raspravlja. A 

< ' se I to, da je papa odobrio sve zaključke, 



RH Kttltnma povjeit HnraUke đo g, II09. 

izuzevši samo jednoga. — Pape su više puta u Hr- 
vatsku slali poslanike svoje. Ovi bi poslanici 
imali riješiti ili stanovito pitanje ili im bijaše povje- 
rena neograničena vlast u svima crkvenim poslovima. 
Medju papinskim poslanicima u Hrvatskoj nalazimo 
2 stožernika, i nadbiskupa, 4 biskupa i 3 opata. 

Hrvatska je crkva bila vlasnica velikih posjeda. 
Pobožni su naime vladari hrvatski često darivali crkve 
i samostane. Isto bi činili takodjer velikaši, gradjani, 
pa i seljaci hrvatski. Od zemljišta je svoga dobivala 
crkva izdašan prihod. Kao što drugdje, tako se i u 
Hrvatskoj za uzdržavanje biskupa i svećenika prino- 
sila t. ZV. desetina. Ova se pobirala od svake 
privrede (osobne i zemljišne), a plaćahu ju i sami 
vladari hrvatski. Tako su primjerice banovi Mojslav 
i Trpimir davali crkvi sv. Gjurgja desetinu od svih 
plodina svoga dvorca i dobra u Klisu. Desetina se 
davala onoj župnoj crkvi, kojoj je vjernik pripadao. 
Narod je hrvatski (prema običaju u starom zavjetu) 
crkvi prinosio p r v e n c e poljskih plodina. Imao je 
i drugih p od a van j a : u vinu, ulju, žitu, medu, siru, 
hljebu itd. Tako se n. pr. biogradskomu biskupu na 
dan posvete stolne crkve podavao janjac i mjera vina, 

26. Samostani. Na otocima dalmatinskim sta- 
novahu pojedini pustinjaci još u rimsko doba. Ka- 
snije bi se ovakovi pustinjaci udružili u zborove, da 
zajednički provode Bogu ugodan život. U Italiji je 
sv. Benedikt (g. 529.) uredio prvi samostan za pu- 
stinjake na Monte Cassino. Po njegovim su pravilima 
kasnije živjeli i drugi samostanci na zapadu evrop- 
skom. Tko je došao u samostan, bijaše najprije "** 
godinu dana primljen na kušanje. Poslije toga 
tek stupio u t. zv. novicijat, koji je trajao 5 godi- 
Kad je i ovdje zasvjedočio, da ima volje i spos< 
nosti za redovničko zvanje, položio bi svečani tr 



Kvltanit poTjett Hrvatske đo g. 1163. 105 

struki zavjet. Ovira se zavjetom obvezao na siro- 
maštvo, pokornost i čist život, pa da će stalno 
prebivati u samostanu. „Benediktinci" su nosili 
du^u haljinu s kukuljicom. Vrijeme im bijaše točno 
podijeljeno, te je svaki „brat" znao, kada ima oba- 
viti kakvu molitvu ili kakav rad. Jedni bi se bavili 
naukom i obučavanjem, drugi pak ratarstvom ili 
obrtom. 

Za vlade narodnih vladara hrvatskih nalazimo u 
Hrvatskoj mnogo samostana. Svi su pripadali redu 
benediktinskom. Na kvarnerskim se otocima spominju 
4 samostana, i to : na Krku kod Baške, na Sušaku 
kod Lošinja (Osor), na otočiću Nembu (kod Lošinja), 
te na otoku Rabu. — U Zadru bijahu 2 samostana. 
Prvi je obnovljen g. 986 , kad su gradjani zadarski 
dozvali redovnika Madija iz Monte Cassina, te mu 
predali crkvu sv. Krisogona i samostan s ostalim ne- 
kretninama (kuće, zemlje, vinogradi). Drugi je samo- 
stan u Zadru (za redovnice) polovicom u. stoljeća 
sagradila pobožna Čika, rodjakinja kralja Petra Kre- 
šimira. — U Biogradu na moru nalazimo tri samo- 
stana, od kojih bijahu dva (sv. Ivana i sv. Bartola) 
odredjeni za muške, a jedan (sv. Tome) za ženske. 
Medju ovima je svakako najvažniji samostan sv. Ivana. 
On se nalazio tik Biograda na lijepom polju, koje se 
još i danas pod imenom „opatija" stere prema je- 
zeru vranskom. Ovaj samostan je sagradjen pod 
okriljem kralja Petra Krešimira, koji mu dade veliko 
imanje sa dvorcem „Rogovo", radi čega se i samo- 
stan zove „rogovski". — Uplivom trogirskoga biskupa 
^ — a bijaše god. 1064. sagradjen ženski samostan 
Jujma u Trogiru. Spljetski pak nadbiskup Lovro 
di, da je g. 1069. bio podignut ženski samostan 
Benedikta u Spljetu. Veoma je znamenit i samo- 
sv. Petra, što ga je oko god. 1065. u mjestu 



to6 Knltnrna povjest Hrvatske do g. iio2. 



1 



„Selo** kod solinske crkve sv. Stjepana svojim troš* 
kom podigao Petar Crni. Osnivač je ovaj samostan 
bogato nadario velikim posjedom, što ga je sam stekao. 

Predstojnik samostana zvao se „abas** ili opat, 
što će reći „otac^. I doista se opat brinuo za samo- 
stan i upravljao stanovnicima samostanskim, kao što 
otac upravlja obitelju svojom. Opatovu su obitelj či- 
nili redovnici. Jedni redovnici bijahu svjetovnjaci 
(laici), a drugi svećenici. Redovnici bi sami birali 
opata za samostan svoj. Pri izboru se pazilo, da opat 
bude odlična roda. Opati su imali pravo, da poput 
biskupa dolaze na crkvene sabore hrvatske. Cesto ih 
vidimo takodjer u kraljevom dvoru, gdje imaju od- 
ličan položaj. — Ženskim je samostanima upravljala 
„abatisa^. Jednostavna se redovnica zvala „domna", 
od čega postade riječ „duvna". Svaki je ženski sa- 
mostan imao svoga svećenika (za obavljanje službe 
božje), provizora (za gospodarske poslove) i odvjet- 
nika (za obranu sloboština samostanskih). 

Svaki je samostan u Hrvats.koj imao svoj „ho- 
spitium" ili gostinjac. Ovamo su dolazili bolesnici i 
siromasi. Redovnici bi ove goste svoje dvorili i lije- 
čili. Tako je od samostanskog „hospitala^ do nas 
doprla riječ „špital", što znači bolnica. Hospitali l>i 
dobro došli i putnicima, jer u srednjem vijeku nije 
u Hrvatskoj bilo gostionica i svratišta. — Da samo- 
stani mogu vršiti djela ljubavi prema bližnjemu svomu, 
podupirahu ih kraljevi i odličnici hrvatski. Neki sa- 
mostani postadoše upravo bogati uslijed obilnih da- 
rova, što su ih doprinijeli pobožni Hrvati. Najbogatiji 
bijaše valjda samostan sv. Krlsogona u Zadru. On 
je imao posjede svoje na nekim otocima, mnogo : 
malja na kopnu, a i drugih dohodaka. 

26. Dmitvene prilike. Isprvice nije nar 
hrvatski napučio neke primorske gradove. U Zadj 



Knltornt poTJest Hrvatske do g. ii09. 107 

Spljetu, Dubrovniku, Trogiru, Krku, Rabu i Osoru 
(na Lošinju) — dakle u čitavoj t. zv. bizantinskoj 
Dalmaciji — stanovahu Latini. Ovaj romanski ži- 
vaij treba razlikovati od Talijana, koji će se n Dal- 
maciju naseliti istom kasnije za gospodstva mletač- 
koga Latina nije bilo mnogo; oni su brojem gotovo 
iščezavali u omjeru prema Hrvatima. Ipak bijahu La- 
tini znameniti kao nosioci starih crkvenih, državnih, 
društvenih i kulturnih uredaba rimskih, — U grado- 
vima dalmatinskim nalazimo dvije vrste g r a d j a n a. 
Jedni gradjani bijahu plemeniti (nobiles), a drugi ne- 
plemeniti (ignobilcs). Svi su gradjani doduše imali 
gradjanska prava ; ali su prvi stajali prema drugima 
kao viši (majores) prema nižima (minores). Zato mogu 
samo plemići biti članovi gradskoga vijeća. Ima 
opet i med ju plemićima odličnijih gradjana (mag- 
nates ili proceres). 

U hrvatskom društvu prije 12. vijeka nalazimo 
i neslobodnih ljudi. Ima ih doduše vrlo malo, 
ali ne samo u dalmatinskim gradovima, već i na 
čisto hrvatskom zemljištu. Sto robova ima u grado- 
vima dalmatinskim, to je samo jedan dokaz, da ovi 
gradovi nijesu prekinuli onu nit, koja ih je vezala 
s rimskim životom. Medju Hrvate je pak osobna ne- 
sloboda bila prenesena onako, kako bijahu prenesene 
i druge rimske uredbe. Ljudi bi došli u odvisnost : 
l. kupnjom, 2. radi duga, 3. dobrovoljnom predajom 
ili 4. sužanjstvom u ratu. Ipak nijesu u Hrvatskoj 
neslobodni ljudi bili pravi robovi, t. j. bespravna 
bića, kakvih nalazimo u drugim zemljama. Neslobodni 
* udi u Hrvatskoj stajali pod zaštitom zakona, te su 

>spodari njihovi držali za ukućane, a ne za tudjince. 

Ogromna je većina naroda hrvatskoga stano- 
- po selima. To bijahu posve slobodni seljaci, 

su neograničeni gospodari zemljišta svoga, a ne 



To8 Knitvrat porjest HrraUke do g. iioi. 

kmetovi. Imamo naime vjerodostojnih dokaza, da su 
hrvatski seljaci samostalno raspolagali posjedima svo- 
jim ; oni bi ih po volji svojoj prodavali ili poklanjali* 
Seljaci su osim toga uzimali u zakup još i tud je 
(naročito krunske) zemlje, koje bi obradjivali u svoju 
korist. Kao slobodni vlasnici zemljišta svoga — bi- 
jahu seljaci u Hrvatskoj takodjer posve slobodni dr- 
žavljani. Zato su u javnom životu bili ravnopravni 
gradjanima i plemićima. 

U Hrvatskoj prije I2. vijeka nalazimo i ple- 
mića. U našim se poveljama razlikuje više plemstvo 
od nižega. Više su plemstvo činili banovi, župani i 
dvorski dostojanstvenici. To su pravi velikaši, koji se 
u latinskim ispravama zovu : „primates", „principes" 
i „proceres", a u u. vijeku takodjer „comltes". Svi 
ostali plemići pripadaju nižemu plemstvu. — Kod 
Hrvata se plemstvo razvilo iz društvenog života nji- 
hova. Župani su naime smatrani velikašima, te kao 
takovi mogu postići državne i dvorske časti. Ako bi 
se ispraznilo kraljevsko prijestolje, mogu se za nj 
natjecati hrvatski velikaši, što su doista i činili Slavić, 
Dmitar Zvonimir i Petar Svačić. U sačuvanim listi- 
nama nema spomena o tomu, da bi kralj koga uči- 
nio plemićem time, što bi mu podijelio kraljevsku 
zemlju. Zato se hrvatsko plemstvo posvema razlikuje 
od plemstva u zapadnoj Evropi; ovdje su plemići 
odvisni od kraljevske milosti, a kod nas ih je do časti 
digao plemenski sustav. U Hrvatskoj su plemićima 
držali sve članove onih rodova, iz kojih se birahu ba- 
novi i župani. Takovih rodova bijaše I2, i to: Kačići, 
Kukari, Šubići, Čudomerići, Svačići, Mogorovići, G"- 
šići, Karinjani (i Lapčani), Polečići, Lisničići, Jam> 
metići i Tugomerići. Tko je u Hrvatskoj htio da buc 
smatran plemićem, morao je dokazati, da svoju I02 
vuče od kojega izmedju tih rodova. 



Knltnrna povjest Hrvatske do g. 1102. 109 

27. Vladar i ajegova prava. Prijestolje je 
u Hrvatskoj bilo nasljedno. Tako vidimo, da je 
n. pr. Tomislava Trpimira naslijedio njegov sin Mi- 
hajlo Krešimir, a ovoga opet sin mu Stjepan Miro- 
slav. Ipak je u nasljedstvu gdjekada vrijedilo pravo 
starješinstva (seniorat), a ne prvorodstva (primogeni- 
tura). Zato su Držislava naslijedila redomice njegova 
braća Svetoslav Surinja i Krešimir mladji, a tek onda 
zapade prijestolje Stjepana I., sina Svetoslavova. 
Ako se na prijestolje htio popeti koji član vladarske 
dinastije, morao je (n. pr, Stjepan II.) tražiti pri- 
volu predstavnika hrvatskih plemena. Kad bi pak 
u vladalaćkom rodu bio prekinut red vladara, onda 
je narod hrvatski sebi po volji birao kralja. Tako 
su Hrvati n. pr. g. 1076. izabrali Đmitra Zvonimira, 
a god. 1 102. ugarskoga kralja Kolomana. 

Prema kršćanskoj nauci, kako ju je razvio sv. 
Augustin, dobiva kralj svoju vlast po volji i odredbi 
božjoj. Zato samostalni banovi i kraljevi hrvatski u 
poveljama ističu, da vladaju voljom ili milošću bož- 
jom (dei gratia, dei providentia, nutu dei, divina 
favcntc clcmentia). Krunidbom prima kralj hr- 
vatski punu vlast svoju. Krunisanjem se naime hoće 
izraziti, da kralj vlada odredbom i dozvolom božjom. 
Zato i jest krunisanje odličan vjerski čin. — Sama 
je kruna vanjski znak prava kraljevskoga. Istom 
po kruni svojoj stiče kralj u pravom smislu naslov 
„veličanstvo" (regia majestas ili dignitas) ; ovim se 
naslovom kraljevi hrvatski ponose u javnim ispra- 
vama. Po sačuvanoj slici razabiremo, da je hrvatska 
1 la imala oblik stare krune bizantinske. Sa strane 
1 ie dosta uvijena, a odozgo ravna. Obilovala je 
1 itira bisernim nakitom, a na vršku je imala tri 
I 1. — Križem ili t. zv. lijerom bijaše ukrašeno 
dier žezlo, što ga je kralj hrvatski dobivao 



Kulturna povjest Hrvatske do g. 1102. 



prigodom krunisanja svoga. Žezlo poziva kralja, neka 
dobro bdije nad pukom, koji je povjeren upravi nje- 
govoj. Žezlo je vanjski znak sudačke vlasti kraljeve. 
Krunidbeni pak mač prikazuje kraljevu dužnost, da 
kazni zločin, a brani pravo i nevinost. 

Hrvatski su banovi i kraljevi neposredno vršili vr- 
hovnu državnu vlast svoju. Gdjegod se vladar hrvatski 
nalazio, svagdje bi lično dijelio pravdu, rješavao na- 
stale prijepore, podavao milosti, raspravljao poslove 
ili izdavao nužne odredbe. Hrvatski su vladari imali 
svoje dvorove i dvorce na raznim mjestima. Tako 
nam se primjerice spominju u Kninu i u Biogradu 
(na moru), pa u Solinu, Klisu i u Ninu. Ali stalne 
prijestolnice svoje ni jesu imali kraljevi hrvatski. 
U tome bijahu slični suvremenim vladarima francu- 
skim i njemačkim. Hrvatski bi vladari često putovali 
po državi svojoj, da kroje pravdu. Zato ih nalazimo u 
Bihaću na moru (izmedju Trogira i Solina), u Šibeniku, 
Omišu i drugdje. Svagdje bi kraljevi primali i slušali 
podanike svoje, pa im potvrdjivali prava i povlasti. 

Narodni su vladari hrvatski imali dvorske 
družine po uzoru suvremenih vladara bizantinskih 
i franačkih. Za hrvatskih banova čine ovu družinu 
sami ^župani", koji se još zovu : dvorski (palatinus), 
komornik (camerarius), pehar nik (pincernarius), ko- 
njušnik (cavallarius), štitonoša (armiger) i buzdovanar 
(macecha). U kraljevskom se pak dvoru hrvatskom 
spominju ovi časnici : „tepči" (comes curiae), „postel- 
nik" (cubicularius), štitonoša, ^volar", „vinotoč", „ubru- 
sar", „ded" i dvorski sudac (regalis curiae judex). 
„Tepči" je zamijenio dvorskoga župana (palatir 
postelnik komornika, vinotoč peharnika, a volar 
njušnika. „Ded"' je upravljao dohotkom kruns^ 
imanja, te bijaše u Hrvatskoj ono, što je u Fran 
skoj bio „majordom". Hrvatski su kraljevi na dv 



Kalturna povjest Hrvatske do g. 1102. 



Imali i niže časnike, koji se zovu : vratar, dvornik, 
sokolar i pisar. Osim ovih svjetovnih dostojanstvenika 
nalazimo na dvoru vladara hrvatskih vazda i po je 
dnoga duhovnog. To bijaše t. zv. dvorski kancelar. 
Ovu bi službu za banova obavljao dvorski svećenik, 
a za kraljeva biskup kninski ili hrvatski. Kancelar je 
kao kraljevski biskup svakamo putovao s kraljem i 
dvorom njegovim. 

Posve je prirodno, da je hrvatski vladar bio 
zastupnik države prema inozemstvu. Hrvatska je te- 
čajem prvih 5 vjekova dolazila u medjunarodni do- 
ticaj ponajviše s papama, te s mletačkom republikom, 
s franačkom kraljevinom i sa carstvom bizantinskim. 
Vladaru hrvatskomu vazda pripada pravo, da opći 
neposredno s ovim tudjim dvorovima. On bi izašiljao 
ili primao poslanike za rješavanje medjunarodnih 
odnošaja ; on bi osobno posredovao, ugovarao sa- 
veze, navješćivao rat i sklapao mir. 

28. Državno nređjenje. Hrvatska je i prije 
12. stoljeća bila ustavna država. U njoj naime ne 
vlada kralj samovoljno, već se mora obazirati na 
narod i predstavnike njegove. Kada to zahtijeva po- 
treba, sazivlje kralj na odredjeno mjesto „shod" ili 
narodnu skupštinu. Na tu skupštinu dolazi či- 
tav narod, t. j. velikaši, plemići, gradjani i seljaci. 
Predmetom vijećanja takove skupštine jesu svi dr- 
žavni poslovi, koji se tiču cijele zajednice. Tu se 
kruni kralj, postavljaju upravitelji pojedinih pokra- 
jina, odredjuju državni prihodi, a dakako i stvaraju 
zakoni. Prema tomu je narodna skupština zakono- 
3a i upravna oblast. — No vladalačka je vlast 
jeva u Hrvatskoj bila ograničena i stalnim d r- 
nim vijećem. Sačuvane nam listine jasno do- 
uju, da vladari hrvatski ništa ne čine bez sudje- 
''"''a državnih, duhovnih i dvorskih dostojanstvenika. 



112 KuUarna puvjcst Hrvatske do g. 1102. 

U i/.vršivanju državne vlasti stoje kralju hrvatskomu 
uz bok : ban, župani, dvorski časnici, a većinom 
i biskupi s nadbiskupom spljetskim. Ovi dakle odlič- 
nici čine vladarevo vijeće. Prvi je vijećnik bez dvojbe 
bio ban hrvatski. To pokazuje činjenica, da se u 
kraljevskim listinama banovi spominju ili uz ime kra- 
ljevo ili na prvom mjestu med ju onima, koji listinu 
potpisuju kao svjedoci. Stari spomenik ističe, da je 
kralj mogao bansku čast podijeliti samo potomku 
stanovita roda. Ovi se rodovi pak zovu : Kačić, 
Kukar, Svačić, Cudomerić, Mogorović i Subić. 

Stara predaja kaže, da se u Hrvatskoj nasta- 
nilo 12 plemena. Posve je naravno, da je svako 
pleme naselilo po jedan poseban kraj. Svako se pak 
pleme dijelilo na više župa. Zato nam se n. pr. samo 
na prostoru izmedju gore Kapele i rijeke Neretve spo- 
minju 24 župe. Svaka je župa imala svoje ime, koje 
bi dobila po glavnom gradu (n. pr. župa kninska, 
dridska, kliska, ninska), po rijeci (n. pr. cetinska, krbav- 
ska, lička, gacka, sanska), po moru (n. pr. primorska, 
lučka) ili po gori (n. pr. gorska, zagorska, prigorska, 
humska). Svaka je župa imala svoj grad (castrum). 
Grad je sveslavenska riječ, a znači uopće mjesto, koje 
je izvana učvršćeno zidom, plotom ili nasipom. Hrvati 
bi župne gradove podizali na teže pristupnim mje- 
stima, n. pr. na otoku, na brrfu, na sutoku dviju ri- 
jeka ili usred močvare. Gdjegdje bi Hrvati u ovu 
svrhu upotrebili ruševine rimskih gradova, n. pr, u 
Kninu, Sisku i u Ninu. Sam grad nije bio prostran. 
Ali se zato izvan zidina i nasipa nalazilo p r e d- 
gradje, u kojem stanovahu mnogobrojni žitelji. N^ 
onom prostoru, koji se sterao izmedju grada i nj 
gova predgradja,. skupljao bi se narod na sajmoM 
svetkovine, sastanke, sudove i u zborove. Grad 
poglavito vrijedio kao središte uprave i obrane : 



-1 



Koltnrna porjett Hnratske đo g. iioa. itj 

čitavu župu, a pređgradje bi postalo stjecištem pro- 
meta i trgovine. Poaajveći dio Hrvata ipak nije sta- 
novao u predgradjima, nego u selima. Svaki je 
rod stvorio po jedno selo. Kad bi se pak takovo 
selo prenapučilo, onda bi nekoliko porodica otišlo, 
pa negdje u susjedstvu osnovalo novu naseobinu, 
novo selo. 

Na čelu župe stoji župan. On je vojvoda 
vojske, koju na noge diže čitava župa; on je vrhovni 
upravitelj u opsegu svoje župe ; on je napokon i 
pravi sudac, jer vladar hrvatski ne može vazda i 
svagdje osobno vršiti sudački dio vlasti svoje. Žu- 
pana nije u Hrvatskoj imenovao vladar, već je bivao 
biran iz stanovitih rodova. Stari spomenik tvrdi, da 
je u 12 plemena hrvatskih bilo 6 rodova, iz kojih su 
se birali župani. Nekoje su župe bile podijeljene u 
omanje kotare (podžupe), kojima bi onda upravljali 
podžupani. Županima su u vojničkim poslovima 
pomagali t. zv. satnici. Ovi bi u satniji svojoj bili 
suci za manje prekršaje i sporove. Satnici prisustvo- 
vahu sudu i onda, kad je sudio župan. Kod izviđa i 
presuda sudjelovahu takodjer t. zv. dobri ljudi 
kao pouzdani svjedoci i vjerodostojna lica. Izvršujući 
organ županov bijaše t. zv. pristav, 

U župi se očitovao pravi hrvatski život s ple- 
menskim osebinama. No iz župne uprave bijahu izu- 
zeti gradovi (civitates): Spljet, Zadar, Trogir, Osor, 
Krk i Rab. Njihova se gradska samouprava prisla- 
njala na rimsku davninu. Radi toga i jesu ovi gradovi 
često kolebali izmedju Hrvatske i republike mletačke. 

Gradjanstvo je u gradovima izražavalo svoju 
v< na skupštinama i u vijeću. Kad se radilo o 
Vi .01 poslovima, koji su zasjecali u sudbinu grada, 
Si lio bi se čitavo gradjanstvo (t. j. svećenstvo, 
pl ""vo 1 puk) aa gradsku skupštinu. Ova- 

8 




114 KaltnrnA povjett Hrvatske do g. iioa. 

kova bi skupština odlučivala takodjer onda, kad se 
radilo: i. ob otudjivanju gradskoga imetka, 2. o po- 
djeljivanju povlastica na uštrb gradskoga prihoda ili 
3. o dragovoljnom opterećivanju gradjanstva. — Re- 
dovit organ gradske samouprave bijaše gradsko 
vijeće. U njemu je svaki punoljetan plemić imao 
pravo sijela i glasa. U gradskom su vijeću bili ra- 
spravljani i rješavani svi gradski poslovi, za koje nije 
trebalo sudjelovanja gradske uprave. 

Sto je zaključila gradska skupština ili vijeće, to 
su imali izvršiti gradski oblasnici : prior, tribun, sudac 
i odvjetnik. Priora nalazimo u Spljetu, Zadru, Tro- 
giru, Krku, Osoru i Rabu. On stoji na čelu grada, te 
se njegovo ime spominje i u javnim ispravama od- 
mah iza imena vladareva i biskupova. Prior vodi 
glavnu riječ na skupštini i u vijeću. On je nadzirao 
gradski imetak, luke, tvrdjave, zgrade i ceste, a vr- 
šio je takodjer vrhovnu redarstvenu vlast. Tribuni 
se spominju u Spljetu, Zadru, Osoru i Rabu. Njihovu 
su nadzoru bili povjereni pojedini dijelovi gradske 
općine. Prema tomu bijahu tribuni s priorom izvršu- 
juća vlast. Sudaca (judices) nalazimo u Spljetu i 
Zadru ; sigurno su postojali takodjer u Trogiru, Rabu, 
Krku i Osoru, kad se spominju čak u Ninu i u 
Biogradu (na moru), dakle u čisto hrvatskim grado- 
vima. Spljet i Zadar imahu posebne odvjetnike 
(advocatus), što je takodjer rimska uredba. Gradski 
je odvjetnik zastupao javnoga tužitelja ; njegova bi- 
jaše takodjer dužnost, da brani prava gradske op- 
ćine. Javne je isprave sastavljao i pisao gradski bi- 
lježnik (notarius), koji je redovito bio svećenik. 

28. VoJniitTO. Hrvatska je već po svome 

Ipžaju imala kopnenu i pomorsku vojsku. Kao » 

kod drugih Slavena, tako je i kod Hrvata vojniši » 

počivalo na zadružnim načelima. Vojnici nijesu L 



Knltnrna povjest Hrratsle do g. iioa. 115 

umjetno ispremiješani u pojedine odjele, već bi se na 
okupu borili članovi iste zadruge odnosno istoga roda. 
U srednjem vijeku nije bilo stajaće vojske. Kad je 
pak trebalo poći u rat, onda bi se svaki slobodan 
čovjek morao latiti oružja. Pošto u Hrvatskoj nije 
bilo kmetova, a robova tek vrlo malo, pohrlili bi u 
rat svi odrasli muškarci. Zato i diže Hrvatska veliku 
kopnenu vojsku: 1 00.000 pješaka i '^0.000 konjanika! 
Sto vojnika činilo je u Hrvatskoj jedinicu vojske 
(satniju), kojom zapovijeda satnik. Vojskom čitave župe 
zapovijedao je župan, a čitavim jednim plemenom 
dotični knez plemenski. Zato nam se i g. 1102. kod 
rijeke Drave spominju knezovi svih 12 plemena hr- 
vatskih, jer je protiv Kolomana izašao čitav narod 
hrvatski. Vrhovni je zapovjednik dakako sam vladar 
(prije ban, a poslije kralj) hrvatski. — Vojnici Hrvat- 
ski bijahu dobro oboružani. Za obranu im je služila 
kaciga (šljem), oklop i štit. Iz bliza bi na neprijatelja 
udarali mačem, kopljem, sulicom, sjekirom i buzdo- 
vanom, a iz daleka strjelicom. Vojnici su strjelice 
nosili u tulcu, koji bijaše obješen preko ramena; 
odapinjali bi ih pak pomoću drvenog luka. Starohr- 
vatska je strjelica na vrhu obično imala kuke» na- 
sad ili što drugo. Sulice bi Hrvati prostom rukom 
bacali na neprijatelja, kad bi mu se posve približili. 
Bojna su koplja hrvatska bila od željeza, a buzdo- 
vani većinom od bronca. 

Hrvatska je imala i znatnu pomorsku voj- 
sku. Bizantinski car Konstantin Porfirogenet pripovi- 
jeda, da Hrvatska u njegovo doba (za kralja Tomi- 
sla . Mihajla Krešimira) ima na moru 80 većih 
bn ,/a (sagena) i 100 manjih (kondura). Na svakoj 
saj i bijaše po 40, a na svakoj konduri po 10 do 
20 *nika. Prema tomu se hrvatska mornarica sa- 
sto \z 180 ratnih ladja, na kojima se nalazila 




ti6- Kalturna povjett Hrvatske do g. 1102. 

posada od 5000 pomorskih vojnika. Osim toga je 
ratno brodovlje hrvatsko brojilo najmanje 15.000 ve- 
slača, jer svaka sagena treba barem 1 00, a svaka 
kondura 60 do 80 veslača. Da su hrvatske ladje bile 
velike, slijedi već otuda, što pred njima 100 godina 
strepi mornarica moćne pomorske republike mletačke. 
— Hrvatski je vladar uzdržavao samo jedan dio ratne 
mornarice. Kada bi pak nastao rat, onda je mo- 
rala svaka župa u primorju hrvatskom dati stanovit 
broj ladja, veslača i vojnika. Jednako su i latinski 
gradovi u primorju imali dužnost, da kralju dadu po- 
moćne ladje. Posve je naravno, da vladaru pripada i 
vrhovno zapovjedništvo pomorske vojske. Zato vidimo, 
da n. pr. banovi Mojslav i Domagoj u borbi s Mleća- 
nima i Arapima osobno predvode ratnu mornaricu hr- 
vatsku. Ali mi imamo dokaza, da je ratno brodovlje 
hrvatsko imalo i posebnoga ^morskoga" vojvodu : ad- 
mirala, koji je zamjenjivao kralja. Takav je admi- 
ral hrvatski bio (oko g. 1065 ) Rusin, brat potonjega 
kralja Slavića. Admiralsku je čast za kralja Droitra 
Zvonimira i Stjepana II. (t. j. g. 1076. — 1089.) nosio 
Jakov, koji se zove „vojvoda pomorskih vojnika". 

30. Znanost i književnost. Evropa se ne 
odlikuje prosvjetom svojom u razdoblju od 7. do il. 
vijeka. Ne možemo dakle u to doba ni u Hrvatskoj 
tražiti spomenike velike prosvjete. Ipak nam sačuvani 
spomenici dokazuju, da Hrvatska za vlade narodnih 
vladara nije kulturom svojom zaostajala za suvreme- 
nim državama na zapadu evropskom. 

Kao što svuda, tako je i kod nas prosvjetu 
čuvala i širila crkva katolička. Svećenici su po r- 
kvama učili kršćansku nauku i uzgajali široke sloj 'e 
naroda hrvatskog. Ali mi imamo svjedočanstva, ia 
se crkva brinula takodjer za obuku u školi. P.' >a 
Ivan V. nagovara kralja Tomislava, hrvatske žup le 



^Dhnriift porjest Hnrattke do g, iioi. tt? 

i ćitav narod, neka djecu svoju dadu učiti knjige. 
Prvi pak crkveni sabor u Spljetu zaključuje: „Tko 
želi, da se dovine do savršenoga kršćanstva, neka 
baštinike i sluge svoje dade u nauku"/ Kod svake je 
stolne crkve postojala škola, u kojoj bi nastavu ruko- 
vodio jedan od kanonika. Jednako se uz svaki samo- 
stan benediktinski nalazila po jedna škola. 

Naravno da su ove škole imale glavnu svrhu, 
da odgoje svećenički, odnosno redovnički podmiadak. 
Slvole su izravno dosta slabo djelovale na naobrazbu 
svjetovnjaka. Rijetki bijahu mladići, koji bi sebi pri- 
svojili potpunu školsku naobrazbu, a da nijesu na- 
mjeravali stupiti u službu crkve. Plemstvo je naime 
u ono doba svuda po Evropi sinove svoje odgajalo 
za oružje, pošto im je i onako ratovanje bilo glavno 
zanimanje. Svjetovnjacima se drži posve suvišnim za- 
nimanje za knjigu. Zato čitati i pisati redovito ne 
znaju ni odlični svjetovnjaci, n. pr. franački kralj 
Pipin Mali (g. 752, — 768.) i njemački car Konrad II. 
(g. 1024.— 1039.) 

Kao što svagdje u katoličkoj Evropi, tako je i 
u onodobnoj Hrvatskoj gospodovao latinski jezik. 
Sve sačuvane listine 9. — il. vijeka pisane su kod nas 
na latinskom jeziku. Isprave potječu iz dvorske kan- 
celarije, te iz biskupskih i samostanskih pisama ; ima 
th i od župana i od gradjana hrvatskih; tiču se ne 
samo javnih, nego i privatno-pravnih posala, — ali 
sve su pisane samo latinskim pismom. Isprave u Hr- 
vatskoj pišu isključivo samo svećenici i redovnici. Ta 
činjenica dokazuje, da svjetovnjaci nijesu ni kod nas 
b'r^- pismeni ljudi. 

U našim se listinama spominju knjige; u samo- 
sl ima dapače i čitave zbirke knjiga. Medju knji- 
g .a zapremaju prvo mjesto crkvene i obredne 
k ?e (misal, evangjelistar, psalterium, breviarium 



ttS Knltnriia povjcst Hrrattke do g. ttoj. 

i t. d.) Svećenici trebaju u vršenju pastirskih duž- 
nosti takodjer zbirke propovijedi (homiliae) i crkve- 
nih zakona (canones). — No u spomenutim se zbir- 
.kama uz to navode zbornici, koji po crkvenoj go- 
dini prikazuju životopise mučenika i svetaca. To nam 
dokazuje, da se u Hrvatskoj gojila i historijska 
književnost. Tako se u ii. vijeku preradjivao životopis 
sv. Dujma. Koncem ii. vijeka bijaše sastavljena 
„Historia translationis s. Anastasiae'', gdje se opisuje 
dogodjaj, koji se zbio g. 804. u Zadru za biskupa 
Donata. U katalogu nadbiskupa spljetskih nalazilo se i 
crta o životu bivših nadbiskupa. Pisalo se nešto i nekro- 
loga, a ima tragova i njegovanju pjesništva latinskog. 

Latinsko je dakle pismo gospodovalo u držav- 
nom i crkvenom životu. Ipak je niže svećenstvo nje- 
govalo i slavensko pismo : g 1 a g o 1 i c u. Ovo je pismo 
u Hrvatsku doprlo koncem 9. vijeka. U Hrvatskoj se 
slavensko pismo od prvoga časa dovodi u savez 
s imenom sv. Metoda. Hrvatska se uopće prva pri- 
družila onomu duševnomu pokretu, koji započeše sv. 
braća Ćiril i Metod u Velikoj Moravskoj i u Pano- 
niji. U Hrvatskoj se glagolica već početkom 10. 
vijeka imala boriti za svoj bitak. Htjela ju istisnuti 
latinština, koja je od nje bila daleko jača svojom sta* 
rodavnom prosvjetom, te svojim gospodstvom u crkvi 
i driavi. No zato glagolica nadje svoje zakrilje u 
samostanima. Benediktinci su revno prepisivali gla* 
golicom pisane crkvene knjige, a narod je hrvatski 
rado pribivao slavenskoj službi božjoj. 

SL Uinjdtnost. Na gradjevinama se jasno iz- 
razuje stupanj umjetnosti svake dobe. Gradjevine ~c 
naime ističu ne samo zornom svojom vanjštinom, i 
i time, što obuhvataju takodjer ostale vrste tvor h 
umjetnosti, n, pr. kiparstvo, slikarstvo i rezbarsf >. 
Zato će nam graditeljstvo (ili arhitektura) ' j- 



Itnltnrn« poTJeat Hnrattke eto ^. lio^. It9 

bolje prikazati stanje umjetnosti za narodne dinastije 
hrvatske. 

U hrvatskim zemljama ima dosta ostanaka ta* 
kovih gradjevina, koje su nekada izveli Rimljani. 
. Ove rimske gradjevine svraćaju na se pažnju 
naobraženog svijeta još i danas. Pa ipak nema sumnje 
o tomu, da su ove gradjevine bile mnogo bolje sa* 
čuvane prije 13 vjekova, kad se ovamo doseliše Hr- 
vati. Ljudi su naime kod nas (kao što i drugdje) gra- 
djom gorostasnih ruševina rimskih gradili nove kuće, 
utvrde i crkve. Zato se najbolje sačuvaše one rimske 
gradjevine, koje su čitave bile upotrebljene u druge 
svrhe. Tako se n. pr. Dioklecijanova palača spasila 
zato, što se u njoj oastaniše gradjani iz razorene Salone. 

Rimljani su umjeli skladno spojiti grčke stupove 
s etrurskim svodovima. U tome se i sastoji glavno 
obilježje graditeljstva rimskoga. Dioklecijanova pa- 
lača u Spljetu prikazuje rimsko graditeljstvo u nje- 
govoj posljednjoj mijeni. Ova je mijena upravo pre- 
dilazlla preobražaj rimskoga graditeljstva u kršćanski 
i romanski slog. Posve je prirodno, da će Diokleci- 
janova palača djelovati na razvitak graditeljstva u 
Dalmaciju I doista se na mnogim sredovječnim gradjevi- 
nama dalmatinskim opaža upliv graditeljstva rimskoga. 

Iz rimskoga se graditeljstva razviše dva nova 
sloga: romanski 1 bizantinski. Romanski je slog 
prevladjivao na tlu nekadanjeg zapadnoga carstva 
rimskoga. Naprotiv se bizantinskomu slogu pri- 
lagodio čitav istok evropski. Pošto se Hrvatska na- 
lazi na raedji istoka i zapada, borit će se u njoj za 
p ..3tvo obadva sloga: romanski i bizantinski. Hr- 
v: A je vazda pristajala uz crkvu rimsku, u kojoj 
5( Tnstvo dalo romanskomu slogu. Zato su mnoge 
nj jrkve bile gradjene u romanskom slogu, kako 
p< "-•! i ruševine njihove. No Hrvatska je po svo- 



tiO Italtnntt poTJest Hrratfke do g. tiol. 

jim primorskim gradovima stajala u neprekinutom 
saobraćaju sa Carigradom. U tome se gradu nalaze 
u ono doba najznamenitiji graditelji, kipari i slikari. 
Ovi umjetnici grade crkve takodjer u drugim zemljama, 
n. pr. u Istri i Mlecima. Oni su dakle dolazili i u 
Hrvatsku, pa ovamo prenijeli bizantinski slog. Ipak 
nijesu Hrvati u svojoj zemlji ostali bez upliva na raz- 
vitak sloga bizantinskog. Hrvati bi narodne osebine 
svoje izražavali u ornamentima (uresima) crkvenih 
zgrada. Tako se u Hrvatskoj razvio posebni hrvat- 
sko-bizan tins kl slog. 

Ornamentika se u crkvi najviše ističe na ogra- 
dama kora i prezbiterija, na žrtvenicima, nadvratni- 
cima i krstionicama, te na glavicama i podlošcima 
stupova. Ornamenti su na sačuvanim gradjevinaraa 
hrvatskim izvedeni plastički u kamenu. Po obliku da- 
leko prevladjuju geometrijski uresi. To su urezane 
crte u raznim pravcima i sastojinama (ravne i viju- 
gaste, na zavoj, na kružnicu, na mrežu, na uzao, u 
prut i t. d.). Gdjekoji ornamenti prikazuju križ i razne 
sprave (n. pr. kalež, svijećnjak, ladja, košnica i krug- 
Ija), životinje (n. pr. janje, riba, zmija, lav, orao, je- 
len, vjeverica, paun i golub) ili biline (n. pr. maslina, 
ruža, ljiljan, loza, grančica, jabuka i paoma). 

Izradba ovih uresa pokazuje, da je klesarska, 
vajarska i rezbarska umjetnost u Hrvatskoj prije I2. 
vijeka bila dosta slaba. Geometrijski su uresi doduše 
spretno učinjeni, te pokazuju promišljenu osnovu i 
uvježbanu ruku. No zato se u velike opaža, da ono- 
dobni klesari nijesu znali svojim dlijetom vješto raditi 
u tvrdom kamenu. Bolje nije u ostalom bilo ni u Ita- 
liji i na čitavom zapadu evropskom. Uopće je um^ t- 
nost 7. do II. vijeka bila na vrlo niskom stupnju. 

Crkve u romanskom slogu odlikuju se s 1 i k a r a 
na stijenama. Obično su ove slike bile izveden^ u 



Itnltnroa poTJeit itrvatske do gr. noi. iži 

lugovitoj i vapnenoj boji, a veoma rijetko na lijepu 
(fresco). Imamo svjedočanstvo, da je polovicom lo. 
vijeka crkva sv. Anastazije u Zadru bila sva ukrašena 
starim slikama, a popodjena mozaikom. Ipak se ne 
može ništa kazati o tima slikama, pošto su propale 
zajedno sa crkvom. — Od slikarstva nam se jedino 
sačuvalo nekoliko uresnih slova u rukopisima. I ova 
je ornamentika većinom geometrijska. Slova su često 
nakićena crtama i prutićima, svijenim u različitom 
pravcu. Rjedje se za nakit uzimaju motivi iz bilinstva, 
osobito ruže i lišće. Ornamentika je prilično ukusna i 
pravilna. Nakiti su izradjeni u crvenoj, modroj, žut- 
kastoj i zelenkastoj boji. 

32. Privredni odnoiaji. Hrvati su još u sta- 
roj domovini svojoj bili vrsni ratari. Zato se i u 
novoj domovini poglavito zanimahu ratarstvom. Oni 
bi na oranicama sijali pšenicu, raž, ječam i zob. Uz 
oranice se u listinama spominju vrtovi s različitim 
povrćem i sočivom. Hrvati su gojili i voćke, a oso- 
bito jabuke, kruške i bademe. U današnjim zemljama 
nadjoše krasne vinograde, koje su ovdje kroz stoljeća 
obradjivali Rimljani. Sačuvane listine često govore o 
vinogradima, klijetima, pivnicama i o bačvama za 
vino. Jednako se u listinama spominje maslina. I nju 
je narod hrvatski našao u novoj domovini svojoj, te 
ju sadio svuda po primorju. Maslinov je plod dolazio 
pod tijesak, pa se tako dobiveno ulje procijedilo i 
spremilo u bačvice. 

Narod se hrvatski od vajkada bavio stočar- 
stvom. Za ovu granu gospodarstva bijaše — a i 
---■a je — Hrvatska kao stvorena. Uz rijeke i potoke 
. mnogo livada, a po brežuljcima i gorskim obron- 
la obilje pašnjaka. Zato nam stare listine spominju 
^ve, krave, konje, svinje, koze i ovce. Stoka se 
omice gojila za teglenje, djelomice opet za hranu. 



122 Italtanit porjett itrvattke do g, tioi. 

U listinama se ističe množina stolce, što upravo i jest 
uvjet dobroga poljodjelstva. 

Najveći je dio zemljišta u Hrvatslcoj pripadao 
seljacima. Svaka je zadruga imala svoj posjed. Njime 
je starješina zadruge upravljao, ali ga nije mo- 
gao prodati, zamijeniti ili darovati bez privole ostalih 
članova zadruge. Ovo pokazuje, da vlasnikom zemlje 
nije bio pojedinac, — kao n. pr. kod Rimljana i 
Germana, — nego čitava zadruga. Baština je opće 
dobro svih članova porodice. I po tomu se vidi, kako 
je plemenski sustav proniknuo sve javne i društvene 
odnošaje naroda hrvatskog. U zadruzi vlada potpuna 
ravnopravnost obiju spolova. Žena je dakle u Hrvat- 
skoj bila ne samo slobodna, već i pogledom na imo- 
vinu prava drugarica ,muža svoga. 

Posve je naravno, da su velikaši i plemići hr- 
vatski imali velike posjede. Oni bijahu vlastela hr- 
vatska. Mnogo je zemalja pripadalo gradskim opći- 
nama. Crkva bijaše takodjer znatan posjednik u Hr- 
vatskoj. Još su veći prostor obuhvatali posjedi samo- 
stana hrvatskih. — Ali je u Hrvatskoj bilo i posebnih 
„krunskih imanja^, koje bi uživali vladari naši. 
Sačuvane isptave govore samo o krunskim dobrima 
izmedju Velebita i Neretve; druga nam ostaju posve 
nepoznata. Kod Zadra se spominje krunsko dobro u 
okolini Dikla, zatim Brda kod Nina, a Rasohatica i 
Rogova kdd Biograda (na moru). Vladarima su na- 
dalje pripadala ova imanja : Jasenica i Dračani u si- 
draškoj župi, Vrana, Raduna i Konjuština u sminjskoj, 
a Tugari u poljičkoj (pod Mosorom); zatim Bosiljina 
kod Trogira, Lazani kod Spljeta, neke zemlje k ' 
Solina, Klisa i Bihaća (na moru); napokon i n 
otoci, kao Žir i Maon. 

U primorju se narod bavio ribarstvom. C 
bijaše znamenit prihod mnogih stanovnika u Zar' 



Kaltuma povjest Hrvatske đo ^» iioi, 123 

Spljetu i na otocima. Imućniji bi gradjani kupili 
pravo ribarenja, pa onda ribarima davali ribolov u 
zakup. Ribarenje nije naime bilo neograničeno. U 
Zadru nam se spominje i udruga ribarska. — Hrvati 
su iz mora dobivali sol. Pojedine obitelji imad.u 
svoje solane; imaju ih takodjer gradske općine, koje 
onda mjesnim žiteljima ustupaju potrebitu sol uz sta- 
novitu otplatu ili službu. 

Prije 12. vijeka ne nalazimo u Hrvatskoj (kao 
što ni u zapadnim zemljama) puno obrtnika. Hr- 
vati bi sebi većinom sami zgotavljali zgrade, kola i 
gospodarsko orudje, a Hrvatice su od vajkada umjele 
presti, tkati i Siti. Ipak bijaše već tada u Hrvatskoj 
mlinara, lončara, kovača, bravara, zlatara i nekih dru- 
gih obrtnika. Hrvati su poznavali glavne kovine (že- 
ljezo, mjed, olovo, srebro i zlato). Zato nam se u li- 
stinama spominju kovinske tvorine, n. pr. kaleži, svi- 
jećnjaci, križevi, svjetiljke, zdjele i žlice. Osobito je 
na visokom stupnju bio zlatarski obrt. Treba istak- 
nuti, da u listinama spomenuti zlatari nose narodna 
imena; to dokazuje, da bijahu upravo Hrvati, a ne 
Latini. U Dalmaciji su iskopane razne spone, igle, 
prsteni i ostruge, a osobito velik broj naušnica. Ove 
se iskopine čuvaju u kninskom muzeju hrvatskih spo- 
menika. Nakiti na ovim predmetima prikazuju križeve, 
točke, crte, zvijezde, ptice, ljiljane, sidro, konja, srce i 
ljude. To bijaše dakle već umjetni obrt. U tu vrstu 
spadaju takodjer fine tkanine iz' pamuka i svile, po- 
najviše u crkvenim odijelima. O tomu se dosta go- 
vori u sačuvanim ispravama. Opravdana je slutnja, 
(^"^ je umjetno tkanje Imalo svoje sijelo u ženskim 
J ostanima po Hrvatskoj. 

Narod je hrvatski od prvoga početka sebi pra- 

^arace i ladje. Na kopnu ih je trebao za plovidbu 

] -ojnim rijekama. Hrvatska još i danas obiluje 



1 24 Knltnrna porjest Ilrvatike do g, tioi* 

Šumama, kao rijetko koja zemlja. Zato i nije Hrva- 
tima ništa manjkalo za brodograditeijstvo. Ali ni pri- 
morje hrvatsko ne bijaše onda kamenito, kao što je 
sada. Kad su primorjem god. 1096. prolazili križari, 
bijahu gore još pokrivene gustim šumama. Tu je 
dakle primorski Hrvat nalazio gradju za zgotavljanje 
brodova. Hrvati su na moru trebali ladje poglavito 
za trgovanje. U ono je naime vrijeme čitava 
svjetska trgovina izvirala iz Carigrada. Ondje bi i 
Hrvati prodavali svoju robu, a kupovali druge stvari. 
Iz Hrvatske se izvozile prirodnine, osobito : žito, stoka, 
vuna, kože, drvo i sol. Uvozile se pak u Hrvatsku 
većinom obrtnine, pa i neke surovine, naročito pamuk 
i svila. Najbolje je trgovina evala u primorskim gra- 
dovima. Ondje je i kralj hrvatski dobivao znatan 
prihod (dvije trećine) od uvoznine. 

Naravno da se u trgovini prometao nov a c. U 
sačuvanim se ispravama spominju samo takvi novci, 
(byzantini, romanati, argentei, denarii, solidi i aurei), 
koje nalazimo u novčanom sustavu carstva bizantin- 
skog.* Hrvatski dakle vladari nijesu vršili krunsko 
pravo, da za svoju državu kuju posebne novce. Toga 
prava nijesu u ostalom vršili ni suvremeni vladari 
srpski i bugarski. Pa i moćna republika mletačka ne 
kuje srebrne novce prije druge polovice 12. vijeka, 
a zlatne cekine tekar koncem 13. vijeka. — Nije ipak 
u onodobnoj Hrvatskoj kolalo toliko novca, da bi se 
njime mogla obavljati sva plaćanja i podavanja. Zato 
se često roba izmjenjivala. Tako su n. pr. pojedine 
zemlje kupovane za primjerenu količinu stoke, vina. 



* Od jedne libre zlata (n težini od 327 grama) kovana 
u Carig^radu (počevši od Konstantina Velikoga) 7a aurca ili loU 
Prema tomu je lolid vagao 47i grama. On se smatrao jedinic 
zlatnoga novca. Onodobnu vrijednost solida predočuje činjenica, 
se konj redovito cijenio na 6 do 40 zlatnih solida. 



Kulturna porjest Hrvatske đo g. 1102. 125 

Žita, vune, platna i soli. I kraljevi su hrvatski dobi- 
vali neka podavanja u naravi. Kao novac je vrijedila 
takodjer koža, osobito kunovina. 



IlVOri i litdratTira. Franjo đr. R ač k i: »Documenta historiae 
Chroaticae periodam antiqaain iliustrantiac. (Zagrabiae 1877.) — 
Frano Bolić: »Hrvataki spomenici a kninskoj okolici az ostale sn- 
Tremene dalmatinske iz dobe narodne dinastije hrvatske c. (Zagreb 
1889.) — F. dr. Rački: »Nutarnje stanje Hrvatske prije 12. sto- 
ljeća«. I. Dražtvo. (»Rad«, knj. 70.) 2. Crkva. (»Rad«, knj. 79.) 
3. Vrhovna državna vlast. Odnošaj med ja crkvom i državom. (»Rad«, 
i™j* 9>0 4' Državno aredjenje. A. Vladalac i njegova vlast. B. 
Žapa i grad. (»Rad«, knj. 99.) 5. Imovni i gospodarski odoošaji. 
(»Rad«, knj. 105.) 6. A. Obuka i pismenost. (»Rad«, knj. 11$.) B. 
Umjetnost i umjetni obrt. (»Rad«, knj. 116.) — Gr. dr. Krek: 
»Einleitung in die slavische Litteraturgeschichte«. (Graz 1874.) — 
J. dr. Broz: »Crtice iz hrvatske književnosti«. Svezak I. i II. (Za- 
peb 1886. i 1888.) — Budilović: »Pervobitnie Siavjane«. (Kiev 
1878.) — B. dr. Šulek: »Pogled iz.biljarstva u pravick Slavena, 
a napose Hrvata«. (»Rad«, knj. 39.) — T. Smičiklas: »Povlest 
Hrvatska«. (Zagreb 1882.)-- Ivan Milćetić: »Iz života starih 
Slovinaca«. (»Vienac« god. 1877.) — M. BraiSnić: »Odlomci iz 
zemljopisa i narodopisa Hrvatske i Slavonije u 9. stoljeću«. (»Rad«, 
knj. 16.) -— F. dr. Rački: »Hrvatska prije 12. vijeka glcdom na 
zemljiiint obscg i narod«. (»Rad«, knj. 56. i 57.) — M. Brašnić: 
•Municipija u hrvatskoj državi za narodne dinastije«. (»Rad«, knj. 
32.) — S. Ljubić: »O posavskoj Hrvatskoj i o zlatnih novcih 
njezina kneza Serma«. (»Rad«, knj. 43.) — M. B rasni ć: »Župe 
hrvatskoj državi za narodne dinastije«. (»Rad«, knj. 25.) — F. 

i đr. Raćki: »Hrvatska dvorska kancelarija i njezine izpravc za vla- 
davine narodne dinastije«. (»Rad«, knj. 35.) — Konst. dr. J ire ć ck: 
>Die Romanen in den Stadten Dalmatiens wSbrend des Mittelaltcrs«. 

I (»Denkschriften d. kais. Akad. d. Wissenschaft in Wien«. Svez. 48. 

i i 49. Wien 1901. i 1903.) — F. Radić: »Starohrvatska crkvica sv. 

Petra u Kuli Atlagića«. (»Starohrv. Prosvjeta«, sv. VI.) — V. K 1 a i ć : 

11 je nekadanja Slavonija bila izprvice hrvatska ili ugarska zem- 

(»Vienac« g. 1882.) — F. Radić: »Sredovječne crkvice oko 

;a na otoku Braču«. (« Starohrvatska Prosvjeta«, sv. VI.) — V. 

tć: »Porieklo banske časti u Hrvata«. (»Viestnik zem. arkiva«, 

) — S. Ljubić: »Biač«. (»Viestnik hrv. ark. družtva« od 

1879.) — Šimun Milino vic: »Solinski sv. Petar«. (»Viestnik 



ia6 Kulturna povjest Hrvatske do g. 1102. 

hrv. ark. družtva« od god. 1884.) — St. fra Zlatović: „NeJto o 
slogu u gradjcvinah i oruatih starih Hrvata". (^„Vicstnik hrv. ark. 
družtva" od god. 1887.) — B. Pop ari ć: „0 pomorskoj sili Hrvata 
za dobe narodnih vladara". (Z.igrcb 1899.) — F. Šijić: „Rad dra. 
RaĆkoga oko povjcsti unutrašnjih prilika države Hrvatske prije Xn. 
vijeka". („Vienac" god. 1894.) — F. Radić: „Sredovječni pismeni 
spomenici u samostanu otaca Konventualaca u Šibeniku". („Starohrv. 
Prosvjeta" sv. VII.) — L. o. Marun: „Popis naušnica (okosnica, 
mingjuiša) Prvoga muzeja hrvatskih spomenika u Kninu". („Starohrv. 
Prosvjeta", sv. V., VI. i VII.) — Frano Radić: „Hrvatska biskup- 
ska crkva sv. Marije u Biskupiji i kaptolska crkva sv. Bartula na 
sadašnjem Kapitulu kod Knina". („Starohrv. Prosvjeta", sv. I.)- ~ 
I. dr. pl. B o j n i ć i ć : ,, Židovi u Hrvatskoj u X. vieku". („Vienac" 
god. 1879.) — F. Radić: „Hrvatsko-bizantinskc nadstupine Prvoga 
muzeja hrvatskih spomenika". („Starohrv. Prosvjeta", sv. I. i II.) 
•^ Cherubin Segvić: „Na čemu se je osnivao primat spljetske 
crkve?" („Vicstnik zem. arkiva", sv. IV.) — F. Radić: „Starinska 
crkvica sv. Luke na otoku Lastovo". („Starohrv. Prosvjeta", sv. I.) 

— Petar K a e r : „Dvie opatije sv. Petra Gumanjskoga i sv. Stje- 
pana de Pinnis u staroj splj^tskoj nadbiskupiji za doba narodne hr- 
vatske dinastije". (Spljet 1892.) — F. Radić: „Starohrvatski ratni 
mač". („Starohrv. Prosvjeta", sv. I.) — Š. o. M i 1 i n o v i ć: „Biać, 
starodavna hrvatska priestolnica u Kaštelima". — F. Radić: „Sre- 
brene ostruge i saponi iz starohrv. groba u. biskupskoj bazilici sf. 
Marije u Biskupiji kod Knina". („Starbhrv. Prosvjeta", sv. II.) — 
V. dr. Jagić: „Zur Entstehungsgeschichte der kirchenslawischen 
Sprache". (Wicn 1900.) — F. Radić: „Starinske crkve i samo- 
stani hrvatskih Benediktinaca kod Komiže na otoku Visu i na su- 
sjednom otočiću BiScvu". (..Starohrv. Prosvjeta", sv. II.) — T. S m i- 
č i k 1 as: „Kultus- und Kultur-Anfange der Kroaten". („Đonaulander", 
sv. I.) — F. Radić: *,Hrvatsko-bizantinski slog**. („Starohrv. Pro- 
svjeta", sv. V.) — A. R o s s i : „Crkvica sv. Dnjma u Skaljarima 
kod Kotora". („Starohrv. Prosvjeta", sv. II.) — F. Radić: „O be- 
nediktinskomu samostanu i crkvi sv. Kuzme i Damjana u Tkonu na 
otoku Pašmanu". (Starohrv. Prosvjeta", sv. III.) — L. fra Marun: 
„Starohrvatska bazilika u selu Žažviću u bribirskoj županiji". („Sta- 
rohrvatska Prosvjeta", sv. II.) — L. o. Marun: „O najznameniti 
starohrvatskim grobovima na groblju odkrivene biskupske bazil 
sv. Marije u Biskupiji kod Knina". („Starohrv. Prosvjeta", sv. I 

— F. Radić: „Vrhovi starohrvatskih strjelica u Prvom muzeju 
vatskih spomenika u Kninu". („Starohrv. Prosvjeta", sv. IH.) 
F, Hadić: „Starohrvatske bojne sjekire Prvoga muzeja hrvati 



Kvlturna povjest HrvaUke do g. 1102. 127 

ipooenika n Kainn". („Starohrv. Prosvjeta", sv. HI.) — Eitel- 
^^^g^i' „tHe mittelalterlichen Kunstdcnkmalc Dalmatiens". (Wten 
1884.) ~ F. Radić: „Bojna koplja i topuzi ili buzdovani Prvoga 
mareja hrvatskih spomenika u Kninu". („Starohrv. Prosvjeta", sv. 
IV.) — F. Radić; „Dvie najstarije sačuvane crkve grada Dubrov- 
nii". („Starohrv. Prosvjeta", sv. IV.) — F. Radić: „Graditeljski 
oresni i nadpisnt ulomci hrvatsko-bizaniinskoga sloga sa crkve BI. 
Gosp« drniškom Gradcu". („Starohrv. Prosvjeta", sv. IV.) — F. 
I^tdić: „Nekoliko kovinskih uresa >a pojtenih kaji.^a, ostružnog 
remenja i drugih podveza u noSnji starih Hrvata". („Staruhrv. Pro- 
niett", sv. IV.) — F. Radić: ,JoS o hrvatsko-bizantinskom slogu". 
(„Starohrv. Prosvjeta", sv. V. i VI.) — Pavao Josip Šafarik: 
»Slovanskć Starožitnostic (Prag 1837.) 




DRUGO DOBA. 

ARPADOVIĆI I ANŽUVINOL 

33. Zamljopitni priJeglecL Država, koju je 
osnovao narod hrvatski, zvala se službeno ^Chroatia'', 
što znači „Hrvatska". To bijaše narodno 1 diplo- 
matićko ime za čitavu današnju Hrvatsku, Slavoniju, 
Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru, Rijeku i Medjumurje, 
a takodjer za veći dio današnje Istre i Dalmacije. 
Naprotiv je ime „Dalmacija" pripadalo nekira 
istarskim i dalmatinskim otocima (Lošinj, Krk i Rab), 
te nekim gradovima na kopnu (Spljet, Zadar, Trogir 
i Dubrovnik). Kad su hrvatski kraljevi zavladali ta- 
kodjer ovom (t. ZV. bizantinskom) Dalmacijom, zovu 
svoju državu : „H rvatska i Dal maci j a", a kat- 
kada i „Chroatiae Dalmatiaeque regnum". 

Kraljevi hrvatski nose naslov: „rex Croatorum 
et Dalmatinorum", što će reći : „kralj Hrvata i Dal- 
matinaca". Pod imenom „Dalmatinci" razumijevaju se 
stanovnici nekadanje bizantinske Dalmacije. Oni bi- 
jahu Latini, kako to svjedoče imena i prezimena 
gradskih priora, sudaca, tribuna i vijećnika. Počevši 
od Petra Krešimira nalazimo ipak i u dalmatinskim 
gradovima hrvatskih odličnika ; to dokazuje, da sada 
u Dalmaciji uz Latine stanuju i Hrvati. — Da je u 
ostaloj Hrvatskoj prebivao isključivo h r v a t s * i 
narod, za ovo imamo više dokaza. Narodnost s< i 
ono doba jasno izražavala već samim imenom. U 
čuvanim se listinama spominju stotine imena s - 
novoika tadašnje Hrvatske, a sva glase hrvatski 1 



Zemljopisni prijegled. 129 

slavenski. Kraljevi, banovi, župani i dvorski dosto- 
janstvenici, — dakle svi nosioci državne vlasti u 
Hrvatskoj, — imadu (s neznatnom iznimkom) narodna 
imena hrvatska. 

Od hrvatske je države još za narodne dinastije 
otpala današnja Crna Gora i dio Hercegovine (južno 
od rijeke Neretve) s jugoistočnom Bosnom. Jezgru 
kraljevstva hrvatskoga nalazimo u današnjoj sjever- 
noj Dalmaciji (izmedju Velebita i Neretve), pa u su- 
sjednoj Bosni i u današnjoj južnoj Hrvatskoj. Tu je 
gusto naseljeno pučanstvo, o čijoj nam se kulturi 
sačuvalo mnogo pismenih, kamenitih i kovinskih spo- 
menika. Poznata nam je i politička razdioba ove 
kolijevke Hrvatstva. Ovdje se naime spominju hr- 
vatske županije: bočačka (kod Senja), bribirska (kod 
Skradina), buška (oko Perušića), cetinska, dridska, 
gacka, hlijevanska (Livno), imotska, kliska, kninska, 
krbavska, lička, lučka (nedaleko od Skradina i Šibe- 
nika), makarska, morska (izmedju Neretve I Cetine), 
mosorska, ninska, plivska (na rijeci Plivi u Bosni), 
podgorska (primorje pod Velebitom), poljička, pri- 
morska (sjeverno od Cetine), psetska, rastočka (ispod 
Vrhgorca), sidraška (glavni grad Biograd na moru), 
sminska i zagorska (jugoistočno od Šibenika). No 
ako o tomu dijelu Hrvatske imamo dovoljno histo- 
rijskih i zemljopisnih spomenika, manjkaju nam oni 
gotovo posvema o istočnoj i sjevernoj Hrvatskoj. 
Ovdje naime nijesu gradovi rimski preživjeli kata- 
strofu, koja je ove krajeve zadesila prigodom seobe 
naroda. Zato nijesu Hrvati ovdje ni naišli na onolike 
»^e rimske kulture, kakove nadjoše u primorju. 



Pomagala. Franjo dr. Rački: .»Documenta historiae Chroa- 
i)eTiođam antiquam lllnBtrantia". (Zagrabiae 1877.) — Con- 
ti ni porphyrogeneti : „De admiiiistrando imperio '. („Corpui 
-thih historiae bjzantinae". Bonnae 1840.) • F. dr. Raćlci: 

9 



X30 Hrvatska za ArpadoTića. 

„Hrvatska prije Xn. vieka glede na zemljišni obseg i narod". („Rsd 
jugoslavenske akademije", knj. 56. i 57.) — Klaić-JironSek: 
„Historički zemljovid Hrvatske*'. — M. BraSnić: „Župe u hrral- 
skoj driavi za narodne dinastije*'. („Rad", knj. 25.) — S. Ljnbić: 
„0 Posavskoj Hrvatskoj i o zlatnih novcih njezina kneza Serms". 
(„Rad", knj. 43.) — P. dr. M a t k o v i ć : „Putovanja po balkan- 
skom poluotoka za srednjega vieka". („Rad'*, knjiga 42.) — 11 
B r a 5 n 1 ć : „Odlomci iz zemljopisa i narod opisa Hrvatske i Slavo- 
nije n 9. stoljeću". („Rad**, knj. 16.) — Stipe o. Zla to vic: „To- 
pografičke crtice o starohrvatskim županijama u Dalmaciji**. („Staio- 
hrratoka Prosvjeta", god. I.— IV.) — Konst. dr. Jirećek: „Dic 
Romanen in den Stadten Dalmatiens wShrend des Mittelalters". 
(„Denkschriften d. kais. Akad. d. W{ssenschaft in Wien**, sv. 48. i 
49.) — S. Ljubić: „Biač". („Viestnik hrv. arkeoložkog dmitra" 
od godine 1879.) 

IV. Hrvatska za Arpadovića. 

34. KraU Kolomaa. Kad je hrvatski raskraij 
Petar Svaćić junačkom smrću poginuo u boju na Pe- 
trovoj gori, podje ugarski kralj Koloman bez zapreke 
do Jadranskoga mora. Hrvati se sakupiše u Bio« 
gradu na moru. Ovdje predadu Kolomanu staru i 
slavnu krunu, koju su nekada nosili narodni kraljevi 
hrvatski. Prigodom krunisanja svoga položi Koloman 
svečanu prisegu, da će Hrvatskom vladati prema 
ugovoru, što ga je načinio na izbornom saboru u 
Križevcima. Hrvatska se naime nije pokorila Ugar- 
skoj, već je svojevoljno Kolomanu predala ona 
prava, koja su prije vršili domaći vladari. No time 
nije isključena mogućnost, da se kasnije krunom hr- 
vatskom opet vjenča rodjeni Hrvat. Koloman se do- 
sada naprosto zvao ^^kralj Ugarske''. Poslije kruni- 
sanja u Biogradu (god. 1102.) ponosi se naslo\ : 
„kralj Ugarske, Hrvatske i Dalmacije**. 

Koloman je kao kralj hrvatski morao prekii i 
savez, što ga je g. iioi. sklopio s mletačkom 
publikom. Hrvati ga dapače prisile, da ide os^"' i 



I 



I 



Hrvatska za Aipadovića. 131 

Dalmaciju, t. j. latinske gradove, koji su god. 
1097. priznali vlast dužda mletačkoga. Kolomanu 
podje za rukom, te se već g. 1103. posredovanjem 
nadbiskupa Krescencija — iza kratke opsade — po- 
godio sa gradjanima spljetskim. Isto tako je po- 
moću biskupa Ivana zavladao u Trogiru. Kolo- 
manu se pokoriše takodjer otoci Krk i O s o r. 

Više je otpora pokazao grad i otok Rab. 
Protiv Raba krene (na 13 brodova) vojska, koju je 
vodio ban Ugrin. To bijaše po svoj prilici onaj 
Ugrin Kukar, koji je uz ostalih 1 1 knezova hrvatskih 
na Dravi pregovarao s Kolomanom. Stari spomenik 
naime kaže, da je plemenu Kukar pripadalo pravo na 
čast bansku. Ban Ugrin oplijeni otok Rab, ali grada 
nije mogao zauzeti. Hrvatsko brodovlje dapače i na- 
strada nešto od bure, a nešto od Rabljana. Bolje ne 
prodje ni drugo brodovlje, što ga je vodio Kolo- 
manov vojvoda S e r g i j e. Junački su Rabljani to 
brodovlje zapalili, a Sergija i čitavu vojsku njegovu 
zarobili. 

Slična je nesreća pratila i samoga Kolomana. 
On je dvije godine (1103. — 1105.) opsjedao Zadar, 
ali ga nije mogao zauzeti. Napokon morade Koloman 
zamoliti nadbiskupa spljetskoga i biskupa trogirskog, 
neka bi Zadar i Rab sklonuli na predaju. Sada je 
na polju pred Zadrom kralj Koloman pregovarao 
sa zastupnicima gradova dalmatinskih onako, kao 
što je g. 1 102. na Dravi pregovarao s predstavni- 
cima Hrvatske. Koloman obeća, da će štovati stara 
prava i povlastice gradova dalmatinskih. U to ime 
bi sastavljen ugovor, koji kralj potvrdi prisegom 
sv , ,m. Ugovor je glasio ovako : „Ja Koloman, 
kr ' Ugarske, Hrvatske i Dalmacije, p r i s i ž e m na 
sv križ, da ću tvrdi mir čuvati vama, vjernim gra- 
dj ' -* svojim. Ne ćete daće plaćati meni, niti sinu 



13« Hrvatska za Arpadovića. 

mojemu, niti nasljednicima mojim. Potvrdjivat ću 
onoga biskupa i načelnika, koga izabere svećenstvo 
i puk. Dopustit ću vam, da se služite starim običa- 
jima i zakonima svojim. Od prihoda gradske luke, 
što ga plaćaju stranci (uvoznina), neka budu dva di- 
jela kralju, treći načelniku — uz desetinu biskupu. 
Ne ću dopuštati, da se u gradu vašem nastani koji 
Ugrin ili drugi stranac, osim ako ga vi pri mete po 
svojoj volji . . . .^ Svaki je grad dalmatinski dobio 
po jedan primjerak ovakova ugovora, kao što je 
g. II02. u Križevcima dobilo svako od 12; plemena 
hrvatskih. Ugovor su potpisali brojni svjedoci, med ju 
kojima bijaše hrvatskih i ugarskih biskupa, velikaša 
i župana. Nato udje Koloman svečano u Zadar. Istom 
odsada (g. 1105.) bijaše on pravi vladar čitave Hr- 
vatske i Dalmacije. 

Koloman je u Hrvatsku došao još dvaput (god. 
1 108. i iiii.)» <l2t uredi neke državne poslove. Inače 
je boravio u Ugarskoj, gdje je imao dosta posla. 
Ugarski ljetopisi vele, da je Koloman bio nakazna 
tijela (grbav, ćorav, hrom, rutav, razrok i jecav), ali 
zato pothvatna duha, pa uz to i naobražen (pismen), 
ozbiljan i marljiv. Ćudi bijaše grozne. Kad se po- 
bunio njegov brat A 1 m o , — nekadanji kralj sje- 
verne Hrvatske, — dade ga Koloman (g. 1113.) osli- 
jepiti. Pa kao da to nije dosta, dade Koloman isko- 
pati oči takodjer Almovu sinu Beli, premda ovo 
nedužno s-godišnje dijete nije moglo sudjelovati u 
buni očevoj. Koloman se dvaput ženio. Prva mu žena 
— Buzila, kneginja sicilska, — rodi sina Stjepana. 
Druga žena Kolomanova bijaše Eufemija, kći ruskoga 
velikoga kneza Vladimira Monomaha u Kijevu. Ali 
Koloman naskoro potvori Eufemiju s preljuba, te ju 
trudnu otjera natrag u Kijev, gdje je rodila sina 
Borisa. Koloman umre g. 11 14. naglom smrću. 



Hnratika za Arpađorlća. 1%% 

36. Kolomanovi nailJeđnioL Kolomana je 
naslijedio njegov 13-godišnji sin Stjepan III., koji 
u povjesti Ugarske nosi ime ; Stjepan II. Njegova je 
vlada isprvice bila veoma slaba. To su najteže osje- 
tili gradovi u primorju hrvatskom. Za njima se naime 
opet pomamila republika mletačka. Već god. 11 15. 
dodje mletački dužd Ordelaf F a 1 i e r i s velikim 
brodovljem u Dalmaciju, gdje osvoji Zadar i Biograd 
na moru. Slijedeće god. 1116. dovede mletački dužd 
u Dalmaciju i jaku kopnenu vojsku, jer je dobio po- 
moći od bizantinskog cara Aleksija Komnena. Falieri 
porazi pred Zadrom bana hrvatskoga, koji je vodio 
ugarske i hrvatske čete. Sada se republici mletačkoj 
poklone gradovi Spljet i Trogir. Njihov primjer ne 
htjede slijediti Šibenik, taj čisto hrvatski grad; zato 
ga Mlečani osvoje i razore. 

Ipak bijaše kratkotrajna vlast mletačka u pri- 
morju hrvatskom. Već g. 11 17. budu Mlečani istje- 
rani iz svih gradova dalmatinskih, izuzevši Zadar. To 
prisili dužda mletačkoga, te on g. u 18. po trećiput 
krene u Dalmaciju. No u bici kod Zadra bude po- 
ražen i smrtno ranjen. Mletačko se brodovlje vrati 
kući s mrtvim tijelom Falierovim. — Novi dužd Do- 
minik M i c h i e 1 i osveti smrt i poraz predšasnika 
svoga. Kad se naime g. 1124. s velikim brodovljem 
vraćao iz Palestine, zaskoči lukavi dužd neke gradove 
u primorju hrvatskom. Kod nas nije nitko očekivao, 
da bi mletački „križari" mogli ruke svoje omastiti 
krvlju kršćanskom. Tako je dužd zatekao nepripravne 
gradove. Mlečani zauzmu Spljet i Trogir, a do te- 
melja razore Biograd, krunidbeni grad hrvatski. 

Medjutim je odrasao mladi kralj Stjepan III. 
Sad se istom vidjelo, kakvo je to strašilo I Stjepan 
bijaše tako okrutan, da je svatko drhtao pred njime. 
Uz to je živio posve lakoumno i razuzdano. On do- 




1)4 Hrvatska za ArpađoTića. 

vcdc U Ugarsku novi narod : K u m a n e Hi Polovcc, 
Premda su Kumani tada još bili pogani i gotovo haj- 
duci, ipak ih je kralj Stjepan veoma volio. On je 
dapače na dvoru svome držao vodju kumanskoga, a 
razbludno živio sa ženama kumanskim. Time je kralj 
od sebe odvraćao sve druge narode u Ugarskoj. 

Mnogi su ljudi mislili, da ob jesnoga kralja 
treba skinuti s prijestolja Pri tom pomišljahu na 
Stjepanova strica A 1 m a , koji je kao slijepac živio 
u Carigradu. Almovu stranku stane pomagati bizan- 
tinski car Ivan Komnen, koji vlada g. 1118.-1143. 
Ivan bijaše rodjak Almov, jer je oženio Irenu, kćer 
kralja Ladislava Svetoga. Naskoro se porodio rat 
izmedju Ugarske i carstva bizantinskog. Rat je po- 
trajao 3 godine (1128.— 1130.) Za to vrijeme umre 
(g. 1 128.) nesretni Almo. Sada se Stjepanu HI. javi 
novi takmac: Boris, sin Eufemije, druge žene Ko- 
lomanove. Kad je i Boris našao potpore u Carigradu, 
bijaše Stjepan prinudjcn, da nasljednikom svojim 
proglasi Belu, slijepoga sina Almova. Time je 
Stjepan donekle primirio nezadovoljnike u državi 
svojoj. No već god. 1 131. umre Stjepan III., koji je 
doista prenaglo živio. 

Sada se na ugarsko-hrvatsko prijestolje popne 
B ela I. Slijep i (g. 1131.— 1141.) Mjesto Bele je 
vladala njegova žena Jelena, kći srpskoga vladara 
Uroša. Na saboru u Aradu (god. 1132.) dade kra- 
ljica poklati 68 velikaša, koji su Kolomanu g. 11 13 
svjetovali, neka oslijepi Alma i Belu. Ovo bijaše 
razlogom, da je proti Beli javno ustala stranka, koja 
je tvrdila, da prijestolje pripada Kolomanovu s'"' 
Borisu. Ovu je stranku isprvice (g. 1132. — 1135.) 
dupirao poljski kralj Boleslav III. Krivousti. Ipak 
Bela održao na prijestolju. On poveća sebi i nasi 
dodatkom : „rex Ramae^, što znači : „kralj Bosn 



ttnratska za Arpadoyica. 13$ 

Bela je g. 1137. privolom velikaša i plemića bano- 
vinu Bosnu podijelio svomu sinu Ladislavu. 

Navršivši tek 30 godina, umre kralj Bela od 
vodene bolesti 13. veljače 1141. Naslijedi ga njegov 
najstariji sin Gejza (god. 1141. — 1161.) Pošto je 
Gejza bio malodoban, preuze vladu njegova majka 
Jelena. Ona dozove na dvor svoga brata B e 1 u s a , 
da joj pomaže. Belus je kao skrbnik mladoga kralja 
vladao gotovo neograničeno 18 godina (1141. — 1158.) 
Da je i u ono doba mnogo vrijedila banska čast, 
vidi se po tomu, što se odmah za njom pojagmio 
moćni Belus. On dapače zadrži bansku čast i poslije 
g. 1145., kad je postao takodjer palatinom ugarskim. 

Belus je od g. 1146. imao mnogo posla, da ne- 
ćaku svomu obrani prijestolje. Opet se naime po- 
javio Boris, koji htjede Gejzi ugrabiti krunu. Bo- 
risa je isprvice podupirao njemački car Konrad III. 
No junački Belus razbije (g. 1146.) Nijemce. Sada 
zatraži Boris pomoć u Carigradu, gdje je (godine 
1143.— 1 180.) vladao bizantinski car Emanuel Ve- 
liki. Emanuel mu doista pomogne, jer se nadao, da 
će svome carstvu priklopiti hrvatske zemlje. Tako 
dodje izmedju Emanuela i Gejze do rata, koji je 
trajao 8 godina (1148.— iiSS.) Ratovalo se ponajviše 
oko Zemuna. U nekom boju pogibe god. 1154« ^^' 
sretni Boris. 

36. Bisantintko vladanje u HrratikoJ. 
Gejza je imao dva brata : Ladislava i Stjepana. Oni 
5u držali, da im po pravu starješinstva pripada pri- 
jestolje iza smrti Gejzine. No Gejza je volio svoje 
si re : Stjepana, Belu i Gejzu. Najstarijemu sinu 
S ^anu namijeni krunu kraljevsku. Radi toga se 
Ij f zavadio sa svojom braćom, koji odmah bježe 
u -irigrad pod okrilje Emanuela Velikoga. Car Ih 
Ij — o prime; Stjepana dapače oženi sa svojom 




136 Hrvatska za Arpađovića. 

nećakinjom Marijom, koja bijaše, najljepša žena u 
Carigradu. 

Kad je god. 1161. umro kralj Gejza popne 
se na prijestolje njegov is-godišnji sin Stjepan IV. 
No car Emanuel htjede krunu pribaviti svomu rodjaku 
Stjepanu. Nadao se naime, da će za ovu uslugu do- 
biti čitav Srijem sa Zemunom. Velika vojska bizan- 
tinska provali u Ugarsku. Sada se velikaši prcpanu, 
te sami skinu s prijestolja mladoga Stjepana IV. Za 
kralja izaberu njegova starijeg strica Ladislava, a ne 
Stjepana. Ladislav je vladao samo 6 mjeseci, 
jer umre već i. veljače 1163. Sada je Ipak kruna 
zapala njegova brata Stjepana V., štićenika Ema- 
nuelova. Pomoću vojske bizantinske svlada Stjepan V. 
otporne velikaše. Osjećajući se već sigurnim na prije- 
stolju, otpravi kući saveznike svoje. Malo .iza toga 
stiže ga (19. lipnja 1163.) takav poraz, da je morao 
uteći iz Ugarske. Mjesto njega zavlada ponovno 
njegov sinovac Stjepan IV. 

Car Emanuel uvidi, da svoga rodjaka Stjepana 
(V.) ne će moći učiniti kraljem ugarskim i hrvatskim. 
Zato smisli drugu osnovu. Po običajima i zakonima 
u obitelji Arpadovoj pripada prijestolonasljedniku 
vladanje u Hrvatskoj. Pošto mladi kralj Stjepan IV. 
još nema sina, smatra se njegov brat Bela nasljeđ. 
nikom prijestolja. Car Emanuel pošalje kralju Stje- 
panu IV. svoga maršala Jurja Paleologa s molbom, 
neka mu na odgoj predade is-godišnjega Belu ; njega 
da želi oženiti s jedinom svojom kćeri Marijom, pa 
ga tako učiniti i nasljednikom na carskom prijestolju. 
Neiskusni Stjepan IV. usliša molbu carevu, te Paleo- 
log odvede mladoga Belu u Carigrad. Lukavi ir 
Emanuel odmah dade Beli ime „Aleksije" i nas v 
„despota". Podjedno zatraži od kralja Stjepana, tu a 
hrvatske zemlje predade Beli kao pravu baštinu a 



HrTAtikft aa ArpađoTioa. t)} 

ne samo na upravljanje. Stjepan IV. ne htjede pri- 
stati na taj zahtjev. Radi toga dodje do rata, koji 
je trajao od god. 1164. do god. 1168. 

Sam car Emanuel provali (g. 1164.) u Srijem, 
te s ogromnom vojskom bizantinskom dopre do Pe- 
trovaradina. Ovdje prijedje preko Dunava i osvoji 
Bačku, koja je onda još bila dio Srijema. Kralj Stje- 
pan bude prinudjen, da s Emanuelom sklopi mir. Po 
tome miru zapade Belu čitav Srijem kao baština. 
— Mir nije trajao dulje od godinu dana. Kralj Stje- 
pan IV. prodre koncem g. 1165. u Srijem i osvoji 
sve gradove do Zemuna, Dugo je opsjedao i taj 
g^ad, ali ga nije mogao zauzeti. Zemun je branio 
Stjepan (V.), bivši kralj ugarsko-hrvatski. Mjeseca 
travnja g. 1166. otruju Stjepana podmićeni gradjani 
zemunski. Tako dodje i Zemun pod vlast kralja 
Stjepana IV. 

Čim je car Emanuel doznao za gubitak Srijema 
i pad Zemuna, krene iz Carigrada s velikom vojskom. 
Jedan dio vojske dovede osobno pod Zemun, te 
opsjedne taj grad. Kralj je doduše sabirao čete, 
s kojima će Zemun osloboditi opsade bizantinske. 
No Emanuel zauze grad prije dolaska vojske kraljeve. 
Zemunčani budu ljuto kažnjeni, a grad posve oplije- 
njen. Istodobno je carev vojvoda Ivan Duka osva- 
jao Hrvatsku i Dalmaciju. Ovdje mu se ban Ompudin 
slabo opirao. Duka osvoji 57 gradova; medju ovima 
se poimence spominju : Spljet, Trogir, Ostrvica, Skra- 
din, Dubrovnik i Kotor. U Spljetu se nastani Nikefor 
Kalufo, da upravlja osvojenom Hrvatskom i Dal- 
pianjom. Sam se pak Duka vrati u Carigrad, kamo 
I ie i car Emanuel, pošto se kralj Stjepan IV. 
< kao izgubljenih zemalja. 

Gradovi dalmatinski bijahu zadovoljni vladom 
• Emanuela, jer je to prijalo njihovoj trgovini sa 




13S Hnrttfka ta 'Arptđorićt. 

Carigradom. Naprotiv. su velikaši hrvatski zazirali od 
gospodstva bizantinskog. Biskupi se pak bojahu, da 
će Emanuel progoniti vjeru rimo-katoličku. Kad je 
kralj Stjepan IV. doznao, da u Hrvatskoj ima ne- 
zadovoljnika, pošalje ovamo g. 1167. nekoga Relju, 
da digne bunu. Relja prikupi uza se velik dio naroda 
hrvatskog, te potuče i zarobi samoga Kalufa. Prerada 
je nato i Relja zaglavio prigodom opsade Spljeta, 
ipak su Bizantinci bili protjerani iz čitave Hrvatske 
i Dalmacije. Istodobno je na drugoj strani kraljev 
vojvoda Dionizije potukao bizantinske vojvode Ga- 
brasa i Branu, te osvojio čitav Srijem. 

Slijedeće g. 1168. digne car Emanuel veliku 
vojsku, te ju pošalje prema Srijemu. Bizantince je 
vodio carev sestrić Andronik Kontostefan. Preko Ze- 
muna prodre Andronik u Srijem. Tu ga dočeka Dio- 
nizije, vojvoda kralja Stjepana IV., sa 37 župana i 
15.000 vojnika. Bitka se zametnuta 18. srpnja 1168., 
a svršila potpunim porazom vojske Dionizijeve. Ovom 
je bitkom kralj Stjepan IV. konačno izgubio Hrvatsku, 
Dalmaciju, Srijem i Bosnu. 

Odsada su hrvatske zemlje j^ripadale carstvu 
bizantinskomu. Njima je u ime cara Emanuela vladao 
njegov rod jak Konstantin „Sebastos^. On je sto- 
lovao u Spljetu, a ponosio se naslovom : „vojvoda 
čitavoga kraljevstva dalmatinskoga i hrvatskoga'^. 
Emanuel je nastojao, da blagošću predobije za sebe 
narod hrvatski. Zato nije pobirao daća, a često bi 
i milosti dijelio novim podanicima svojim. U Hrvat- 
skoj se i nadalje vladalo po starim običajima i za* 
konima. Ipak je bizant. namjesnik Konstantin im'^'^ 
još dosta posla, dok mu se pokoriše neki g^ad 
(n. pr. Klis) i neka plemena hrvatska (Kačići i Kuk; 

37. Bela n. (u Ugarskoj III.) U Carigradu 
kraljević Bela boravio 10 godina (1163. — 1173.) Op 



Itnratška za Arpaddrića. 139 

ga car Emanuel g. 1 168. zaruči s Marijom, jedinicom 
svojom, namijenivši mu tako i prijestolje bizantinsko. 
No kad je druga žena Emanuelova g. 1 169. rodila 
sina, dade mu car ime „Aleksije", kojim je imenom 
do onda zvao mladoga ^lu. Naravno da je Ema- 
nuel odmah opozvao i prijašnje odredbe svoje. Da 
ne bi Bela smetao pravomu prijestolonasljedniku, 
oženi ga car s Anom (Agnezom), sestrom druge su- 
pruge svoje, a ne s Manjom, kćerkom svojom. Ema- 
nuel ne dade Beli ni njegovu baštinu, t. j. zemlje 
hrvatske. Ovdje je naime iza Konstantina vladao 
carev namjesnik Rogerije. 

Medjutlm je 3. svibnja 117.^. umro kralj Stje- 
pan IV. Pošto kralj nije ostavio sina, odluči car 
Emanuel, da će na prijestolje postaviti njegova 
brata Belu. Namjera mu podje za rukom, te se Bela 
13. siječnja 11 74. krunio za kralja. Ipak su mnogi 
biskupi i velikaši ugarski zazirali od Bele, Oni bi 
voljeli na prijestolju vidjeti njegova mladjeg brata 
Gejzu. Uz ovoga pristade i Belina majka Eufrozina. 
No Bela svlada buntovnike i strogo ih kazni. Majku 
svoju posla u Carigrad, a brata Gejzu baci (g. u 76.) 
u tamnicu, u kojoj je čamio 15 godina. 

Isprvice je kralj Bela II. vladao samo Ugar- 
skom i malim dijelom Hrvatske. Čitava mu Hrvatska 
pripade istom poslije smrti bizantinskog cara Ema- 
nuela Velikog (24. rujna 1180.) Bela predobi takodjer 
grad Zadar, te otoke : Cres, Krk, Pag i Osor, koji 
su do g. 1180. bili pod vlašću republike mletačke. 
Ali zato je Kulin ban (god. 11 80.) postao gotovo 
s. . jalnim vladarem u Bosni. 

Bela II. bijaše naobražen vladar, jer je svoju 
n _jst proživio u Carigradu. U hrvatskim je zem- 
Ij la vladao dobro i sretno. Odmah g. 1181. učini 
E ' ' i z i j a banom ^jDalmacije i Hrvatske" ili »pri- 




140 Rnrmtika sa ArpadoTlou 

morske pokrajine". Kao takav je Dionizije vršio vladu 
u Zadru i u Zagrebu. Mletački mu dužđ Aureo 
Mastropetro htjede ugrabiti neke otoke i gradove 
dalmatinske. Radi toga dodje do velikoga rata, koji 
je trajao od g. Ii8i. do^ g. 1187. Mlečani zamole 
g. 1 1 88. primirje na 2 godine. Iza toga navale opet 
(^. 1 190.) na Zadar, ali bez uspjeha. Borba se po- 
novila god. 1 192., kad je mletačkim duždem postao 
poduzetni Henrik Dandulo. Mlečani osvoje g. 1193. 
otoke Rab i Pag, ali Zadar ostade i nadalje kralju 
Beli. Za tih je ratova kralju obilno pomagao knez 
Bartol Frankopan. Zato mu Bela II. dade (god. 
1 193.) u baštinu čitavu župu modrušku. Odsada će 
Frankopani znatno utjecati u povjest Hrvatske.' 

Iza Dionizija upravljao je Hrvatskom i Dalma- 
cijom (g. 1 190. — 1 193.) pečuvski biskup Kalan. Me- 
djutim se kralj Bela pobrinuo, da prijestolje ugarsko- 
hrvatsko osigura svomu starijemu sinu Mirku. Zato 
ga još za svoga života dade kruniti, i to dvaput : 
najprije za ugarskoga, a onda za hrvatskoga kralja. 
Bela učini Mirka i ^hercegom" hrvatskim. Kao takav 
je Mirko u Hrvatskoj i Dalmaciji god. 1194. — 1196. 
vladao gotovo samostalno. Njemu se pokoravao i 
tadanji ban Dominik, koji bijaše takodjer nekakav 
rod jak kraljev. 

Može se reci, da je Bela II. bio prvi moćni 
kralj iza smrti Kolomanove. Utvrdivši vlast svoju 
kod kuće, mogao je Bela utjecati u poslove susjed- 
nih država. Slavodobitno je (g. 1183. — 1186.) ratovao 
sa carstvom bizantinskim, zaprijetio Bosni, Bugarskoj 
i Srbiji, a na 4 godine osvojio i Galiciju. Bela '^'^ 
spremao 1 na križarsku vojnu, da Palestinu i Jen 
lim otme sultanu egipatskom. No sred velikih pripr. l 
stiže ga 23. travnja 1196. smrt. Sakupljen nova 1 
sve drugo, što je već spremio za križarsku vo" , 



Hrratika za Arpađorića. 141 

povjeri Bela na samrti svomu mladjem sinu Andriji, 
ali uz uvjet, da doista podje oslobadjati svetu zemlju. 

38. Kra^ Mirko. Belu je naslijedio njegov 
stariji sin Mirko, koji vlada g. 1196. — 1204. Mirku 
poene odmah smetati njegov brat Andrija. On uze 
zahtijevati, neka mu brat u baštinu dade Hrvatsku, 
Dalmaciju i Bosnu, kao što je to god. 1163. kralj 
Stjepan IV. dao svomu bratu Beli. U tu svrhu upotrebi 
Andrija novce i vojsku, koju je njegov otac spremio 
za križarsku vojnu. Uzalud ga je papa pozivao, neka 
izvrši zavjet očev. Andrija nadjača (g. 1197. i i 98.) 
kralja Mirka, te prevlada u čitavoj Hrvatskoj i Dal- 
maciji. Stolujući u Zadru, uze Andrija naslov : „bo- 
žjom milošću herceg Zadra, čitave Dalmacije i Hr- 
vatske, kao što 1 Humske zemlje (Zahumlja)^. Njemu 
se pokoravao takodjer hrvatski ban Andrija. „Herceg" 
je vladao gotovo neodvisno, imajući poseban dvor 
i dvorsku pisarnu svoju. 

U ono je doba (g. 1198. — 12 16.) živio silni papa 
Inocent III. Papa htjede Andriju pomiriti s njegovim 
bratom Mirkom, te ga sklonuti na križarsku vojnu. 
Kad mu to ne podje za rukom, izopći Andriju (kon- 
cem g. 1 198.) iz crkve katoličke. Nato uze Andrija 
nastojati, da Mirku otme i Ugarsku. No sad naidje 
na neslućeni otpor. Andrija bude g. 1199. pobijedjen; 
morade dapače bježati iz Hrvatske u Austriju. Mirko 
namjesti u Hrvatskoj svoga bana Nikolu. Posredo- 
vanjem pape Inocenta dodje naskoro medju braćom 
do mira. Već g. 1200. nosi Andrija naslov: „herceg 
Dalmacije, Hrvatske i Humske zemlje". 

Opet uze papa Inocent nagovarati Andriju, neka 
p fč na križarsku vojnu. Mjesto Andrije dignu se 
fi i:uski vitezovi, da oslobode grob Spasiteljev. Bal- 
^ grof od Flandrije i Bonifacije grof od Mont- 
{ ' dovedu g. 1202. u Mletke preko 30.000 križara. 



14^ Hrvatska za Arpadorića. 

Francuzi zamole Mlečane, neka ih preko mora prc- 
vezu u Palestinu. Lukavi dužd Henrik Dandolo dade 
brodove mletačke spremati za prijevoz križara. Ove 
priprave trajahu tako dugo, dok nijesu vitezovi u 
Mlecima potrošili veći dio sabranoga novca. Nato 
zatraže Mlečani za prijevoz križara 85.000 maraka 
srebra, t. j. oko 4,000.000 kruna. To bijaše u ono 
doba nečuvena svota. Vitezovi saberu jedva 51.000 
maraka. Sada im dužd predloži, neka preostalu svotu 
odsluže time, što će prije polaska u Palestinu udariti 
na mletačke neprijatelje. Premda nerado — ipak pri- 
stanu vitezovi i na to, samo da uzmognu poći na če- 
tvrtu križarsku vojnu. Križarima se na čelo stavi 93- 
godišnji slijepac: dužd Henrik Dandolo. Pokorivši uz 
put gradove istarske, osvane silno brodovlje (50 galija 
i 100 tovarnih ladja) pred Zadrom. Križari prodru 
10. studenoga 1202. u luku zadarsku, a 24. studenoga 
im se predade i grad. To se dogodilo prije, nego 
li je Zadru mogla stići pomoć od kralja. Radi toga 
nasilja prokune papa Mlečane. Medjutim se dužd 
bojao, da Mlečani ne bi iza odlaska križara opet iz- 
gubili Zadar. Zato nagovore križare, neka u Zadru 
prezimuju, jer da je upravo u ovo doba pogibeljan 
put po moru. I zbilja ostanu križari u Zadru do 15. 
svibnja 1203. Pa i onda nijesu otplovili u Palestinu, 
već u Carigrad, da po želji Mlečana ruše carstvo 
bizantinsko. 

Zadar ostane Mlečanima i nadalje, jer se u Hr- 
vatskoj opet porodi gradjanski rat. Herceg Andrija 
se nadao, da će u Hrvatskoj utemeljiti posebnu vla- 
darsku lozu (secundogenituru) dinastije arpadovske. 
protiv je kralj Mirko dao (oko g. 1203.) za kralja 
vatskoga okruniti L a d i s 1 a v a, jedinoga sina sve 
Ladislava je u prisutnosti biskupa i velikaša krr 
Bernhard> nadbiiskup spljetski. Radi toga dodjc 



j 



Hrvatska za Arpadovića. 143 

borbe izmedju Andrije i Mirka. Vojske se sastadoše 
nedaleko Varaždina. Hrvati bijahu na desnoj, a Ugri 
na lijevoj obali Drave. Mirko se bojao udariti na 
vojsku brata svoga. Više se uzdao u prisegu vjer- 
nosti, koju mu nekada položiše Hrvati kao zakoni- 
tomu kralju svome. Valjda je znao i to, da su mnogi 
Hrvati nezadovoljni s lakoumnim hercegom Andrijom. 
Zato prijedje sam kralj preko Drave, te sa žezlom 
u ruci osvane u taboru hrvatskom. Nitko se nije 
usudio, da dirne u kralja svoga. Mirko dade brata 
Andriju uhvatiti i zatvoriti u grad K n e g i n e c kod 
Varaždinskih toplica. 

Mirko se miješao u poslove srpske i bugarske. 
Ratujući u Srbiji, uze Mirko i naslov : ^kralj Srbije". 
Ovim •se naslovom ponose i kasniji kraljevi ugarsko- 
hrvatski, premda nijesu vladali nad Srbijom. Na po- 
ziv pape Inocenta III. prisili kralj Mirko bosanskoga 
bana Kulina, da se (god. 1203.) odrekao krive vjere 
bogumilske, koja se raširila po Bosni. 

Sluteći smrt svoju, dade Mirko 26. kolovoza 
1204. malenoga Ladislava okruniti i za kralja ugar- 
skoga. Ujedno pusti iz tamnice hercega Andriju, te 
ga imenuje skrbnikom sina svoga. Mirko umre 30. 
studenoga 1204. Kralj pak Ladislav morade na- 
slcoro pred stricem Andrijom bježati u Austriju, gdje 
ga već 7. svibnja 1205. zadesi smrt. 

39. Andrija I. (u Ugarskoj II.) Iza smrti mla- 
doga kralja Ladislava postade kraljem ugarsko-hr- 
vatskim njegov stric Andrija. On se krunio već 25. 
svibnja 1 205. Isprvice je mjesto Andrije vladala nje- 
i - žena Ger truda, kći grofa od Merana. Ger- 
t 1 uze nastojati, da najznatnije službe i dohotke 
n akne rodjacima svojim. Kralj Andrija morade 
k pape Inocenta izraditi, da je nadbiskupom u 
I ^'* oostao kraljičin brat Bertold, premda još nije 



144 Hrvatska za Arpađovića. 

bio ni punoljetan. Kad su god. i2o8. morala iz Nje- 
mačke bježati druga dva brata Gertrudina (istarski 
markgrof Henrik i bamberški biskup Ekbert), nastane 
se i oni u Ugarskoj. Da pak mogu gospodski živjeti, 
razdavao im je kralj Andrija velika imanja. Bertolda 
morade Andrija kasnije (g. 1209.) učiniti banom hr- 
vatskim i vojvodom erdeljskim. Radi toga ne bijaše 
narod zadovoljan s Andrijom, te se već god. 12 10. 
stvorila stranka, koja ga htjede skinuti s prijestolja. 
Neki su velikaši već namjeravali poći u Carigrad, da 
odanle dovedu sinove (zatvorenoga i kasnije progna- 
noga) Gejze, mladjeg brata Bele II. 

Prijašnji se kraljevi (Bela II. i Mirko) miješahu 
u poslove balkanskih država. Andrija pak svrati po- 
gled na sjever. Već g. 1206. ratuje Andrija li Gali- 
ciji, te se okitio naslovom : ^ kralj Galicije i Vladi- 
mirije". Onamo podje g. 12 12. i po drugiput. Lijepo 
je uspio, te je svoga mladjega sina Kolomana god. 
1215. mogao dati kruniti za kralja Galicije i Vladi- 
mirije. — Dok se Andrija nalazio izvan Ugarske, 
vladala je mjesto njega kraljica Gertruda sa svojim 
bratom Bertoldom. Protiv njih se već g. 12 13. sko- 
vala urota. Kriv joj bijaše Bertold. On je naime u 
kraljičinoj sobi obeščastio krjeposnu ženu palatina 
Benka Bota, nekadanjeg bana hrvatskog. Bojeći se 
osvete, uteče Bertold za vremena iz Ugarske. Sa so- 
bom je ponio i blago, što ga je u Ostrogonu po- 
hranila sestra njegova. No urotnici stanu raditi i o 
životu kraljice Gertrude, koja je zapravo kamen 
smutnje. Nevrijedna kraljica bude (g. 12 14.) sasječena 
na komade. Sam kralj Andrija bijaše toli nemoć , 
da se nije usudio kazniti ubojice žene svoje. 

Mnogi su držali, da je Bog dopustio ubojsi o 
kraljice Gertrude, ne bi li Andriju podsjetio na oč \r 
zavjet. I doista se Andrija naskoro počne spren:' :i 



Hrvatska za Arpađovića. 145 

na križarsku vojnu. Čudne li bijahu priprave njegove ! 
Da smogne potrebite novce, porobi kralj crkve i pro- 
dade crkvene dragocjenosti. Trebalo je i Mlećane 
sklonuti, da mu dadu brodove za prijevoz vojske. 
Andrija ira u tu svrhu ^za vječna vremena" odstupi 
jfrad Zadar ! Mlečani mu nato obećaju, da će u 
spljetsku luku dopremiti 10 velikih i više manjih 
ladja. Kralj će ira za svaku ladju platiti najamninu 
(najviše 550 maraka srebra). Kako su malo povje- 
renja imali u Andriju, vidi se po tomu, što traže, da 
im najamninu (u 3 obroka) plati prije, nego li će 
brodovlje iz Mletaka krenuti u Spljet ! 

Prije polaska na vojnu odredi Andrija, da će 
za njegove odsutnosti Ugarskom upravljati ostrogonski 
nadbiskup Ivan. Andrija htjede sebi osigurati pomoć 
vitezova templarskih. Zato je njihova priora Poncija 
de Kruce imenovao namjesnikom svojim u Hrvatskoj. 

Tko polazi na križarsku vojnu, nije siguran, da 
će se kući vratiti živ. Morao se dakle i Andrija po- 
brinuti, što će biti s prijestoljem, ako on umre na 
vojni. Andrija odredi, da ga u tom slučaju imaju 
(po redu starosti) naslijediti njegovi sinovi: Bela, 
Koloman i Andrija. 

S lijepom vojskom stiže kralj Andrija 23. ko- 
lovoza 12 1 7. u Spljet. Dovle ga je dopratila 1 kra- 
ljica Jolanta, s kojom se oženio god. 12 16. Mnogo 
njemačkih križara dovede Leopold VII., vojvoda 
austrijski. Da se pak u Spljetu sabralo i dosta hr- 
vatskih križara, dokazuje već to, što je sam Stjepan-—- 
Babonić doveo 250 konjanika; ovima su knezovi 
Bal 'ći platili sav putni trošak. — U Spljetu ostade 
An a samo tri dana. Mletački brodovi nijesu do- 
sta; ,a za prijevoz križara, kojih bijaše preko 10.000. 
Zat su i dalmatinski gradovi morali dati obične 
lad ""oje. Nato krene kralj na križarsku vojnu. 

10 




146 Hrvatska za ArpađoTića. 

Već 8. rujna 12 17. stiže kralj Andrija s križa- 
rima na otok Cipar. Početkom pak listopada iskrca 
se u Akonu (Ptolomais ili St. Jean d' Acrc). U toj 
se luci palestinskoj nadjoše uz Andriju još 3 kralja: 
Hugo ciparski, Ivan jeruzolimski (samo po naslovu) 
i Leo armenski. Vojske bijaše na okupu dosta, ali 
premalo hrane. Jeruzolira je tada pripadao sultanu 
egipatskom. Mjesto da križari složno udare na Jeru- 
zolim — trošili su vrijeme na druga beskorisna po- 
duzeća. Mnogo ih pogibe od kuge i glada. Medju 
ostalima umre i ciparski kralj Hugo. Teško je obolio 
takodjer kralj Andrija, koji se nikada više nije mogao 
posve oporaviti. 

Potpun neuspjeh ove križarske vojne sklone 
Andriju na povratak. Od ove ga odluke nije moglo 
odvratiti ni crkveno prokletstvo, što ga je patrijarka 
jeruzolimski bacio na Andriju i na sve one, koji bi 
slijedili primjer njegov. Mjeseca veljače god. 12 18. 
krene Andrija kući, ali ne po moru, već kopnom 
preko Male Azije. Na tom se povratku bavio ženid- 
benim osnovama. Boraveći kao gost u Antiokiji kod 
armenskoga kralja Leona, zaruči Andrija s njegovom ; 
kćeri najmladjega sina svoga. Najstarijemu sinu svomu 
Beli nadje Andrija zaručnicu u osobi Marije, kćeri 
nicejskoga cara Teodora Laskarisa. Svoju pak (istom 
14-godišnju) kćer Mariju obeća bugarskomu caru 
Ivanu II. Asenu. Osim ovih bračnih sveza donese 
Andrija u Ugarsku takodjer nekoliko relikvija (svetih 
^stanaka) iz Palestine. Ali je zato izgubio mpogo 
ljudi i potrošio puno novaca, premda nije ni vidio 
svetoga grada Jeruzolima ! ' 

Križarska vojna nije popravila kralja Ano ju. i 
Njegova je vlada i nadalje bila tako slaba, d; su ; 
velikaši ratovali izmedju sebe, mjesto da pra. du 
traže u kralja. U čitavoj državi nestade reda i zalf la. I 



Hrvatska za Arpadovića. 147 

Uz to je Andrija (g. 1219. — 122 1.) bezuspješno ra- 
tovao u Galiciji, da ondje utvrdi vlast svoga sina 
Kolom ana, koga su velikaši istjerali iz Galicije. Tre- 
bajući mnogo novaca, predade se Andrija u ruke 
Zidova (a takodjer i Izmaelićana, t. j. Bugara vjere 
Muhamedove). Njima bi u zakup davao poreze, so- 
lare i druge državne prihode. Židovi su običavali 
kralju isplatiti zakupninu za više godina unaprijed, 
a onda bi narod po volji globili. Da napuni prazne 
blagajne, dade Andrija kovati loše novce, koje su 
podanici njegovi morali primati u zamjenu za pri- 
jašnje — vrijednije — novce. Andrija se nije žacao 
prodavati službe, povisivati cijenu soli i zalagati 
krunska imanja. On se dapače zavadio i s prijesto- 
lonasljednikom Belom, koji je u Hrvatskoj i Dalma- 
ciji vladao kao „herceg". 

Crkveni dostojanstvenici sklonu kralja Andriju, 
te on g. 1222. velikaše sazove na sabor, da se 
urede prilike u razrovanoj državi. Sabor prisili Andriju, 
da potpiše zlatnu bulu, kojom je plemstvo sa 
svećenstvom dobilo znamenita prava. Zlatnom bulom 
bude uredjen ustav, a sužena samovolja kraljeva. — 
Istodobno se Andrija izmirio i sa svojim sinom Be- 
lom. Ovaj se odsada ponosi naslovom : ^milošću 
božjom kralj i herceg čitave Slavonije", t. j. svih 
zemalja hrvatskih. Bela je ipak i kasnije dolazio u 
sukob s ocem svojim. Andrija se ponovno zamjerio i 
plemstvu ugarskomu, jer nije htio raditi po ustano- 
vama zlatne bule. Napokon bude g. 1226. prisiljen, 
da hercega Belu učini svojim suvladarem u Ugarskoj. 
ada postade hercegom hrvatskim kraljev mladji 
sii oloman, nekadanji kralj Galicije i Vladi- 
ni Koloman je Hrvatskom vladao sve do god. 
12 Narod bijaše s njime zadovoljan, jer je kao 
vi r bio blag i pobožan, a na bojnom polju hrabar 



14S Hrvatska za Arpadovića. 



:i 



i odvažan. Kolomanu podloži kralj Andrija takodjer 
banovinu Bosnu, gdje je g. 1232. — 1250. vladao ju- 
nački ban Matej Ninoslav. Tada se već iz Bosne 
bogumilska vjera širila po Hrvatskoj i Dalmaciji. 
Bogumilstvo prigrli ban Ninoslav, dapače i sara bi- 
skup bosanski. Kolomana zapade zadaća, da u Bosni 
zatre krivovjerje. Radi toga morade već god. 1234. 
započeti križarski rat na bosanske bogumile. Slije- 
deće godine 1235. (početkom studenoga) umre kralj 
Andrija. 

40. Herceg Koloman. Andriju naslijedi nje- 
gov 29-godišnji sin Bela III. (u Ugarskoj IV.), koji 
vlada od g. 1235. do g. 1270. Bela odmah ukloni 
loše savjetnike očeve. Zatim uze nastojati, da po- 
digne kraljevsku vlast, koja je duboko pala za vlade 
Andrijine. Time se Bela zamjerio premoćnim velika- 
šima. Mnoge je uzrujala takodjer kraljeva naredba, 
kojom se opozivaju neopravdana darovanja prijašnjih 
vladara. Svatko morade dokazati, da je pravednim 
načinom došao do imanja svoga; inače bi mu ga 
Bela oduzeo. Tako su osiromašila mnoga gospoda: 
duhovna i svjetovna. 

Velikaši su doduše rovarili protiv kralja, ali mu 
nijesu mogli nauditi. Bela je naime radio složno sa 
svojim bratom Kolomanom, hercegom hrvatskim. 
Koloman je pak sretno ratovao sa bosanskim ba- 
nom Ninoslavom i s privrženicima vjere bogumilske. 
Herceg pokori (god. 1237.) Bosnu i humsku zemlju. 
Nato je papa (g. 1238.) dominikanca Ponzu imenovao 
katoličkim biskupom za Bosnu i Hum. Novomu 
biskupu podiže herceg Koloman stolnu crkvu s I p- 
tolom u Vrhbosni. Ujedno mu dade na dar mj to 
Djakovo u vukovskoj županiji. 

Sada uze Koloman raditi oko toga, da bog tu 
zagrebačku biskupiju spoji sa siromašnom nadbi« u- 



tlivatska za Arpadovića. 149 

pijom spljetskom. Koloman htjede naime, da odsada 
zagrebački nadbiskup bude primas čitave Hr- 
vatske, kako je to nekada bio spljetski nadbiskup. 
Papa je volio hercega Kolomana radi učinjenih usluga 
u Bosni. Sigurno bi dakle dbšlo do toga, da se bi- 
skupija zagrebačka uzdigne na čast nadbiskupije. No to 
osujeti provala mongolska i prerana smrt Kolomanova. 

Mongoli su početkom 1 3. vijeka utemeljili 
veliku državu u srednjoj Aziji. Već njihov prvi „džin- 
giskan" Temudžin osvoji velik dio Azije. Njegov pak 
sin Oktaj, koji vlada g. 1227. — 1241., odluči, da će 
osvojiti čitavu Evropu. U tu svrhu pošalje Oktaj g. 
1237. " Evropu svoga sinovca Batu-kana s pol mili- 
juna Mongola. Batu-kan osvoji redomice sve kneže- 
vine ruske i veći dio Poljske. Tako se početkom g. 
1241. primakne Ugarskoj. — Suvremeni pisac veli, 
da su Mongoli bili malena stasa, širokih prsiju, golo- 
brada lica, sitnih očiju, a plosnata nosa. Odijelo 
im je nalikovalo ljuskama, jer bijaše sastavljeno od 
složene kože. Mongoli su pili krv i konjsko mlijeko, 
a hranili se mesom. Osobiti bijahu konji mongolski: 
maleni i mršavi, ali zato brzi, ustrajni i naučeni na 
gladovanje. 

Batu-kan pozove Belu, neka se dobrovoljno pre- 
dade. No kralj odluči, da će braniti državu svoju. 
On pozove pod oružje čitavo plemstvo ugarsko i 
hr\^atsko- Kraljevu se pozivu ne odazvaše mnogi ve- 
likaši ugarski, kojima se Bela zamjerio odmah na 
početku vladanja svoga. Naprotiv je herceg Koloman 
doveo u pomoć brojne čete hrvatske. Sa 65.000 
V jka poleti kralj Bela na proljeće g. 1241. protiv 
i gola. Batu-kan ga dočeka na rijeci S a j o. Ovdje 
t i ugarsko-hrvatska vojska hametom potučena. Na 
b lom polju pogibe 56.000 vojnika. Kralj je sretno 
u 4o u Budim, odakle se (zajedno s obitelju svojom) 



I^o Hrvatska sa ArpađoTića. 

zakloni u Austriju. Spasio se i hrvatski herceg Ko- 
loman ; ali još iste godine umre u Čazmi od zadobi- 
venih rana. 

41. Mongoli u Hrvatskoj. Iza bitke na rijeci 
oaju osvojiše Mongoli čitavu Ugarsku na lijevoj 
strani Dunava. Ovdje ostade Batu-kan sve do zime. 
Mongolima je naime prijala ravnica ugarska, u kojoj 
se već i prije njih nastaniše neki narodi azijski (Huni, 
Avari, Magjari i Kumani). — Medjutim ode nesretni 
kralj Bela iz Austrije, gdje ga je orobio vojvoda 
Fridrik II. Ratoborni. Bela se zaputi u Hrvatsku, da 
odavle suzbija dalnje navale mongolske. Više mjeseci 
ostade kralj u Zagrebu. Odavle je molio pomoći od 
pape Grgura IX. i od njemačkoga cara Fridrika II. 
Bela dade utvrditi i neke gradove hrvatske. Iz Stol- 
noga Biograda prenese u Hrvatsku takodjer kraljevsku 
krunu i krunidbene znakove. 

Na sam Božić g. 1241. prijedju Mongoli preko 
smrznutoga Dunava. Sada bude poharana čitava za* 
padna Ugarska. Bela se prestraši Mongola, te sabranu 
vojsku svoju povede iz Zagreba u južnu Hrvatsku. 
Nadao se, da će u hrvatskim gorama lakše odoljeti 
konjaništvu mongolskom. Nato provale Mongoli u Hr- 
vatsku izmedju Save i Drave. Tu opustoše velik dio 
zemlje, a sruše mnogo gradova, medju ostalima i 
Čazmu. Propade i Zagreb s krasnom stolnom crkvom 
svojom. Jedini se održao tvrdi Kalnik. Narod je pred 
Mongolima utekao u gore, gdje mu zakloništa dadoše 
pećine i šume. Ipak je nastradalo mnogo ljudi. 

Mongoli prijedju preko Save i Kupe u južnu 
Hrvatsku. Bela nije dobio pomoći iz Italije i r'*c- 
mačke. Zato uteče u Spljet. Hrvatska je vc" ca 
po svoj prilici ostala negdje u planinama, da <. la 
zgodan čas, kad će udariti na Mongole. Batu-kan o« 
znade, da je kralj negdje u primorju, te podje u o- 



&yatslca za Arpadovlća. ijl 

tjeru za njim. Medjutim se kralj nije osjećao si- 
gurnira u Spljetu, pa ode u nedaleki Trogir. Ovaj 
se grad nalazio na otoku, radi čega bijaše lakša 
obrana njegova. 

Početkom ožujka 1242. dopriješe do Spljeta 
prve čete mongolske. Batu-kan je dočuo, da se kralj 
Bela nalazi u Klisu. Zato dade udarati na Klis. No 
hrabri branitelji odbiju sve juriše mongolske. Izgu- 
bivši mnogo ljudi, doznade Batu-kan, da se Bela na- 
lazi u Trogiru. Mongoli odmah ostave Klis i krenu 
prema Trogiru. Na tome putu primi Batu-kan vijest, 
da je u dalekoj Aziji umro džingiskan Oktaj. Batu- 
kan počne misliti na povratak u Aziju. Ipak htjede 
prije toga uhvatiti kralja Belu, jer se ne bi mogao 
osjećati vladarera Ugarske i Hrvatske, dok živi za- 
koniti kralj ovih država. Batu-kan poruči Trogira- 
nima: „Ne branite kralja i ljude tudje krvi, već pre- 

! dajte neprijatelje u moje ruke, pa ćete izbjeći osveti 
mojoj". Ali se Bela još za vremena zaklonio na mali 

i otočić, koji se od onda sve do danas zove ^Kra- 
ljevac" (Scoglio del re). To je učinio po savjetu bri- 
birskoga kneza Stjepka S u b i ć a , koji je preuzeo 

I obranu Trogira. 

Sada se Batu-kan uvjerio, da ne će tako brzo 

^ zauzeti tvrde gradove dalmatinske. Uz to se bojao, 

^ da će u krševitom primorju nestati hrane za konje 
mongolske. Zato odluči, da će se istim putem vratiti 

f u Ugarsku. Ovu zgodu upotrebe sakupljene čete hr- 
vatsice, te zaposjednu klance u Velebitu. Mongolima 

i ne preostade drugo, nego da se Podgorjem (izmedju 
V ' bita i mora) protisnu do Senja Njihov je put 
P' rno pratio kralj Bela, koji tako na ladji dopre 

[ dl '3ka Raba. No Batu-kan doznade, da se kralj 

[ B • mnogo velikaša i blaga nalazi na Rabu. Brzo 

I d ^:)tu-kan u primorskim mjestima pohvatati ladje 



iS« 



Hnrfttik« la Arpadorlć*. 



i čamce. Mongoli se nato spuste na more, da uhvate 
kralja. Namjeru im osujete stanovnici bližnjih otoka, 
gdje se sigurno nalazilo mnogo bjegunaca hrvatskih. 
Nevjeste Mongole zadesi na moru potpun poraz i 
propast. U tome se boju odlikovahu dva brata Fran- 
kopana: Fridrik i Bartol, knezovi krčki. 

Pobjeda na moru osokoli kralja Belu. On se I 
s otočanima iskrca u Podgorju, gdje se nadjul 
— valjda po njegovoj zapovjedi — takodjer hrvatskcl 
čete s Velebita. Tako dodje do velike kopnene bitkcl 
Mongoli nijesu u strmenitom primorju mogli razvitil 
konjaničku silu svoju, kako bi činili u. ravnicama.! 
Zato budu hametom potučeni. Ip5k je^ skoro nastra-l 
dao sam Bela. Smionoga kralja spasiše jedino sri4 
jemski Hrvati, koje su u tome boju vodila 3 brata | 
Kres, Kupiša i Rak. 

Poraženi se Mongoli razbjegnu na sve strane! 
Veći ih dio preko Bosne, Srbije i Bugarske iimaknJ 
u Rusiju. Jedna pak četa zabasa hrvatskim primorje 
do jelenskoga polja, gdje ju Hrvati do kraja uništei 
Od onda se to polje zove ^grobničko polje" 
Povodom posvemašnjeg poraza u Hrvatskoj pobje 
goše Mongoli ne samo iz Hrvatske, već takodjer 
Ugarske. U Hrvatskoj se uspomena na provalu moij 
golsku sačuvala sve do danas. 

42. Vladanje Bele m. (IV.) Iza odlask^ 
Mongola ostade kralj Bela još neko vrijeme u Hr 
vatskoj. Imao je pune ruke posla, da izviđa teški 
rane naroda hrvatskog. Jošte dugo i dugo vide si 
posljedice grozne provale mongolske. Pošto više nemJ 
hercega Kolomana, dobio je kralj Bela priliku, M 
pokaže, kako je dostojan prijestolja hrvatskog, 
iznova uredjuje opustošenu Hrvatsku, diže razori 
gradove i dijeli razne povlastice. Mnoga naša m]e 
imaju upravo kralju Beli zahvaliti kasniji svoj ] 



Hrrattloi za Arpadovića. IJ3 

cvat. Bela je osobito nastojao oko toga, da se i u 

sjevernoj Hrvatskoj razvije gradjanski stalež. Zato 

ovamo doziva obrtnike iz tudjine, osobito iz Nje- •! 

mačke. Ovi se stranci kao „gosti** (hospites) naroda \ 

hrvatskoga naseljuju u Gradac ili Grič (današnji ' 

gornji grad zagrebački), pa u Varaždin, Samobor i 

u druga mjesta. 

Za kraljeva se boravka u Hrvatskoj ističe ban 
D i o n i z i j e. On se požrtvovno brinuo, da pred 
Mongolima zakloni Belu i porodicu njegovu. Kralj 
ga za nagradu g. 1242. imenuje „hercegom čitave 
Slavonije". Boraveći kasnije u Ugarskoj, zove Bela 
hercega Dionizija „namjesnikom svojim" u zemljama 
hrvatskim. — Dionizije morade isprvice neprestano 
ratovati. Već g. 1243. započne republika mletačka 
vojnu na Zadar, koji se g. 1242. poklonio kralju 
Beli. Herceg Dionizije pohrli Zadru u pomoć, ali bude 
ranjen. Nato je mletački dužd Rajnerije Ženo osvojio 
Zadar, iza kako se gradjani preseliše u Nin. Mlečani 
dovedu u Zadar novo (talijansko) stanovništvo. Bela 
je Mlečanima mirom od 29. lipnja 1244. prepustio 
„Zadar s pripacima". To morade učiniti, jer je isto- 
dobno u Hrvatskoj bjesnio gradjanski rat. Povod 
ovomu ratu dade pravda izmedju Spljeta i Trogira. 
Spljetu su pomagali bosanski ban Matej Ninoslav, 
humski knez Andrija, Poljičani s Kačićima i neki 
drugi velikaši. Svi ovi bijahu ujedno i protivnici 
kralja Bele. Naprotiv su uz Trogir pristali oni 
knezovi (Stjepko Subić, Nelipić od plemena Svačić, 
Krbavski od plemena Gusić, pa moćni Frankopani i 
t' ;i), koji bijahu privrženici kraljevi. Ove podupre 
1 cg Dionizije, te su gradjani spljetski bili prisiljeni, 
< 9. srpnja 1244. sklope mir uz teške pogodbe. 
1 iobno je kralj Bela dovršio vojnu u Bosni, gdje 
I *^e ban Ninoslav opet pokorio. 



t J4 Hnratikm za ArpftđoTlca. 



1 



Bela je imao dva sina: Stjepana i Belu. Pet- 
ogodišnjega Stjepana dade 20. kolovoza 1245. " 
Stolnom Biogradu kruniti za kralja hrvatskoga. Pod- 
jedno ga kao prijestolonasljednika imenuje herce- 
gom hrvatskim. Banom pak hrvatskim postade god. 
1246. kraljev zet Rastislav, porijeklom knežević 
ruski. No već slijedeće godine imenuje kralj Rasti- 
slava banom novo osnovane banovinfe Mačve, koja 
se prostirala u današnjoj sjevero-zapadnoj Srbiji. 
Pošto malodobni herceg nije mogao u Hrvatskoj 
sam vladati, imenuje Bela godine 1248. dotadanjega 
palatina Stjepana banom hrvatskim. Stjepan je 
kao „ban čitave Slavonije" vladao punih 12 godina. 
On je godine 1251. osnovao grad Jablanac, a Kri- 
ževce proglasi godine 1252. kraljevskim slobodnim 
gradom. 

Bana Stjepana zamjenjivaše u Hrvatskoj i Dal- 
maciji t. ZV. „primorski ban". Takvim se god., 
1253. spominje neki Stjepan, a g. 1259. knez Butko. 
Primorski je ban imao osobitu zadaću, da bdije nad 
ratobornim gradovima i knezovima. I doista se u 
primorju napokon uspostavio mir. Za ovo se u osta* 
lom brinuo i sam kralj. Bela naime dodje g. 1 25 1, 
osobno u Hrvatsku s velikom pratnjom. Kralj po- 
sjeti mnoge primorske gradove, dapače i Spljet. Mi- 
lost kraljevu osjetiše neki vjerni knezovi, naročito 
ban Stjepan, pa Subići i Frankopani. Potonjima je 
republika mletačka još g. 1243. otela otok Krk radi 
njihove privrženosti prema kralju hrvatskom. 

Kralju Beli dobro dodjoše smutnje, koje su u 
Bosni nastale iza smrti (g. 1250.) moćnoga br~a 
Mateja Ninoslava. Odsada je Bela u Bosni po v ji 
namještao banove. Jednako se vazalom njegovim j. 
1254.) smatrao Radoslav, „župan" (a ne više „kn^ ') 
humske zemlje. 



Hnrattka za Arptdorlća. 15 j 

Bela je poput ostalih kraljeva nastojao, da ra- 
širi državu svoju. On udari g. 1246. na vojvodu Fri- 
drlka II. Ratobornoga, koji je vladao u Austriji i u 
Štajerskoj. U bici na rijeci Litavi pogibe Fridrik od 
ruke kneza Bartola Frankopana. Pošto je Fridrik bio 
posljednji muški potomak kuće Babenberg, nastade 
ja^tna za baštinom njegovom. Češki kraljević Otokar 
ugrabi Austriju i dio sjeverne Štajerske. Ostatak 
Štajerske zapade kralja Belu. Hrvatski se herceg 
Stjepan preseli god. 1254. u štajerski Gradac, da 
upravlja novo stečenom zemljom. S njime ode i nje- 
gov savjetnik ban Stjepan, koji se odsada zove ta- 
kodjer „kapetan Štajerske". No radi Štajerske dodje 
god. 1258. do rata izmedju Bele i Otokara (sada 
već kralja češkoga). Rat se svrši 13. srpnja 1260. 

I bitkom kod Kressenbrunna, gdje je Otokar sjajno 
pobijedio. Herceg Stjepan bijaše teško ranjen, a 
kralj Bela se morade Štajerske posvema odreći. 

Bela je neposredno iza toga mira učinio znatne 

I promjene u Hrvatskoj. Prvorodjencu svomu oduzme 
čast hercega, te ga imenuje vojvodom crdeljskim i 

^ kumanskim. Hercegom pak hrvatskim postade kraljev 
roladji sin B e 1 a. Pošto je Bela bio još dječak, pre- 

i Qze upravu u Hrvatskoj njegova majka : kraljica Ma- 
rija, porijeklom carevna grčka. Za nju se kaže, da 

) nije trpjela starijega sina svoga. Kraljici je pomagao 

1 novi ban Roland, dotadanji palatin ugarski. Već g. 

i '261. dodje kraljica u Hrvatsku, da „uredi i obnovi 

[ stanje u hercegovini svoga sina: hercega Bele". Novi 
se herceg nastanio u Kninu. Ovdje je kraljica god. 
» ' . sabrala duhovnu i svjetovnu gospodu na sabor, 
<1 i njima raspravlja o poslovima kraljevstva hr- 
V ^ga. — Herceg Bela se g. 1264. oženio s Oto- 
k jm nećakinjom Kunigundom. Ipak ostade sve 
d ^ 1267. pod skrbništvom svoje majke i bana 



-.,_ 



15^ Hrrtttkft ta Arpadoyl6a. 



Rolanda. Istom od g. 1268. vlada u Hrvatskoj posve 
samostalno. Imao je poseban svoj dvor, a kninski mu 
je biskup Vladislav bfo državnim kancelarom« Sam 
kralj Bela poštuje osebujno pravo sina svoga. Zato 
u poveljama (za Hrvatsku) ističe, da povlastice daje 
„privolom hercega Bele". Mladomu je hercegu po- 
magao novi ban Henrik Gising, koji je takodjer 
prije toga obnašao čast palatina ugarskog. 

Zadnjih je godina kralju Beli mnogo jada zadao 
njegov stariji sin Stjepan. Njemu nije bilo pravo, 
što je izgubio samostalnost, kad mu otac oduže čast 
hercega hrvatskog. No uzalud sjeća oca svoga, da 
„po djedovskom zakonu prvorodjencu pripada vla- 
danje u Hrvatskoj". Već na proljeće g. 1262. bukne 
izmedju oca i sina rat, koji je potrajao sve do god. 
12 7. Stjepan se doduše više puta mirio s kraljem; 
ali pravoga sporazuma nije više bilo medju njima. 
Veli se, da je kralj namjeravao mladjega sina Belu 
učiniti i nasljednikom svojim na prijestolju. No her- 
ceg Bela umre (g. 1269.) prije smrti oca svoga. 

43. Stapan VI. i Ladialav Komanao. Čim 

je kralj Bela (2. svibnja 1270.) umro, ode njegov sin 
Stjepan u Stolni Biograd, gdje se dade krunid 
za kralja ugarskoga. Krunila se i njegova žena 
Elizabeta, koja bijaše kći kumanskoga vojvode Ku- 
tena. Od straha pred novim kraljem pobjegnu iz 
Ugarske mnogi velikaši, koji su podupirali oca nje- 
gova. K svomu zetu Otokaru, kralju češkomu, uteče 
i Stjepanova sestra Ana, udovica bana Rastislava. 
Za njom podje i njezin sin Bela. Ana je sa sobom 
ponijela takodjer krunske dragocjenosti. 

Otokar ne htjede izručiti bjegunce ni vr^ ti 
ugrabljeno blago. Uz to je i drukčije radio pi ti 
kralju Stjepanu. U Mlecima je naime živio 35-godi^ fi 
Stjepan pP o s m r t n i", koji je tvrdio, da mu prip^ a 



Hnratska za Arpađovića. 157 

prijestolje ugarsko-hrvatsko. Ovaj Stjepan bijaše sin 
Bcatrice, treće žene kralja Andrije, ali se rodio iza 
smrti oćeve. Stjepan se oženio s mletačkom patricij- 
kom Tomasinom Morosini. Zato ga je u nastojanju 
njegovu pomagala republika mletačka. Čini se, da je 
Stjepan Posmrtni stupio takodjer u savez sa češkim 
kraljem Otokarom. Sve ovo i još neki drugi razlozi 
dovedu napokon kralja Stjepana VI. u rat s Oto- 
karom. Ratovalo se g. 1270. i 1271. u sjeverozapad- 
noj Ugarskoj. Mjeseca srpnja 1271. dodje do mira. 
Stjepan se odreče zahtjeva, da mu Otokar vrati bje- 
gunce i krunske dragocjenosti. Otokar pak obeća, da 
ne će pomagati Stjepana Posmrtnoga4 Ovaj umre 
još iste godine, ostavivši sina Andriju „Mlečanina", 
koga u oporuci označi nasljednikom baštine svoje. 

Stjepan VI. je i kao kralj zadržao naslov : „her- 
ceg čitave Slavonije". On se puno brinuo za hrvatske 
zemlje, da osujeti namjeru svoga suparnika Stjepana 
Posmrtnoga, koji se takodjer nazivao „hercegom či- 
tave Slavonije". Kralja Stjepana nalazimo u Hrvat- 
skoj g. 1271. i 1272. Inače ga je tu zamjenjivao ban 
Joakira Pektar, sin bivšega (g. 1248. — 1260.) bana 
Stjepana. Joakim bijaše ljubimac kraljice Elizabete. 
Njegovn je rodu u Hrvatskoj pripadala čitava župa 
Gacka. Kad se kralj nalazio u Srbiji, ugrabi mu ban 
starijega sina Ladislava, koga odvede u grad Ko- 
privnicu. Kralj se htjede banu osvetiti, ali ga u to 
(god. 1272.) stiže nagla smrt. 

Prijestolje pripade Stjepanovu sinu L a d i s 1 a v u 
IIL (rv.), koji je po majci svojoj (rodjenoj Kumanki) 
d o pridjev „Kumanac". Ladislavu bijaše jedva 
I godina. Zato je vladu preuzela njegova majka 
E ibeta. Uz nju je vladao svemoćni Joakim Pektar. 
C n toga je na vladanje utjecao napuljski kralj 
£ ''^ L Anžuvinskl. Maloga je naime Ladislava još 



158 HnraUka za Arpađovića. 

otac njegov oženio s Izabelom, kćerkom Karla An- 
žu vinskog. Uz to se i Marija, sestra Ladislavova, 
udala za Karla Šepavoga, kraljevića napuljskog. 

Usprkos tolikih skrbnika ustade (g. 1273.) proti 
Ladislavu češki kralj O t o k a r. On pošalje u Ugarsku 
svoga šurjaka Belu, sina nekadanjeg bana Rastt- 
slava. Bela htjede — kao unuk kralja Bele III. (IV.) 
— ugrabiti krunu malomu Ladislavu. Kad ga je radi 
toga ban Hcnrik Gising (na otoku sv. Margarete kod 
Pešte) sasjekao na komade, provali češki kralj u 
Ugarsku i osvoji dio zemlje. Radi toga će se Ugarska 
i nadalje nalaziti na strani neprijatelja Otokarovih. 

Pošto je Ladislav imao mladjega brata A n- 
driju, dobi ovaj (kao prijestolonasljednik) naslov: 
„herceg čitave Slavonije". Naravno da malodobni An- 
drija nije vladao u Hrvatskoj. Tu se g, 1272. spominje 
hercegov zamjenik Mati ja, „ban čitave Slavonije", 
t. j. svih zemalja hrvatskih. Matija sazove 20. travnja 
1273, „općeniti sabor čitave kraljevine Slavonije". 
Na tom se saboru raspravljalo o sudovanju, o pore- 
zima i raznim podavanjima, o nasljedstvu plemićkih 
posjeda i o vojničkoj dužnosti, dakle o svima držav- 
nim poslovima. 

Vladanje slaboga kralja Ladislava bijaše za 
Hrvatsku veoma nesretno. Naskoro se naime pojavio 
vehk razdor. Jedna je stranka radila na zator druge, 
te se vodio rat svih proti svima. Najprije su pune 
3 godine (1274. — 1277.) gradovi Spljet i Šibenik ra- 
tovali s Omišem i Trogirom. U tome je ratu sudje- 
lovao takodjer „primorski ban" Pavao Subić. — Još 
se taj rat nije svršio, kad li moćni velikaši Gisingo 1 
i Babonići g. 1276. ustadoše proti silniku Joaki i 
Pektaru. Pomoću pakračkoga kneza Petra održi J< 
kim prevlast u sjevernoj Hrvatskoj ; ali već g. 12 
pade u boju od ruke kneza Stjepana Babonića, Sa 



Hrratska za Arpadovića. 159 

se Da Babonlće dignu braća (Nikola, Stjepan i Pavao) 
ubijenog Joakima. Mnogo se krvarilo i palilo. Mladoga 
hercega Andriju zapade zadaća, da protivnike izmiri ; 
no on umre (god. 1278.) prije, nego li je to izvršio. 
Hercegovu je zadaću preuzeo vrijedni zagrebački bi- 
skup Timotija. Njemu podje za rukom, te je 16. stu- 
denoga 1278. braću Joakimovu izmirio sa knezovima 
(Stjepan, Radoslav, Nikola i Vuk) od roda Babonićeva. 

Za toga se rata njemački car Rudolf Haps- 
burški spremao proti češkomu kralju Otokaru. 
Rudolf sklopi (13. srpnja 1277.) savez s Ladislavom, da 
zajedno zatru Otokara. Da savez bude trajniji, obeća 
Rudolf svoju kćer Klemenciju hrvatskomu hercegu 
Andriji. Herceg doduše umre neposredno prije vjen- 
čanja; ali je zato ipak njegov brat Ladistav caru 
Rudolfu poslao pomoćnu vojsku. Otokara zadesi (26. 
kolovoza 1278.) kod Diirnkruta (na Moravskom polju) 
potpun poraz i smrt. 

Malo iza toga nastade opet u Hrvatskoj gra- 
djanski rat. Gisingovci (poimence : ban Nikola, biskup 
Petar i župan Ivan) ustanu proti Babonićima. Gisin- 
g:ovci bijahu porijeklom iz zapadne Ugarske ; ali su 
inali velika imanja takodjer u Hrvatskoj. Babonićima 
se pridruže moćni Frankopani. Opet su jedni Hrvati 
drugima palili sela, pustošili polja i odvodili stoku. 
Kad je već narod zdvajao, pomire se (u gradu Ozlju 
30. listopada 1270.) zavadjcna gospoda hrvatska. 

Moćni se velikaši otimahu i za državne časti u 
Hrvatskoj. Zato nam se u ovo doba spominju brojni 
banovi, koji redovito nijesu bili općenito priznavani. 
I "je i kraljeva majka Elizabeta, — vlasnica žu- 
p .jO virovitičke, vukovske i požeške, — nosila na- 
s „herceginja čitave Slavonije". Elizabeta se za- 
V la sa zagrebačkim biskupom Timotijom, komu su 
ž * virovitički (g. 1280.) uskratili desetinu. Biskup 



i6o Hrvatska za Arpađorića. 

se nato posluži crkvenim interdiktom i prokletstvom. 
No sad se na njega diže čitava stranka. Imanja bi- 
skupova budu upravo uništena; najgore prodje Vaška 
kod Drave. Vojna na biskupa Timotiju potraja 4 
godine. Najviše su bjesnili knezovi Gisingovci. Za tih 
je borba osiromašio narpd u inače bogatoj sjevernoj 
Hrvatskoj. Posredovanjem u to već dorasloga kralja 
dodje napokon (god. 1284.) do mira. 

Medjutim se u Mlecima do muževne snage raz- 
vio Andrija, sin Stjepana Posmrtnog. Preuzevši 
od oca svoga naslov ^herceg čitave Slavo ni je**, htjede 
sada Andrija preuzeti i baštinu svoju. Njegov mu 
ujak Albertin Morosini (6. lipnja 1286.) nadje zgodnu 
zaručnicu : Klaru, kćer grofa Alberta od Gorice. 
Andrija se nadao, da će pomoću grofa goričkoga i 
republike mletačke postići prijestolje ugarsko-hrvatsko. 
Isprvice nadje Andrija priličan broj privrženika, medju 
kojima se ističu Gisingovci. No već g. 1287. bude 
prinudjen, da bježi u Austriju. Ondje ostade sve do 
g. 1290., kad ga iznenadi smrt kralja Ladislava. Pu- 
stolovni je naime Ladislav ljubakao s lijepim, ali 
razuzdanim Kumankama, Svijet se upravo zgražao 
radi nećudoredna života kraljeva. Ladislav je svoju 
ženu Izabelu zatvorio u samostan, pa onda prigrlio 
divlje običaje kumanske. Lutajući okolo s Kumanima, 
pobudi u njih Ijubomornost. Tri Kumana provale 
10. srpnja 1290. u šator kraljev, te umore ob jesnoga 
kralja Ladislava. 

44. Andrija n. (III.) Mledaniii. Kraij Ladislav 
Kumanac nije imao djece. Sada se dakle Andrija 
Mlećanin mogao smatrati jedinim muškim potom- 
kom dinastije arpadovske. Kao takav podje on bez 
oklijevanja u Stolni Biograd, gdje se već 28. srpnja 
1290. okruni za kralja ugarsko-hrvatskog. Protiv An- 
drije ustade Marija, rodjena sestra Ladislava Kumanca, 



Hnratska za Arpađovića. i6i 

a supruga napuljskoga kralja Karla II. Šepavoga iz 
porodice anžuvinske. Marija namijeni ugarsko-hrvatsko 
prijestolje svomu sinu Karlu Martelu. Uz na- 
puljski dvor pristade i papa Nikola IV., koji je 
Ugarsku smatrao lenom rimske stolice. Papa dade 
Karla Martela 8. rujna 1290. po svomu legatu okru- 
niti za kralja ugarsko-hrvatskog. 

Da sebi osigura prijestolje, darivao je Andrija 
velikaše. Na državnom pak saboru u Stolnom Bio- 
gradu (mjeseca veljače 1291.) podijeli on ugarskim 
staležima velike povlastice. Staleži mu pomognu, da 
je ljeti god. 1291. mogao svladati Albrehta Austrij- 
skoga, koji je takodjer težio za krunom ugarskom. 
Na jesen god. 1291. dopremi Andrija iz Mletaka u 
Ugarsku svoju majku i ujaka svoga, da mu budu pri 
ruci savjetom svojim. 

Nije medjutim gubio vrijeme ni Andrijin supar- 
nik : Karlo Martelo. On je za sebe u Hrvatskoj imao 
bribirske knezove od plemena S u b i ć. Još od god. 
1278. vlada u hrvatskom primorju ban Pavao Subić, 
rodjak dvora napuljskog. Pavao ima dva brata: 
Gjuru i Mladina, koji su knezovi (ili potestati) u 
Spljetu, Šibeniku, Trogiru, Omišu, Klisu, Ninu i Skra- 
dinu ; oni dakle zapovijedaju u svima primorskim 
gradovima (osim mletačkog Zadra). Karlo Martelo se 
brine, da ugodi moćnim Subićima. Njihovi gradovi 
dobivaju koncem g. 1291. potrebno žito iz kraljev- 
stva napuljskog. Subići doista počnu ozbiljno raditi 
za Anžuvince. O radu svome izvješćuju braća Gjuro 

V 

i Mladin Subić u Napulj. Odanle ih nato (g. 1292.) 
ECarlo Martelo nuka, neka zajedno s Pavlom Subićem 
nastoje „muževno odoljeti svima pokusima nametnika 
(Andrije) kraljevstva ugarskog". Subićima je u tome 
radu pomagao zagrebački biskup Ivan, koji bijaše 
:>drješit protivnik Andrije Mlečanina. Uz Karla Martela 

II 




1 62 Hnratska za Arpađorića. 

pristadoše i prevrtljivi Gisingovci (Nikola, Ivan i 
Henrik), premda ih je kralj Andrija obasuo visokim 
državnim častima. 

Andrija se nadao, da će Hrvate predobiti za 
sebe, ako se osobno zaputi med ju njih. Zato oa 13. 
srpnja 1292. dodje u Zagreb, odakle je pred njim 
otišao biskup Ivan. Boraveći u Hrvatskoj, imenuje 
Andrija svoju majku (Tomasinu Morosini) „hercegi- 
njom čitave Slavonije". No kad se kralj vraćao u 
Ugarsku, stiže ga velika sramota. Kod Sopja (blizo 
Vaške) na Dravi uhvati Andriju njegov neprijatelj 
Ivan Gising. Kraljevi pristaše ponude Gisingovcu u 
zamjenu vlastite sinove svoje, pa time oslobode An- 
driju iz ropstva. Ali ovolika slabost Andrijina ohrabri 
pristaše Karla Martela. Uz ovoga pristanu i Babonići 
i Frankopanl. Valjda je Karlo Martelo i njima pođi* 
jelio kakova imanja ili povlastice, kad je toli darežljiv 
bio prema Subićima. Ovi su naime poveljom od 19, 
kolovoza 1292. „za sve vjekove** dobili velik dio Hr- 
vatske (izmedju Livna i Modruša) „sa svima velika- 
šima, vazalima, varošima, tvrdjama i selima, kao što 
i s otocima uz primorje**. 

Kad se u srednjem vijeku za prijestolje bore 
dva ili vise kandidata, onda obično osile velikaši. 
Svaki naime kandidat nastoji, da steče naklonost 
moćnih velikaša, ne bi li sebi njihovom pomoću osi« 
gurao krunu. Velikaši pak teže jedino za tim, da iz 
ove borbe za prijestolje izadju jači imetkom ili vlašću. 
Tako bijaše sada i u Hrvatskoj. Slavonski ban Ra* 
doslav Babonić ostavi Karla Martela i priznade An* 
driju Mlečanina. Ovaj mu nato (11. srpnja 129?^ a. 
nagradu daje grad Želin u Turopolju. Istodol i 

S u b i ć i kušaju, ne bi li od kralja Andrije dc 11 
više, nego li im dati može Karlo Martelo. Su il 
mole, neka im kralj „primorsku banovinu** za^*^-^ o 



HiTEtskrn za Arpađovića. 163 

qSa svima pravima, koristima i dohocima banskim^ 
dade kao pravo vlasništvo njihovo i potomaka 
njihovih. Ako im to Andrija dade, tad se Subići ob- 
vezuju, da će ga sa 500 vojnika pomagati u borbi 
s vanjskim i domaćim protivnicima njegovim. Andrija 
zbilja (g. 1293.) pristane na tu ponudu. Ali zato Su- 
bići i nadalje stoje u svezi s anžuvinskim dvorom u 
Napulju. Tako se god. 1294. radi o tomu, da braća 
Subići dodju osobno u Napulj na dogovor. Napuljski 
pako kralj Karlo II. pristaje (17. lipnja 1295.), da 
njegov sin Karlo Martelo podijeli Pavlu Subiću „za 
čitav život bansku vladt u hrvatskim i dalmatinskim 
stranama onako, kako je (Pavao) tu baniju držao i 
sada drži«. 

Ljeti god. 1295. umre od kuge napuljski kra- 
ljević Karlo Robcrto. Za sobom je ostavio 3 
nqaka sina, kojih se kralj Andrija nije trebao bo- 
jati. Malo iza toga (21. listopada 1 295.) umre i za- 
grebački biskup Ivan, pristaša anžuvinski. Novi biskup 
Mihajlo bijaše odlučan privrženik kralja Andrije. Kad 
se nato Andrija (početkom g. 1296.) oženio s Agne- 
zora, kćerkom austrijskoga vojvode Albrehta, steče 
u njemu dragocjena saveznika. Sve ovo bijaše razlogom, 
da je sada Andrija sebi konačno osigurao prijestolje. 

U Hrvatskoj vlada još g. 1296. kraljeva majka 
Tomasina. Slijedeće g. 1297. povjeri zahvalni kralj 
ovu službu ujaku svomu. Kao „herceg čitave Slavo- 
nije i župan Požegfe** nastani se Albertin Moro- 
»ini u Požegi, a kancelarom svojim imenuje zagre- 
bačkoga biskupa Mihajla. Andrija bijaše zadovoljan 
vi 3m ujaka svoga. Zato mu i. kolovoza 1299. 
,a sve vjekove" podijeli čast hercega, za koju veli, 
di 'c „prva čast u kraljevskoj porodici". Jednako 
m '''\je županiju požešku, koja da „po pravu pri- 
P< kralju ili kraljici". 



164 Hrrttska za ArpađoriĆA. 

Uza sve to nijesu Anžuvinci izg^ubili nadu» da 
će steći prijestolje ugarsko-hrvatsko. Napuljski je 
naime dvor umio za sebe predobiti takodjer novoga 
papu : B o n i f a c i j a VIII. Poput Nikole IV. uze 
Bonifacije tvrditi, da je Ugarska leno rimske 
stolice. Pošto je to leno smrću Ladislava Kuraanca 
ostalo bez vladara, pripada papi pravo, da imenuje 
novoga kralja. Nato proglasi Bonifacije (24. siječnja 
1297.) kraljem ugarsko-hrvatskim Karla Roberta, 
najstarijega od sinova Karla Martela. 

Papa je nastojao, da ojača stranku anžuvinsku 
u Ugarskoj i Hrvatskoj. Nadbiskupom spljetskim 
učini (g. 1297.) Petra, dvorskoga kapelana napuljske 
kraljice Marije. U Šibeniku osnuje (g. 1298.) novu bi^ 
skupiju, čime ispuni davnu želju toga grada. I novi 
je nadbiskup ostrogonski — Grgur Bododa — 
pristajao uz Anžuvince. Sada uvidješe knezovi Subići, 
da je kucnuo zgodan čas. Oni poduzmu potrebite 
priprave, da u Hrvatsku dovedu novoga kralja. Poj 
četkom g. 1300. ode Gjuro Subić u Napulj. Ka- 
snije dodju onamo takodjer neki drugi pristaše an« 
žuvinski ; medju ovima se isticao Dujam Frankopan, 
knez Vinodola, Modruša, Krka i Gacke. Medjutim 
su opet na stranu anžuvinsku prešli knezovi Babonlći 
(Stjepan, Ivan, Radoslav i Oto). Napuljski im kralj 
iz zahvalnosti (18. svibnja 1300.) potvrdjuje ogromna. 
imanja njihova, koja se steru „od Njemačke (t. j. od 'i 
Kranjske) sve do Bosne (t. j. do rijeke Vrbasa), pa ] 
od rijeke Save do gore Gvozda (t. j. do Velike • 
Kapele)^ " 

Istom 28. srpnja 1300. ostavi Karlo Robe»^o ] 
očevinu svoju, te se u Barletti ukrca na ladju. 1 >• J 
četkom kolovoza doplovi u Spljet s velikom pratnje q^,j 
a s malom vojskom (150 konjanika). U Spljetu r^l 
pozdrave hrvatski knezovi, osobito ban Pavao Š"' 6» ^ 



Rrrtlikt 2« Arpađorlćft. i6s 

Karlo Roberto ostade u Spljetu gotovo 2 mjeseca. 
Iza toga ode on u goste Subićima. — Dok je Karlo 
boravio kod knezova hrvatskih, spremao se kralj 
Andrija, da protivniku svomu zakrći đalnji put. Sada 
bi u Hrvatskoj sigurno došlo do krvavoga rata, da 
Andrija nije 14. siječnja 1301. nenadano umro. 
S Andrijom II. Mlečaninom izumre muška loza dina- 
stije arpadovske, koja je Hrvatskom vladala upravo 
2 stoljeća (g. 1 102.— 1 301.) 



IlVOri. Ivan pl. Kukuljeyić: »Codex diplomaticus regni 
Croaliae, Dalmatiae et Slavoaiaec, dio II. (Zagreb 1875.) — Ivan 
Tktlćić: »Monameata historica liberae rcgiae civitatis Zagrabiae, 
metropolis regni Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae, tomas I. (Za- 
grabiae 1889.) — I. Kuknljević: »Regesta docameotoram regni 
Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae saeculi XIII.« (Pretiskano iz > Sta- 
rina« jugoslavenske akademije. Zagreb 1896.) — I. Tkalčić: 
»Monamenta historica episcopatos Zagrabiensis (saecalo XII. et 
XIII.)« Knjiga I. (Zagreb 1873.) — Gustav Wenzel; »Codex 
diplomaticas Arpadianus continnatus« (Dvanaest svezaka i registar. 
Bodapest 1860. — 1874.) — Georgius Fej^r: »Codex diplomaticas 
regni Hongarlae ecclesiastictis et civilis.« Tomua I. — VII. (Badae 
1S44. i d.) — Sime Ljabić: »Listine o odnošajih izmedja juž- 
Bogi Slavenstva i mletačke republike.« Dio I. (Zagreb 1868.) — 
Gjoro dr. Šarmin: »Hrvatski spomenici«. Dio I. (i 100.— 1499.) 
(Zagreb 1898.) — Thomae archidiaconi: »Historta Saloni- 
taiia«. (Oigessit dr. Fr. RaČki. Zagrabiae 1894.) — Andreae Dan- 
điili: »Chronicon Venetnm«. (Muratori : »Scriptores rerum Itali- 
carom«, tom. Xn.) — Micha Madius de Barbazanis : »Historia 
de gestis Romanornm imperatorum et summornm pontificnm. Pars 
Kconđae partis đe anno Domini 1290.« (Tiskao prof. Brnnelli u 
izvješću zadarske gimnazije g. 1878.) — L. St. Endlicber: 
»Rerum Hnngaricarum monumenta Arpadiana«. (Sangalli 1848.) — 
Aog. Theiner: »Vetera monumenta Slavorum meridionalium, 
fflt]' un partem nondum edita, ex tabulariis Vaticanis deprompta 
et I ^eeU«. Tomns I. (Romae 1863.) — Fr. dr. Rački: »Notae 
Joti is Lucii«. (»Starine« jugoslavenske akademije, knjiga 13.) — 
^t' iklošić: »Monumenta Serbica, spectantia bistoriam Serbiae, 
Boi i, Ragusii«. (Viennae 1858.) — A. Theiner: »Vetera monu- 
'aei ^i-torica, Hungariam sacram illustrantia«, tom. I. (Romae 1859.) 



t66 Rnrttikt ea Arptdorfća. 

— I. pl. KnknljeTić: »Jnra regni Croatiae, Dalmfttiae et Slaro- 
nUe«. Pars I. (Zagrabiae 1862.) — Dan. Far lati: »Uljricum aa- 
crnmc, tom. III.— V. (Venetiis 1751. i d.) — I. dr. pl. B o j n i č i ć: 
»Listine Xn. vieica u zemalj. arkivac. (»Vjestnik zem. arkiva« g. I.) 

— Luka dr. Jelić: »Zadarski bilježnički arktr«. (»Vjestnik zem. 
arkiva ^d. I. — III.) — Vjek. K 1 a i ć : »O neupotrebljenom dosad 
priloga za hrvatsko povjest na početku KII. stoljeća«. (»Vjestnik 
zem. arkiva« god. III.) — I. dr. pl. Bojničić: »Škrinja privile- 
gija kraljevine«. (»Vjestnik zem. arkiva« godina I.) — Joannes 
Luci os: »De regno Dalmatiae et Croatiae libri VI.« (Francofnrti 
1659.) — Natko Nodilo: »Annales Ragusini anonjmi item Nic. 
Ragnina«. (Zagrabiae 1883.) — SimondeKeza: »Gesta Ho- 
nornm et Hangaroram«. (Florianns : »Historiae Hungaricae fontes 
domestici«. Volumen II. Budapesiinl 1885.) — Giovani Lacio: 
»Memorie istoriche di Tragurio ora detto Trau«. (Venetia 1674.) — 
Natko Nodilo: »Chronica Ragusina Junii Restii«. (Zagrabiae 
1893.) — Chronicon pictomVindobonense. rFlorianos: 
»Historiae Hungaricae fontes domestici«. Vol. III. Badapeatlni 
1885.) — Joannes Cinnamus: »Epitome historiarum«. (»Cor« 
pus scriptorum historiae Byzantinae«. Bonnae 1836.) — Magistri 
Rogerii: »Carmen miserabile«. (J. G. Schwandtner: »Scriptores 
rerum Hungaricarum«. Tomus I. Tjrraaviae 1765.) — Nicetas 
Choniates: »Historia«. (»Corpus scriptorum historiae Bjrzan- 
tinae«. Bonnae 1836.) — Martinus Kovachich: »Vestigia Comi- 
tiorum«. — M. Kovachich: »Supplementum ad vestigia comi- 
tiorum apud Ungaros«. Tomus I. (Budae 1798.) — Eusebius Fer* 
me n džin: »Acta Bosnae potissimum ecclesiastica«. (Zagrabiae 
1893.) — M. dr. Wertner : „Prinosi k poznavanju hrvatskih banova 
od godine 1105. do godine 1225." (Vjestnik zem. arkiva'*, god. IIL) 

— L. Thall6czyet S. Barabas: „Codex diplomaticas co- 
mitum de Blagay. (Budapest 1897.) — S. Ljubić: „Libellat 
Policorion, qui Tipicus vocatur". („Starine", knjiga 23.) — St. 
K a t o n a : „Historia critica regum Hungariae, stirpis Arpadianae'*. 
Tomus in.— VIL (Pestini 1780. i d.) — Mak u 5 ev-S u f f I a j : 
„Isprave za odnoSaj Dubrovnika prema Veneciji". („Starine", knjiga 
30.) — F. dr. R a č k i : „Izvadci iz kr. osrednjega arkiva o Napolju 
za jugoslavensku povicst". („Arkiv za jugosl. poviest", knjiga V^^ ) 

— Ćiro dr. Truhelka: „Natpis Kulina bana". („Glasnik r u 
muzeja u Bosni i Hercegovini" od g. 1898.) — S. Ljubić: „ a 
popisa listina glasovitoga manastira sv. KrSevana u Zadru". (,, i^ 
rine", knj. 19.) — Fr. dr. Rački: „Najstarija hrvatska cirili< tt 
pisana listina". („Starine", knj. 13.) — M. dr. W e r t n e r : „IH- tr 



HnraUka za Arpađovića. 167 

der Kdnige Stephan V^ Lađislaui IV. nođ ibrer WardentrSger**. 
(„Vjestnik arkiva", god. IV.) — Georgius P r a y : „Historia regom 
Hangariae cam notitiis praeviis'*. Tomaa I. (Buđae 1801.) — F. dr. 
2§iiić: „Itinerari vladaoca hrvatskih i ugarsko-hrvatskih od najita- 
rijih vremena do Bele IV." (Vjestnik arkiva*', god. V.) 

Literatura. Vjekoslav Klaić: „Povjest Hrvata". Svezak I. 
(Zagreb 1899). — Tadija Srni či kl as: „Poviest Hrvatska". Dio 
L (Zagreb 1882.) — Vjek. Rlaić: „Krčki knezovi Frankapan!". 
Kfljiga I. (Zagreb 1901.) — Iv. pl. K n k n 1 j e y i ć : „Borba Hrvata 
t Mongoli i Tatari". (U Zagrebu 1863.) — Ivan Tkalčić: „Borba 
naroda hrvatskoga za anŽovinska kaćn proti ugarskomn kralja Arpa- 
doveo Andriji III." („Rad", knjiga 34 ) — Šandor dr. S z e n t- 
gjorgji: ,,Borba Anžuvinaca za prijestolje ugarsko-hrvatsko do 
prve krunidbe Karla Roberta". (U Zagrebu 1893.) — Vjek. Klaić: 
»Bribirski knezovi od plemena Šubić do g. 1347." (Zagreb 1897.) 
~ Konstantin G r o t : „Iz istoriji Ugrii i Slavjanstva v XII. vjekje." 
(Varžava 1889.) — Vj. Klaić: „Ban Belns". (Vjestnik zemaljskog 
arkiva" god. I.) — Vj. Klaić: „Bani prije i poslije Belosa do g. 
1225". („Vjestnik zem. arkiva" god. I.) — F. dr. Š i ž i ć : „O buni 
Hrvatskoj god. 1242." (Nastavni vjesnik", god. X.) — Fr. dr. 
M i I o b a r : „Ban Knlin i njegovo doba". (»»Glasnik zemaljskog 
aazeja za Bosna i Hercegovina", svezak 15.) — A. dr. Huber: 
,«Die Kimpfe des K5nigs Emerich mit seinem Bruder Andreas". (U 
65. sveska ,,Archiv fUr dsterreichische Geschichte". Wien 1884.) — 
Vj. Klaić: .,0 hercegu Andriji". („Rad, knjiga 136.) — Fr. dr. 
Šiiić: „Zadar i Venecija od god. 1159. do 1247." („Rad", knjiga 
142.) — Dane dr. G r a b e r : „Bertold Meranski, ban hrvatski i 
aadbuknp kaločki *. („Vjestnik arkiva", god. V.) — Vjek. Klaić: 
„Hrvauka plemena od Xn. do XVI. stoljeća". („Rad", knjiga 130.) 
" Grassmann-Strakosch: „Der Einfall der Mongolen in 
Mittelearopa in den Jahren 1241. und 1242." (Innsbruck 1893.) — 
F. dr. Šilić: „Miha Madijev de Barbazanis". („Rad", knj. 153.) 
— Josip dr. M o d e s t i n : „Damjan Juda, knez dubrovački". („Vie- 
nac" god. 1891.) — Iv. pl. Kukuljerić: „Zrin grad i njegovi 
gospodari". (Zagreb 1883.) — F. dr. Šišić: „O Bartolu knezu mo- 
drnikoma. Prilog genealogiji krčkih knezova". („Vjestnik zemalj. 
ar* • i", god. I.) — Ivan pl. K u k u 1 j e v i ć : „Priorat vranski sa 
▼ii ' templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj". („Rad", knjiga 
71 - Vj. Klaić: „Bizantinsko vladanje u Hrvatskoj za cara 
Ei uela Komneoa". (Izvješće zagrebačke gimnazije od godine 
iS ) — Josip M o d e s t i : „Kritička iztraživanja i pokušaj prag- 
mi — aaja a područja poviesti dubrovačke 1205. — 133''" (Zagreb 



1 68 Hnrfttika za Anlorliiaća. 

1 891.) — V. Vasiljevskl j: „Iz Istorii Vizantii v Xn. vjekje**. 
(„Slarjansklj sboraik", U. tom. S. Petcrsburg 1^77.) — A. R.: 
„Ban Borić" (1150.--1163.) („Nada" god. 1899.) — F. ŠiSić: 
,, Zadar i Venecija od god. 1242. do 1247." („Vienac" god. 1S93.I 

— M. dr. W e r t n e r : „Ungarns Palatine und Bane im Zeitalter dei 
Arpaden". („Ungarische Revae" g. 1894.) — L. pl. T h a I ! o c z y: 
„Die Geschichte dcr Grafen von Blagaj". (Wien 1898.) — S. 
L j u b i ć : „Ob odnošajih dubrovačke sa mletačkom republikom tja 
do god. 1358." („Rad", knj. 5.) — Rudolf Horvat: „Križarska 
vojna kralja Andrije U." („Vienac" god. 1896.) — S. L ju bič: 
„Križobojnici u Zadru". (IzvjeSće osječke gimnazije od god. 1862.) 

— F. Š i S i ć : „Kako je osvojen Zadar i kakav mu bijaše odnoSaj 
prema Veneciji ?" („Vienac" g. 1892.) — A. dr. ilnber: ^Dle 
Ermordung der Konigin Gertrude". („Archtv fttr osterreichtscke 
Geschichte", svezak 65. Wicn 1884.) — J. pl. Paulcr: „Kako i 
kada je Bosna pripala Ugarskoj?". („Glasnik zem. muzeja u B. i H.", 
god. U.) — Vjek. K 1 a i ć : „Beitrage zur Croattschen Geschichte". 
(„Croatische Revue" god. 1886.) — Ljudevit dr. Thailoctj: 
„Historička iztraživanja o plemenu goričkih i vodičkih knezova". 
(„Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini" god. IX.) — 
Bernhard dr. Kugler: „Geschichte der Kreuzzilge". (Berlin 1880). 

— Vjek. K 1 a i ć : „Poviest Bosne do propasti kraljevstva". (Zagreb 
1882.) — A. dr. H u b e r : „Die Strcitigkeit zwischen Konlg Bela 
und seinem Sobne* . („Archiv ftlr osterreichische Geschichte", svezak 
6S.) — Š. o. Mili novi ć: „Knez Domaldo" (Zadar 1886.) — 
V. Klaić: „Tri crtice iz hrvatske povjesti XII. vicka". („Vienac 
god. 1878.) — F. dr. Šišić: „Studije iz historije anžuvinske di- 
nastije". („Vjestnik zem. arkiva", god. 111.) — Fr. Bradaška: 
„Der Kampf dcs letzten Arpaden Andreas 111. um seine Uerrschah, 
namentlich mit dem Hause Anjou, unter besondeier Bcracksichtigung 
Croatiens, Slavoniens und Dalmatiens". (Izvješće ztigrebačko gimna- 
zije od god. 1858.) 

V. Hrvatska za Anžuvinaca. 

46. Hnratfka ođ^e^jena od Ugarske. ' ^ 

smrti kralja Andrije Mlečanina porodi se borba i 

prijestolje ugarsko-hrvatsko. Javiše se naime 4 P • 

tendenta, koji su tvrdili, da pripadaju ženskoj I i 

dinastije arpadovske. Karlo Roberto bijaše u* c 



HfTftttkft M Anfnrtiukct. 169 

Marije, supruge napuljskoga kralja Karla Šepavoga, 
a sestre Ladislava Kumanca, kralja ugarskog. Kata- 
rina, niladja sestra Marijina, bijaše supruga srpskoga 
raskralja Stjepana Dragutina. Ona je imala sina 
Vladislava, komu htjede pomoći do prijestolja 
ugarsko-hrvatskog, kad mu je već izmakla srpska 
kruna. Češki je kralj Većeslav II. bio po svojoj 
majci Kunlgundi unuk Ane, sestre kralja Stjepana 
VI. (V.), a supruge bana Rastislava. Bavarski pak 
vojvoda O t o bijaše sin Elizabete, mlad je sestre 
kralja Stjepana VI. (V.) 

Ugovor s Kolomanom od g. 1102. nije Hrvatsku 
vezao, da i po izumrću muške loze arpadovske ostane 
u personalnoj uniji s Ugarskom. Zato i vidimo, da 
g. 1301. ide Hrvatska jednim putem, a Ugarska dru- 
gim. Hrvati su pristali uz Karla Roberta, jer se 
nadahu, da će onda pomoću kraljevstva napuljskoga 
laksc odolijevati Mlečanima h^ Jadranskom moru. 
Ugri pak uzeše nastojati, da njihovo prijestolje pri- 
pane češkomu kralju Većeslavu. Pošto je Većeslav 
prijašnje godine (1300.) postao i kraljem poljskim, 
nadahu se Ugri, da će od Ugarske, Češke i Poljske 
stvoriti jednu — i to najjaču — državu u Evropi, 

Doznavši za smrt kralja Andrije Mlečanina, do- 
vedu knezovi hrvatski mladoga Karla Roberta u Z a- 
greb. Tu je Karlo neko vrijeme boravio u kući ma- 
gistra Ugrina, veleposjednika i župana dubravskog. 
Iz Zagreba krenu Hrvati s kraljevićem napuljskim u 
Ostrogon. Ovdje je ostrogonski nadbiskup Grgur 
(mjeseca ožujka 1301.) u stolnoj crkvi okrunio 13- 
{ išn;ega Karla Roberta. Kojom krunom gaje 
) io, toga nam sačuvani izvori ne kazuju. Stalno 
j amo to, da Hrvati od toga ćasa priznavaju Karla 
I erta zakonitim kraljem svojim, dočim Ugrima 
< krunisanje ništa ne vrijedi. 




t7o Hnrfttdni it AnioTinaca. 

Poslije krunisanja u Ostrogonu vrati se Karlo 
Roberto u Hrvatsku. Ugarski pak velikaši pošalju u 
Češku poslanike svoje. Češki se kralj odreče prije- 
stolja ugarskog na korist svoga jedinoga sina Veće- 
slava. Pošto će taj i onako naslijediti oca svoga u 
Češkoj i Poljskoj, dovedu ga poslanici u Ugarsku. 
Kaloćki nadbiskup Ivan okruni (27. kolovoza 1301.) 
Većeslava u Stolnom Biogradu krunom sv. Stjepana. 
Da ugodi Ugrima, uze Većeslav ime L a d i s 1 a v. 
Kako je Ladislavu bilo tek 12 godina, vladahu u 
Ugarskoj moćni velikaši. Medju ovima se ističu : 
trenćinski i njitranski župan Matija Čak, erdeljski 
vojvoda Ladislav Apor i braća Gisingovci. 

Od g. 1 30 1, ima dakle Hrvatska svoga kralja, 
a Ugarska opet svoga. Možda bi tako i ostalo, da 
se u pitanje o nasljedstvu nije i nadalje miješao 
papa Bonifacije VIII. Papa je Ugarsku smatrao 
lenom stolice rimske. Pošto je to leno smrću kralja 
Andrije ispražnjeno, može ga papa dati, komugod 
hoće. Bonifacije bijaše sklon Karlu Robertu. Zato već 
na jesen g. 1301. šalje u Ugarsku kardinala Nikolu, 
da kao papin poslanik nadje pristaše dinastije na- 
puljske. Tako se po malo u Ugarskoj stvorila stranka 
anžuvinska. Papa je pazio, da biskupima postanu 
samo privrženici Karla Roberta. Već g. 1302. pri- 
staju uz Karla Roberta dva nadbiskupa i neki bi- 
skupi. Poslanicom od IO. lipnja 1302. pozove papa 
Ladislava i Karla Roberta, neka za 6 mjeseci dodju 
pred njegov sud. Ladislav ne htjede doći, dočim je 
Karlo Roberto u svoje ime poslao ostrogonskoga 
nadbiskupa Grgura i zagrebačkoga biskupa Mihaila. 
Nato je Bonifacije 31. svibnja 1303. proglasio, l 
prijestolje ugarsko pripada Karlu Robertu, koji je ► 
pravu prvorodstva najbliži baštinik dinastije arpa ' • 
ske. — Sada dodje u Ugarskoj do gradjanskog l 



Hrrattkft zft Aninvlnae*. I7r 

izmeđju Anžuvinaca i protivnika njihovih. Za toga 
se rata isticao Henrik Gising, koji je držao četiri žu- 
panije u južnoj Ugarskoj. Imajući prostrane posjede 
u Icriževačkoj županiji, naročito grad Koprivnicu, iz- 
radi Henrik, da ga je novi kralj Ladislav još god. 
1301. imenovao „banom čitave Slavonije". Kao takav 
provali Henrik Gising u današnju Slavoniju, gdje je 
pustošio imanja Karlovih pristaša po županiji pože- 
škoj i vukovskoj. Anžuvinci bi ljuto nastradali, da ih 
nije branio Pavao Gorjanski, junački kaštelan 
građa Požege, 

Kad je g. 1303. umro Bonifacije VIII., postade 
papom kardinal Nikola, koji uze ime Benedikta XI. 
Novi je papa dobro poznavao prilike u Ugarskoj i 
Hrvatskoj, pa je i on pomagao Anžuvincima. Zagre- 
bačkoga biskupa Mihajla, pristašu Karla Roberta, 
učini iza smrti Grgurove nadbiskupom ostrogonskim. 
Pobožnoga pak dominikanca Augustina Kažotića 
postavi (9. prosinca 1303.) za biskupa zagrebačkog. 

Godine 1304. dodje u Budim češki kralj Ve- 
ćeslav, pa odvede kući svoga sina zajedno s krunid- 
benim znakovima. Kad je nato 21. lipnja 1305. umro 
Većeslav II., naslijedi ga u Češkoj i Poljskoj njegov 
sin Većeslav III., t. j, krunjeni već ugarski kralj La- 
dislav. Većeslav se još iste godine u Brnu sastane 
sa bavarskim vojvodom O t o n o m. Njemu ustupi 
sva svoja prava na Ugarsku ; podjedno mu predade 
krunidbene znakove (krunu, mač i plašt sv. Stjepana). 
Za Otona se zauzmu Gisingovci i erdeljski Sasi. Po- 
moću Gisingovaca dopre Oto u Stolni Biograd, gdje 
] r. prosinca 1305. okruniše dva biskupa (čanadski 
i sprimski). Ipak nije Oto našao mnogo pristaša, 
za Sebe predobije vojvodu erdeljskoga, htjede se 

oženiti s njegovom kćeri. No kad je na proljeće 
^07. došao u Erdelj, uhvati ga vojvoda Ladislav 



Apor, koji mu ujedno ote sve krunidbcnc znakove. 
Otonu podje fr, 1^08. za rukom, da se oslobodio 
tamnice. Nemajući pak više krune, odreče se Oto i 
prijestolja ugarskog. 

Sada se za prijestolje ugarsko pojagmio V 1 a- 
dislav, sin srpskoga raskralja Stjepana Dragutina. 
Još za Ladislava Kumanca postade Dragutin upravi- 
teljem Srijema, istočne Bosne, Mačve i Biograda. 
Dragutin je o namjeri sina svoga ugovarao s Ladi- 
slavom Aporom, moćnim vojvodom erdeljskira. Ovaj 
obeća mladomu Vladislavu svoju kćer i pomoć u 
borbi za prijestolje ugarsko. I zbilja je opet došlo 
do gradjanskog rata, osobito u istočnoj Slavoniji. 

No sve ovo bijaše već prekasno. Novi je naime 
papa Klement V. interdiktom i crkvenim prokletstvom 
zaprijetio svima, koji bi se opirali Karlu Robertu. 
Zato se u listopadu g. 1307. i državni sabor ugarski 
(na rakoškom polju kod Pešte) odlučno izjavio za 
Karla Roberta. Da se pak smutnje dokrajče, pošalje 
papa g. 1308. u Ugarsku svoga poslanika : kardinala 
Gentila de Montefiori. Poslanik sazove 18.. stude- 
noga 1308. u Budim opći državni sabor. Na taj sabor 
dodje osobno i sam (sada već 20-godišnji) Karlo 
Roberto. Na poziv poslanika papinskog priznaše Karla 
prisutni velikaši 1 plemići kraljem ugarskim ; oni mu 
se poklone i prisegnu vjernost. — Sada bi trebalo 
Karla i kruniti za kralja ugarskog. Ali kruna se na- 
lazila u rukama vojvode erdeljskog, koji bijaše i na- 
dalje protivnik Karla Roberta. Uzalud se pregovaralo 
s vojvodom erdeljskim, jer on ne htjede izručiti krunu 
sv. Stjepana. Napokon morade papin poslanik 11. 
lipnja 1309. posvetiti novo načinjenu krunu. Njo 
je nadbiskup ostrogonski 15. lipnja 1309. Karla F 
berta u Budimu okrunio za kralja ugarskog. — C 
dinu dana poslije ovoga krunisanja priznade Kai 



1 



r Hrvatika za AnžaTioaca. 173 

svojim kraljem i vojvoda erdeljski, ali uz uvjet, da 
se kruni pravom krunom ugarskom. Nato je Karla 
27. kolovoza 13 10. u Stolnom Biogradu krunom sv. 
Stjepana okrunio ostrogonski nadbiskup Tomo. Od- 
sada nije Karla Roberta priznavao jedini Matija Čak, 
zvan Trenčinskl. On i nadalje posve samostalno 
vlada u slovačkim krajevima. 

46. Pavao i Mladin dubić. Može se reći, 
da je primorske Hrvate gotovo 40 godina predvodio 
Pavao Subić. On se koncem 13. vijeka najbolje 
znao poslužiti borbama za prijestolje ugarsko-hrvatsko. 
Pavao naime steče bansku čast u Hrvatskoj i Dal- 
maciji kao nasljednu baštinu porodice svoje. 
Njemu pripada velik dio Hrvatske kao pravo vla- 
sništvo. Najradje stanuje u Skradinu, gdje rijeka Krka 
utječe u more, premda Subići posjeduju i druge gra- 
dove, n. pr. Klis, Ostrovicu i Bribir. — Pavao je 
umio svoju vlast raširiti još većma. Pod kraj 13. vi- 
jeka umre u Bosni ban Stjepan Kotroman, zet srp- 
skoga raskralja Stjepana Dragutina. Skrbnikom ne- 
jakih Kotromantća (Stjepana i Vladislava) postade 
Pavao Subić. On uze naslov „gospodin Bosne", što 
je doista 1 bio, jer po volji namješta banove bosanske. 
Onamo naime pošalje (godine 1302.) svoga brata 
Mladina L, koji je prije toga bio 23 godine knez 
grada Spljeta. Kad su bogumili (godine 1304.) ubili 
bana Mladina I, učini Pavao banom bosanskim 
svoga sina Mladina II. 

Tolika bijaše moć bana Pavla Subića, da je u 
južnoj Hrvatskoj vladao posve neograničeno. Isti 
Z ^ar, koji pripada republici mletačkoj, mora 
b Pavlu — a ne duždu — davati dvije trećine 
p Jda od izvoznine i uvoznine. Zadrani su mrzili 
^ 'ane, koji im oduzeše stare povlastice. Gradjani 
Q '* dapače sebi sami birali ni kneza, već bi im 




174 Hnrfttska za AnžaviDac«. 

ga slao dužd mletački. Zato nastojahu, da se riješe 
Mlečana, pa da opet pripanu Hrvatskoj. U tu lm 
svrhu dobro dodje, što se god. 1309. republika mle- 
tačka radi grada Ferrare zavadila s papom Kleraen- 
tom V. Dok su Mlečani ratovali s papom, koji th je 
udario i crkvenim prokletstvom, plane 6. ožujka 1311. 
u Zadru buna. Gradjani uhvate nametnutoga im 
kneza Mihajla Morosina i vijećnike njegove, a u tvrdji 
zadarskoj zarobe posadu mletačku. Zadrani se po- 
klone kralju Karlu Robertu, na što im ban Pavao 
pošalje u pomoć vojsku, koju je vodio njegov sin 
Mladin. Karlo Roberto potvrdi (12. listopada 131 1.) 
Zadranima pravo, da po volji svojoj biraju kneza. 
Prvim knezom svojim izaberu Zadrani bosanskoga 
bana Mladina II. Naravno da Mlečani nijesu pustili, 
da im izmakne Zadar. Pune dvije godine (131 1. — 13 13.) 
trajahu borbe za taj grad. 

Medjutim u svibnju 13 12. umre slavni ban Pavao 
Subić. Za sobom je ostavio četiri sina : Mladina, 
Gjuru, Pavla i Grgura. Kao u pravoj vladarskoj di- 
nastiji naslijedi Pavla na banskoj stolici njegov pr- 
vorodjeni sin Mladin. Nesreća bijaše za Mladina, 
što se upravo u to doba Mlečani izmiriše papom. 
Tako je republika mogla više vojske dići na Zadar. 
Lukavi Mlečani obećaju iznemoglim Zadranima velika 
prava. Republika ih prima više kao saveznike, nego 
li kao podanike« Zadrani opet priznadu 23. rujna 
1313. vrhovnu vlast mletačku. Mladin će i nadalje 
kao ban hrvatski dobivati lijep prihod od luke za- 
darske, ali se morade okaniti naslova „knez Zadra*. 

Mladin Subić bijaše naobražen čovjek i jun^k 
od oka. Ipak nije mogao sebi pribaviti ugled, koj e 
uživao , stari otac njegov. Mladinu su na časti z; t- 
djali drugi velikaši hrvatski. S Frankopanima se ^ i- 
din zavadio još g. 13 14. radi grada Jablanca. D^^ e 



Hrvatska za AnŽUTinaca. 175 

godine iza toga ustanu proti Mladinu Icrbavski kne- 
zovi Kurjakovići (t j. Budislav, Pavao i Grgur, sinovi 
kneza Kurjaka) od plemena Gusić. Ovima se pridru- 
žio (njihov šurjak) knez Nelipić od plemena Svačić. 
Ovaj razdor dobro dodje republici mletačkoj. Ona 
se već unaprijed radovala, kako će oslabiti prevelika 
moć bribirskih knezova Subića. Uz to se nadala i 
vlastitoj koristi. Ova se nada ispunila. Kad su proti 
Mladinu ustali gradovi Trogir i Šibenik, pruže im 
lukavi Mlečani pomoć s morske strane. Zahvalni gra- 
dovi stupe g. 1322. u zaštitu mletačku, premda su 
tobože i nadalje priznavali kralja Karla Roberta. 
Preko Trogirana zavedu Mlečani i Pavla Subića, ro- 
djenoga brata Mladlnova. Pavao se pomamio za 
banskom čašću, radi čega stupi (24. travnja 1322.) u 
kolo neprijatelja Mladinovih. 

Ljeti g. 1322. dodje u današnjoj Dalmaciji do 
velikoga gradjanskog rata. Mladinu je pomagao 
jedino njegov brat Gjuro II., gospodar Klisa i Omiša, 
a knez grada Spljeta. Protivnicima se pak Mladino- 
vim pridruže : bosanski ban Stjepan Kotromanić i 
bog^ati velikaš Ivan Babonić, „ban čitave Slavonije^. 
Opet dakle udaraju Hrvati na Hrvate ! Babonić po- 
stade vodjom kopnene vojske. On pobijedi bana 
Mladina u otvorenoj bici kod Bliske (negdje blizu 
Spljeta). Mladin se zakloni u nepredobitan Klis, da 
ćcka pomoć od kralj a svoga. Za to vrijeme navale 
Trogirani i Šibenčani pomoću mletačkih ladja na 
Skradin i Omiš, te poharaju ova dva grada Subićeva. 

Karla Roberta nije bilo u Hrvatskoj, otkako je 
I .0 kraljem ugarskim. Mnogo mu posla zadavahu 
^ Jišt ugarski, a osobito silni i nesavladivi Mati ja 
1 ćinski. Istom kad je Mati ja (god. 1321.) umro, 
5 * kralj opet svoj pogled na Hrvatsku. Pod jesen 
i 1. sastavi lijepu vojsku (20.000 ljudi), pa ode 



176 Hrvatska sa Anžnviiiaca. 



I^ 



U južnu Hrvatsku. Mladin se opravdano nadao, da 
mu kralj dolazi u pomoć. Ta otac je Mladinov ne- 
kada pomog^ao Karlu Robertu do prijestolja hrvat- 
skog! — Kad se kralj primicao Kninu, podje mu u 
susret Mladinov brat Gjuro, da mu razjasni tužne 
prilike u Hrvatskoj. Početkom listopada god. 1322. 
dodje kralj u Knin. Ovamo se osobno zaputi 1 ban 
Mladin. Išao je sasvim pouzdano. Ta on ide u po- 
sjete Karlu Robertu, koji je prije 22 godine duže 
vremena boravio kao gostu kući Mladinova oca : 
Pavla Subića ! A kako mu je sada kralj vratio ne- 
kad uživano gostoljublje i zaštitu ? Toga nara po- 
vjesnica ne kazuje. Sigurno je samo to, da sada n e- 
staje spomena o banu Mladinu. Kralj gaje zarobio 
i sa sobom odveo u Ugarsku, gdje je Mladin čamio 
do smrti svoje. Kralj je ovu nepravdu učinio zato, 
da sebi s puta ukloni jedinoga još čovjeka, koji bi 
mu mogao smetati osobitim povlasticama svojim. Iza 
Mladina ostadoše u Hrvatskoj doduše i nadalje nje- 
gova djeca i braća ; ali odsada nijesu knezovi Subići 
veći od drugih velikaša hrvatskih. 

47. Nelipić 1 Mikao. Čim je kralj Karlo Roberto 
otišao iz Hrvatske, nastavi se gradjanski rat. Kne- 
zovi hrvatski protjeraju kraljevsku posadu iz Knina, 
a N e 1 i p i ć se nastani u tome gradu, gdje su prije 
stanovali banovi hrvatski. Proti Nelipiću ustane Gjufo U. 
Šubić, brat Mladinov. Šubiću se pridruže Frankopani 
i bosanski ban Stjepan Kotromanić. Naprotiv su Neli- 
piću pomagali krbavski knezovi Kurjakovići i Gjuro 
Mihovilović, knez od Livna. Subić navali na Knin, 
ali bude (7. lipnja 1324) potučen i zarobljen. Odsada 
je Nelipić u onom dijelu Hrvatske vladao gotovo c >- 
graničeno, kao nekad Pavao Subić. Jednako je k tz 
Ivan Babonić iz Zrinja gospodovao izmedju Kuf i 
Une, premda ga je kralj g. 1323. lišio banske č^ i. 



Hrvatska za Anžnrinaca. 177 

Sinovi njegova brata Stjepana dobiše prigodom 
diobe grad Steničnjak (današnji Sjeničak) s velikim 
dijelom Hrvatske (od rijeke Gline i Kupe sve do 
Kranjske). Sinove pak Radoslava Babonića zapade 
današnja sjeverozapadna Bosna (izmedju Save, Une, 
Sane i Vrbasa) sa gradom Blagajera, po kojem su 
dobili pridjevak „Blagajski^. 

Kralj uvidi, da Hrvatskoj mora dati odlučnoga 
bana, koji će ondje uspostaviti vlast kraljevsku. Zato 
koncem g. 1324. imenuje „banom čitave Slavonije** 
svoga pouzdanika M i k c a , rodom valjda Rusina. 
No Mikac se brzo uvjerio, da u Hrvatskoj ne će moći 
izvršiti namijenjenu mu zadaću, ako ne bude obnov- 
ljena nekadašnja velika vlast banska. U tu svrhu mu 
lo-alj Karlo Roberto 8. srpnja 1325. u Višegradu iz- 
dade posebnu povelju, koja' u izvatku glasi ovako : 

„Mi smo iz pisma velemožnoga gospodina Mikca, 
Našega miloga i vjernog bana čitave kraljevine Sla- 
vonije, razabrali, da je u toj kraljevini banska čast 
glede sudova, oblasti i prava veoma — dapače posve 
— umanjena izuzecima, koje smo Mi i predšasnici 
Naši podijelili malo ne svima plemićima u Slavoniji. 
No Mi želimo, daše banskačast uzveliča, 
pa da iz velemožnosti banske prosine uzvišenost kra- 
ljevska, kako to bijaše u davno doba. Zato 
po savjetu i privolom naših prelata (crkvenih dosto- 
janstvenika) i velikaša opozivljemo i uništujemo sve 
one izuzetke . . . Podjedno odredjujemo, da 
pod banski sud potpadaju svi ljudi, koji 
stanuju u čitavoj banovini preko (t. j. južno od) 
D'""^» bili oni plemeniti ili kakvoga drugog dosto- 
ja .,a, reda ili staleža. Nitko ne smije tužiti kod 
n; ^crnika ili palatina, kod suca kraljevskoga dvora 
ili ^d kakvoga drugog suca, već jedino kod tada 
p< ivlienog bana Ili kod njegovih namjesnika u 

12 




178 Hrrmtska za Aniavioaca. 

sudu. Ovi neka mjesto kralja i kraljevskom vlasca 
— po redovitoj oblasti svojoj — obilatu pravdu 
kroje svima, kojima se nanese krivica ili koji se 
prituže". 

Ovim se proglasom ojačao ban Mikac. Sada on 
počne ozbiljno raditi oko toga, da u hrvatskim zem- 
ljama obnovi bansku moć, a po tom i ugled kraljev. 
Već za godinu dana postiže svrhu u sjevernoj Hr- 
vatskoj. Ovdje je prevrtljivim Gisingovcima oduzeo 
njihova imanja u Podravini; nakon opsade zauze i 
dapače i njihov grad Koprivnicu. Sva ova imanja 
dade kralj banu Mikcu, jer je nastojao, da ojača ; 
prijatelja svoga. Odsada pripadaju Mikcu gradovi : 
Koprivnica, Novigrad (podravski) i Prodavić (današnje 
Virje), Potomci Mikčevi dobiše i svoje ime „Prodavić* 
po gradu Prodaviću. BSinu Mikcu se dobre volje po- 
korio razban Ivan Babonić, koji odsada živi na kra- ^ 
Ijevskom dvoru kao visoki dvorski časnik (magistar *; 
kraljičinih tovarnika). 

Ljeti g, 1326. provali ban Mikac u južnu Hr- 
vatsku, da i ondje uspostavi bansku čast. N e 1 i p 1 ć : 
je znao, da će Mikac najprije udariti na njega. Mle- 
čani se pak bojahu, da će im ban oteti gradove Ši- 
benik i Trogir. Zato dozvole, da gradovi Zadar, Ši- 
benik i Trogir pomažu Nelipiću u borbi s Mikcom. 
Nelipiću se pridruže takodjer krbavski knezovi Kur- 
jak ovići i Juraj Mihovilović iz Livna. Naprotiv su banu 
Mikcu pomagali knezovi Frankopani i bosanski ban 
Stjepan Kotromanić. Uza sve to stiže Mikca tolik 
poraz, da je iz boja jedva iznio živu glavu. 

Knez Nelipić ostade i nadalje samostalan ^o* 
spodar u Zagorju, a knezovi Subići u Primorju ju* ic 
Hrvatske. Ipak nije ondje bilo pravoga mira i re a* 
Ovim se opet okoristiše lukavi Mlečani. Gjuro Su? ić 
pritisne god. 1327. grad Spljet, koji je neda^ .0 



4 



Hrratska za Aninvinaca. 179 

Nellpića izabrao za kneza svoga. U nevolji svojoj 
zatraže Spljećani (18. kolovoza 1327.) zaštitu mle- 
tačku, kako su to g. 1322. učinili Trogir i Šibenik. 
Za Spljetom se (6. siječnja 1329.) povede grad Nin. 
Južno pak primorje (izraedju rijeke Cetine i Neretve) 
zauzme bosanski ban Stjepan Kotromanić. On je tu 
„krajinu* (nekadanju „N e r e t v u") zajedno s Imotom 
pridružio nedavno osvojenom Humu. Bosanski ban 
otkine od Hrvatske još tri župe, — Duvno, Livno 
i Glamoč, — od kojih učini novu oblast („Završje" 
ili , Zapadne strane"). 

Tako se eto južna Hrvatska znatno umanjila. 
Ipak je u njoj i nadalje bjesnio gradjanski rat. Mle- 
tačka se naime republika neumorno brinula, da bude 
povoda trvenju medju knezovima hrvatskim. Isprvice 
se protiv Nelipića dižu bribirski knezovi S u b i ć i. 
Kad je koncem g. 1330. umro Gjuro II. Subić, nasli- 
jede ga njegova 3 sina, medju kojima se ističe Mla- 
din III. Oni naslijede i očevu mržnju na Nelipića. 
Mladin je sa braćom svojom držao 3 grada : Skra- 
din, Omiš i Klis. Još je živio i njegov stric Pavao 
II., koji je g. 1322. pomagao neprijateljima svoga 
brata Mladina II. Držeći u svojoj vlasti gradove Bri- 
bir i Ostrovicu, ustane i Pavao II. Subić protiv Neli- 
pića i njegovih saveznika: Mlečana. Uza sve to bi- 
jaše jači Nelipić, koga su izdašno pomagali gradovi : 
Trogir, Spljet i Šibenik. Nelipić dapače zauzme god. 
1336. i Subićev grad Ostrovicu. Medjutim su lukavi 
Mlečani ostavili Nelipića od straha, da ne bi suviše 
ojačao. Mlečani uzmu pomagati knezove Subiće, 
^e * de, da im je Nelipić g. 133^. vratio ugrabljenu 
Os' ,vicu. Nelipiću se g. 1338. Iznevjere i krbavski 
km Vi Kurjakovići, koje odmah nato stanu Mlečani 
"la ' na svoju stranu. Bosanski ban oženi g. 1338. 
'vc brata Vladislava s Jelenom, sestrom Mladina 



iSo Hrvatska ta Aužavinaca. 



ni. Šubića. I ta bračna sveza bijaše napercna protiv 
Nelipića. Napokon se proti njemu diže gotovo sve. 
No junački Nelipić odbije iz Knina navale bana bo^ 
sanskoga, a onda se obori na Šibenik i Trogir, U 
borbi sa Šibenikom pomagaše Nelipića njegov sino- 
vac Konstantin, vlasnik nepredobitne tvrdje KJjuć 
(kod rijeke Krke). Tako je gradjanski rat u južnoj 
Hrvatskoj potrajao sve do smrti Nelipićeve (g. i 344.) 

Bolje nije bilo ni u sjevernoj Hrvatskoj. 
Ovdje se g. 1327. protiv bana Mikca digoše sinovi 
(Gjuro, Ivan, Dionizije i Pavao) nekadašnjeg bana 
Stjepana Babonića. Mikac udari na njihov grad 
Steničnjak I prisili braću na mir. Babonići mu us tu* 
piše Steničnjak u zamjenu za dolnju Moslavinu. ^^ 
Iza toga se razvila borba radi crkvene deseti ne, 
koju ne htjede plaćati narod u zagrebačkoj biskupiji. 
Ova je borba trajala 14 godina (1327. — 1340.), a 
gdjekada se prometnula i u krvavu bunu. Kolo su 
vodili biskupovi podanici (pređi jaliste) oko Ivanića, 
Dubrave i Čazme. Mikac je (po nalogu kralja Karla 
Roberta) pomagao biskupu Ladislavu (de Kobol), ali 
samo riječju i pismom. Naprotiv je drugim knezo- 
vima, plemićima, gradjanima i kmetovima prednjačio 
zlim primjerom, jer ne htjede davati desetinu od 
svojih posjeda, kako mu to u pismu od god. 1329^ 
predbacuje sam kralj. Ipak se borba svršila pobje- 
dom zagrebačkoga biskupa, koga je pomagao kralt 
Karlo Roberto. 

Ban Mikac je redovito boravio u Ko|)rivnicl 
u Virju. Uz to je imao svoju palaču i u Zagrebu, i t« 
na današnjem Strossmayerovom šetalištu. Blizu ba^ 
nove palače dade Karlo Roberto g. 1335. g^^dil ta* 
kodjer kraljevski svoj dvor. Kralj je Mikcu g- >va 
posvema prepustio vladanje u Hrvatskoj. To se adi 
i odatle, Sto Karlo Roberto ne htjede postavit' po» 






( 



i 



Itrffttika za Aolavinača. iftt 

sebnoga hercega hrvatskog, prerada je imao 3 sina. 
Sam pako kralj nije dospio, da više puta dolazi u 
Hrvatsku, pa da izmiri zavadjene knezove. Karlo Ro- 
berto se naime odviše miješao u poslove tudjih dr- 
žava. Podjedno je nastojao, da svojoj djeci stekne što 
veće baštine. Srednjega svoga sina Andriju oženi 
%' I333- s Ivanom, unukom i baštinicom kralja na- 
puljskoga. Pošto je Karlo Roberto bio oženjen s Eli- 
zabetom, sestrom poljskoga kralja Kazimira, uze on 
raditi oko toga, da svomu prvorodjencu Ljudevitu 
namakne poljsku krunu. Uspjeh bijaše gotovo si- 
guran, jer Kazimir nije imao . djece. I doista sklone 
Kazimir poljske staleže, da su njegova nećaka Lju- 
devita proglasili prijestolonasljednikom poljskim (g. 
'339«) "^ državnom saboru u Krakovu. 

48. Borba sa BLnin. Karlo Roberto umre 16. 
srpnja 1342. Naslijedi ga njegov sin Ljudevit, 
koji još nije navršio ni 17 godina. Ljudevit se god. 
I 1345. oženi s Margaretom, kćerkom češkoga kralje- 
vića Karla, koji će god. 1346. — 378. biti i car nje- 
mački. Hrvatskom je isprvice upravljao sijedi ban 
Mikac. No već u ožujku g. 1343. umre Mikac, osta- 
vivši 5 sinova (Stjepana, Akuša, Ladislava, Loranda 
i Nikolu). Nato je Ljudevit banom hrvatskim ime- 
novao Nikolu, gospodara grada Dolnje Lendave. 
, Pošto je taj Nikola bio sin nekadašnjeg bana Stje- 
I pana, zvao se takodjer „Banić" (magjarski: „Banflfy"). 
I Nikolu Banica zapade zadaća, da u južnoj Hrvatskoj 
; obnovi kraljevsku vlast. Ljudevitu se naime činilo, 
; da bi sada — iza smrti Nelipićeve — mogao izvesti 
on< jga se toliko plašio otac njegov. 

rujnu g. 1344. provali ban Nikola sa 4000 
! voj .« u južnu Hrvatsku. Znalo se, da će najprije 
I do- ~td Knin, gdje stoluje Nelipićeva udovica Vla- 
di as nejakim svojim sinom Ivanom. Ova vijest 




uplaši republiku mletačku, jer bi iza pada Kniaa 
mogao ban redomice zauzeti mletačke gradove tt 
Dalmaciji. Zato republika već 28. lipnja 1344. zapo* 
vijeda Šibeniku, Spljetu i Trogiru, — a 20. srpnja 
takodjer Zadru, Ninu, Rabu, Hvaru i Braču, — neka 
pomognu Vladislavi, jer da je Knin „ključ čitave 
Dalmacije^. Mlečani nagovaraju i hrvatske knezove, 
neka Vladislavi priskoče u pomoć. 

Kad je Nikola Banić došao pred Knin, od* 
mah opkoli grad. Podjedno pozove udovicu Nelipl-i 
ćevu, neka bez otpora predade ovaj kraljevski grad,; 
koji je njezin suprug 22 godine nezakonito držao a'; 
vlasti svojoj. Vladislava se ne htjede odazvati po-i 
živu banovu. Nato počne ban pustošiti kninsko poljCtl 
a paliti susjedna sela. Kušao je i to, ne bi li Kniif^ 
zauzeo na juriš. No Knin bijaše toli utvrdjen, a poH 
sada s udovicom Vladislavom tako hrabra, da je Ifv 
kola uzalud gubio ljude i vrijeme. Ipak se Vladislava: 
bojala, da će ju ban gladom prisiliti na predaju* 
Zato počne s njime pregovarati o miru. Vladislava^ 
mu obeća, da će se po posebnom poslaniku svomu 
pokoriti kralju Ljudevitu. Nato ban digne opsadu 
Knina, te se vrati u sjevernu Hrvatsku 

Vladislava naskoro pošalje kralju svoga posla«^ 
nika, koji donese izjavu potpune pokornosti. No kralj; 
zatraži, neka mu Vladislava predade Knin i druge^ 
gradove svoje. Vladislava se pouzdala u pomoć dru* 
gih knezova hrvatskih ; zato po savjetu republike mle- 
tačke otkloni kraljev zahtjev. Kad je za ovo doznao 
kralj Ljudevit, veoma se razljuti. On odluči, da će 
Vladislavu i sve knezove hrvatske prisiliti na po«l«ih, 
pa makar morao u tu svrhu potrošiti polovicu L. ga-i 
države svoje. 

Ljudevit počne sabirati vojsku za ra^ na 
Hrvate. Njegove priprave bijahu velike. Zato s** ta* 



i 



i 



brinula republika mletačka, ne če li kralj mo£da 
osvajati i gradove dalmatinske. Mlečani poduzmu sve 
rojere za obran j gradova svojih. Hrvatskim knezo- 

Iviroa šalju oružje, da se lakše opru kraljevoj vojsci. 
Prije kralja stiže u južnu Hrvatsku ban Nikola 
Banić. Kod Knina se mjeseca lipnja g. 1345. ^^' 
slane sa bosanskim banom Stjepanom Kotromanićem. 
Imajući oko 10.000 vojnika, pozovu banovi udovicu 
Vladislavu, neka predade Knin. Vladislava sklopi 
s njima 23. lipnja ugovor, kojim obeća, da će kralju 
predati Knin i još 5 gradova svojih, ako kralj njezi- 
nomu siriu potvrdi sav posjed obitelji Nelipićeve. 
L Sredinom srpnja g. 1345. dopre do Bihaća na Uni 
f kralj Ljudevit sa 30.000 vojnika. Pred njega dodje 
Vladislava Nelipićeva sa svojim sinom Ivanom i sa 
svojim bratom Grgurom Kurjakovićcm. Kralj prihvati 
sadržaj ugovora od 23. lipnja, te se izmiri s Nelipi- 
ćima i Kurjakovićima. Ban pak Nikola stavi u Knin 
posadu svoju, te se odsada zove : „ban čitave Sla- 
vonije i Hrvatske**. 

49. Opsada Zadra g. 1345. i 1346. Kraljevu 
se dolasku radovahu Zadrani. Oni odaberu tri 
> poslanika, koji će se Ljudevitu pokloniti i predati 
mu bogate darove, a potajno ga zamoliti, neka nji- 
hov grad prime pod svoje okrilje i oslobodi od vr- 
hovne vlasti mletačke. No poslanici zadarski dodjoše 
u Bihać prekasno. Kralj je naime nenadano otputovao 
u Ugarsku, mjesto da krene dalje u južnu Hrvatsku. 
Ipak su Mlečani po uhodama svojim doznali za 
namjeru Zadrana. Zato odmah pošalju ratno bro- 
de je, koje već 12. kolovoza 1345. stiže pred Z a- 
d Sutradan mletački vojvoda Petar Canale poruči 
Zj inima, neka razvale zidine oko grada, a tvrdjice 
ne predadu Mlečanima ; ako ne izvrše ovaj nalog, 
bit * proglašeni za neprijatelje mletačke. Zadrani se 



1S4 tlnrfttika ta AnlvrliiaćA. 



odluče za borbu s Mlečanima. Brže bolje dopreme u 
grad mnogo hrane i oružja, pojačaju utvrde, priprave 
strojeve i saberu čete plaćeničke. Ulaz u luku svoja 
zatvore Zadrani (30. kolovoza) debelim lancem, kojt 
bijaše opleten oko 13 balvana. Mlečani doduše po- 
kušaju, ne bi li taj lanac slomili, ali ih Zadrani 6. 
rujna poraze na moru. Medjutim je već došla i kop- 
nena vojska mletačka (20.000 ljudi). Njezin vodja 
Marko Giustiniani dade 3 dana pustošiti po kotaru 
zadarskom. Narod je iz popaljenih sela bježao u Zadar, 
gdje se napokon sakupilo 28.000 ljudi. Nato se Giu- 
stiniani utabori istočno od Zadra. Ovdje su Mlečani 
(14. rujna) počeli graditi veliku drvenu tvrdju („ba- 
stida** ili „sticata"), iz koje će udarati na Zadar. 

Kako je Zadar bio dobro utvrdjen i opskrbljen, 
predvidjahu Mlečani, da ga ne će moći zauzeti bez 
velikoga gubitka krvi i vremena. Mlečani su u savez 
prizivali takodjer hrvatske knezove. Ali se pozivu 
njihovu odazvaše jedini Subići. Naprotiv su Franko- 
pani pomagali Zadranima. — Najviše pomoći očeki- 
vahu Zadrani od kralja Ljudevita. Njemu su već 16. 
kolovoza poslali darove s molbom, neka njihov grad 
primi u zaštitu svoju. Kad im pak 19. listopada stiže 
vijest, da će im kralj naskoro poslati pomoć, izvjese 
Zadrani na najvišem tornju kraljevsku zastavu uz 
veliku svečanost. I doista početkom studenoga 134$. 
dodju u Primone banovi Nikola Banić i Stjepan Ko- 
tromanić sa 10.000 vojnika. No kad se banovi uvjc- 
riše, da su preslabi protiv Mlečana, vrate se kući. 

Mlečani su dobro slutili, da će kasnije doći 
veća vojska, a s njome možda i sam' kral|. 7""3 
nastojahu, da Zadar zauzmu što prije. Petru Civr 1, 
novomu zapovjedniku brodovlja mletačkog, podjt a 
rukom, te je 23. siječnja 1346. razbio lanac, koj e 
do onda zatvarao luku zadarsku. Odsada je 40 r- a 



tirrattka sa AnittTiiuiCft. 185 

mletačkih moglo iz luke udarati na zidine gradske. 
Zadar bijaše dakle posve opkoljen. U gradu se na- 
lazilo 6000 vojnika, koji odbijahu juriše mletačke. 
Najtežu borbu održaše branitelji 16. svibnja 1346. 
Mlečani su toga dana jurišali od. 3 sata u jutro sve 
do noći, te izgubiše 800 ljudi. 

Početkom lipnja god. 1346. dopre napokon u 
južnu Hrvatsku kralj Ljudevit, da Zadar spasi 
od opsade. Kralju se pridruže banovi (Nikola Banić 
i Stjepan Kotromanić), Frankopani (Dujam i Bartol) 
i još neki knezovi hrvatski. * Vojska mu bijaše toli 
brojna, da ju neki cijene na 100.000 ljudi. Kralj se 
utabori kod Zemunika. Odavle podje 10. lipnja sa 
2000 konjanika pred Zadar, da razgleda utvrde 
gradske. Sutradan mu zahvalni Zadrani pošalju gradske 
ključeve. Kad se nato 15. lipnja sa čitavom vojskom 
primaknuo gradu, izadju veseli Zadrani pred njega, 
te mu klečeći zahvaljivahu. Naprotiv su Mlečani 
ostali u tvrdji (bastidi) svojoj. Kralju ne preostade 
drugo, nego da opsjeda tvrdju mletačku. Za ovo mu 
manjkahu opsadni strojevi. Zadrani mu ponude ii 
svojih strojeva ; ali to nije bilo dosta, jer je tvrdja 
mletačka imala 28 kuta i tornjeva. Nestrpljivi kralj 
poduzme i. srpnja velik juriš na tvrdju. Njegova se 
vojska hrabro borila od zore do podneva. Ipak su 
Mlečani odbili sve navale. Kralj dapače izgubi 7000 
vojnika. To ga razočara, te on pomisli na povratak 
u Ugarsku. I doista je kralj već 3, srpnja prepustio 
Zadar sudbini njegovoj, te se počne vraćati kući. Na 
povratku dade jurišati na Ostrovicu, grad Pavla II. 
Si ^- ; ali ga prvi neuspjeli juriš odvrati i od toga 
P< *ća. 

-> odlaska vojske kraljevske nestade nade, da 

bi idar mogao održati. U gradu se pojavila ne- 

st ^ hrane. Na jesen uze gladan puk vapiti za 




1^6 llrrAtfkA sa AnSurloAća. 

mirom. Plemstvo se još neko vrijeme otimalo. Napo- 
kon morade 6. prosinca početi ugovarati s Mleča- 
nima. Ovima bijaše takodjer dodijao rat, koji je re- 
publiku stojao do 3 milijuna dukata. Do mira dodje 
15. prosinca 1346. Zadar se zajedno s kotarom svo- 
jim predade u bezuvjetnu vlast republike mletačke. 
Prestaju sva municipalna prava zadarska ; republika 
pak jamči, da nitko od Zadrana ne će izgubiti ni 
život ni imetak svoj. 

Prije toga mira umre Pavao ll, Subić, brat ne- 
kadašnjeg bana Mladina II., a vlasnik grada Oštro- 
viče. Skrbnikom svoga nedoraslog sina Gjure učini 
svoga brata Grgura. No dječak se nalazio u Modni- 
šama kod svoga ujaka Dujma Frankopana. Pošto je 
Grgur pristajao uz Mlečane, a Frankopan uz kralja, 
porodi se borba za maloga Gjuru Subića. Ovu su 
borbu njetili Mlečani, koji se bojahu, da će u kra- 
ljeve ruke pasti Ostrovica, taj ključ grada Zadra. 
Ipak im bijaše uzalud svako naprezanje. Sam se Gr- 
gur Šubić g. 1347. pokori kralju Ljudevitu. Kralj mu 
poveljom od 31. srpnja 1347. oprosti dosadašnju 
nevjeru ; u zamjenu pak za Ostrovicu daje grad Z rio j 
s velikim imanjima izmedju Une i Kupe. Prvim knezom 
^Zrinjskim^ postade Gjuro III. Subić. 

„Bribirskim^ knezom ostade i nadalje Mladin 
III. Subić, vlasnik Omiša, Klisa i Skradina. Ovaj ne- 
pomirljivi protivnik kralja Ljudevita bijaše oženjen 
s Jelenom, sestrom srpskoga cara Dušana Silnog. No 
Mladin umre već i. svibnja 1348., ostavivši nejakoga 
sina Mladina IV. Njegovim skrbnikom imenuje svoga 
brata Pavla III. Subića. Taj ne bijaše odvažnc :u 
nalik na Mladina III. Sve ovo, pa i strašna kn a, 
koja je g. 1348. opustila mnoge gradove, nare 
Nin, — sklone Mlečane na ugovaranje o miru s i- 
Ijem Ljudevitom. Kralj odbije prve ponude. Pr je 



pak (S, kolovoza 1348.) pristade na 8-godišnje pri- 
mirje s Mlečani ma i knezovima bribirskim. 

SO. Mlečam gube Dalmacijti, Osamgodišnjc 
primirje s Mlečanima upotrebi kralj Ljudevit u 
tu švrhu, da se što bolje pripravi za konačno osvo- 
jenjc gradova dalmatinskih. Isprvice je imao puno 
posla u Italiji. Ljudevitov naime brat Andrija bijaše 
oženjen s Ivanom, kraljicom napuljskom. No Ivana 
nije volila muža svoga, pa ga dade 18. rujna 1345. 
zadaviti. Ljudevit uze tražiti, neka se krivci oštro 
kazne. Ipak bude Ivana riješena krivnje, te se god. 

1346. udade za svoga ljubavnika (vojvodu tarentskog). 
Da joj se osveti, podje kralj Ljudevit 11. studenoga 

1347. s vojskom u Italiju. Ivana pobjegne u Fran- 
cusku, našto se Ljudevit proglasi kraljem napuljskim. 
Mjesto njega je u Napulju vladao Stjepan Lackovič 
(Apor), prijašnji vojvoda erdeljski. Ljudevit se do- 
duše g. 1350. po drugiput zaputio u Italiju ; ali se 
jos iste godine morade odreci kraljevstva napuljskog. 
Slijedečih je godina (1351. i 1352.) Ljudevit poma- 
gao svomu ujaku Kazimiru, kralju poljskomu, u ratu 
s litavskim knezom Lubartom. Ovim ratom steče 
Poljska tako zvanu Crvenu Rusiju (t. j. Galiciju i 
Vladimiriju). 

Hrvatskom je isprvice (g. 1346. — 1349.) vladao 
ban Nikola Seč. Početkom g. 1350. postade Ljude- 
vitov brat Stjepan ^hercegom čitave Slavonije, 
Hrvatske i Dalmacije". Hercega je g. 1350. zamje- 
njivao ban Pavao Ugal, a g. 135 1. i 1352. ban Stje- 
pan Lackovič. Ovaj steče poveljom od 30. listopada 
1 ►. Medjumurje radi zasluga, iskazanih kralju u 
I ulju. Odsada če dakle Lackoviči kao hrvatski 
> aši znatno sudjelovati u povjesti hrvatskoj. Her- 
c Stjepan se g. 13S3. nastanio u Zagrebu, gdje ga 
1 *' dočekaše velikim slavljem. Stjepan bijaše od 




i88 itnr&tikA sa AnlturlnaćA. 

g. 1350. oženjen s Margaretom, kćerkom 'Ljudevita 
Bavarca, nekadašnjeg (g. 13 13. — 1347.) ^^^^ njemač- 
kog. No herceg Stjepan umre već 9. kolovoza I3S4m 
te bude pokopan u stolnoj crkvi zagrebačkoj. Nje- 
gova udovica ostade i nadalje u Zagrebu, vladajući 
kao „herceginja čitave Slavonije, Hrvatske i Dalma- 
cije*' mjesto svoga nejakoga sina Ivana. Kad se Mar- 
gareta g. 1358. po drugiput udala (za grofa Gerlacha 
od Hohenlocha), ode u Njemačku. Osada je njezin 
sin kao „herceg** boravio na dvoru kralja Ljudevita. 

Ljudevit je radi banovine Mačve više puta ra- 
tovao sa srpskim carem Dušanom Silnim. Je- 
dnako se sa Dušanom Silnim radi Humske zemlje 
zavadio bosanski ban Stjepan Kotromanić. Dušan 
provali (g. 1350.) u Bosnu! opustoši velik dio zemlje. 
Ovo privede bana bosanskoga u krilo kralja Ljude- 
vita. Njihov savez postade joŠ jači, kad se Ljudevit 
(kao udovac) g. 1353. oženio s Elizabetom, krasnom 
kćerkom bana bosanskoga. Elizabeta donese Ljude- 
vitu u ime miraza Humsku zemlju (dio Hercegovine), 
za kojom je težio car srpski. 

Ljudevit se nadao, da će pomoću tasta svoga 
istisnuti Mlečane iz Dalmacije. No Stjepan Kotro- 
manić umre još iste g. 1353. Pošto nije imao sina, 
naslijedi ga 15-godišnji sinovac Stjepan Tvrtko. 
Novi ban bijaše po svojoj majci Jeleni unuk Gjure 
II. Subića. Kao takav podje Stjepan Tvrtko g. 135S. 
s majkom svojom i s vojskom u južnu Hrvatsku, ne 
bi li preostale Šubićeve gradove (Klis, Omiš i Skra- 
din) sklonuo, da se predadu kralju Ljudevitu. Spo- 
menuti gradovi pripadahu Mladinu IV., nejake 1 
sinu Mladina III. Subića. Njima je upravljala Ml~ 
nova majka Jelena, sestra Dušana Silnog. Jelena 
bije zahtjev bana bosanskoga i zatraži pomoć I 
brata svoga. Nato provali u južnu Hrvatsku v^'' ^ 



Hrrfttska sa AnŽarinaca. 189 

hrvatskoga bana Nikole Banica, koji (^. 1353.— 1356.) 
ponovno banuje. Ban zauzme Omiš. Ali sad se u 
tu borbu umiješao Dušan Silni, dapače i republika 
mletačka. Hrvati se dugo sa Srbima natezahu za 
Klis, dok nije početkom g. 1356. pao u ruke hr- 
vatske. Za toga rata umre (20. prosinca 1355.) car 
Dušan Silni. Nato Srbi odu iz Hrvatske, a Skradin 
predadu Mlečanima (10. siječnja 1356.) Mladinu IV. 
ostade jedino grad Bribir s istoimenom župom kao 
baština nekada toli moćnih bribirskih knezova od 
plemena Subić. 

Mjeseca svibnja g. 1356. dodje kralj Ljudevit 
u Zagreb. Ovdje je skupljao križarsku vojsku, s ko- 
jom će tobože krenuti u Srbiju, No kad je sabrao 
40.000 vojnika, krene preko Kranjske u Italiju, da 
republiku mletačku zahvati s kopna. Zauzevši neke 
gradove, prestraši Mlečane. Oni izmole 5-mjesečno 
primirje. Kad je ovo minulo, nastavi se još veći rat. 
Kraljeva je vojska u Italiji tako napredovala, da su 
Mlečani morali ondje uprijeti sve sile svoje. Tako 
ostade njihova Dalmacija bez dovoljne obrane. Novi 
hrvatski ban Ivan Ćuz počne (na proljeće g. 1357.) 
opsjedati Zadar. Bana su podupirali hrvatski kne- 
zovi. Njegovih je pristaša bilo i u nekim gradovima 
dalmatinskim. Tako plane buna 8. srpnja 1357. u 
Spjetu, a sutradan u Trogiru. Oba ova grada 
protjeraju mletačke knezove, te se pokore banu hr- 
vatskomu. Šibenik je uz Mlečane dulje ustrajao; 
ali se koncem g. 1357. * ^^ predade. Malo iza toga 
(17. prosinca) pade Zadar. Početkom g. 1358. počnu 
s uniti otoci dalmatinski ; istodobno osvoji ban i 
g Nin. Tada se već u Dalmaciji osobno nalazio 
s ' ralj Ljudevit. 

Ilečani uvide, da se dulje ne će moći održati. 
2 Mope 18, veljače 1358. s Ljudevitom u Zadru 



190 Hnratska ea Anžavinaca. 



m i r UZ vrlo teške uvjete. Dužd se mletački za sva 
vremena odriče naslova „vojvoda Dalmacije i Hr- 
vatske^ ; ovaj su naslov nosili njegovi predšasnici, 
počevši od Petra II. Orseola (g. 998.) Republika mle- 
tačka ustupa kralju Ljudevitu čitavu Dalmaciju „od 
sredine Kvarnera sve do medjaša grada Drača" sa 
svima svojim gradovima, tvrdjama, otocima, lukama 
i pravima. Odsada će dakle Ljudevitu pripadati gra- 
dovi : Nin, Zadar, Skradin, Šibenik, Trogir, Spljet i 
Dubrovnik, te otoci : Lošinj, Cres, Krk, Rab, Pag, 
Brač, Hvar i Korčula. Naprotiv se Ljudevit odriče 
svih mletačkih zemalja, gradova i tvrdjava, što ih je 
vojska njegova osvojila u Italiji i u Istri. 

6L mrno doba pojesti hrvatske. Ljudevit 
je nastojao, da steče ljubav netom predobljenih gra^ 
dova dalmatinskih. Zato on svima gradovima dozvoli, 
da odsada sami sebi biraju svoje knezove (potestate), 
konzule i suce. Napose je (već 10. veljače 1358.) 
gradu Zadru vratio sva nekadašnja prava, da time 
gradjane nagradi za tolike patnje, što ih pretrpješe 
od Mlečana. Dubrovčani se kralju pokloniše po- 
sebnim poslanstvom. Zato je Ljudevit 27. svibnja 
1358. izdao posebnu povelju, kojom Dubrovniku po- 
tvrdi samostalnu upravu i sav posjed na kopnu i na 
otocima. Kralj pristaje na to, da i nadalje vrijede 
ugovori, što ih je Dubrovnik sklopio sa susjednim 
oblastima (Bosna, Hum, Zeta i dalmatinski gradovi). 
Ipak će Dubrovčani kraljeve prijatelje smatrati svo- i 
jim prijateljima, te kralja pomagati u ratovima nje- 
govim. Naprotiv obećaje kralj, da će Dubrovčane 
braniti od neprijatelja njihovih, poimence od krr'ia 
srpskoga i od bana bosanskoga. Zato će Dubrov ik 
odsada kralju plaćati onu svotu, koju je dos; a 
plaćao kralju srpskomu i banu bosanskomu u :u 
svrhu, da bude poštedjen od žadirklvanja njih'' ^ 



Hrvatska za An2uvlnaca. 191 

Jednako će u znak pokornosti plaćati kralju godišnji 
danak u iznosu od 500 dukata ; uz to će se Dubrov- 
čani na kopnu i na brodovima svojim vazda služiti 
kraljevim zastavama. 

Tako je Hrvatska napokon iza 36-godišnjeg 
(1322.— 1358.) ratovanja došla do mira. Odsada su 
banovi bili više upravnici, nego li vojvode. Ipak se 
opaža, da Ljudevit nema povjerenja u domaće veli 
kaše hrvatske. Ne će naime da im povjeri bansku 
ćast, već namješta isključivo tudjince. Mjesto Subića, 
Nelipića, Frankopana, Kurjakovića i Babonića — vi- 
djamo na banskim stolicama gotovo same »Magjare. 
Isprvice vlada u sjevernoj Hrvatskoj ban Lcustahije, 
a u južnoj Nikola Seč ; ovaj bijaše takodjer knez u 
Zadru i u Spljetu. Da uredi prilike u Hrvatskoj, za- 
puti se ovamo g. 1360. kralj Ljudevit sa svojom su- 
prugom Elizabetom. Kralj je boravio i pravdu krojio 
u Zagrebu, a kraljica u Zadru. Sjevernom je Hrvat- 
skom 5 godina {1^62. — 1366.) iza Leustahija uprav- 
ljao zagrebački biskup Stjepan Kanižaj. Istom god. 
1366. imenuje kralj „banom čitave Slavonije" isku- 
snoga Nikolu Seča, koji vlada do g. 1368. Banovi pak 
u južnoj Hrvatskoj bijahu redomice : Konja Sečen 
(?. 1366. i 1367.), Emerik (g. 1368.) i Šimun Mauri- 
cijev od plemena Pok (g. 1369. i 1370.) „Banom či- 
tave Slavonije" postade g. 1368. kraljev ljubimac 
Petar Cudar, kojemu ta vlast ostade sve do g. 1380. 

Mladi hrvatski herceg Ivan, sin kraljeva brata 
Stjepana, umre još g. 1360. Pošto kralj nije imao ni 
sina ni brata ni sinovca, ostade Hrvatska 9 godina 
bi 'hercega. Istom g. 1369. imenuje Ljudevit herce- 
ge hrvatskim svoga dalnjega rodjaka KarlaDrač- 
k a. Karlo je Hrvatskom vladao od g. 1371. do 
g« 376. Sam se u poveljama zove „herceg kraljevine 
SI nije" ili „herceg Dalmacije i Hrvatske". Redo- 



1 93 Hrratika za Aniarinaca. 



vito stanuje u Zadru, odakLe sam upravlja južnoi 
Hrvatskom, gdje u to vrijeme nema posebnih baaj 
nova. Isprvice utječe na njegovo vladanje kralj Lji 
devit, koji je g. 1371. osobno boravio u Hrvatskojj 
Poslije uze Ljudevit nastojati, da Karlu Dračkomi 
pribavi prijestolje u Napulju, gdje još uvijek vladi 
griješna Ivana I. Mjeseca svibnja god. 1376. otplot^ 
Karlo doista u Napulj. Sada postade banom južiK 
Hrvatske (po trećiput) Nikola Sec, koji vlada godini 
1377.-1380. 

Ljudevit se iza smrti Kazimira Velikoga gođ 
1370. uspeo na prijestolje poljsko. Odsada nema 
vremena, da se brine takodjer za prilike na Balk; 
skom poluotoku. Time se najviše okoristio bosan 
ban Stjepan Tvrtko. Ovomu dobro dodje i tuži^ 
stanje u susjednoj Srbiji, gdje iza smrti kralja Vi 
kasina i Uroša IV. (g. 137 1.) nema pravoga vladam 
Pošto je Tvrtko po svojoj baci Jelisavi (kćeri r 
skralja Stjepana Dragutina) bio potomak ženske lo; 
Nemanjića, smatrao se baštinikom prijestolja srpskoj 
U sretnim ratovima sa knezovima srpskim 
Tvrtko današnju južnu Hercegovinu i komad primoi 
izmedju Dubrovnika i Kotora. Nato ode na grob 
Save u Mileševo, gdje se (g. 1377.) okruni za kralj 
srpskoga i bosanskog. Ovim je činom Tvrtko dol 
dašnju banovinu bosansku uzvisio na čast samost 
kraljevine. Tvrtko uredi u Bobovcu kraljevski sv 
dvor i uvede nova dvorska dostojanstva. 

62. Bat s Mlečaiiiiiia god. 1378.—: 

Kao saveznik republike Genup zarati se kralj Ljui 
vit g. 1378. s Mlečanima, koji su zatirali trgovi 
gradova dalmatinskih. Ljudevit pošalje svoju voj 
u Italiju, da ondje osvaja gradove mletačke na kopai 
Naprotiv se mletački vojvoda Vettore Pisani sa 
galija zaputio u Dalmaciju, da škodi primo: 



r 



HnraUka za AnioTinaca. 193 

|radovima. Najprije nastrada Kotor, koji se oko 
1^. 1369. otrgnuo od Srbije i stavio pod zaštitu kralja 
Ljudevita. Mlečani udare na Kotor, te ga, 14. kolo- 
\toi2L 1378. osvoje. Čitav grad bude oplijenjen i za- 
paljen; Pisani dapače dade u Mletke otpremiti i 
•vcte raoći iz crkvi kotorskih. 

Iza toga krene Pisani na sjever, da udari na 

j^adar. No taj grad bijaše dobro utvrdjen, te ga 

Mlečani nikako nijesu mogli zauzeti. Medjutim je u 

^dransko more stigao genoveški admiral Lucijan 

Poria sa 17 ratnih ladja. Dorla pristane pred Tro- 

jfirom. Ovdje mu se pridruže takodjer neke hrvatske 

[alijc. Mornaricu će s kopnenom vojskom podupirati 

mratski ban Nikola Seč. — Lukavi Mlečani dozna- 

ble za ove priprave, koje idu za obranom Trogira, 

fpljeta i susjednih otoka (Brača, Hvara i Korčule). 

!ato Pisani 24. listopada 1378. otplovi od Zadra pred 

nbenik, jer je znao, da je slaba obrana toga 

irada. Mletački providur Ljudevit Loredano pozdravi 

Ejcnčane ovako : „K Vama dolazi Pisani, koji u jed- 
j ruci drži grančicu mira, a u drugoj silu, Prihva- 
■ li ono prvo, siguran Vam je imetak i život; od- 
kcite li se za drugo, bit će Vam kao što bijaše Ko- 
franima*'. Šibenčani se ipak odluče za otpor. No 
ni brzo osvoje grad. Pisani pak dade Šibenik 
istinu oplijeniti i zapaliti, kako je prije nekoliko 
cseci učinio s Kotorom. Nato se vrati pred Zadar, 
nastavi blokadu toga grada. Zadrani su ulaz u 
u zatvorili lancem. To im poraože, da su lakše 
lijevali brodovlju mletačkom. — Da ne gubi vre- 
točna stajanjem pred Zadrom, pošalje Pisani 7. stu- 
Noga providura Loredana sa 10 galija na sjever, 
-oredano dodje pred grad Rab, te ga pozove na 
^'cdaju. Rabljani se bojahu sudbine Kotora i Sibe- 
jika. Zato se bez svakog otpora, 10. studenoga 

13 



n 



194 Hrratika za AnžuTinaca. 

vrate pod vlast republike mletačke. — Ohrabren 
dosadanjim uspjesima, odluči Pisani, da će udariti 
na genoveško brodovlje. U tu svrhu doplovi i6t 
studenoga 1378. pred Trogir. Sutradan počoo 
Mlečani jurišati na trogirsku tvrdju, u kojoj se nshf 
zio admiral Lucijan Doria. No Trogirani i Genoved 
odbiju sve navale mletačke, te Pisani izgubi mnojno 
ljudi (600 mrtvih i 700 ranjenih). Još veća ga nev<4ji 
zadesi 7. svibnja 1379. kod Pule. Ovdje je na njega 
navalio admiral genoveški sa 23 galije. Lucijan do- 
duše pogibe u boju, ali njegov zamjenik Ambrozije 
Doria steče sjajnu pobjedu. Mlečani izgubiše 15 ladja 
i 2400 ljudi zajedno s ratnom blagajnom. Pisani s( 
sa 7 galija vrati u Mletke, ali bude bačen u tamnicu 
Godinu dana poslije toga okrene se Mlečani«« 
ratna sreća. Vettore Pisani postade opet zapovjed 
nikom brodovlja njihova. Kao takav zarobi on 24 
lipnja 1380. u Chioggi (blizu Mletaka) 17 ladja 1 vc 
liku vojsku genovešku. Odmah nato polet! prem 
Zadru. Ipak je i sada uzalud udarao na taj grad 
Zato počne iz osvete pustošiti obale primorja hrval 
skog, a na moru hvatati brodove naše. Poslije smrl 
njegove (13. kolovoza 1380.) nastavi taj posao Lj« 
devit Loredano, novi admiral mletački. Loredano zi 
pali grad Senj (29. kolovoza) i Basku (na otok 
Krku). Nedaće na moru prisile napokon kralja Lji 
devita na pregovore o miru s Mlečanima. Mir bud 
sklopljen 8. kolovoza 1381. u Turinu. Ljudevit vra 
republici mletačkoj sve gradove, što ih je u ItaB 
osvojila kopnena vojska njegova. Jednako se repi 
blika odrekla prisvojenih gradova u Hrvatskoj i Da 
maciji. Uz to se obvezala, da će Ljudevitu nadokn; 
diti sav ratni trošak (100.000 dukata), i to tak 
da će u ime kamata godimice davati po 70C 
dukata, 




HrrvCika u AniiiTlnaca* 19Š 

53, Kratica Uar^a. Kralj Ljudevit I, — 
Stomu povjesničari daju pridjev „Veliki", — umre 11. 

f rujna 13S2. Nije ostavio sina, nego samo dvije kćeri: 
Mariju (rodjenu g, 1 370,) i Jadvigu (r. g, rs/i,) Lju- 

r.devit odredi, da ga u Hrvatskoj, Ugarskoj i Poljskoj 

• ima naslijediti starija njegova kći Marija, Ona bi* 
jaše (još od god, 1 374-) zaručena sa braniborskim 
raarkgrofom Sigismundom, bratom češkoga kralja 
(i njcmaćkog cara} Većeslava IV. I doista bude Ma- 
rija već 17. rujna 1382* u Stolnom Biogradu krunjeaa 

: za kraljicu ugarsko-hrvatsku, 

^' Mariji bijaše tek 12, a Sigismundu 16 godina. 

> Zato preuze vladu Marijina majka Elizabeta, 
koja se državnim poslovima bavila već za života 
kralja Ljudevita. Elizabeti je pomagao njezin ljubi- 
mac Nikola Gorjanski, bivši ban mačvanski , 
koji se od g. 1375. spominje kao palatin ugarski. 
Kraljici bijaše sklon i Stjepan Banić od Lcndave, „ban 

, čitave Slavonije". On je bio sin nekadašnjeg bana 
Nikole Banica. Južnom je Hrvatskom od god. 1380. 

f upravljao ban Emerik Bubek. 

W Elizabeta se brzo pobrinula, da gradovi dal- 

matinski prlznadu Mariju kraljicom svojom. U tu 
svrhu šalje ona već na jesen g. 1382. u Dalmaciju 
vesprimskoga župana Ivana Bissena. Gradovi se dal- 
matinski bojahu, da će u Dalmaciji opet prevladati 
republika mletačka. Zato rado prionu uz kraljicu 
Mariju. Oni se dapače slože u savez proti Mlečanima 
i proti svakomu, tko bi udario na kojigod grad dal- 
matinski. To je valjda Mlečane prisililo, da napokon 
(n; ^.Aječe g. 1383.) i oni priznadu kraljicu Mariju. 

rf Re jblika se mletačka 15. svibnja 1383. zavjerila, 

r da vjerno obdržavati uvjete mira, koji bijaše 

go » 1 38 1, sklopljen u Turinu. — No zato je 
na "A u južnoj Hrvatskoj izbilo na javu nezadp- 



1 




196 llrfaUka za Anžavinaca. 



voljstvo zbog nove (ženske) vlade. Na čelo nezado^ 
voljnika stupi Ivan Paližna, prior (poglavica^ 
bogatoga reda Ivanovaca. Ljeti g. 1383. diže Paližn^; 
bunu u svome gradu Vrani. Kraljica Elizabeta uvicŠ 
nuždu, da bunu što prije uguši. Zato se osobno s kra* 
Ijicom Marijom zaputi u južnu Hrvatsku. Kraljice j^ 
pratio novi ban Stjepan Lacković, sin nekadašnjcj^ 
istoimenog bana. Kraljevska vojska zauzme (28. UstCHi 
pada) . grad Vranu, a Paližna bude lišen priorslć^ 
časti. Ipak su kraljice u južnoj Hrvatskoj ostal^ 
preko 2 mjeseca, da odstrane svaki trag nezadovoljp 
stva. Poslije toga se zapute i u sjevernu Hrvatski^ 
gdje su boravile sve do proljeća godine 1384. Me^ 
djutim se Elizabeta uvjerila, da Stjepan Lacković nijŠ 
pouzdan. Zato naskoro bansku čast u južnoj Hrvali« 
skoj povjeri Tomi od sv. Jurja, koji 15. svibnja 
1384. svečano udje u glavni svoj grad Zadar. 

U to vrijeme izgubi kraljica Marija poljska 
prijestolje. Poljaci naime zaključiše, da će sebi zM 
kraljicu uzeti onu Ljudevitovu kćer, koja će u Poljskoj 
stalno boraviti. Ove obveze nije mogla preuzeti Ma« 
rij a, koja mora stanovati u Ugarskoj i Hrvatskoj^ 
Zato se u Poljsku zaputi njezina sestra Jadviga^ 
koju Poljaci 15. listopada 1384. u Krakovu okrune 
za kraljicu poljsku. Jadviga se 18. veljače ijStS^ 
udade za Jagela (Vladislava), kneza litavskoga, p9i 
time utemelji novu dinastiju poljsku („Jagelovići*)^; 
Tako nestade personalne unije, koja je Poljskui 
kratko vrijeme vezala s Ugarskom i Hrvatskom. 

Nikola Gorjanski htjede u svojim rukama pA^ 
kupiti svu državnu vlast. Zato je pred kra.^ hd 
klevetao druge državne (dapače i duhovne) H^«* uh 
stvenike. Kad su ovi doznali, da ih kralj! . ze^ 

počnu spremati otpor protiv nove vlade. Kr; 
doduše uspjele, da umire Ugarsku ; ali se sato '*'- 



I 



Hrratika sa Anlavinftct. i97 

ustanak u Hrvatskoj. Ovdje je otpornike predvodio 
zag^rebaćki biskup PavaoHorvat. Uz njega pri- 
stanu moćni rodjaci njegovi, zatim neki velikaši, 
pa i bivši banovi: Stjepan Lacković i Nikola Seč. 

Ovaj pokret vrlo uplaši kraljicu Elizabetu. Već 
14, kolovoza 1384. opominje Elizabeta gradjane na 
Griču, neka se „pod kazan nevjere** ne usude pri- 
stati uz „odmetnike". Jednako je opominjala druge 
gradove i pojedine velikaše hrvatske. Pa ipak se ne- 
prestano povećavao broj otpornika. Medju ovima se 
poimence spominju : Stjepan Frankopan, Nikola Zam- 
bov, Andrija Lacković i Stjepan od Simontornje. 
Nezadovoljnici sastave „ligu^ (savez), da budu jači 
protiv dvora kraljevskoga. Liga dobi neustrašivog 
vojvodu, kad se na jesen g. 1384. iz Napulja vratio 
Ivan Horvat^ brat biskupa zagrebačkoga Ivan bijaše 
nekada (g. 1376. — 1381.) ban mačvanski, a sada se 
sara proglasi „banom čitave Slavonije". 

Gorjanski je znao, da se ne će moći dugo odr- 
žati. Vidio je i to, da je uz njega glavni kamen 
smutnje Sigismund, zaručnik kraljice Marije. Sigis- 
mund je kao Nijemac omražen medju Hrvatima i 
Hagjarima« Da se ova zapreka odstrani, zaruči se 
kraljica Marija na proljeće g. 1385. s Ljudevitom, 
bratom francuskoga kralja Karla VI. Uz to će i Gor- 
janski dobrovoljno odstupiti. Obadvije pako kraljice 
odu u Požegu, gdje se (mjeseca svibnja g. 1385.) iz- 
mire s hrvatskom „ligom". 

ft4. Karlo Draoki. Markgrof Sigismund 
nije bio voljan, da se odreče kraljice Marije, zaruč- 

nic On odluči, da će silom oružja sebi izvoj- 

štil '"*u Ugarske i Hrvatske. Sigismund prodade 

im ^ji, da dobije novaca, kojim će sastaviti i 

UH —"'sku svoju. Početkom kolovoza g. 1385. 

pn irsku. Zauzevši Njitru i Požun, prisili 



1 



19$ Hnrattka za AnIaTinaeft. 

kraljicu Mariju, da se (mjeseca rujna) vjenčala 
s njime. 

Ovo su predvidjali prvaci pokreta hrvatskog. 
Oni se bojahu, da će državom naskoro zavladati ' 
omraženi Nijemac Sigismund. Zato se još u srpnju* 
god. 1385. riješe, da prijestolje hrvatsko ponude 
Karlu Dračkomu, kralju napuljskom. Karlo je" 
naime kao herceg hrvatski (god. 1371. — 1376) ostao' 
velikašima hrvatskim u lijepoj uspomeni. Hrvati sta- 
jahu s njim u svezi i onda, kad je Karlo (g. 1381.) 
postao kraljem napuljskim. Naročito je Ivan Horvat 
(g. 1382. — 1384.) pomagao Karlu u borbi s Ljude- 
vitom, vojvodom anžuvinskim. 

Zagrebački biskup Pavao Horvat dodje mjeseca • 
kolovoza god. 1385. u Napulj, da Karlu Đračkomo 
otkrije namjeru velikaša hrvatskih. Karlo se morao 
sjetiti, kako je g. 1379. kralju Ljudevitu prisegao, 
da nikada ne će otimati baštinu Marije i Jadvige. Uz 
to ga je i njegova žena Margareta nagovarala, neka 
odbije ponudjenu mu krunu. No Karlo ne posluša 
glas savjesti svoje, a ni opomenu ženinu. On se 
upravo pomamio za kraljevstvom hrvatskim ; nadao 
se, da će brzo steći i Ugarsku. Zato ^e bez oklije- 
vanja počne spremati na put u Hrvatsku. Sa sobom 
htjede povesti i svoga 9-godišnjeg sina Ladislava, 
ali ga od ove namjere odvrati plač tužne Margarete. 

Prepustivši vladanje u kraljevstvu napuljskom 
ženi svojoj, ode Kario Drački 14. rujna 1385, iz Na- 
pulja u Barlettu. Ovdje sabere nešto vojske, 
s kojom se 23. listopada ukrca na 4 ladje. Osam 
dana iza toga doplovi Karlo u Senj, gdje ga veli- 
kaši hrvatski dočekaše velikim veseljem. Iz S ja 
podje Karlo u Zagreb. Ovdje ostade duže e- 
mena kod biskupa Pavla Horvata. Oko Karla s. ;a- 
birahu velikaši hrvatski sa četama svojim. Kad V šc 



r 



HrrAUka ea AniHTtntctt 199 



Ireć na okupu čitava vojska, krene Karlo (mjeseca 
prosinca g, 13S5,) iz Zagreba prema B u d i m u. 

Velik strah spopade kraljice Elizabetu 1 Mariju. 
Ugri su dodiise Marijina supruga {15. studenoga) iza- 
brali ^skrbnikom i upraviteljem kraljevstva"; ali se 
Sigismund nije ni nalazio u Ugarskoj, nego u Češkoj. 
Kraljice se posluže h i m b o m. U Budimu razglase, da 
Karlo dolazi u grad njihovom privolom. One dapače 
izadju u susret dragomu rodjaku svomu. Gradjani 
budimski primu Karla vrlo Ijubezno. Naskoro se ondje 
ina okupu našlo puno ugarskih velikaša, koji Karla 
proglase upraviteljem države. Kao takav sazove 
Karlo sabor, koji se sastade na Božić. Sabor jedno- 
riasno izabere Karla kraljem ugarsko-hrvatskim. Ma- 
^a se odreče prijestolja, jer da slaba žena i onako 
mt može vladati. Nato se Karlo zaputi na kruni* 
banje u Stolni Biograd. Onamo su kralja pratile 
^njegove rodjakinje: „majka" Elizabeta i „sestra" 
[Marija. Na staru godinu 1385. okruni Karla oštro- 
gonski nadbiskup Dimitrije. 

Posve je naravno, da je Karlo Drački nagradio 
one velikaše, koji mu pomogoše do prijestolja ugarsko- 
hrvatskog. Ivana Horvata imenuje banom čitave Sla- 
vonije. Bivši vranski prior Ivan Paližna postade ba- 
nom Dalmacije i južne Hrvatske. Ali naskoro steče 
novi kralj i velikih protivnika. Karlo naime dodje u 
opreku s onim velikašima, koji su za vlade Marijine 
ugrabili razna državna i privatna dobra. Ovi se velikaši 
stanu kupiti oko „bivšeg" palatina Nikole Gorjanskog 

Karlo je dozvolio, da bivše kraljice (Elizabeta 
i K " ') stanuju i nadalje u kraljevskom dvoru. On 
; bi i >to posjećivao i zahtijevao, da im dvoranici 

' iskj • kraljevske časti. Kralj bijaše toli neoprezan, 
f da ^"•''ama nije branio ni druženja s nezado- 

[ vol likašima. To je pospješilo propast njegovu. 



SCO Hnratika i A All2ttWtia6A. 



Z5 



Nikola Gorjanski razglasi, da polazi u Slavoniju, 
pošto će se u Gorjanu udavati kćer njegova. S ve- 
likom četom, koja će ga na putu pratiti, udje Gor- 
janski 7. veljače 1386. u kraljevski dvor, da se to- 
bože oprosti od Elizabete i Marije. Istodobno su 
kraljice poručile Karlu Dračkomu, neka dodje k njima, 
jer da mu imaju saopćiti neke vijesti o Siglsmundu. 
Ne sluteći ništa zla, unidje kralj u sobu, gdje su ga 
čekale kraljice. Razgovarajući s njima, dopre kralj 
u neku dvoranu. Tu bijahu već sakupljeni urotnici; 
Nikola Gorjanski, peharnik Blaž Forgač i drugi. Kad 
se kralj slučajno licem okrenuo prema Elizabeti, dade 
Gorjanski znak Forgaču. Ovaj izvuče ispod plasta, 
kratak mač, kojim kralja udari po glavi tolikom si- 
lom, da mu je rasjekao lubanju. Kad su tjelesni stra- 
žari kraljevi čuli viku, polete u dvoranu. Ovdje se 
sada zametne kreševo. Forgač dopane teških rana, 
a kralj zadobi još dva udarca po glavi. Pomoću ve- 
like pratnje svoje prevlada Gorjanski u dvoru kra* 
Ijevskom. Pripravljeni ljudi i vojnici stanu po ulicama < 
budimskim vikati: „Živjela kraljica Marija!" Ivan 
Horvat i Stjepan Lacković brzo uvide, da je nemoguć- 
svaki otpor. Zato već sutradan (8. veljače) odu sa; 
četama svojim iz Budima u Hrvatsku. Karlo zamoli 
(14. veljače) kraljice, neka ga otpreme u Višegrai 
Kraljice uslišaju molbu rodjaka svoga. U Višegrada 
umre 40 godišnji Karlo Drački 24. veljače 1386. 
Jedni vele, da bijaše otrovan ; drugi pak tvrde, da 
su ga kraljice dale zadavati, jer se bojahu, da bi^ 
Karlo mogao preboljeti rane svoje. 



ISVOrl Imre Nag3r: >Codex điplomaticus Hang„ Je* 

gavensis«. (Svezak I.— VIII. Budapest 1878. i dalje.) — S. L ć ;^ 

>ListiĐe o odnojajih izmedju jažnoga Slavenstva i mleta nh 

bllkec (Knjiga L—IV. Zagreb 1868.— 1874.) - Josophns ' h: 

»Monumenta Ragusina. Libri reformationum«. (Voinme-* U«- 



j 



i 



Hnr&tika ca' AnlurlnAda. ioi 

grabiae 1879. — 1897.) — J. T k a 1 č i ć : »Monumenta historica liberae 
regiae civitatis Zagrabiae«. (Tomns I. .Zagrabiae 1889.) — I. K u- 
kuijević: »Jara regni Croatiac, Dalmatiae et SlaTOniae«. (Pars 
I. et n. Zagrabiae 1862.) — A. Thcincr: »Vctera monumenta 
Slavorum meridionaliumc (Tomus I. et U. Romae 1863. Za^rabiafi 
1875.) ~ ^^* Fejćr: >Codex diplomaticua Hungariae ecclesiasticus 
et clvilis.c (Tomus VIII.— X. Budae 1841.^1843.) G< Wenzel: 
»Monumenta Hungariae historicac. (Tomus III. Budapest 1875.) — 
Joannes Luci us: »De regno Dalmatiae et Croatiae libri VI.« 
(Franeofurti 1659.) — Martinus K o v a eh ic h : »Vestigia comiti- 
orum«. — M. Kovachich: »Supplementum ad vestigia comiti- 
oTum apuđ Ungaros«. (Tomus I. Budae 1798.) — Gjnro dr. Surmin: 
»Hrvatski spomenici«. (Svezak I. Zagreb 1898.) — Giovanni Lučio: 
»Memorie istoriche di Tragurio ora detto Trau«. (Venetia 1674.) 
— M akttS ev-Šu£f la3r: »Isp|»ve za odnošaj Dubrovnika prema 
Veneciji«. (»Starine«, knjiga 30.) — P. dr. Matković: »Spome- 
nici za dubrovačku povjest u vrieme ngarsko-hrvatske zaštite«. 
(»Starine«, knj. i.) — Fr. Mikloiiić: »Monumenta serbica spcc- 
tantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii«. (Vienna'> 1858.) — I. 
Kokuljerić: »Acta Croatiea«. (Zagreb 1863.) — Pavao Josip 
Šafarik: »Pamatky drevniho pismenictvi Jihoslovanuv«. (Praha 
1851.) — J. Tkalćić: »Monumenta historica cpiscopatus Zagrabi- 
ensis«. (Volumen II. Zagrabiae 1874.) — E. o. Fermendžin: 
»Acta Bosnae potissimum ecclcciastica«. (Zagrabiae 1893.) — F. dr. 
Rački: »Notae Joaonis Lucii«. (»Starine«, knjiga 13.) — L. 
Thall6czy et S. Barabis: »Codex diplomaticus familiae dc 
BtagajT«. (Budapest 1897.) — S. Ljubić: »Libellus Policorion, 
qBi Tipicus vocatur«. (»Starine«, knj. 23.) — Fr. dr. Rački: 
»Porcija bosanskoga kralja Tvrtka od god. 1366.« (»Starine«, knj. 
21.) — Stipo o. Zlatović: »Bribirski nekrolog 14. i 15. vicka«. 
(»Starine«, knj. 21.) — J. Gelcich: »Diplomatarium relationum 
reipoblicae Ragusanae cum regno Hungariae«. (Budapest 1887.) — 
•Acta Icgationis cardinalis Gentilis 1307. — 1311«. (»Monumenta 
Vaticana historiam rcgni Hungariae illustrantia«, tomus II.) — 
Micha Madius de Barbazanis : »Historia do gestis Romanorum 
impcratorum et summorum pontificum. Pars secundae partis de anno 

'^"~'-' «. (Tiskao prof. Brunelli u izvješću zadarske gimnazije 

)bsidionis Jandrcnsis libri duo«. (Schwand- 

r^v^/es rerum Hungaricarum«, tomus III.) — »Chronica 

. (Talijanski prijevod iznio Jakov Morelli u djelu : 

eneziani dr varia letteratura«. Venezia 1796.) — A. 

'^'»^'Ua de gestis civium Spalatinorum«. fSch^vandtner : 



ioi ttmJttHok sa AnfvTfauća. 

»Scrlptorei reriim Hnngaricanim«, tomni m.) — »Ljetopis PatI« 
PaTlorića, patricija zadarskoga«. (Izdao dr. F. Šišić u »Vjestnika 
zem. arkiva«« god. VI.) — Aodrea Gataro: »Cbronicoa PataTinam«. 
(Mnratorl : »Scriptores reram Italicaram«, tumos 17) — Raphain 
C a r c s { n i : nastavak Dandolova kronike. (Moratori : „Sript. r. Ita- 
licamm", tomus 12.) — Cbronicon Dnbnicense. (Florianos: „Hi> 
storiae Hangaricae fontes domestici", pars III.) — Joannes archiđia- 
conus de K i k n 1 1 e w. („Schwandtner : „Scriptores remm Hangari- 
carnm", tomos I.) — Chronicon pictom Vindobonense. (Floti- 
anas : „Hist. llung. fontes domestici", pars II.) — Jcaones d« 
T h a r o c z : „Chronica Hangarorajn". (Schwandtner : „Scriptores 
rerum Hangaricaram", tomus I.) — St Ka to na: „Historia critica 
regum Hangariae". (Tomus 8.— 10.) — G. Praj: „Historia regom 
Hungariae cam nofitiis praeviis'*. (Tomas I.) — Mirko Šporčić: 
„Dvie izvorne povelje bana Pavlin od plemena Šabić". GiVjestnik 
kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljskog arkiva" god. I.) — F. dr. S i Ž i ć: 
„Ittnerarij Karla I. g. 1 301. -—1342.** („Vjestnik zem. arkiva", g. IV.) 
— M. dr. Wertner: „Itinerar des Konigs Ladwig I." („Vjestaik 
zem. arkiva", god. V.) 

Literatura. Vjekoslav K 1 a i ć : „Povjest Hrvata*'. (Sveaak IL, 
dio I. Zagreb 1900.) — Tadija Srni čik lat: „Poviest Hrvatska". 
(Dio I. Zagreb 1882.) — F. dr. ŠiHić: „Studije iz historije ania- 
vinske dinastije". („Vjestnik kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljskog arkiva", 
god. III.) — Vj. K I a i ć : Bribirski knezovi od plemena Šobić do 
g. 1347". (Zagreb 1897.) — Alfons dr. H u b e r: „Lodwig 1. tob 
Ungarn und die UDgarischen Vasallenlander'*. (,fArchiv fflr oestef- 
reichische Geschichte", Band 66.) — F. dr. Rački: „Pokret na 
Slavenkom jugu koncem XIV. i početkom XV. stoljeća". („Rad", 
knj. 2.) — I. N. S m i r n o V : „Otnolenija Venecli k gorodskim 
obščinam Dalmacii 1358.— 1573." (Kasan 1884.) — Vj. Klaić: 
,,HrvaUki hercezi i bani za Karla RoberU i Ljudevita I („Rađ"» 
knjiga 142.) — Dane G r u b e r : „Obsjedanje Zadra po Mletčanih 
god. 1311.— 1313." („Vienac", god. 1882.) — Lj. dr. Th allćcaj: 
„Prilog k Životopisu Mladina Šubića, bana bosanskoga". („Glasnik 
zem. muzeja u Bosni i Hercegovini", god. 1893.) — Vj. Klaić: 
„Poviest Bosne do propasti kraljevstva". (Zagreb 1882.) — I. T k al- 
ci ć: „Odpor i buna radi desetine u biskupiji zagrebačkoj -* '^*^. 
vieku". („Rad", knj. 49.) — F. dr. Šiiić: „Miha Madijev 1 
bazanis". („Rad", knj. 153.) — II. Ruvarac: „Banovanje ** ^ 
bana '. („Glasnik zem. muzeja u Bosni i Hercegovini" g« 189 
Dane Gruber: „Vojevanje Ljudevita I. u Dalmaciji sa brvat'"^ i 
velmožami i sa Mletčani od početka njegova vladanja pa d(* 



1 



ttrrttska ta AnivTtoAe*. žoj 

godišnjega primirja sa Mletćani*'. (Požega 1888.) — Vj. Klaić: 
»JCffld knezovi Fraokapani". (Knjiga 1. Zagreb 1901.) — Josip dr. 
Modestin: „Kritička iztraživaaja i pokušaj pragmatizovanja u 
podredjn poviesti dubrovačke 1 205. — 1331.** (Zagreb 1891.) — Maoro 
Orbini: .,n regno de gli Slavi hoggi corrottamente detti Schla- 
voni«. (Pesaro 1601.) — Vj. Klaić: „Rodoslovje knezova Krbav- 
kih ođ plemena Gnsić". („Rad**, knj. 134.) — D. Gruber: „Ne- 
lipić, knez cetinski i kninski*'. (Zagreb 1886.) — F. dr. Šišić: 
,J*ad Mladena Šubića, bana hrvatskoga i bosanskoga**. („Glasnik 
zcm, mozcja a Bosni i Hercegovini**, god. 1902.) — St. o. Zl a to- 
vi ć: „Mladen I., sin Stjepka Šubića*'. („BuUettino di archeologia 
e storia Dalmata**.) (Spalato 1886.) —• Silvio Mitis: „La Dalma- 
zia ai tcmpi di Lodovico il Grande, re d' Ungheria**. („Annuario 
Dalmalico", anno IV.) — Vj. Klaić: „Vladislava Nelipića, kneginja 
kainska". („Vienac**, god. 1896.) — P. dr. Matković: „Ob odno- 
šajlh dubrovačke sa mletačkom republikom tja do g. 1358.** („Rad", 
knj. 5.) — p. dr. Ma tković: „Ob odnos ajih medju Dubrovčani 
i iOetčani za ugarsko-hrvatskog vladanfa u Dubrovniku*'. („Rad*', 
knj. 17.) — Vj. Klaić: „Rodoslovje knezova Nelipića od plemena 
Svačić**. (Vjesnik hrv. ark. društva" od g. 1898.) — P. Pisani: 
nNom Ragusini ab omni jure- veneto a saec. X. usque od saec. XIV. 
isomanes fuerint?*' (Lutetiae Parisiorum 1893.) — L. pl. Thall6czy . 
i»Hi>torijska istraživanja o plemenu goričkih i vodičkih knezova". 
(nGlasnik zem. muzeja u Bosni i Hercegovini** god. 1897.) — P. 
S t a Đ i ć : ,,Izprave i rodopis bosanskih bana i kraljeva Kotromano- 
»ića". (Spljet 1893.) — Fr. Bulić: „O Šubićevu natpisu iz Oštr- 
ice**. („Bnllettino di archeologia e storia Dalmata'* od g. 1895.) — 
I"pl Thali6czy: „Kako i kada je Hrvoje postao veliki vojvoda 
bosanski**. („Glasnik zem. muzeja u Bosni i Hercegovini**, g. 1897.) 

— F. pl. Silić: „Pavao Horvat, biskup zagrebački". („Danica" od 
g. 1895.) — ^' conte Vojnović: „Uprava u starome Dubrovniku". 
(„Delo" g. 1895.) — Vj. Klaić: „0 knezu Novaku" („Vjesnik 
hrv. ark. društva", g. 1900.) — L. pl. Thall6czy: „Die Ge- 
Khicbte der Grafen v. Blagay'*. (Wien 1898.) — D. dr. Gruber: 
»Ljudevit I. i Mlečani**. („Vienac" g. 1902.) — Ivan Kukuljević: 
i,Otad Zrinj i njegovi gospodari*'. (Zagreb 1883.) — F. dr. Šišić: 
ttV( [a Hrvoje Vnkčić Hrvatinić i njegovo doba". (Zagreb 1902.) 

— '". 1 a i ć : „Crtice o Vukovskoj županiji i o Djakovu u sred- 
Bjei ^u**. („VjestniJt zem. arkiva", god. U.) — M. dr. W e r t- 
Be le unbekannte kroatisch-schlesische Allianz". („Vjestnik 
tem 1", god. III.) — Vj. Klaić: „Horvati i njihovi gospo- 
dui ^omencvieće Matice Hrvatske".) (Zagreb 1900.) — M. dr. 



i04 ICiiltiirnt porjett HnrftUke g. 1102.— 13S6. 

W e r t n e r : „AoiUnđiscbe Getchlechter in Ungarn. IH. Die Herren 
Yon GflOTlng". („Adler*-. Ncue Folge, vol. IV. Wieii 1894.) — F. 
dr. Š i S i ć : „O ratu bana Tvrtka s ugarskim kraljem Ljudevitom L 
god. 1363. („Glasnik cem. muzeja n Bosni i Hercegovini", g. XVJ 
— Grgur U r 1 i ć-lvanović : „Ključić, grad Nelepićev a kninskoj ža- 
paniji*'. („Starohrvatska Prosvjeta'*, god. I.) — J. Konst. Jirećek: 
„Dle Beziehungen der Ragusaner zu Serbicn 1355. — 1371. (P'ag 
1885.) — F. dr. Šišić: .,Kad je ban Tvrtko postao kralj srpski i 
bosanski i kad je umro?" („Glasnik zem. muzeja a Bosni i Herce* 
govini", g. XV.) — Vj. Klai ć: „Sužanj a Levi" („Vienac", g. 1896.) 

VI. Kulturna povjest Hrvatske i. 1102.— 1386. 

56. Orkva rimokatolička. Spljetska je nad- 
biskupija nekada bila metropola čitave Hrvatske. Od 
nje se još u ii. stoljeću otrgnula jugoistočna Hr- 
vatska (biskupije : bosanska, travunjska i kotorska, 
te nadbiskupija dubrovačka). Čitava pak sjeverna 
Hrvatska dodje pod vlast nadbiskupa u Kaločt. Nad- 
biskupiji spljetskoj ostade jedino srednja Hrvatska. 
Naskoro se i ovdje umanjio opseg njezin. Zadarska 
biskupija postade naime g. 1154. nadbiskupijom ; pod 
njezinu vlast dodju biskupije: rapska, osorska I krčka. 
Nadbiskupa spljetskog priznavahu poglavicom 
svojom biskupi : senjski, krbavski, ninski, kninski« Si- 
benički, skradinski, trogirski, makarski i hvarski. 

U sjevernoj se Hrvatskoj spominju 3 biskupije: 
zagrebačka, pečuvska i srijemska. Čitav je zapad pri- 
padao zagrebačkoj biskupiji ; ova se dijelila na 
12 arcidjakonata, a brojila 450 župa i crkvi. Sri- 
jemski je biskup isprvice stanovao u Banoštoru, a 
poslije u Mitrovici. Njegova je biskupija brojila samo 
oko 20 župa, i to na skrajnjem istoku (Zemun, Ka^rlnvd, 
Petrovaradin, Slankamen, Kamenica i t. d.). I iv 

je gotovo čitava današnja Slavonija pripadala li- 

piji u P e č u h u. Ova je biskupija imala ir d 

Drave 4 arcidjakonata sa preko 200 župa. 




► 



Kultnrtift ppTjest Hrtatiko g. tioa. — i3S6'. 205 

Biskupima su u izvršivanju crkvenih posala po- 
magali kaptoli. To bijahu vrlo ugledni svećenički 
iborovi. Kraj kaptolske je crkve postojalo „vjero- 
dostojno mjesto" („locus credibilis**), gdje bi svatko 
dao zapisati povlastice svoje. Kaptol se naime bavio 
pravnim poslovima, koje sada vrše javni bilježnici. 
Kad bi kralj, herceg ili ban poslao svoga povjere- 
nika, da istrazi kakvu stvar (n. pr. da ispita, komu 
što pripada, ili da označi raedje kojega posjeda), vazda 
bi se obratio takodjer na odnosni kaptol. Povjereniku 
bi kaptol pridružio jednoga kanonika, koji bi onda 
sastavio izvještaj o dotičnom poslu. Pošto su i ovi 
izvještaji dolazili u „vjerodostojno mjesto", nagomi- 
lalo se tečajem vremena kod kaptola puno izvora za 
povjest hrvatsku. Zagrebačka je biskupija uz važan 
kaptol u Zagrebu dobila god. 1232. još i kaptol u 
Čazmi, koji je osnovao biskup Stjepan II. Srijemska 
je biskupija imala svoj kaptol sv. Ireneja najprije u 
Banoštoru, a kasnije u Mitrovici. Za pečuvsku je bi- 
skupiju kod nas postojao kaptol sv. Petra kod Po- 
žege. U južnoj Hrvatskoj bijahu važni kaptoli u 
Kninu, Spljetu, Ninu i Senju. Bosanski se biskup za- 
jedno s kaptolom svojim početkom 14. vijeka prese- 
lio na svoje imanje Djakovo. 

Biskupe je i sada još biralo svećenstvo s na- 
rodom. Ipak je (počevši od polovice 13. vijeka) bi- 
slcupe gdjekada znao i p a p a imenovati. To se često 
dogodilo za silnoga pape Bonifacija VIII. (godine 
1294. — 1303.) Odsada su pape sebi kroz čitavo 14.. 
stoljeće prisvajali pravo, da imenuju biskupe i 
k 3ga nijesu mogli zapriječiti kraljevi Karlo 

B .judevit Veliki, premda narod nije vazda 

b ^'an s odabranlkom papinim. 

su u Hrvatskoj imali velike posjede. 
'<im spadaju u red prvih velikaša brv^t- 



V 




3o6 Knltarna povjeit Hrvatske g. 1102. — 1386. 



skih. Osobito bijaše bogat biskup zagrebački. On 
često utječe i u državne poslove. Biskupi pobirahu i 
t. ZV. crkvenu desetinu. Ovu mora plaćati svaki 
čovjek, i to gotovo od svega, što rodi i raste. Za- 
grebački n. pr. biskup dobiva u 13. vijeku desetiau 
od svinja, ovaca, koza, kokoši, meda, voska, pšenice, 
raži, ječma, zobi, proje, sočiva, lana, konoplje i vina. 
Biskupi su dohotkom od desetine uzdržavali kaptol, 
podizali župe i hranili siromahe. Poslije su biskupi 
jedan dio desetine prepustili kaptolima. — Narod nije 
desetine rado pUćao. U tome su prednjačili plemići 
i velikaši. Zato bi gdjegdje biskupi i kaptoli davali 
desetine u zakup, da izmaknu sukobima. Samoga se 
prihoda nijesu mogli odreći, jer i oni bijahu znatno 
opterećeni raznim podavanjima. Biskupe su naime 
globili pape i kraljevi. Tako je svaki novo namje- 
šteni biskup morao papi za potvrdu platiti veliku 
y,pristojbu". Jednako su kraljevi tražili, da im crkveni 
dostojanstvenici prigodom nove godine dadu stanovit 
„dar". Da se smognu novci „za rat protiv nevjernika 
i krivovjernika", morahu biskupi, kanonici i svećenid 
prinositi deseti dio prihoda svojih. Od ove bi dese- 
tine papa dobivao dva dijela, dočim je treći dio išao 
u kraljevu blagajnu. 

66. Bo^fimiili. Sredinom 10. vijeka živio je u 
Bugarskoj svećenik Bogumil. On je začetnik nove 
vjere („bogumilske"), koja se brzo širila po Balkan« 
skom poluotoku. Koncem 12. vijeka dopre i* u Bosnu, 
gdje ju prigrli ban Kulin sa lO.OOO ljudi. Uz „bogu- 
mile" pristanu takodjer neki velikaši hrvatski. Nova 
vjera nadje uz to mnogo privrženika u požeš' i 
vukovskoj županiji, a i u gradovima dalmatic 1. 
Dopre dapače u Italiju i u Francusku, gdje je >* 
znata pod raznim imenima (Albigenzi, Patareni ^ U 
denzi i Katari). 



Kulturna pon"t Hrvatske g. itox — 13S6. 2fi% 

Bogfumili vjerovahu u jednoga j e d i a o g a Boga, 
koji je stvoritelj nevidljiva svijeta. Bogu služe 
angjeli, raedju kojima je Isus prvi, a sv. Duh drugi 
po ćastir Pošto je duša naša nevidljiva, potječe i 
ona od Boga. Naprotiv je tijelo naše i sav v i d- 
1 j i v i svijet stvorio S a t a n a e 1 , prvak svih djavola, 
t j. onih angjela, koji su otpali od Boga. Naše duše 
čeznu za tim, da se vrate k Bogu. Da to postignu, 
moraju činiti pokoru. Pravi put im je pokazao Isus, 
koji je u tu svrhu došao na zemlju i uzeo (tek pri- 
vidno) tijelo. Zato bogumili ništa ne drže do sv. pisma 
staroga zavjeta. — Umre li čovjek bez pokore, 
prelazi duša njegova u drugo tijelo, dok se konačno 
ne spasi. U čistilište nijesu bogumili vjerovali. 
Zato ne treba moliti za mrtve, pošto su oni ili u 
nebu ili i nadalje živu, (samo u novom tijelu). Posve 
je pak naravno, da (od vraga stvoreno) tijelo ne 
može uskrsnuti. 

Medju bogumilima se razlikovahu dvije vrste 
vjernika: obični i ^savršeni". Tko je htio da 
stupi u vjeru bogumilsku, morao se najprije očistiti 
postom i molitvom, a onda se ispovjediti pred kojim 
„savršenim*. Pošto su bogumili osudjivali krštenje 
vodom, — jer da je i voda djelo djavlovo, — primali 
bi u svoju crkvu ovako: Novomu bi vjerniku na 
glavu stavili evangjelje sv. Ivana, zatim sazvali sv. 
Duha i zapjevali „Očenaš". Obični bi se bogumil 
morao svaki mjesec javno ispovijedati i obečati, da 
će (ako ne prije, a to) barem na samrti prijeći u 
kolo „savršenih". Ovaj se prijelaz obavljao svečanim 

-lom. „Savršeni" se morao odreći blaga i svih 

'^* ovoga svijeta. On bi se odijelio od žene, djece 

atelja svojih. Živio je vrlo strogo i skromno. 

H vodu, a jeo bilinske proizvode. Malo bi go- 
da 89 ukloni svakoj prilici za grijeh. ^Savršeni" 



2o8 KuUnrn« po^jest Hrvatske g. 1102. — 1386. 

SU nosili duge crne haljine poput redovnika naših. 
Osudjivahu rat i ubijanje ljudi, a na sudu ne bi htjeli 
prisizati. Jedina im je želja, da dušu svoju što prije 
oslobode iz tamnice, t. j. iz tijela svoga. 

Bogumili su imali vrlo jednostavno bogo- 
služje. Oni bi službu božju vršili gdjegod : na polju, 
u šumi, u pećini ili u sobi. Za ovu lm svrhu ne treba 
posebnih zgrada, kao što ih imadu n. pr. kršćani. 
Naše crkve držahu bogumili za vražja sijela, tiaša 
zvona za djavolske trublje, a našu sv. misu za brblja* 
riju. Njima ne treba crkvenih nakita, odijela, posuda, 
slika, kipova i propovijedaonica. jer je to sve — 
djelo vražje. Osobito se čude: kako kršćani mogu 
štovati križ, kad su na njemu Židovi propeli Isusa? 
Bogumilima je za službu božju dostajao stol, pokriven 
bijelim platnom. Na taj bi žrtvenik stavili otvoreno 
evangjelje. Svaki je „savršeni" smio evangjele čitati 
i tumačiti, jer je pun Duha svetoga. Jedina im je 
molitva bila „Očenaš" ; svatko bi- danomice molio 8 
„Očenaša", i to 4 po danu, a 4 po noći. 

Bogumilima su mjesto svećenika služili „savršeni". 
Izmedju „savršenih" se u Bosni biralo I2 „stroj- 
ni k a" ili učitelja. Najodličniji se „strojnici" zovu : 
„starac" i „gost". Na čelu bosanskih bogumila 
stoji „djed", koji stanuje u Janjićima. „Djed" bijaše 
u časti ono, što je kod nas biskup. Kada bi „djed* 
umro, onda bi „starac" posvetio „gosta" za novoga 
„djeda", a „gost" bi „starca" učinio nasljednikom 
svojim. Novoga bi pak „starca" birali zajedno „stroj- 
nici" i „savršeni". 

57. Samostani. Svi samostani hrvats... 
jeme narodnih vladara pripadahu redu benv,iai 
skom. Ovaj se red vremenom preživio, te je pc 
propadati samostanska stega. Da ju usposta ' 
benediktinac sv. Rob^rt ^ nekoliko vrijednih 



Kaltarna porjcst Hrratske g. 1102. — 1386. 209 



U Cistercium (Citeaux kraj Dijona u Francuskoj). 
Ovdje je sv. Robert g. 1098. osnovao t. zv. cister- 
citski red na podlozi staroga i slavnog reda be- 
nediktinskog. Cistercite su strogo živjeli, a mnogo 
radili i težili za naobrazbom. Sastavljahu i prepisi- 
vahu bogoslužne i znanstvene knjige, koje bi često 
ukrasili sitnim slikarijama. Bilo je medju njima i raz- 
nih obrtnika, koji su izradjivali razne stvari za samo- 
stane, crkve i za trgovinu. Novi se red brzo raširio 
po Francuskoj, Italiji i Njemačkoj. Veli se, da je u 
Hrvatsku dopro mcć polovicom 12. vijeka. Cistercite 
)C volio i hrvatski kralj Andrija. On ih u Hrvatsku 
dozove g:. 1205. iz Clairvauxa, najglasovitijeg samo- 
stana njihova. Ovi se redovnici nastane u Topuskom, 
gdje su g. 121 1, sagradili samostan sa crkvom. Kralj 
im za uživanje dade velik dio „gorske" županije. Ci- 
stercite su nosili dvobojnu haljinu : dolnja bijaše 
bijela, a gornja crna. Zato im narod hrvatski dade 
ime: „svrakari". Cistercite iz Topuskoga osnovaše 
godine 1247. svoj samostan u Zagrebu. Sigurno je 
po Hrvatskoj bilo mnogo samostana cistercitskih, 
jer šu i pape nastojali, da cistercite zamijene bene- 
diktince. 

U Hrvatsku dopriješe i t. zv. viteški redovi. 

Oko g. 1 169. dade papa templarima ili b o ž j a c i m a 

samostan sv. Grgura u Vrani. Odavle se božjaci ra- 

; sire i po drugim krajevima. Zagrebački ih biskup 

Prodan nastani (oko g. 1185.) u Zagrebu i u Glogov- 

[ nici. Pečuvski ih biskup Bartol dozove u Našice, gdje 

I im g. 1239. pokloni desetinu svoju. Božjaci stano- 

! val -^'er u Božjakovini. Vremenom stekoše ve- 

1 lik , medju ostalima: grad Senj i županiju 

1 du napa Klement V. ukine god. 1312. red 

\ bo; plara. Sada dodje u Hrvatsku drugi 

vit , a n o V c i (hospitalci ili cruciferi). Iva- 

14 



2IO Knltnnia povjest Hrvatske g. iroi.— 13S6. 

novci naslijede imanja reda božjačkoga, te je i njihov 
prior stanovao u Vrani. 

Da se narod hrvatski odvrne od krive vjere 
bogumilske, dodjoše k nama u 13. vijeku t. zv. pro 
sjački redovi: dominikanski i franjevački. Ovi se 
redovnici ravnaju po onoj izreci sv, pisma, koja glasi; 
„Nemojte u pojasima svojim nositi ni zlata, ni srebra, 
ni novaca; nemojte nositi torbe za put, ni dvije ha- 
ljine, ni obuće ni štapa". Sveti Je Dominik g. 12 1>. 
osnovao prvi svoj samostan u Toutouzi (u južnoj 
Francuskoj). Dominikanci uzele sebi glavnom 
zadaćom, da živom riječju brane crkvu katoličkih 
Zato se ovi propovjednici već g. 1241. nalaze u Za- 
grebu i u Čazmi. Istodobno već u Hrvatskoj borave 
franjevci. Pripovijeda se dapače, daje u Za^re^^ 
došao (oko god. 1222.) sam sveti Franjo, Sredinom 
13. vijeka djeluju franjevci u Bosni, gdje postoji 
posebni vikarijat njihov. Franjevci obraćaju bogumile 
na pravu vjeru Isusovu. Bogumili im vjeruju upr.ivo 
radi toga, što franjevci medju njih dolaze kao siro- 
masi. Naskoro se glavar bosanskih franjevaca uspeo 
do velike časti u redu svome. Franjevci se raširi se 
po svim zemljama hrvatskim. U Zagrebu imaju po- 
čevši od god. 1283. poseban samostan svoj. Franje- 
vački je samostan kod Skradina osnovao (g, 1299.) 
ban Pavao Subić. I grobnica se bribirskih knezova 
(od plemena Subić) nalazila početkom 14. vijeka a 
franjevačkom samostanu u Bribiru, 

Osim svih tih redova nalazimo već u tadašnjoj 
Hrvatskoj i pavline. Zametak im je u okolici Pc- 
čuha, gdje je početkom 13. vijeka živjelo nekoliko 
ljudi po načinu pustinjaka sv. Pavla, Papa Ivan y [I, 
potvrdi (g. 1319.) red „pavlina". Ovi postinj; IR 

pCremite**) osnuju sebi samostan Ispod Zagrc^ te 
gore u mjestu, koje po njima dobi ime jjRer **^ i 



I 



Kulltijii« poTfest HrvaUke g. 1]Q2*--I3S6. 



rOko g. 1580. utemelji knez Ivan F'rankopan pavlinski 
samostan sv. Nikole u modniškom Gvozdu. Po crkvi 
toga samostana prozove narod goru Gvozd imenom 
* ^Kapela**. Još se spominju pavlinski samostani u Vi- 
nodolu i u Čakovcu. 

58. Dmitrene prilike. Za narodne su di- 
nastije u Hrvatskoj bili plemići svi potomci sta- 
novitih 12 rodova. Ovo je vrijedilo takodjer u doba 
arpadovsko i anžuvinsko. Ipak su kraljevi iz porodice 
Arpadove umjeli stvoriti novo plemstvo. Oni bi 
naime zaslužnim ljudima i potomcima njihovim po- 
djeljivali plemstvo i sloboštine plemićke. Ovakovo 
se plemstvo zvalo poveljeno („donatarno"), jer 
je svoju čast izvodilo iz kraljevske povelje. Tako je 
Bela III. (IV.) podijelio plemstvo svim seljacima, koji 
su Kalnik branili od opsade mongolske. 

Promjena je nastala i u višem plemstvu hr- 
vatskom. Kraljevi običavahu velikašima davati čitave 
župe kao nasljedna „lena", ali uz pogodbu, 
da u ratu pomažu kraljevima svojim. Tako su n. pr. 
krčki knezovi Frankopani g. 1193. dobili modrušku 
iupu, a poslije takodjer Vinodol i Gacku. Knezovi 
bubici dobiše bribirsku župu, Kurjakovići krbavsku, 
Nelipići cetinsku, Babonići goričku, Gorjanski vukovsku 

, i t. d. Na taj način postade u Hrvatskoj bogato 
^feudalno" plemstvo. U sjevernu Hrvatsku dopri- 
jese i neki tudji velikaši, koji nijesu lozu svoju vukli 
od starih porodica hrvatskih. 

Seljaci su u Hrvatskoj za narodne dinastije bili 
slobodni ljudi. Sada pak ih stanu pritiskivati moćna 

I fe „a gospoda. Velikaši bi im upravo nasiljem 
ot »a dosadašnju slobodu. Malo po malo dodjoše 
mi ;i seljaci u odnošaj podanika, jer su bližnjim 

[ ve ašima morali obavljati stanovite službe. Sve 

I rj< • •^'^staju plemići j,jcdnoselci", t j. slobodni se- 



Knltarna povjest Hrvatske g. iioi.— 1386. 



Ijacl, koji imaju jednu „sesiju" (12 jutara) vlastite 
zemlje svoje. Velikaši bi koji dio ogromnih imanja 
svojih davali u leno vrijednim i odličnijim ljudima. 
Ovi bijahu odsada „vazali" njihovi, te bi velikašima 
u ratu i kod raznih svečanosti služili kao pratnja. 
Na crkvenim se imanjima vazali zovu „predijalistc*^, 
a na kraljevskim „udvornici". 

Posve je naravno, da se narod hrvatski tečajem 
stoljeća razmnožio. Mnoge seljačke zadruge nijesu 
imale dosta zemlje, da se prehrane. Naprotiv su vc» I 
likaši imali i previše. Zato bi se koji član seljačke 
zadruge naselio kao kmet na imanju velikaškom. 
Gdjetko bi postao kmetom tako, da bi iskrćio „go- 
spodsku" šumu, te ju pretvorio u polje ili u vinograd. 
Kmetovi su obradjivali „gospodsku" zemlju. Zato 
moraju jedan dio priroda (od žita i vina) davati go- 
spodaru svome. Imaju i drugih teških dužnosti. Ka 
oranicama vlastelina svoga moraju besplatno obav- 
ljati sve poslove (orati, sijati, žeti i mlatiti). U nje- 
govom vinogradu moraju kmetovi kopati, rezati, ko- 
liti, privezivati, brati i prešati. Na livadama besplatno ' 
kose travu, suše sijeno i voze ga onamo, kamo žeH J 
vlastelin njihov. Kmetovi moraju gospodaru svome 1 
takodjer dovažati drvo za gradju i ogrjev, kolje za f 
vinograd i t. d. Kmet ne može prodavati nekretnine j 
(zemlju, kuću i vinograd). Pokretnim pak dobrom \ 
(stado, novac, pokućstvo, odijelo i t. d.) raspolaže 
posve slobodno. 

59. Državna uprava. Na čelu države stoji 
kralj. On se isprvice zove: „kralj Ugarske, Hrvat- 
ske i Dalmacije". Ovomu naslovu dodaje ki L 
god. 1 135. riječ: „rex Ramae", što će rc alj 
Bosne". Kasnije se kraljevski naslov proi i i 
više. Mirko se god. 1202. prozove „kraljc« :*^, 
Andrija I. uze g. 1205. naslov: ^kralj Gal' l^* 



\ 



Kulturna poTJest Hrvatske g. 1102.-1386. I13 

dimirije", Bela HI. se god. 1235. proglasi „kraljem 
Kuraanije", a Stjepan VI. prime g. 1270. naslov: 
^kralj Bugarske**. Ovim se naslovima ugarsko-hrvatski 
kraljevi ponose i kasnije, premda nijesu ni vladali u 
Srbiji, Bugarskoj, Galiciji i Vladlmiriji. 

Nijedan se od kraljeva ugarsko-hrvatskih ne 
služi naslovom : „kralj Slavonije". Pod imenom : „SI a- 
vonija'i-se naime u kraljevskoj kancelariji razumi- 
jeva isto, što u kraljevom naslovu kazuju imena : 
„Hrvatska i Dalmacija". Tek u 13. vijeku počinje 
Irae „Slavonija" dobivati i geografsko značenje. Ovim 
imenom uzeše Magjari nazivati najbliže krajeve hr- 
vatske, t. j. sjevernu ili nekadašnju Posavsku Hr- 
vatsku. Naprotiv za južnu (nekadašnju Dalmatinsku) 
Hrvatsku vrijedi geografska oznaka : „Hrvatska i 
Dalmacija". Kad se pak veli „čitava Slavonija", onda 
se i nadalje pod ovim imenom razumijevaju sve ta- 
dašnje zemlje hrvatske. 

Vladanje u Hrvatskoj prepušta kralj redovito 
svomu sinu ili mladjemu bratu ili kojemu rodjaku 
svome. Takav se kraljev namjesnik isprvice zove : 
^herceg Dalmacije i Hrvatske", a od 13. vijeka: 
„herceg čitave Slavonije". Herceg vrši gotovo sva 
prava kraljevska. On namješta banove, koji se njemu 
i pokoravaju ; sazivlje sabor i odredjuje, o čemu da 
se u njemu vijeća ; vodi čitavu vojsku hrvatsku, kojom 
kralju pomaže u domaćim i vanjskim ratovima ; daje 
kovati novce, koji onda vrijede u čitavoj Hrvatskoj. 
Hercezi imaju posebno dvoranstvo svoje. Uz „komor- 
nika", .ubrusara" i „dvorskoga suca" njihova postoji 
i 1 ncelar" hercegov. Ovu čast obično nosi 

pr '^repošt) kaptola zagrebačkoga. Kancelar 

ur jlje, kojima herceg podjeljuje komu 

pl ^otvrdjuje privilegija, što su ih od pr- 

va — -iobile biskupije, crkve, gradovi, ple- 



214 ICaltorna povjest HrvaUke g. tio^.— 13S6. 

mićke općine, pojedini velikaši i plemići. Na tima 
poveljama broje hercezi poput kraljeva godine vla- 
danja svoga. Oni vladaju „božjom milošću" (nDei 
gratia"), a pripada im odličan naslov: „uzvišeni 
princip**, dapače i „hercegovo Veličanstvo". Ima i 
takovih hercega, koji uzimaju naslov: „mladi kralj*^, 
jer su već bili krunjeni. Hercezi hrvatski imaju ve- 
like dohotke. Oni uživaju čitave županije ; kad bi 
pak umro koji velikaš bez potomka, pripao bi nje- 
gov imetak hercegu. Poput starih kraljeva hrvatskih 
nemaju hercezi stalne prijestolnice ; obično stoluju u 
Zagrebu, Kninu, Zadru, Požegi, Klisu ili u Krapini. 

Uz hercege upravljaju Hrvatskom banovi. Is- 
prvice je za čitavu Hrvatsku redovito bio samo jedan 
ban. U tome se pogledu 12. vijek ne razlikuje od 
10. i II. vijeka, kada u Hrvatskoj uz kralja vlada 
po jedan ban. U banskoj se vlasti očituje ugled 
kraljev. Zato i veli (g. 1320.) ban Ivan Babonić, da 
vlada : „kraljevskim ugledom, koji vršimo u banovini*. 
Da bude uprava brža i bolja, imenovahu kraljevi i 
hercezi kasnije po 2 bana. Tada bi jedan vla- 
dao sjevernom, a drugi južnom Hrvatskom. Prvi se 
zove „ban Slavonije", a drugi „ban Hrvatske i Dal- 
macije"; onaj stanuje u Zagrebu, a ovaj u Kninu ili 
u Zadru. Kad nije slučajno bilo hercega, tad bi kralj 
jednomu od banova podijelio naslov: „ban čitave 
Slavonije". Ovaj onda ima istu vlast, kakvu je imao 
herceg hrvatski. Takav bi naime ban kovao novce 
za Hrvatsku, vodio vojsku hrvatsku, te sazivao sa- 
bore i županijske skupštine. Sabori se sastaju u Za- 
grebu, Križevcima, Kninu, Senju, Ninu ili drugd*-" n. 
traju po više dana. Na sabore dolaze crkveni c 
janstvenici, velikaši, plemići, a gdjekad i zastL, i 
gradova. Raspravlja se i odlučuje o svima drža^ i 
poslovima, naročito o porezima, vojnim dužir^ i 




r 



i o baštinama. Ban čitave Slavonije ima svoju kan- 
celariju, te poput hercega izdaje povelje. Njemu je 
podložan baa Hrvatske i Dalmacije, 

Svaki ban ima svoga zamjenika (podbana), koji 
se zove „banovac". Ovaj bi uz to bio takodjer 
župan koje odlične županije. Tako je banovac u Sla- 
voniji redovito bio itupan zagrebački ili križevački, a 
u Hrvatskoj župan kninski. Banovce Imenuje sam 
bm. Osim banovca ima ban od 14. vijeka svoga no- 
t.tra ili protonotara. Ovaj čuva pečat kraljevstva. 
On je prema tomu za Hrvatsku ono, što je za Ugar- 
!iku bio kraljev kancelar. Protonotara ne imenuje ban, 
već ga bira i skida plemstvo hrvatsko. 

I Za narodne se dinastije Hrvatska dijelila u 

mnogo malih župa, kojima su na čelu bili župani. 

> Vladari iz Arpadove porodice počeše ovakove župe 

t sastavljati u veće oblasti : u županije. Tako su 
n- pr, još u 13. vijeku županiju križevačku sastavljale 
stare hrvatske župe: križevačka, kalnička, čazmanska, 
rovišćanska, garićka, moslavačka, garešnička, grdje- 
vačka i dr. Jednakim su načinom postale županije : 
zagrebačka, požeška i vukovska. Za Arpadovićima se 
povedoše i Anžuvinci. Kad je sjeverna Hrvatska po- 
lovicom 14. vijeka bila uredjena po načinu ugarskih 

! žtipanija, nastavi taj posao kralj Ljudevit u južnoj 
Hrvatskoj. Od mnogobrojnih starih župa postadoše 
^apanije: lička, kninska, lučka i poljička. I takvim 
županijama apravljai'u župani, ali ove župane ne 
bira više narod nego ih imenuje kralj, herceg ili 
baiu Župana zamjenjuje podžupan. Svaka se župa- 
ni] Ua opet na kotare. To su obično one stare 
ph _e župe, od kojih je županija i postala. — 
Pir nastavljaju i nadalje posebne plemićke općine 
(n. 'opolje), te sami biraju plemenskoga župana 
sv Hrvatskoj bijahu čitavi krajevi oslobodjeni 



2x6 Ksltorna povjeit Hrvatske g. iioi.— 13S6. 

od vlasti županove. To su one stare hrvatske župe, 
koje su nekim velikašima pripale kao nasljedna lena. 
Tako su knezovi Frankopani imali stare župe : Modrusu, 
Vinodol i Gacku, knezovi Kurjakovići : Krbavu i Bu- 
žane, a Nelipići ; Cetinu s Omišera, Klisom i Ramom. 
Ove se oblasti odsada zovu k n e ž i j e (ili „kneštva^), 
jer njima upravljaju nasljedni knezovi, koji se ne 
pokoravaju županu, već izravno banu svome. Knezovi 
namještaju i skidaju svoje upravne činovnike : pot- 
knezove (ili „potknežine"), suce, satnike i dvornike. Od 
županijske vlasti bijahu izuzeti takodjer posjedi sa- 
mostana i nekih drugih odličnika (naročito crkvenih). 

60. Sudstvo. Uprava nije bila odijeljena od 
sudstva. Zato je upravnik ujedno i sudac u opsegu 
svoje oblasti. Kmetovima bi sudila vlastela njihova. 
Ako je koji velikaš imao mnogo podanika, sudili bi 
im činovnici njegovi. Tako su n. pr. Frankopane kod 
suda u modruškoj župi zastupali njihovi „potknezini*^. 
U Krbavi je „potknežin" sa 3 zaprisegnuta suca 
izricao presude u ime knezova Kurjakoviča. Gradja- 
nima bi sudili gradski suci njihovi. Ako ih taj sud 
nije zadovoljio, mogli su prizvati na „tavernikalni sud**. 

Svaka je plemićka općina imala svoj plemenski 
sudbeni stol. Takav je sud bio porotni, jer se 
sastojao od „rotnika", t. j. od zapriseženih ljudi. Ple- 
miću bi naime sudio njegov plemenski knez sa 3 
„rotna suca". Tko nije bio zadovoljan presudom 
ovoga suda, mogao je prizvati na županijski 
sudbeni stol. Ovomu je predsjedao župan ili podžu* 
pan. Plemićki suci onih starih župa (t. j. kotara), od 
kojih se sastojala dotična županija, bija U 

nici („rotni suci") na županijskom sudu. 1 e 

svaki županijski sudbeni stol imao po I ili a 

pristava", koji su i z v r š i v a 1 i sudbene odi i- 

loge. Od županijskog je suda plemić mo*^**'^ ti 




Itttttiima povjeit ITrrfltske g. iioi.— 13Š6. 217 



na banski sud. Banu pripada vrhovna sudačka 
vlast. Sami kraljevi nastoje, da bansko pravo ostane 
netaknuto. Zato n. pr. Ljudevit Veliki (g. 1377.) na- 
laže kraljevskomu dvorskomu sucu, neka parnicu i/- 
medju ^ričkih ^radjana i zag^rebačkoga biskupa De- 
raetrija predade banu Petru Cudaru, „kako to zahti- 
jevaju sloboda i običaj kraljevine Slavonije". Za južnu 
je Hrvatsku banski stol redovito sudio u Kninu, a za 
sjevernu Hrvatsku (tadašnju Slavoniju) u Zagrebu ili 
u Križevcima. Banovi su često sazivali t. zv. upravno- 
sudbene sabore, na kojima bi parnice rješavali u pri- 
sutnosti hrvatskih dostojanstvenika i plemića. Uz to 
su banovi običavali putovati po Hrvatskoj, te suditi 
na županijskim skupštinama, gdje bi obično i nazočni 
plemići izrazili mnijenje svoje. U odsutnosti banovoj 
sudio bi njegov „banovac". 

Sudovi su hrvatski izricali presude na temelju 
običajnog prava. Naravno da se tečajem vremena 
mijenjahu i stari običaji hrvatski. K nama su naime 
raznim putevima dolazile pravne ustanove susjednih 
naroda. Uz to su za banske i županijske sudove vri- 
jedile povelje hrvatskih kraljeva, hercega i banova, 
a dakako i zakoni, što ih stvoriše sabori hrvatski. 

Da se olakoti sudjenje, počeše Hrvati popisivati 
običajno pravo svoje. Tako je n. pr. spljetski načel- 
nik Gargan (g. 1239.— 124 1.) dao u posebnu knjigu 
popisati sve dobre zakone i običaje, po kojima se 
do onda upravljalo i sudilo u općini spljetskoj. Ova 
se knjiga isprvice zvala „capitularium", a poslije 
^statut". Korčula ima svoj „statut" od g. 12 14., 
I g. 1272., Trogir od g. 129 ., a Zadar 

c , __asnije su neki gradovi svoje „statute" 

F ^••».znim ispravcima i dopunjcima. Tako je 

r, pljetu promijenjen g. 13 12., u Trogiru 

{ ''u Lastovu g. 13 10., a u Mljetu 



2i8 itulturna povjeit Hrvatske g. 1102. — 1386. 

g. 1345. Sačuvao nam se i „Vinodolski zakon^ od 
g. 1288. Ovaj zbornik starih zakona i običaja u Vi- 
nodolu sastavljen je na hrvatskom jeziku, a pisan 
glagolicom. Hrvatskim jezikom je god. 1325. pisan 
„Razvod istrijanski", a god. 1362. „Statut vrbanski*. 

6L Gradovi. Svaka je županija za obranu 
svoju imala utvrdjeni grad svoj. U tome su gradu 
stanovaU oni plemići, koji če ga braniti od neprija- 
telja. Naprotiv bi neplemeniti ljudi stanovali u „pod- 
gradju" županijskoga grada. Oni su morali gradu 
činiti razne službe, na stoje pazio gradski „kaštelan*. 
Od ovih bi ih dužnosti mogli osloboditi kraljevi, her- 
cezi i banovi. „Podgradje" je dapače moglo postati 
slobodna općina, dobivši o tom posebnu povelju. 
Takovu je g. 1209. dobio Varaždin, zatim Vukovar 
(g. 1231.), Virovitica (g. 1234), Samobor (g. 1242.} 
Gradec ili Grič nad Zagrebom (g. 1242.), Križevci 
(g. 1252.), Jastrebarsko (g. 1257.), Bihać (g. 1271.) i 
dr. Najradije bi kraljevi davali povelje takovim mje- 
stima, u kojima se naseliše stranci („hospites^ = gosti). 

Slobodne općine postadoše vremenom zname- 
nite varoši (gradovi) i trgovišta. Velika bijahu prava 
njihova. Gradjani su oprošteni od vojništva, slobodno 
raspolažu imetkom svojim, po volji mijenjaju bora- 
višta svoja, a nigdje u Hrvatskoj ne plaćaju mitnice. 
Gradjaninom može postati samo onaj, tko je barem 
jednu godinu neporočan proziv o u gradu, a uz to 
imade i vlastitu kuću svoju. 

Gradjani biraju sebi gmdsko zastupstvo. 
Ovo upravlja gradom, jer vrši prava policije i sud- 
stva, rasporezuje porez, bdije nad gradskim po 
sticama, te se brine za imetkk, zdravlje, sigurn 
blagostanje gradjana. Zastupstvo pazi, da su vai 
mjere pravedne, te ustanovljuje cijenu razne r 
Kada treba stvoriti nove zakone ili ih proro^' 



f 



Kulturna povjetC HnriiUlce k< tIo2i — 13S6. il^ 



pita zastupstvo sve gradjane za mnijenje; jednako 
traii privolu njihovu u stvarima, koje se tiču gradske 
imovine ili obrane. 
' Gradjanima pripada pravo, da sami sebi biraju 

suca. Ovaj izbor mora ipak ići kra!ju na potvrdu. 
Gdjekada se sudac zove ^općinski starješina" („ma- 
jor villae"), dapače i „načelnik" („potestas"), jer stoji 
na čelu grada. Za suca bi mogao biti izabran tako- 
djer plemić, ako je stekao gradjanstvo dotičnoga 
grada. Sučeva je služba počasna ; zato ne dobiva ni- 
kakve plaće. Obično se svake godine bira drugi gra- 
djanin za suca. Svi isluženi suci čine „vrhovno su- 
dište", na koje se priziva, tko nije zadovoljan suče- 
vom presudom. Dalnji je priziv išao na kraljeva to- 
varnika ili tavernika, koji je pobirao i gradski porez. 
Ipak imaju gradovi i plaćenih činovnika. Gradski 
kapetan nadzire gradske utvrde i čuvare, te se 
brine za^ strjelivo i za obranbene sprave. Bilježnik 
(j,notarius") bilježi sudbene odluke, vodi gruntovnicu 
i sastavlja gradske isprave. Njemu uz redovitu plaću 
pripada stoti dio od pobrane žitne i vinske desetine 
u grada. Bilježnik mora znati latinski jezik, jer je to 
t službeni jezik svega pisanja i dopisivanja. Prema po- 
I trebi imadu gradovi i po kojega podbilježnika. P o- 
rezovnik („tributarius") utjeruje poreze i pijaco- 
KiriDu ; on imade u posebnoj knjizi popis svih kuće- 
^vlasnika i stanara. Kaštelan ili „porkulab" ima 
brigu, da se gradska vrata u propisano vrijeme otva- 
raju i zatvaraju ; podjedno čuva i ključeve od tam- 
■Bica. Stražar se u, ono doba zvao „orožnik". Nad 
i no . dnevnom stražom zapovijeda „nadzornik 

Istf ^azne oglase i odredbe javlja „preživač" 

■kU .ma gradskim. „Noćobdija" obilazi gradske 

^uli )ziva svaku noćnu uru, te opominje gradjane, 

ne f* na vatru. 



i 



iio Itulturna povjest Hrvatske g. 1 102. — 15S6. 



1 



U primorju se gradovi razvijahu po talijan* 
skom uzoru. „Priora" je zamijenio „knez" (comes), 
koji se katkad zove i „načelnik" (potestas). Gradjani 
se boje prevelike vlasti kneževe. Zato iz opreznosti 
biraju kneza samo na i godinu (u Dubrovniku da- 
pače samo na i mjesec), da ne bi osilio dugim vla- 
danjem. Cesto biraju sebi za kneza stranoga čovjeka, 
koji u gradu nema rodjaka ni kumova. Knez imenuje 
„kancelara" svoga, a valjda i niže činovnike. Naprotiv 
„patriciji" (plemići) biraju veliko i malo vijeće. „Veliko 
vijeće" obavlja važnije državne poslove, a „malo vi- 
jeće" („kurija") sudjeluje s knezom kod uprave i sudstva. 

Prije god. 1102. imahu u hrvatskom primorju 
potpunu samoupravu gradovi: Spljet, Zadar, Trogir, 
Dubrovnik, Osor, Krk i Rab. Njima se g. 1167. P^' 
družio Šibenik. Kad su Rabljani god. 1251. naselili 
novo osnovani grad Jablanac, dade im ban Stje- 
pan onu istu slobodu, koju uživaju Trogir, Šibenik i 
drugi kraljevski gradovi u primorju. Manja je prava 
(g. 1205.) dobio Nin. Još manje su povlastice imali 
gradovi : Skradin, Senj, Bag i Omiš. 

Za narodnih vladara hrvatskih bijahu primorski 
gradovi stegnuti na prostor unutar zidova svojih- 
Kasnije se počnu širiti u nutarnju zemlju. Tako 
je n. pr. ban Ivan Ćuz (g. 1357.) pridao Šibeniku 7 
hrvatskih sela oko rijeke Krke. Znatno se proširiše 
takodjer kotari gradova : Spljeta, Zadra i Trogira. 
Najviše je ojačao Dubrovnik. Njemu početkom 14. 
vijeka pripadaju na kopnu župe: Rijeka, Žrnovnica, 
Zaton, Poljice, Ston i Pelješac, a na moru otoci: Lo- 
krum, Lastovo, Mljet, Lopud i Koločep. Te ie 

već mala državica, koja će se kasnije proširiti y e. 

02. Znanost i književnost U Hrva.. ^e 

za vladanja Arpadovića i Anžuvinaca na-* i- 

salo na latinskom jeziku. To je sli''*" ik 



p 



jCalturna poTJcst Hrvatite g. 1101.^1386. 



svih javnih povelja, koje izdavaju naši kraljevi, her- 
cezi, banovi i ^banovci". Latinskim se jezikom služe 
takodjer pisci znanstvenih djela. Tako je polo- 
vicom 13. vijeka spljetski arcidjakon Toma napisao 
povjest spljetske crkve („Historia Salonitana"). Ovo 
je podjedno izvor za političku povjest Hrvatske. Naj- 
točnije govori Toma o provali Mongola, koju je i 
sam doživio. Suvremene je zgode (za g. 1290. — 1330.) 
zabilježio Mi ha M adi je „de Barbazanis" u svome 
djelu : „Historia de gestis Romanorum imperatorum 
ct summorum pontificum". Nije nam poznat pisac 
spomenice „Obsidionis Jadrensis libri duo", koji po- 
tanko pripovijeda opsadu Zadra g. 1345. i 1346. Isto 
i nam pripovijeda spomenica „Chronica Jadertina", 
kojoj takodjer ne poznajemo pisca. Veoma je zna- 
menit gorički arcidjakon Ivan, kanonik u Zagrebu. 
; Ivan je polovicom 14. vijeka (g. 1334. — 1354) sasta- 
^ vio krasno djelo: „Statuta capituli Zagrabiensis sae- 
[ ćulo XIV." Ovo je djelo vrlo znamenito za zemljopis 
' i kulturnu povjest tadašnje Hrvatske. 
! Hrvatski se velikaši — pa i župani i satnici — 

u javnim ispravama služe hrvatskim jezikom. 
Obično pišu glagolicom, ali i čirilicom. Najstarija 
glagolska isprava (Dobrinjska) pisana je g. 1 100. na 
otoku Krku ; najstarija pak čirilicom pisana isprava 
je darovnica, kojom se g. 1185. neke zemlje vračaju 
samostanu sv. Ivana na otoku Braču. Bosanski su 
banovi i kraljevi imali svoju dvorsku kancelariju, u 
kojoj bi njihovi kancelari (t. zv. „dijaki") pisali hr- 
vatske povelje. Osim povelja ima na hrvatskom jc- 
... zakona, „razvoda" i „statuta**. Nijedan 
"-».rod nema u ono doba toliko narodnim 
I lanih spomenika, koliko ih imaju Hrvati. 

Icu je knjigu podupirala slavenska 
žja. Odbivši g. 1242. Mongole, spasiše 



r^ 



Kulturna poirjett Hrvatske g, 1102. — 1386. 



1 



Hrvati krasnu Italiju od bujice azijatske. Zato god. 
1248. — na prošnju senjskoga biskupa Filipa — za- 
hvalni papa Inocent IV. dozvoljava, da se kod službe 
božje upotrebljavaju slavenske knjige pisma glagol- 
skoga. Isto tako je papa Inocent IV. g. 1252. najve- 
ćom pripravnošću udovoljio molbi krčkoga biskupa. 
Odsada se u Hrvatskoj bez zapreke širila slavenska 
služba božja. 

Hrvatski su redovnici i svećenici najviše prepi- 
sivali obredne knjige, koje u crkvi trebaju kod 
slavenske službe božje i kod vršenja bogoštovnih 
obreda. Na prvome je mjestu „misal", iz kog^a sve- 
ćenik kod mise moli, čita i pjeva. Za najstarija dva 
„misala^ hrvatska drže naši učenjaci, da su pisani u 
12. vijeku. Najstariji pak dosada poznati „misal", 
koji ima zabilježenu godinu, kad je pisan, bio bi 
„misal", što ga je g. 1368. svojom rukom prepisao 
knez krbavski Novak. Taj se „misal" čuva u dvor- 
skoj knjižnici u Beču. „Obrednik" je knjiga, koju 
trebaju svećenici kod krštenja, vjenčanja i sprovoda, 
zatim kod blagoslivljanja vode, groblja, polja i dr. 
Svećenici i redovnici moraju danomice čitati „brevijar*. 
U njemu se nalaze molitve, dijelovi sv. pisma, du- 
hovne pjesme, štiva iz djela sv. crkvenih otaca i 
kratki životopisi ugodnika božjrh. Sve je to razdije* 
Ijeno na sate ili na časove, u koje treba da se što 
čita. Zato su naši stari Hrvati „brevijaru" dali ime 
„časoslov". Pošto još nije bio poznat tisak, mo- 
rahu svećenici i redovnici prepisivati „časoslove". 
Najstariji se glagolski „časoslov" (u kome je ozna- 
čena godina, kad je pisan) nalazi u knjižnici 1- a 
Lobkovica u Pragu; prepisao ga je g. 1359. d- n 
Kirin u Senju. 

Bogoslovskih djela — pisanih glagc. n 
— ima vrlo malo. To su ponajviše kratka tumr ' a 



r tstfna kršćanske vjere 1 morala ; zatim upute, kako 
treba vršiti glavne obrede crkvene ; onda zbornici 
mudrih izreka iz sv. pisma i djela sv, otaca ; napo- 
kon razne propovijedi, razmišljanja, legende, životo- 
pisi, redovnička pravila i prijevodi pisama papinskih. 
Crkvenoj su književnosti po sadržaju svome 
veoma slične t. zv. apokrifne knjige. U njima 
se govori o dogodjajima i osobama sv. pisma, ali 
drukčije, nego li u pravim knjigama staroga i no- 
voga zavjeta. Apokrifne su knjige obično sastavljali 
krivovjerci, da njima potkrijepe nauku svoju. Zato 
se mnogo takvih lažnih knjiga nalazilo medju bogu- 
milima. — Apokrifne knjige obiluju molitvama, 
kojima se čovjek može obraniti ; od glavobolje i zu- 
bobolje ; od vile, more i vještice ; od uroka, groznice 
i zmijinog ujeda, pa od svake nesreće u kući, na 
polju i u vinogradu. Ove bi se molitve često upo- 
trebljavale uz bajanje i čaranje. 

Hrvati su u ono doba imali i pripovijesti svoje. 
Ovamo spadaju krasni romani o Aleksandru Velikom 
i o trojanskom ratu, kao što i priče o carevima : 
Trajanu, Dioklecijanu i Konstantinu. Mnogo je toga 

i do nas doprlo i putem narodnog pripovijedanja. 

I 63. UnidetnOft. O umjetnosti hrvatskoj za Ar- 

padovića i Anžuvinaca najviše govore g r a d j e v n i 
spomenici. U južnoj Hrvatskoj preteže romanski 
slog. U tome je slogu gradjen veći dio crkvi po 
gradovima dalmatinskim. Prekrasan je u Dubrovniku 
hodnik franjevačkog samostana, što ga je u 14. vi- 
jeku u romanskom slogu sagradio domaći umjetnik : 
Vi lo Petrab iz Bara. U sjevernoj se Hrvatskoj u 
1, ;ku pojavio gotski slog s visokim tornjićima, 

U ^ stupovima i šiljastim svodovima. Gotski je 

I s] . sjev. Hrvatskoj tečajem 14. vijeka posve pre- 
V '^ TT tome je slogu gradjena i stolna crkva 



i 224 Kulturna povjest Hrvatske g. lioa,— 1386. 

I " ■ 



sv. Stjepana u Zagrebu. Graditeljstvo je osobito pro- 
cvalo u drugoj polovici 13. vijeka. Hrvati su naime 
iza tatarske provale obnavljali porušene crkve i sa- 
mostane, a podizali nova mjesta i gradove. Velikaši 
bi utvrdjivali zamke svoje, a gradovi se opkopima i 
zidinama osigurali od budućih provala neprijateljskih. 

Crkve su u Hrvatskoj krasno urešene. Osobito 
romanski slog zahtijeva brojne kipove. Tako je 
n. pr. hrvatski umjetnik Radovan g. 1240. prekrasĐO 
iskitio portal (pročelje) crkve sv. Lovrinca u Trogiru* 
Medju najznatnija plastićka djela, koja nam ostadoše 
od rezbarija u drvu, spadaju velika vrata na ulazfl 
u stolnu crkvu spljetsku. Na tim je drvenim vratima 
hrvatski rezbar Andrija Guvina (rodjen Spljećanin) 
god. 1 2 14. izrezao prizore iz života Spasiteljeva. — 
Slabije nam je poznato onodobno slikarstvo. U 
crkvama se mjestimice sačuvaše slike na lijepu. Kra- 
snih miniatura nalazimo u „misalu", što ga je god. 
1368. prepisivao krbavski knez Novak. Ove su mini- 
ature uspjelim slikama urešena početna slova. Boje 
se odlikuju osobitom živahnošću. 

Hrvati su umjeli krasno izradjivati razne stvari 
od zlata i srebra. Mnogo se takvih dragocjenosti na- 
lazi po crkvenim riznicama u Zadru, Spljetu, Dubrov- 1 
niku i u drugim gradovima dalmatinskim. Hrvatski | 
ban Pavao Subić dade (g. 13 12.) načiniti dva relikvi- 
jara za moći sv. Martina i sv. Danijela. Na srebrnoj 
ploči relikvijara sv. Danijela bijahu izradjene slike 
sv. Petra, Pavla i Danijela. Za crkvu sv. Simuna u 
Zadru dade Elizabeta, supruga kralja Ljudevita, na- 
činiti prekrasnu raku za moći sv. Simuna. 

U ono su doba u južnoj Hrvatskoj uci aa 

pravili nadgrobne spomenike. To su t. zv. sted )jc 

— ponajviše na visokim poljima — nalazimo poj cc 
ili u skupinama. Po obliku mogu stećci p^v ali 



n 




Knllurna poTJCft Hrvatske g. iiol. — i^fid. 225 



ploću, dugoljastu kocku ili sarkofag na sljeme. Jedni 
su stećci pravljeni od grubo i s tesanog^ kamena, drugi 
pak izradjeni vrlo fino. Neki su ukrašeni slikama, 
koje prikazuju ljude, životinje, oružje^ kolo, viteške 
i^e, lov i t. d. Mnogoj stećci imaju i prigodne natpise. 

64. Obrt i trgovina. Zadružni je život bio 
povodom, da je po selima hrvatskim cvao t. zv. do- 
maći ili kućni obrt. Drukčije bijaše po gradovima 
hrvatskim. Tu je već nastala potreba, da se posao 
podijeli. Tako se razviše obrtnici po zvanju. U Hr- 
vatsku je dolazilo mnogo stranih obrtnika, ponajviše 
Talijana i Nijemaca. Ipak je za mnoge grane bilo i 
domaćih obrtnika. To potvrdjuju i same latinske is- 
prave, u kojima dolaze hrvatski nazivi : nožar, klo- 
bučar, ciglar, kipar, iglar, lokotar, pivar, ostrugar, 
mošnjar, poplatar, tular, strelar, vuzdar, voščar, hle- 
bopek, rogožar i dr. Na latinskom pak jeziku dolaze 
ovi obrtni nazivi : kovač, zlatar, zvonoljevac, užar, 
gumbar, krznar, sedlar, tkalac, brijač, mesar, kame- 
nar, tesar, lončar, mlinar, sapunar, stolar i dr. 

Pa zaštite interese svoje, udružuju se obrtnici u 
bratovštine ili cehove. Obrtnici iste struke čine 
poseban ceh. Nema li ih dosta, onda u svoj ceh pri- 
maju obrtnike sličnih zanata. Tako n. pr. u Zagrebu 
klobučari čine jedan ceh, a krznari s remenarima 
drugi. Gdjekada se cehovi stvaraju i po narodnosti. 
Zato n. pr. postolari u Zagrebu čine „njemački ceh", 
jer su porijeklom bili Nijemci. Nitko u gradu ne 
smije voditi zanat, ako nije primljen u — za taj zanat 
— odredjeni ceh. Strani obrtnik može u gradu robu 
svoj ^avati samo za vrijeme sajma. — Svaki 

ceh posebnoga sveca kao zaštitnika (patrona) 

SVOJ _ja i svoju zastavu, pod kojom na procesiju 
idu '^'-ci dotičnoga ceha. Umre li koji član ceha, 
;nior ^ do groba ispratiti drugovi njegovi; na 

i 



1 



226 Kaltarna povijest HrrtUke g. 1102.--13S6. 



sprovodu pale osobite voštanice {„kaleduškc**). Na 
čelu bratovštine stoji „dekan". Njega biraju članovi 
ceha svake godine, i to obično na blagdan zaštitnika 
svoga. „Dekan" prima nove obrtnike u ceh t rješava 
raspre medju članovima ceha; podjedno upravlja 
imovinom ceha, te se brine za bolesne i siromašne 
članove njegove. 

U Hrvatskoj moramo razlikovati kopnenu i 
morsku trgovinu. Na kopnu su Hrvati trgovali 
sa susjednim zemljama, osobito s Ugarskom, Kranj- 
skom i Štajerskom. Ova trgovina nije bila velika, jer 
su bila veoma slaba prometna sredstva. Daleko 
je važnija trgovina po moru. Ova se naravno vodila 
u primorskim gradovima, koji radi toga imadu trgo- 
vački značaj. Iz Hrvatske se izvozilo prirodno 
blago (rude, žito, stoka i drvo), te životinjski proiz- 
vodi : koža, krzno, vuna, loj, med i vosak. Uvozile 
se pak razne mirodije (n. pr. šafran i papar), obrt- 
nine (osobito : vunene, pamučne, platnene i razne 
fine tkanine, onda svilena, željezna, staklena, slam* 
nata i zemljana roba. zatim ogledala, posudje, nakiti 
i sapun), napokon južna i prekomorska roba (na- 
ranče, limuni, riža, slador i t. d.). 

Medju svima gradovima hrvatskim ističe se Du- 
brovnik trgovinom svojom. Dubrovčani su usvo- 
jim rukama držali velik^ dio trgovine Balkanskog po- 
luotoka. U tu svrhu sklapaju trgovačke ugovore sa 
Bosnom, Srbijom i Bugarskom. Tu imadu brojne na* 
seobine, koje pomažu trgovinu dubrovačku. Vladari 
balkanski imadu veliku korist od Dubrovčana, koji 
im plaćaju carinu, prevozninu, mostarinu i brodarinu. 
Zato oni rado podjeljuju Dubrovčanima povlastice, 
kojima ih oslobadjaju od svih drugih (osobito grad- 
skih) tereta. Tako su Dubrovčani imali više prava, 
nego li domaći trgovci bosanski, srpski i bugarski« 



1 



Kaltnrna povjest Hrvatske g. 1102. — 1386. 227 



Sa Dubrovčanima se na Balkanskom poluotoku ne 
mogu takmiti ni isti Mlečani. Dubrovčani su u zakup 
uzimali i rudnike u balkanskim državama. Zato oni 
izvoze: zlato, srebro, olovo i željezo. Ipak je nji- 
hova trgovina ponajviše provozna. Iz Egipta, Sirije i 
Male Azije dovažaju istočne proizvode, pa to proda- 
vaju u Italiji i na Balkanskim poluotoku. Zapadne 
proizvode prenašaju na Istok. Tako su Dubrovčani 
postali sretni posrednici izmedju istoka 1 zapada. 

66. Daće i novci. Ban je u Hrvatskoj ne samo 
upravna, sudačka i vojnička, već takodjer i vrhovna 
financijalna oblast. On bi naime sporazumno 
s velikašima i plemićima na saboru opredjeljivao daće 
tSL uzdržavanje uprave, sudstva i vojske. Pošto je 
nekada u Hrvatskoj bilo veliko obilje kuna, plaćao 
8C porez „kunovinom** (marturina), t. j. krznom 
kuninim. No koncem 12. vijeka počne kune nesta- 
jati. Zato se „kuno vina" stala zamjenjivati novcem. 
V ime „kunovine" se godimice plaćalo 12 dinara. 
Pobirači toga poreza zovu se i nadalje „kunovnici" 
{tnarturinarii). — Posve je naravno, da ni tadašnji 
Hn.'ati nijesu rado plaćali porez. Često bi pobirači 
Imorali porez utjerivati silom oružja. Ovo bijaše po- 
hodom, te je hrvatski sabor u Zagrebu 20. travnja 
1273, zaključio, da pobirači „kunovine" ne smiju sa 
^bom voditi više od 12 ljudi i 14 konja. Mnogi 
■fflole kralja, neka ih oprosti od plaćanja „kunovine". 
Kralj bi takovu molbu gdjekad i uslišao. Tako je 
*• pr. g. 1209. od „kunovine" oslobodio čitavo sve- 
censtvn H T4rw3fcir j^ a god. 1277. općinu sv. Martin 
lod 

[ j^ Kao predstojnicima financijalne 

i'^pra koj pripadalo pravo, da kuju novce. 

[Oni ..j svoje i vršili. Banske kovnice nala- 

Pakracu i u Zagrebu. Banski s^ 

f 



r^ 



1 



2fl8 Koltaraa porjeit Hrvatske g. 1102. — 1386. 

novac zvao „banovac" ili „banovica". Sačuvab 
nam se nebrojenih primjeraka takvoga novca. ^Ba- 
novac" bijaše kovan od srebra. To je malen novac, ^ 
koji službeno nosi ime „dinar". Na prednjoj strajji 
(dakie na licu) ima u sredini redovito utisnutu slikv 
kune u znak, da taj novac zamjenjuje ku novinu. Pod 
kunom se i nad kunom nalazi obično po jedna zvi- 
jezda, a gdjekada i što drugo (n. pr. kruna, polu- 
mjesec, list djeteline ili orlova glava). Okolo toga 
stoji natpis, koji kazuje, da je to „moneta" (novac) 
kralja, hercega odnosno bana „Slavonije" (t. j. Hr- 
vatske i Dalmacije). Na stražnjoj strani (dakle oa 
zaličju) ima u sredini redovito dvostruki križ. Prostor 
oko pojedinih dijelova križa ispunjavaju razne slike 
(zvijezda, polumjesec, krunjena glava, ptica, bikovlja 
glava s križem medju rogovima, nojevo pero, orlova 
glava ili nojeva glava). Tu je takodjer početno slovo 
onoga, tko je dotični novac dao tiskati, a uz to i 
oznaka, što je on bio : kralj, herceg ili ban. U 14. 
vijeku stavljaju banovi na svoje novce takodjer grb 
obitelji svoje. Tako se n. pr. na prednjoj strani „ba- 
novaca", što ih je dao kovati ban Stjepan Babonić, 
povrh kune vidi gornji trup lava, kao znak grba po- 
rodice Babonićeve. 

Banska komora, u kojoj se kovao novac, imala 
je posebnog predstojnika: t. zv. komornoga grofa. 
Za vrijednost novca i za opredijeljenu težinu njegovu 
jamčio je „monetar", t. j. tehnički upravitelj kovnice* 
Hrvatski je novac bio općenito priznat kao veoma 
dobar. To svjedoči sam kralj Karlo Roberto, kada 
g. 1323. na molbu ugarskih velikaša obećaje, . će 
popraviti ugarski novac, te odsada kovati do di- 
nare prema težini „banskoga" novca. Hrvati .. jcs« 
htjeli primati ugarske novce; ali zato naši „ba** /ci* 
vrijede u južnoj Ugarskoj, pa i u samom ^ ibu. 



Kulturna poyJMt Hrvatske g. 1x02. — 1386. 219 

GdjekoiJ ban nije htio novce kovati, već bi to svoje 
pravo 1 kovnicu bansku iznajmio kojemu poduzetniku. 
Tako je n. pr. ban Nikola Banić zagrebačku bansku 
kovnicu g. 1344. iznajmio „monetaru" Jakovu za go* 
dSnju najamninu u iznosu od 300 maraka srebra, 
(r marka srebra vrijedi 200 „banovaca" ili dinara)* 
Hrvatski su banovi svake godine kovali nove 
novce. Ujedno bi odredili, da svatko mora do sta* 
novitoga dana stare novce zamijeniti novima. Ovu bi 
zamjenu obavljali posebni mjenjači^ koji su na javne 
trgove donašali nove novce. Za 3 stara dinara da- 
vahu se 2 nova. Narod je dakle svakiput na korist 
bansku gubio jednu trećinu novca svoga. Ovaj se 
neizravni — ali ipak prisilni — porez zvao „dobit 
komore" (lucrum camerae). Da se narod oslobodi 
ove neugodne daće, bijaše g. 1260. uveden novi iz- 
ravni porez od 7 dinara. Odsada je svaki plemić i 
slobodan čovjek, — koji je imao čitav dvor i pri- 
mjeren posjed, — plaćao banu godimice po 19 di- 
nara, t. j. 12 dinara u ime „kunovine", a 7 dinara 
kao „dobit komore" banske. Silni je kralj Ljudevit 

iS' 1351. pokušao, da sebi prisvoji ove banske daće. 
U tu je svrhu odredio, da se odsada u Hrvatskoj od 
svakih kućnih vratiju, — kroz koja mogu proći kola, 
natovarena žitom ili sijenom, — mjesto dosadašnjih 
poreza plaća godimice po 18 dinara „kraljevskoj ko- 

iniori*. Istodobno je nastojao, da ukine banske kov- 
nice novca. Ipak nije uspio, jer Hrvati i nadalje pla- 
feju banu svomu „kunovinu" i „dobit komore**, a 
(>anska kovnica u Zagrebu postoji još i poslije smrti 
Lju "ove. 

ovi hrvatski imaju i drugih prihoda. Kada 
'ad; luku doveze robu, plaća se uvoznina ili „t r- 
go a**. Od ove „trgovine** pripada jedna dese- 

\ tina Mf^u odnosno svećenstvu toga grada ; ostatak 



ijd Koitunia povjeit Hrvatske g. 1102.-1386^ \ 

se podijeli u 3 dijela, pa i dio dobije gradski „kncz*t | 
a 2 dijela kralj, odnosno herceg ili ban hrvatski. ^ 
Pošto je u hrvatskom primorju bio živahan promet, | 
dobivahu banovi znatan dohodak u obliku „trgovine**. 
Na kopnu su postojale t. zv. „t r idese tn i c e". Tu 
je svaki trgovac morao platiti trideseti dio one svote, 
koliko je bila procijenjena dovezena roba. Ban je 
nadalje sporazumno sa saborom uvodio t. zv, „rait« 
niče" na cestama i rijekama. Tu se plaćala mo- 
starina, brodarina ili maltarina. Nešto su prihoda 
banu donosile i „solare" u primorju. U ime svih do- 
hodaka svojih davahu banovi u 13. vijeku kraljevima 
godimice po 1 0.000 maraka srebra. 

66. Vojniitvo. Prema ugovoru s Kolomanom ^ 
u Križevcima g. 1102. morahu plemena hrvatska po- 
magati kralja prigodom provale neprijateljske. Svako 
od 12 plemena dalo bi po 10 konjanika u oklopima. 
Plemena su sama uzdržavala vojnike svoje u Hrvat- 
skoj, dočim ih je morao uzdržavati kralj, kad bi 
boravili na sjeveru od Drave. Uz ovu plemen- 
sku vojsku postade koncem 12. vijeka takodjer 
feudalna vojska. Kad bi naime kraljevi velikašima 
hrvatskim podjeljivali /upe kao nasljedna dobra nji- 
hova, tražili bi od njih neke vojne službe. Knezovi 
se redovito morahu obvezati, da će kralja u slučaju 
rata pomagati stanovitim brojem vojnika. Tako se 
n. pr. knez Bartol Frankopan g. 1193. (kad je dobio 
župu Modruše) obvezao, da će kralja pomagati sa 
10 oklopnika u Hrvatskoj, a sa 4 izvan Hrvatske. 
Vojničke bi dužnosti preuzimali i pojedini gradovi, 
kad bi im kraljevi podijelili kakvu osobitu po^ icu. 
O vojničkoj dužnosti plemstva hrvatskoga za. ^uje 
sabor u Zagrebu g. 1273. ovako: „Kad na" Ije- 

vinu snadje neprijateljska navala ili vojs^- cad 

bi gospodin kralj osobno pošao na voj sa 



Kulturna povjest Hrvatske g. 1102.-13^6. 23I 

plemići kraljevine Slavonije (t. j. čitave Hrvatske) — 
pojedinci i svi — dužni poći na vojnu, ali tako, da 
se II ratu po volji pridruže barunima". 

Kasnije se razvio banderl jalni sustav. Ta- 
lijanska riječ „bandiera" znači „zastava". Čitava četa* 
koja stupa za takovom zastavom, broji 500 vojnika. 
Kad je kralj Andrija Mlečanin g. 1293. Pavlu Subiću 
dao „primorsku banovinu" kao pravo „vlasništvo") 
morao se nasljedni ban obvezati, da će kralja u ra- 
tovima pomagati s i banderijem. Osim banova hr*- 
vatskih moraju u ratovima 14. vijeka čitave bande* 
rije uzdržavati bogatiji velikaši hrvatski. Manji kne« 
zovi dižu samo polovicu, odnosno četvrtinu ili osminu 
banderija. Plemići se pridružuju velikašima ili župa'> 
nijskim četama. Uz to se u kraljevoj vojsci nalaze 
plaćenici. To su domaći ili strani ljudi, koji kralju 
služe za mjesečnu ili godišnju plaću. 

Kraljevi su na moru imali ratnu mornaricu. 
Hrvatska bi naime plemena na otocima prema po- 
trebi davala galije, šajke i barke. Tako je n. pr. 

i pleme Dživića na otoku Hvaru moralo za kraljevsku 
mornaricu opremiti 2 barke. Jednake dužnosti imahu 
primorski knezovi. Kad su n. pr. Frankopani počet- 
kom 13. vijeka dobili župu Vinodol kao nasljedno 
leno, morahu se obvezati, da će kralja na moru po- 
magati s I galijom i s i šajkom. I primorski su gra- 

, dovi morali za kraljevsku mornaricu prinositi po I 
galiju ili manju ladju. Tako se n. pr. Dubrovnik 

' g. 1358. obvezao, da će u slučaju rata kroz 3 mje- 
seca o svome trošku uzdržavati i galiju. Ratnom je 

^ mo jpravljao admiral. On je redovito 

bic ,^a knez otoka Braća, Hvara i Korčule; 

f mo '^akle prema potrebi sakupiti vješte mor- 

nar nirala se spominje i viceadmiral. 



^ 



i^ž ftnltorna povfcst tTrvatske g. 1102.— 13Š6. 

ZlTOri i litoratura. Gjuro dr. S a r m i n : »Hrratski sporne- 
nkic. (Svesak I. Zagreb 1898.) — I. Tkalčić: >Đva odlomka ca 
poviest grada Zagreba u XIV. vieka«. (»Starine«, knjiga 7.) — V. 
Bogijiić et C. Jireček: »Liber statutornm civitatis Ragmil 
compoiitas anno 1272.« (Zagrablae 1904.) — I. dr. Hanel; »Sta- 
tuta et leges civitatis Spalati«. (Zagrabiae 1878.) — Rački-}agić> 
Crnčić: >Hr?atakt piaani sakoni: vinodolski, poljićki, vrbsuiski, ft 
donekle svega krčkoga otoka, kastavski, veprinaČki i trsatski«. (Za- 
greb 1890.) — Giovanni Lučio: »Memorie istoriche đt Tragotio 
ora detto Trau«. (Venetia 1674.) — V. dr. Bogi^ić: »Pisani ta- 
koni na slovenskom juguc. (Zagreb 1872.) — I. dr. Hanel: »Sta- 
tuta et leges civitatis et insalae Curzulae«. (Zagrabiae 1877.) — 
K. dr. knez Vojno vic: »Bratovštine i obrtne korporacije o re- 
publici dubrovačkoj od 13. do konca 18. vijeka«. (Zagreb 1 899.) — 
S. Ljubić: »Statuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scardoaae 
et civitatis et insulae Lesinae«. (Zagreb 1882. — 3.) — Ft. Radić: 
»Knjiga o uredbama i običajima skupštine i obćiae otoka Lastova«. 
(Zagreb 1901.) — I. dr. H an e 1: »Pravni život u obćini spljetdcoj«. 
(»Rad«, knj. 54.) — Dan. Fari a ti: »Illjrricum sacrum«. (Tomas 
ili.— V. Venetiis 1751. i d.) — Aug. Theiner: »Vetcra monv> 
menta Slavorum meridionalium«. (Tomus I. et II. Romae 1863. Za- 
grabiae 1875.) — Aug. Theiner: »Vetera monumenta historica 
Hungariam sacram illustrantia«. (Volumen I. et II. Romae 1859. et 
1860.) — F. dr. Rački: »Prilozi za povjest bosanskih Patarena«. 
(»Starine«, knj. I.) — B. Kerchelich: »Historia cathedralis 
ecclesiae Zagrabiensis«. — I. Tkalčić: »Monumenta historica 
episcupatus Zagrabiensis«. (Volumen I. et II. Zagrabiae 1873. et 
1874.) — E. o. F e r m e d ž i n : »Chronicon observantis provinciae 
Bosnae Argentinac ordinis s. Francisci Seraphici«. (»Starine«, knj. 22.) 

— F. dr. Rački: »Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501. 
godine«. (»Starine«, knj. ^.) — I. Tkalčić: »Liber de introi- 
tibus staciorum et territorii communis Ragusini 1286. — 1291.C (»Sta- 
rine«, knj. 8.) — E. o. Fermedžin: »Acta Bosnae potissimvm 
ecclesiastica«. (Zagrabiae 1893.) — P- <ir. Matković; »Prilosi 
k trgovačko-političkoj historiji republike dubrovačke« (»Rad«, koj. 7. 

— Vj. Klaić: »Povjest Hrvata«. (Svezak I. i 2. dio II. sveska. 
Zagreb 1899. i 1901.) — T. S miči klas: »Poviest Hrva 'a«. 
(Dio L Zagreb 1882.) — Rudolf von Eitelberger: «Die r sit- 
alterlichen Kunstdenkmale Dalmatiens«. (Wien 1861.) — S. I o- 
bić: »Opis jugoslavenskih novaca«. (Zagreb 1875.) -^ ^^ dr. 
Rački: »Bogumili i Patareni«. (»Rad«, knj. 7., 8. i 10.) — dr. 
Rački: »Razhod grada Zagreba 1362. godine«. (»Starine 4.) 




KottnmA povjeit Hrvattke g* itoa.^i3S6. 433 



— L dl, Bro £1 *,Cnke iz hrvatske književnosti". (SveskiL IIL Zn- 
freV iSSS.) — S. Ljubi ć; „Popis prodaja dubrovačkih U XrV, 
stoljeća". („Starine*', knj. ii.) — I. Tkalčić: „Dva inventara pr- 
vostolne crkve zagrebačke ii XIV. i XV. vieka". („Starine", knj. 13.) 

— Heođ: „Geschichte des Levantenhanđels im Mittelalter". (Stutt- 
^t 1879.) — F. dr. Rački: „Dva nova priloga za poviest bosan- 
skih Patarena* . („Starine", knj. 14.) — I. Prodan: „Borba za 
glagolica ili Poviest glagolice i nje izvori". (Zadar 1902.) — Ljobomir 
Stojanovć: , Jedan prilog k poznavanju bosanskijeh bogumila". 
(,3taiine", knj. 18) — I. Tkalčić: „Preporod biskupije zagre- 
bićke n 13. vieku'*. (,.Rad", knj. 41.) — F. dr. Rački: „Ocjena 
starijih izvora za hrvatsku i srbsku povjest srednjega vieka". („Knji- 
ževnik", god. 1. i II.) — I. Tkalčić: „Izprave o progonu vje- 
Aticah Hrvatskoj". („Starine", knj. 25.) — F. dr. Ši5ić: „Miha 
Madijev de Barbazanis". („Rad", knj. 153.) — £. pl. La s z o wik i : 
.iPodjeljenje plemstva po banu Nikoli g. 1 346". („Vjesnik hrv. 
arkeol. društva", knj. IV.) — I. Tkalčić: „Ivan, arcidjakon go- 
rički, domaći pisac u XIV. vieku". („Rad", knj. 79.) — F. dr. 
Rački: ,.Skok u Križevce i tamošnja stara crkva sv. Križa". („Vie- 
nac**, g. 1876.) — I. Tkalčić: „Odpor i buna radi desetine u 
biskupiji zagrebačkoj u XIV. vieku". („Rad", knj. 49.) — Š. dr. pl. 
Bresztyenszki: „Povjestni podatci o Turopolju". (Zagreb 1892.) 

— J. K. Jireček: „Die Handelsstrassen und Bergwerke in Serbien 
and Bosnien wahrend des Mittclalters". (Prag I879.) — Sava Ko- 
sanović: „Belježke o Bogumilima". („Glasnik srpskog učenog 
društva", sv. 37.) — I. K u k ul j ev i ć: „Priorat vranski sa vitezi 
templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj". (,,Rad", knj. 81.) — 
L dr. 60 jničić: „Znanosti u Hrvatskoj do početka XIV. vieka". 
'„Vienac" g. 1879.) — Ciro dr. Truhelka: „Slavonski banovci". 
(„Glasnik zemalj. muzeja u Bosni i Hercegovini" g. 1897.) — I. 
Tkalčić: „Spomenici grada Zagreba". (Svezak I. Zagreb 1889.) 

— C. F. N u b e r : „Prinos kronologiji slavonskih novaca". („Glasnik 
zem. muzeja u Bosni i Hercegovini" g. 1897.) — Matija Pavić: 
„Arcidjakonati biskupije djakovačke u srednjem vijeku". („Glasnik 
biskupije bosansko-srijemske" g. 1895.) — I. Tkalčić: „Pavlinski 
saiiK>stan u Dubici". („Vjesnik hrv. arkeol. društva* god. 1895.) — 
B< ar dr. P e t ran o V ić: „Bogumili, crkva bosanska i krsta.^!". 
(2 T 1867.) — K. dr. J i r e č e k: „Die Bcdeutung von Ragusa in der 
H '^ — ^chichte des Miitelalters**. (Beč 1899.) — I. dr. Bojni- 
t karstvo pod Arpadovci". („Vienac" g. 1879.) — I, Tkal- 
t , cistercitski samostan u Topuskom". („Vjesnik hrv. arkeol. 
dl *' ". 1896.) — P. dr. Ma tković: „Trgovinski odnoSaji iz- 



±i4 Itnltonift poTJeit Hrvattke g. 1102.-1386. 

medjn DnbroTnika i trednjc Italije". („Rad", knj. 15.) — M. V. 
B a t i n i ć: „Djelovanje Franjevaca a Bosni i Hercegovini". (Svezak 
I. Zagreb 1881.) — A. dr. Starce vic: „Razvod istrijanski od g. 
1325". („Arkiv za povjestoica jugoslavensku", knj. II.) — G. Ala- 
čević: „Nomina domorum nobilium omninm Jadrae, qua reperie- 
bantur a. 1283". („Bullettino di archeologia e storia Dalmata". Spi- 
lato 1889.) — I. Tkalčić: „Historijski podatci za rjekopis i dje> 
lovanje bi. Augustina Kazotija, biskupa zagrebačkog". f„Vjestn{k 
zem. arkiva" g. I.) — E. pl. L a s z o w s k i : „Podatci o Kopriv- 
nici u srednjem vieku". („Vjestnik zem. arkiva" g. II.) — L dr. 
B o j n i č i ć: „Hrvati na bečkom sveučilištu u XIV. vieku", (..Vienac" 
g. 1879.) — Vj. Klaić: „Admirali ratne mornarice hrvatske god. 
1358. — 141 3." („Vjestnik zem. arkiva" god. II}. — Ćiro dr. Tro- 
h e i k a ; „Državno i sudbeno ustrojstvo Bosne u doba prije Turaka". 
(„Glasnik zem. muzeja u Bosni i Hercegovini" g. XIII.) — F. dr. 
šišić: „Historijski pregled katoličke biskupije bosanske do god. 
1 701." (..Glasnik zem. muzeja u Bosni i Hercegovini" god. XV.) 

— Matija P av i ć: „Kaptoli bosanski i srijemski u srednjem vijeku". 

— („Glasnik biskupije bosansko-srijemske" g. 1893.) — I. Kuka- 
ljević: „Zakoni grada Zagreba od g. 1 242. do 1429." („Arkiv tt 
povjestnicu jugoslavensku", knj. 1.) — M. Pavić: „Župe i crkve 
(današnje) biskupije bosansko-srijemske u srednjem vijeko". („Gla- 
snik biskupije bosansko-srijemske" god. 1 898.) — S. Ljubić: 
»Topusko i ostanci njegove gotičke crkvec. (»Viestnik hrv. arke- 
oložkog družtva« od g. 1880.) — I. Tkalčić: »Jedan historijski 
ispravak«. (»Katolički list« g. 1902.) — I. Tkalčić: »Biskupi 
zagrebački. Od osnutka biskupije do XV. vijeka«. (»Katolički list« 
g. 1892.) 





TREĆE DOBA. 

VLADARI IZ RAZNIH KUĆA. 

67. Zem^ opisni prijegled. Hrvatska se dr* 
iava g. 1I02, do 1386. službeno zvata ^Croatia". 
Jedan dio primorja hrvatskog nosi Ime „D a 1 m a t i a". 
Od konca 12. vijeka dolazi iz (nama tudjinske) kra- 
ljevske kancelarije za sve hrvatske zemlje ime : „Sla- 
vonija". Da to ime nije bilo zakonito, svjedoče 
naslovi kraljevski. Nijedan se Arpadović ni Anžuvi- 
nac ne zove: „kralj Slavonije", ali svaki nosi naslov: 
gkralj Hrvatske i Dalmacije". 

Ipak je ime „Slavonija" vremenom dobilo geo- 
grafsko značenje. Pod ovim se imenom razumijevala 
sjeverna Hrvatska, koja je u crkvenom pogledu bila 
pridružena Ugarskoj. Grkveno je odjeljenje bilo po- 
vodom, da se u 13. vijeku sjeverna Hrvatska počela 
i upravom svojom lučiti od južne Hrvatske. Odsada 
se Hrvatska izniedju Drave, Dunava, Save i Kupe 
smatrala za posebnu oblast. To je „kraljevina" ili 
pravije banovina Slavonija. Ovoj banovini pri- 
padahu u upravnom pogledu takodjer neke župe na 
jugu od Kupe i Save. Poimence joj pripadaše velik 
dio Bosne izraedju Une i Vrbasa. Naprotiv je skrajni 
istok Slavonije (t. j, županije : vukovska i srijemska) 
f ^10. bio pripojen susjednoj banovini Mačvi. 

-"^ne se Hrvatske još u 12. vijeku odijelila 
I 13-1 14« vijeku raširuju banovi bosanski 

c oj u. Na sjeveroistoku dobivaju oblasti : 

, <=^oli", a na jugozapadu „Humsku zemlju" 



i^6 Zemljopisni prijegleđ. 




(staro „Zahumlje", dio današnje Hercegovine). Hrvat- 
skoj otimaju redoraice : „Dolnje Kraje** (t. j. hrvatske 
župe : Plivu i Luku), zatim Imotu i „krajinu" (Neretvu), 
te ^Zapadne strane** (t. j. hrvatske župe: Glamoč, 
Livno i Duvno). I Dalmacija se opsegom širi na 
račun južne Hrvatske. U drugoj polovici 14. vijeka 
zaprema Dalmacija: sve gradove nekadašnje bizao* 
tinske Dalmacije (t. j. Zadar, Trogir, Spljet, Dubrov- 
nik, Kotor, Osor, Krk i Rab) s njihovim kotarima; 
zatim otoke (Brać, Hvar, Korčulu i dr.), koji su ne- 
kada pripadali ^krajini" (t. j. oblasti Neretvi izmedju 
rijeke Cetine i Neretve) ; napokon i neke prvobitno 
čisto hrvatske gradove n. pr. Knin i Šibenik. Tako 
je pod konac 14. vijeka „banovma Hrvatska" opsi- 
zala samo malen dio nekadašnje kraljevine Hrvatske 

U sjevernoj Hrvatskoj stanuju gotovo sami Hr- 
vati. Po gradovima ima ipak dosta tudjinaca. To 
su u prvom redu njemački obrtnici, koji se isto- 
dobno doseljuju takodjer u češke i ugarske gradove. 
U 14. vijeku dolaze u naše gradove i francuski 
obrtnici. Mjestimice se (n. pr. u Zagrebu) nastaniše 
Talijani. Medju velikašima i plemićima ima tako- 
djer nešto Magjara, kojima su kraljevi kod nas 
podijelili neka imanja. 

I u južnoj Hrvatskoj čine Hrvati ogromnu ve- 
ćinu žitelja. U gradovima dalmatinskim ima još po- 
tomaka starih Latina. Ovamo se doseliše takodjer 
neki talijanski trgovci iz Mletaka, Jakina, Genove 
i Napulja. Ipak i u Dalmaciji prevladjuje hrvatsko 
stanovništvo. Dubrovnik je već posve hrvatski grad. 
Službene knjige vode Dubrovčani doduše na Ir*'"- 
skom jeziku, ali zato im je hrvatsko dopisivanja 1 
Bosnom i Srbijom. Isti Zadar se polako pohrvać , 
premda se tomu stavljaju umjetne zapreke. Mle<' f 
su dapače prisiljeni« da godine 1346. odme^- ? 



Zemljopisni pHJGgIed. 157 



I Zadrane hrvatskim i latinskim proglasom pozovu, 

' neka se pokore. 

Početkom 14. vijeka stadoše u Hrvatsku dolaziti 

I i Vlasi. Ovi su porijeklom Romani, sto dokazuje 
njihov crni tip, a i korjeni mnogih imena njihovih, 
Vlasi se tečajem 10. i 11. vijeka spominju u Mace- 

I doniji i u bližnjim krajeviraa* gdje ih još i danas 

' imade 200 do 300 tisuća. Kasnije se sele u sjeverne 
srpske pokrajine i u Bosnu. Odavle su napokon doprli i 
u južnu Hrvatsku. Oni pomažu bana Mladina, kad 
se kod Bliske (g. 1322.) bori s neprijateljima svojim. 
Vlaha je u Hrvatsku dolazilo sve više. Oko g. 1344. 
dopriješe neki Vlasi u Liku i Krbavu. — Obično sta- 
nuju po gorovitim krajevima, jer se bave stočarstvom. 
Vlaške se naseobine zovu „katuni". Nemaju kuće, 
nego šatore i klijeti. Premda stanuju na kraljevskim 
posjedima ili na imanjima hrvatskih velikaša, ipak 

I Vlasi sami sebi biraju knezove, suce, dapače i voj- 
vode za rat. Zimi običavahu Vlasi dolaziti u primorje, 
da tu pasu stada svoja. No pri tom bi činili i na- 

; silja. Najviše trpe kotari gradova : Šibenika i Trogira. 

. Tako se n. pr. Šibenčani g. 1383. tuže kraljici Eliza- 
beti, da su Vlasi u kotaru šibeničkom „počinili mnoge 

i štete, ubojstva i otimačine". Trogiranima su pak Vlasi 
g. 1370. oteli 166 komada blaga. 

Gotovo svi Vlasi bijahu vjere grčko-istočne. 

1 Nešto je medju njima bilo i katolika. Većinom su 

i govorili romanskim jezikom, kakvim još i danas go- 

! vore njihovi suplemenici u Macedoniji. No mnogo je 

f Vlaha već u Srbiji i u Bosni naučilo hrvatski jezik. 
I 3u pak romanski jezik zaboravili tečajem toli- 

k :)ljeća. Ipak su još u 19. vijeku romanskim je- 

i govorili mnogi Vlasi, koji se nastaniše u Istrj 

i varnerskim otocima. 




23^ Sigismnnđ i nasljednici njegtrvL 

Pomagala. K 1 a i ć • J i r o u .^ e k: „HUtorićki lemlictvid Hr^ 
vatskc'*. — H. J. Bidermann: „Zut Ethnogr^phie vpn Daliu- 
ticri". (,,Ocsterr.-ungar. Revue** od g. 18SS.J ^ Vj, Klaiči ^^Pi*- 
vjcst Hrvata". (Svezak I. i 2. dio H. sveska, Zagrtb 1S99. j 19010 

— Dragutin Franić: „Stanje balkanskoga poluosLfva na o^iHtki 
XIII. vijeka". („Glasnik zem. mnzeja u Bosni I HerccgOviDi". g. VTtj 

— Konst. dr. Jireček: ,,Die Romanen in dcn Slidten D&lmt- 
tiens wahrcnd des Mittelalters**: („Denksthriftcn d. kaU, Ak^demit 
d. Wissenschaft in Wien", svezak 49.) — Vj. Kiaić: ,Xrtl<:t a 
Vukovskoj županiji i o Djakovu u srcdnjein vijeka'^ („Vjestnik kr. 
zem. arkiva", god. U.) — Joannes T k al Ć i c; ^iMonumenU biEtorici 
cpiscopatus Zagrabionsis". (Volumen 11. Zagrabile 1874.) — Vjek 
Klaić: „Gradja za topografiju liČko-krbavske ittipanije u nednjem 
vijeku". (,, Vjesnik hrv. arkcol. družtva" ^^d g. 190Z.) 

VIL Siiismund i nasljednici njegovi. 

68. Sigitmunđ poftaje kradem. Lako je 

sebi predstaviti uzbudjcnost, koju je u Hrvatskoj ro- 
dila vijest, da je kralj Karlo Drački ubijen u Budiinti, 
Velikaši i plemići stanu vapiti za osvetom. Kraljice 
Elizabeta i Marija preuzmu doduše u svoje ruke dr- 
žavnu vlast; no one bijahu općenito smatrane krvni- 
čama. Zato se protiv njih diže gotovo sav narod hr- 
vatski. Na čelo buntovnika stupe braća Horvati : Pa- 
vao, Ivan i Ladislav. Njima se pridruži vranski prioi 
Ivan Paližna sa svojim bratom Tomom i s nećakom 
Berislavom. Naprotiv je Lacković pristao uz kraljice. 

Kao suprug kraljice Marije htjede se sada bra- 
nlborski markgrof Sigismund uspeti na prijcstotje ti 
Ugarskoj i Hrvatskoj. Tomu se usprotivila Marijina 
majka Elizabeta. Nato provali Sigismund u Ugarsku 
s vojskom svojih rodjaka iz Češke i Moravske. Ipak 
se Sigismund (i2. svibnja g. 13S6.) posr- 1 

češkoga kralja Većeslava za neko vrije. ? 

krunisanja. 

Sada počnu kraljice misliti, kako bi l^ : 

svoju vlast u Hrvatskoj. Na to ih je nuk^i 



i 



i 



Sigiimunđ i nasljednici njegovi. 239 

prvi pouzdanik: Nikola Gorjanski. Doznavši, da ustaše 
hrvatski pustoše njegova imanja u Slavoniji, nagovori 
Gorjanski kraljice, neka se na jug osobno zapute, pa 
će uspjeti, kao što su uspjele g. 1383. I doista krenu 
obje kraljice (u srpnju g. 1386.) prema Dravi. Posve 
je naravno, da su kraljice sa sobom vodile i vojsku 
kraljevsku. Pratiše ih mnogi dostojanstvenici i veli- 
kaši, raedju kojima se isticahu: peharnik Blaž Forgač 
i Nikola Gorjanski sa svojim sinovima i rodjacima. 
Kraljice dopru sretno do Djakova. Odavle krenu 
25. srpnja prema G o r j a n u , gdje je sijelo knezova 
Gorjanskih. Na tome ih putu dočekaše hrvatski ustaše, 
koje su vodili: Ivan Horvat, Ivan Paližna i Ladislav 
: Horvat. Zametne se ljuta bitka, u kojoj Hrvati nad- 
vladaju Ugre. Kraljevska se vojska rasprši na sve 
i strane, a ustaše hrvatski dopru do samih kraljica. U 
kreševu oko njihovih kola pogiboše Forgač, Nikola 
! Gorjanski i mnogi drugi velikaši. Ivan Morović i Ni- 
I kola Gorjanski, sin palatinov, sretno uteknu iz boja. 
i Sva ostala pratnja bude zarobljena zajedno s kralji- 
I čama. Ivan Horvat im predbaci ubojstvo Karla Drač- 
I koga. Nato kraljica Elizabeta klekne pred njega, te 
■ 8:a skiopljenim rukama počne moliti : „Smiluj se, 
bane! Ja sam zamislila onaj zločin. Moj sukrivac, 
: ^°j* g2i j^ izveo, netom je smrću svojom okajao gri- 
jeh svoj. Nemoj se osvetiti nedužnoj kćeri mojoj!" 
\ Ivan Horvat dade kral|ice zatvoriti u Gumnik (sada 
* Bosiljevo kod Čazme), gdje bijaše tvrdja biskupa za- 
I grebačkog. Kasnije ih ustaše otpremiše u Novigrad 
na moru fsieveroistočno od Zadra). Zarobljeni pak 

I V 

: vel zatvoreni u Čakovcu, Požegi, Orljavi 

i (da a^) i u Počitelju (u Lici). 

i od Gorjana dobro dodje lukavomu Si- 

I gis ooleti u Ugarsku, da preuzme upravu 

i dri -oic a[ene Marije, Već 5, rujna bijaše 



1 



34^ Sigismonđ i nasljednici njegovi. 



Sigismund u Stolnom Biogradu. Dijeleći razne povla- 
stice, nadje on brzo privrženika medju velikašima 
up^arskim. Oko njega se priljube takodjer pristaše 
Marije i Elizabete, jer se nadahu, da će Sigismund 
osloboditi zarobljene kraljice. Sigismund postade 
„upraviteljem" i ^kapetanom" kraljevine Ugarske. 
Kao takav uze on nastojati, da uguši ustanak hrvatski. 
Ladistava od Lučenca imenuje banom u Slavoniji* a 
Nikolu Gorjanskoga (mladjega) banom u Maćvi. 

Koncem g. 1386. krene Sigismund u rat na Hr- i 
vate, da oslobodi kraljice. Kad su za ovo doznali 
ustaše, dadu (u siječnju g. I387-) zadaviti kraljicu 
Elizabetu. To su učinili valjda zato, da se Elizabeti 
osvete za ubojstvo Karla Dračkoga. No možda su 
time namjeravali zastrašiti Sigismunda, neka Hrvate ; 
pusti u miru, ako ne će, da ista sudbina stigne Ma- 
riju, suprugu njegovu. Znade se, da je Sigismund j 
10. siječnja 1387. boravio u Koprivnici, a kasnije u ; 
Dubravi. Ipak se naskoro vratio u Ugarsku, prcpu- \ 
stivši banu Ladislavu borbu s ustašama hrvatskim, 

Mlečani su budnim okom pratili prilike u Hr- 
vatskoj. Oni se bojahu, da Hrvati ne bi krunu ponu- 
dili Ladislavu Napuljskomu, sinu Karla Dračkoga. 1 
doista je s ovom namjerom 22, veljače 1387. iz Zadra 
u Napulj otplovilo odaslanstvo, koje je vodio zagre- 
bački biskup Pavao Horvat. Zato mletački poslanik 
Pantaleon Barbo neumornim radom svojim sklone 
velikaše ugarske, da Sigismunda (kao muža Marijina)« 
izaberu kraljem svojim. Qdmah iza toga podje Sigis- 
mund u Stolni Biograd, gdje ga je vesprimski biskup 
Bcnedikt 31. ožujka 1387. okrunio krunom sv. Stjepana. 

Kao „božjom milosti kralj Ugarske, Dalff :ijc , 
i Hrvatske" pozove Sigismund 4. travnja 138; Jta- 1 
novnike „u našim kraljevinama : Dalmaciji i .' at« \ 
skoj", neka se klone Ivana Horvata i Ivana P inC« ; 



Slgismnnđ f nasljednici nje gori. Ž41 

to mu je vrijeme Ivan Frankopan javio, da će 
asfti kraljicu Mariju, ako mu kralj pošalje vojsku 
pnbav^i pomoć na moru. Sigismund olijeručke pri- 
hvati taj poziv. Mlečani pak opreme 24 galije. Sad 
se Frankopan slozi s krbavskim knezovima Kur- 
lakovićima^ te iznenada (sredinom svibnja 1387.) na- 
vali na Poći te Ij. U toj se tvrdji nalazio Ivan Fa- 
liina s nek'im zarobljenim velikašima ugarskim. Dugo 
se Palizna hrabro branio. Ipak morađe napokon zbog 
oskudice hrane uzmaknuti u Novigrad. Ivan Fran- 
kopan oslobodi zarobljene velikaše, te podjc opsje- 
dati Novigrad, Ovdje ga s morske strane podupirahu 
Mlečani. Palizna hudc gladom prisiljen na ugovaranje, 
Jlietaćki mu vojvoda Ivan Barbadico zajamči ličnu 
Biobodu, ako izruči živu kraljicu. Nato ode Faližna 
(4* lipnja 13S7.} iz Novigrada u neprcdobitnu Vranu. 
Kraljica Marija bude iza 10- mjesečnog tamnovanja 
oslobodjcna, te se preko Nina i Senja zaputi u Za- 
greb, gdje ju je 4* srpnja dočekao kralj Sigismund. 
Fošto je u to već Nikola Gorjanski svladao braću 
tv^na i Ladislava Horvata u Mačvi i u istočnoj Sla- 
voniji, mogao se Sigismimd prividno smatrali vlada- 
frm gotovo čitave Hrvatske, 

69. Stjepan Tvrtko. Bosanski je kralj Stjepan 
Tvrtko želio, da zavla<la primorjem dalmatinskim. U 
\m mu svrhu dobro dodjc gradjanski rat u Hrvatskoj. 
TvTtko je doduše g, 1385, pristao uz EU/abetu i Ma- 
fijtU ali samo %ato, sto mu one ustupišc grad Ko- 
tor. No prilike se vremenom bitno promijenile. Tvrt- 
kova le rodjakinja Elizabeta mrtva; Mlečani se uplc- 
ioše gradjanski rat hrvatski ; kraljica se Marija 
|, i odrekla prijestolja. Tvrtko nije Sigismunda 

Bi i ^ krunisanja smatrao zakonitim vladarem. 

KgiF .1 pak uze Tvrtka nazivati ^jbanom^, ne pri* 
inav ^% kraljem bosanskim. Sve ovo sklone 



242 Sigismund i nasljednici njegovi. 

kralja Tvrtka, te je on god. 1387. otvoreno stupio u 
borbu sa Sigismundom. 

Tvrtko dade zakloništa ustašama hrvatskim, kad 
su morali u Bosnu bježati pred vojskama Sigismiin- 
dovim. Odsada im je njegov dvor otvorena kuća. 
Ustaše hrvatske pomaže i srpski knez Lazar. Tako 
su ustaše dospjeli, da još iste godine provale u 
Mačvu, Slavoniju i u Hrvatsku. Pomoću kneza Lazara 
provali Ladislav Horvat (početkom lipnja 1387.) u 
Mačvu, te zauzme 3 grada : Bitvu, Kupin i Biograd. 
Sa bosanskom pak vojskom provale Ivan Horvat i 
Ivan Paližna u Slavoniju, osvoje županiju vu- 
kovsku i požešku, te dopru do Drave. No Sigismun* 
dov vojvoda Stjepan Korogj protjera koncem srpnja 
1387. ustaše hrvatske natrag u Bosnu. Tom prigodom 
pogibe u boju Ladislav Horvat. Polovicom mjeseca 
rujna provali opet Ivan Horvat u Slavoniju, ali ga 
svladaju Stjepan Korogj i Nikola Gorjanski. Mnop 
velikaši hrvatski (medju ostalima i Berislav, nećak 
Ivana Paližne) budu uhvaćeni i okrutnom smrću kaž- 
njeni. Podjedno je kraljica Marija 14. rujna 1387, 
braću Horvate lišila njihovih posjeda u županijama: 
požeškoj, vnkovskoj i bačkoj. Ova je imanja dobio 
Nikola Gorjanski. Mjesto Pavla Horvata postade xa:* 
grebačkim biskupom Ivan Smilo, rodjen Ceh. 

Bolja sreća posluži ustašama u Hrvatskoj 
Ovdje su podupirali kralja Tvrtka, koji je težio U 
tim, da se dočepa primorskih gradova. Tvrtko j< 
mislio, da na to ima i pravo, jer je po svojoj maje 
Jeleni praunuk onoga Pavla Subića, koji bijaie ^na 
sljedni ban hrvatski". Prvi se Tvrtku pre* jra« 

Klis. Tvrtko zajamčuje (22. srpnja 1387.^ sv< 

povlastice, što ih je grad dobio „u vrije m^. ovii 

predšasnika : banova Mladina i Pavla" S • Ni 

jesen god. 1387. počne Vranu opsje*^ beti 



1 




Sigtstaand I aasljednkt njego vL 343 



đc Nagy Mlhaly, novi prior vranski. Tvrtko pošalje 
[Ivanu Faližni pomoćnu vojsku, te Albcrt morade uz- 
■Đakriutz u Nin. Bosanska vojska zauzme dapače 
^17. prosinca, 1 3 87.) važnu tvrdju O s tr o v i c u. Sada 
odliiči Tvrtko, da će Sigismundu oteti čitavu Hrvatsku 
i Dalmaciju. U tu svrhu imenuje Ivana Paližnu ba- 
nom Hrvatske i Dalmacije. Paližna se kao ban na- 
stanio u Klisu. 

Padom Klisa i Ostrovice dodju u nepriliku gra- 
dovi: Spljet, Šibenik, Trogir, Nin, Skradin i Zadar. 
Tvrtko je dobro računao, da će mu se ovi gradovi 
sami pokloniti, ako im bude nanašao što veće štete. 
I doista su čete bosanske robile i palile po kotarima 
gradova dalmatinskih. Gradovi mole pomoći od kralja 
Sigismunda, ali je ne dobivaju. Tvrtko ih poziva, 
neka mu se dobre voljć pokore. No gradovi se boje 
ostaviti zakonitoga kralja, da ne budu žigosani vele- 
izdajom. Tako stoje po srijedi, pa čitave g. 1388. 
trpe velike nevolje. Istom pod konac te godine dodje 
M Hrvatsku kraljevska vojska, koju je vodio slavonski 
han Ladislav od Lučenca. Sigismund imenuje Ladi- 
«iava gubernatorom (upraviteljem) Dalmacije i Hr- 
p?atske. Ladislavu su gradovi dalmatinski u Zadar 
slali pomoćne čete svoje. Početkom veljače g. 1389. 
trene on proti ustašama hrvatskim, ali bude potučen, 
^ se morade vratiti u Zadar. 

Možda bi se već sada predali gradovi dalma- 
^nski, da Tvrtko nije morao ratovati na drugoj 
^trani. Otkako su naime Turci g. 1353. prodrli iz 
Azije u Evropu, prijeti pogibelj državama na Balkan- 
«kor toku. Sultan Murat (koji vlada od g. 1362. 

1^0 j ^ zauze g. 1369, grad Drinopolje, pa ga 

^"čin -»Inicom carstva turskoga. Neprekidnim 

p^ato e Turci velikoj državi bizantinskoj go- 

^vc 'i> u Evropi osim Carigrada i okolice 



244 Sigismund i nasljednici njegovi. 



njegove. Srpski kralj Vukašin pogibe g. 1371. u boju 
s Turcima kod Črmomena na rijeci Marici. Murat 
zauze važne gradove; Sofiju (g. 1382.) i Niš (g. 1386.) 
Srpski ga knez Lazar g. 1387. razbije kod Pločnika. 
No sad se istom Turci spreme za glavnu navalu. 
Murat zauzme god. 1388. gradove Sumen i Trnovo. 
Time prisili bugarskoga cara Sišmana na plaćanje 
danka. Slijedeće pak godine 1 389. udari na Srbiju. 
Lazar zamoli pomoć od kralja bosanskoga. Tvrtko 
mu pošalje vojsku, koju su vodili: Ivan Horvat i 
Vlatko Vuković. Tako dodje 15. lipnja 1389. do bitke 
na Kosovu polju. Srpski vitez Miloš Obilić ubije sul- 
tana Murata. Ipak Turci održe pobjedu. Oni dapače 
uhvate kneza Lazara, te mu odsijeku glavu. Porazom 
na Kosovu polju izgubi i Srbija samostalnost svoju. 
Lazarov sin i nasljednik Stjepan Lazarević moradc 
(g. 1390.) sultanu Bajazitu obećati, da će mu kao „des- 
pot" srpski plaćati danak i Turcima pomagati u ratu. 
U srpnju g. 1389. zauze ban Ladislav od Lu- 
čcnca grad Klis. Mjesec dana iza toga dobije Ivan 
Paližna u pomoć vojsku bosansku, te uze harati kotai 
zadarski. Kasnije sastavi ban Ladislav oveću vojsku, 
s kojom udari na V r a n u. Ovdje ga Paližna lo. pro- 
sinca 1389. tako porazi, da se ban morao „sramotno* 
vratiti u Zadar. Nato se (15. prosinca) pred ade i 
grad Klis. Sada je svatko znao, da će u Dalmaciji 
naskoro zavladati Tvrtko. I doista mu se redomicc 
pokoriše gradovi : Spljet (2. lipnja i390-)» Trogir 
(8. lipnja) i Šibenik (i i. lipnja), zatim otoci: 
Brač, Hvar i Korčula. Tvrtko je želio, da pre-. 
dobije i Zadar. U tu svrhu zamoli od Mlečana tno 
brodovlje, da mu pomogne s morske strane ops lati. 
Zadar. Mletačka mu je republika ovu uslugu uski ila,. 
jer da kao trgovačka država mora živjeti u pp' elj* 
stvu sa svima. 



i^ 



Sig^ivTnund i naaljcđnkt njegovi. 245 



Sredino in g, 1390 uze Tvrtko naslov j, kralj Hr- 
ta tske i Dalmacije^. On je uopće išao za tim, da Si- 
l^isniundii otrgne sve hrvatske zemlje južno od rijeke 
Drave. Ovdje bi onda stvorio lijepu državu, koja bi 
se mo^Ia opirati Ugarskoj i Turskoj, Da za sebe pre- 
dobije narod hrvatski, odreće se Tvrtko bogumilstva, 
te prihvati katoličku vjeru. Da pak steče saveznika, 
odluči Tvrtko, da se kao udovac oženi sa kćerkom 
austrijskoga vojvode Albrehta III. iz moćne porodice 
,Habsburg". Ali nenadana smrt poremeti osnove 
/njegove. Stjepan Tvrtko umre polovicom veljače 
godine 1391. 

70. Propast braće Hor^ata. Mjesec dana 

iza Tvrtka umre Ivan P a 1 i ž n a. Sada ostade čitav 

ostanak hrvatski na brizi braće Ivana i Pavla Horvata. 

Oni su uspomeni kralja Karla Dračkoga ostali vjerni do 

smrti svoje. Zato i rade za stvar njegova sina L a d i- 

slava Napuljskog. Isprvice bijaše Ladislav premlad, 

f a da bi mogao primiti baštinu očevu. Njegova je pak 

majka Margareta zazirala od Ugarske i Hrvatske, 

i>ojeći se, da joj ondje poput muža ne nastrada i 

edinac sin. Uz to se Ladislav i u samom Napulju 

^morao boriti za prijestolje svoje. No time nije napu- 

,stio misao, da će jednom zavladati u Hrvatskoj. Ovu 

jje misao podržavao biskup Pavao Horvat, koji u tu 

svrhu više puta dolazi u Napulj 

Ladislav se iza dugih borba ll. svibnja 1390. 
'okrunio za kralja napuljskog. Doznavši pak za smrt 
svoga suparnika Stjepana Tvrtka, proglasi se Ladi- 
slav kraljem Hrvatske i Dalmacije. Valjda po uputi 
P^v >rvata nastoji Ladislav, da za svoju stvar 

pr& je moćnu obitelj Vukčić-Hrvatinić. Ovi 
m '70vi Dol njih Krajeva" (na gornjem Vrbasu) 

;tnli kl vojvode" kraljevstva bosanskoga. Hrvoju 

V, •-•'»^''^tarija dva brata Vukčića-Hrvatinića, ime- 



I* 



1 



246 Siglsmunđ i nasljednici njegovi. 



nuje Ladislav 17. srpnja 139 1, „banovima kraljevina 
Dalmacije i Hrvatske". Glavnim pak namjesnikom 
svojim u čitavoj Hrvatskoj i Ugarskoj učini Ivana 
Horvata, bivšega bana mačvanskoga. Ivan Hor\^at 
nadje Ladislavu nekoliko novih pristaša, koji su do- 
sele stajali uz nehajnoga Sigismunda. Tako je Ladi- 
slav Napuljski g. 1391. i 1392. vršio kraljevsku vlast 
dijeleći povelje i darovnice svojim privrženicima, pa 
i onima, koje htjede predobiti za sebe. 

Medjutim je Stjepana Tvrtka na prijestolju bo- 
sanskom naslijedio njegov brat Stjepan Dabiša. 
Ovaj zavlada takodjer u Hrvatskoj i Dalmaciji. Njemu 
se dapače g. 1392. skoro pokorio i grad Zadar. Ipak 
nije Dabiša naslijedio junački duh brata svoga, a 
još manje odlučnost njegovu. Napuljska pak stranka 
izgubi mnogo na ugledu, kad se g. 1393. doznalo, 
da se Ladislav hoće oženiti sa kćerkom sultana Ba- 
jazita, ne bi li — ma i turskom pomoću — Siofis- 
munda zbacio sa prijestolja. 

Sigismund je poznavao slabost Stjepana Dabišc. 
Zato odluči, da će se s njime poslužiti u borbi protiv 
ustaša hrvatskih. U tu mu svrhu već g. 1392. poruci, 
da se želi s njime pomiriti. Ova se ponuda dopade 
kralju bosanskomu. Dabiša je naime vidio, kako Turci 
već kucaju na vrata države njegove. Ne će mu dakle 
biti na odmet prijateljstvo kralja Sigismunda, kojega 
brat Većeslav vlada u Češkoj i Njemačkoj. — Poslije 
nužnih dogovora i priprava sastanu se (mjeseca srpnja 
1393.) obadva kralja u Dj ak o v u. Dabiša je u Dja- 
kovo doveo svoju ženu Jelenu i mnogo vlastele bo- 
sanske; Sigismunda pak dopratiše dostoj'*'*"'^ ici i 

velikaši ugarski. Kraljevi se sporazum ješe Si- 

gismund priznade Dabišu zakonitim kralj san* 

skim. Dabiši ostaje čitava Bosna s onim c nma 

Hrvatske i Dalmacije, što ih je osvoi*'" pan 



Sigismand i nasljednici njegovi. 247 



Tvrtko. No zato se raorade obvezati, da više ne će 
pomagati ustaše hrvatske. Poslije smrti Dabišine pri- 
pasti će Bosna poput Hrvatske i Dalmacije kralju 
Sigismundu kao „pravomu i zakonitom vladaru". U 
to ime će Dabiša već sada pozvati vlastelu bosansku, 
neka budu vjerni svomu budućemu kralju Sigismundu. 

Ovim je mirom Sigismund nadmudrio „miloga 
prijatelja" svoga. Dabišinom se pozivu odazvaše 
mnogi velikaši bosanski. I vojvoda Hrvoje Vukčić 
Hrvatinić pokori se 23. kolovoza 1393. kralju Sigis- 
mundu i kraljici Mariji, kao budućim vladarima svo- 
jim. No braća Horvati smatrahu odsada kralja Da- 
bišu izdajicom narodne stvari. Oni se kasnije da- 
pače i zavade s njime. Nato uzme Dabiša snovati 
osvetu. Ivanu Horvatu je kralj Stjepan Tvrtko god. 
1390. darovao grad Omiš na ušću rijeke Cetine. 
Dabiša pak 5. lipnja 1394. naloži općinama na Braću, 
Hvaru i Korčuli, neka podju osvajati Omiš. Ovaj grad 
pade doista koncem lipnja u ruke Stjepana Dabiše. 

Braći Horvatima preostade još jedna jedina za- 
štita. To bijaše grad Do bor na rijeci Bosni. Ovu 
su tvrdju oni (valjda g. 1387.) sagradili, da im služi 
kao ishodište za provaljivanje u Slavoniju. Ali već 
koncem kolovoza 1394. prijedjc preko Save kralj 
Sigismund s ovećom vojskom. Sigismund osvoji i za- 
pali grad Dobor. Njegovi pak ljudi uhvate na bijegu 
braću Horvate i još neke prvake narodnoga pokreta 
hrvatskog. Pun osvete počne se Sigismund vraćati u 
Ugarsku. Boraveći u Pečuhu, dade Ivana Horvata 
privezati konju za rep, te ga tako vući po ulicama 
ar-.j^i-:~^ ^-""^ije su krvnici — jošte živoga mučenika 
hr .tipali usijanim kliješti ma, pa mu onda 

tij di na 4 komada. Pojedine dijelove tijela 

ne bana hrvatskog dade Sigismund pribiti na 

gr tA u Pečuhu. Sa drugim sužnjima ode Si- 



248 Sigitmonđ i nasljednici m'egovL 

"i 
gismund dalje u Budim, gdje je na trgu sv. Jurja j 
sudio strašan sud. Redomice dade pred sebe vodili | 
velikaše i, plemiće hrvatske. Od svakoga je traik), 1 
da mu se pokloni i da moli za milost; ali nijedan ' 
nije toga htio učiniti. Zato su svi izgubili život. Tako j 
pade 31 Hrvat. Sigismund je imao srca, da gleda to j 
krvoproliće. Jedino je Pavlu Horvatu — kao svece- .| 
niku — poštedio život ; no i njemu nestaje traga. 

Dok se jošte Sigismund nalazio kod Dobora, ; 
dodje pred njega bosanski kralj Dabiša. Sigismund j 
zatraži obnovu djakovačkog ugovora, ali uz dodatak, 
daseDabišaodrcče Hrvatske i Dalma-, 
čije. Dabiša morade na to pristati, da se ne zarati 
sa Sigismundom, koji je uza se imao već pripravljenu 
vojsku. Neko vrijeme iza toga pod je novi hrvatski 
ban Nikola Gorjanski u južnu Hrvatsku. Pobijedivši 
bana Vuka Vukčića Hrvatinića kod grada* Knina, i 
zaposjedne Gorjanski čitavu Hrvatsku i Dalmaciju. ' 

71. Bitka kod Nikopo\ja. Turski sultan Ba- 
jazit osvoji g. 1393. istočnu Bugarsku. Slijedeće go* ^ 
dine provali preko Dunava, da pokori Vlašku (da- 
našnju zapadnu Rumunjsku). No Bajazit bude (lO. li- 
stopada 1394.) potučen u bici ^na Rovinah". U toj I 
bici pade i „Kraljević Marko", sin bivšega kralja 
Vukašina. Marko se zajedno sa srpskim despotom Stje- . 
panom Lazarevlćem nalazio u turskoj vojsci. Počet- ; 
kom g. 1395. prijedje Bajazit ponovno preko Dunava, 
Vlaški vojvoda Mirča uteče pred njim u Erdelj, te 
zamoli pomoć od kralja Sigismunda. Ovaj sastavi 
oveću vojsku, u kojoj su bili takodjer banderiji hr- 
vatskih velikaša (Ivana Morovića, te Ivana i Nikole 
Gorjanskoga). Sigismundu podje za rukom, je 

Turke otjerao iz Vlaške. 

Za odsutnosti Sigismundove umre (17. s' ija 
1395.) kraljica Mari j a" bez ikakva potomka. ogi 



J 




^LgiBtauntl i nuljćdnlci nje^avL J49 



velikaši uzmu govoriti, da je „Sigismund smrću svoje 
žene prestao biti kralj njihov^. Zato su pregauli, da 
. sebi izaberu novoga kralja. Jednako je stvar shva- 
I čaia poljska kraljica Jadviga, mlad ja sestra Marijina, 
Njezin se dapače suprug Jagelo uze spremati, kako 
bi s oružjem u ruci naslijedio baštinu kralja Ljudevita 
Velikoga. No ostrogonski nadbiskup Ivan Kanižaj 
utvrdi klance na Karpatima, kuda se iz Poljske pre- 
lazi u Ugarsku. Malo pak iza toga osvane u Ugarskoj 
kralj Sigismund s pobjedonosnom vojskom svojom. 
Tako bude ponovno utvrdjena vlada njegova. — Ipak 
nije umio sačuvati svoje pravo u Bosni. Kad je 
naime 7. rujna 1395. u Sutjesci umro kralj Stjepan 
Dabiša, ne htjedoše moćni velikaši bosanski ni .čuti 
za okrutnoga Sigismunda. Oni za kraljicu izaberu Je- 
lenu „Grubu'*, udovicu Dabišinu, premda je Bosna po 
ugovoru djakovačkom pripadala Sigismundu. 

Sigismund je znao, da bi svoje prijestolje naj- 
bolje utvrdio, steče li sjajnu pobjedu nad Turcima. 
I On dakle proglasi, da će Turke g. 1396. baciti iz 
Evrope u Aziju. U to ime pošalje svoje poslanike u 
; zapadnu Evropu, da brojne vitezove nagovore za su- 
1 djelovanje u slavnom ratu na Turke. Sigismund nadje 
I velik odziv. Sama mu Francuska pošalje 10.000 mo- 
maka, medju tima lOOO vitezova, koje su vodili naj- 
odličniji velikaši. Dodjoše i vitezovi iz Engleske, Nje- 
': mačke, Poljske i t. d. Sigismund sakupi 30.000 ban- 
derijalaca i 16.000 erdeljskih pješaka, a najmi 20.000 
plaćenika. Iz Hrvatske su velike čete doveli braća 
Gorjanski, pa Ivan Morović i Stjepan Lacković. Kad 
5( "ojsci pridružio vojvoda Mirča sa lO.OOO Vlaha, 
b je ona do 100.000 ljudi, većinom na konjima. 

I W ' reći, da tako birane vojske nije Evropa vi- 

k ri w«- vremena križarskih vojna. Pa ipak ju 25. 
^ t\ •'»q6. snadje potpun poraz kod Nikopolja 



i 



2^0 Šigismand i nasljednici njegovi. 



u Bugarskoj. U strahovitoj bici pade 20.000 ljudi, a 
mnogo ih pogibe u Dunavu i na bijegu. Sultan Ba- 
jcizit izgubi takodjer preko 30.000 Turaka; ali zato 
uhvati velik broj kršćana i sav tabor njihov. 

72. Krvavi sabor u Križevcima. Vijest 

nesretnoj bici kod Nikopolja brzo dopre u Hrvatsku. 
Turska pobjeda uzruja i velik dio Evrope. Tri dana 
poslije bitke pošalje sultan svoje konjaništvo u Srbiju. 
Turci prijcdju i preko Save, te oplijene i popale Ze- 
mun i Mitrovicu. Kako im se nitko nije opirao, pre- 
lete konjanici turski čitavu Hrvatsku izmedju Save i 
Drave. Oni prodru dapače i u Štajersku, gdje zapale 
grad Optuj, te se onda s velikim plijenom vrate 
u Xu'"sku, 

Ovolika nesreća pobuni opet narod hrvatski. 
Svatko se pitao : gdje li je kralj Sigismund ? Da se 
spasio, već bi se morao vratiti kući, kao što se vra- 
tiše velikaši ugarski i hrvatski. Ako li je poginuo 
kod Nikopolja ili na bijegu, onda treba birati no- 
voga kralja. 

Vrijeme je prolazilo, a da nitko nije znao, kakva 
li je sudbina stigla pobijedjenog Sigismunda. Malo 
po malo pretegne uvjerenje, da je Sigismund mrtav. 
U Hrvatskoj se mnogi velikaši i plemići radovahu, 
što je napokon nestalo krvoloka, koji je uništio to- 
liko odličnih obitelji naših. Bivši ban Stjepan Lac- 
ković, gospodar Medjumurja, proglasi Ladislava 
Napuljskoga kraljem ugarsko-hrvatskim. Lacković 
razvije veliku djelatnost. Za dinastiju anžuvinsku 
predobije mnoge hrvatske velikaše i plemiće. Medju 
ovima se isticao podravski vlastelin Stjepan Pi'o- 
davić, unuk nekadašnjeg bana Mikca. 

Lacković pozove Ladislava Napuljs* ka 

dodje po baštinu svoga oca Karla Dračk ^0 

Ladislav je imao dosta posla u vlastitom k"" % 




SlgismuTiđ i nasljeđDlct njegori. 2$i 

gdje se borio s francuskim kraljevićem Ljudevitom. 
Zato nije mog^ao poći iz Italije. Ipak prihvati poziv, 
te Stjepana Lackovića i njegova rodjaka Stjepana 
od Siraontornjc imenuje svojim namjesnicima u Ugar- 
skoj i Hrvatskoj. Lacković odmah preuzme vladanje 
u ime kralja Ladislava. Prva mu bijaše briga, da 
Hrvatsku i Ugarsku zaštiii od provala turskih. U tu 
svrhu pošalje k Bajazitu poslanike svoje. Oni su do- 
bili zadaću, da ugovore mir s Turcima, pa da La- 
dislavu Napuljskom za ženu isprose kćer sultanovu. 
U to vrijeme puče glas, da je kralj Sigismund 
ziv. On se kod Nikopolja spasio na ladji, koja ga 
po Dunavu poveze u Crno more i dalje u Carigrad. 
Ovdje nadje Sigismund mletačko brodovlje, koje ga 
21. prosinca 1396. dovede u Dubrovnik. S njime se 
spasiše : ban Nikola Gorjanski, nadbiskup Ivan Ka- 
niiaj i grof Herman Celjski. Dubrovčani bijahu Si- 
gismundu od prvoga .časa vjerni podanici. Zato ga 
primu veoma lijepo i još mu dadu mnogo novaca za 
put. Iz Dubrovnika ode Sigismund u Spljet, a odavle 
u Knin. Tu se zadržao dulje vremena, da uredi 
neke državne poslove. Istraživao je i krivnju svojih 
protivnika iz Zadra. 

Naravno da je Sigismund doznao za djelovanje 
Stjepiana Lackovića. Da tomu učini kraj, zaputi se 
preko Topuskoga u K r i ž e v c e , kamo sazove sabor 
hrv^atski. Na taj sabor pozove Sigismund i protivnike 
svoje. Lacković dapače dobije „provodno pismo" 
(salvum conductum), kojim kralj jamči, da mu se ne 
će ništa dogoditi, ako dodje na sabor. Lacković je 
kraljevoj riječi, pa zaista dodje 27. ve- 

. u Križevce. Ovdje se sastadoše pristaše 
'•smunda i Ladislava Napuljskog. Pošto je 

^oje čete ostavio izvan tvrdje križevačke, 
ažnost protivnika njegovih. Naskoro se u 



2 52 Slgismnnđ i nasljednici njegovi. 

sabornici porodi svadja, a onda i boj. Sigmundovci 
udare na Lackovića, te ubiju njega i neke drugove | 
njcofove. Preostali privrženici Lackovićevi pobjegrnu ii I 
tvrd je k četama svojim. Ove se odmah uzmu sprc- i 
mati za juriš na tvrdju. No Sigmundovci bace s vi- j 
soke kule u gradski opkop truplo nesretnoga Lacko- | 
vica. Kad su vojnici vidjeli, da je već mrtav čovjek, i 
za spas kojega bi voljni bili glavu dati, odoše ispred i 
Križevaca. i 

Usprkos prolivenoj krvi nastavi kralj Sigismund 
sabor u Križevcima. Nastojao je, da stvori takve za- 
ključke, koji bi umirili uzbudjeni narod hrvatski. Kad 
se nato Sigismund vraćao u Ugarsku, postavi mu ; 
Stjepan Prodavić zasjedu u Podravini. No Sigismund 
je uza se imao čete pristaša svojih, pomoću kojih 
nadvlada protivnike svoje. Prodavić uzmakne u svoj 
grad Sušicu (danas Gjurgjevac), gdje ga opsjedne 
kraljevska vojska. Videći, da se ne će moći održati, \ 
uteče Prodavić iz grada, te potraži zaklonište u Bosni. 

73. Sigismund u satvora. Početkom g. 1398. 

j)rovali u Bosnu turska vojska pod vodstvom Mahmut 
paše. Turci oplijene mnoga sela i gradove. Ova ne- 
sreća oslabi položaj kraljice Jelene. Protiv nje ustanu 
moćni velikaši, na čelu im Hrvoje Vukčić Hrvatinić i 
njegov rod jak Sandalj Hranić. Velikaši skinu kraljicu 
Jelenu, a na prijestolje bosansko postave Stjepana 
Os to ju. Taj bijaše po svoj prilici nezakoniti sin 
kralja Stjepana Tvrtka. 

Ova promjena u Bosni bijaše povreda djako- 
vačkog ugovora, prema kojemu je kraljevsko prije- 
stolje pripadalo Sigismund u. Zato i vidim a 
se kralj Sigismund sprema za rat. Najprije nas i, 
da dodje do novaca, kojih mu je vazda manjk >. 
U to ime založi n. pr. Nikoli Frankopanu grad C Ij 
sa čitavim kotarom za 17.000 dukata. Na p"' c 



Sigiimunđ i nasljednici (ijcgovi. Jtj3 

^. 1598. ode Si^rismund u Slavotiiju^ da osobno ru- 
kovodi ratne priprave. Nalazimo ^a u Djakovu, Iloku, 
' Gorjanu i u Požegi. Otvoreno prijeti vojvodi Hrvoju, 
I kega okrivljuje, da je sporazuman s Turcima. Sig:ia- 
I mund je i provalu u Bosni udesio tako, da će izravno 
udariti na Dolnje Krajeve, koji pripadaju Hrvoji. Rat 
započe u srpnju g. 1398. Sigismund dopre do sred- 
njega toka Vrbasa. Ovdje ga je valjda junački Hr- 
voje razbio ili barem prestrašio, jer Sigismund brzo 
uzmiče u Slavoniju. Preko Grede, Moslavine i Čazme 
vrati se osramoćeni kralj u Ugarsku. Hrvojc pak 
osvoji čitavu dubičku županiju, koja mu ostade sve 
do godine 1402. 

Sigismund nije imao vremena, da opere sramotu 

svoju. Morade naime g. 1399. poći u Češku, da obrani 

vladu svoga brata Većeslava i da spasi ugled obitelji 

Luksemberg. U Češkoj ostade Sigismund i g. 1400., 

kad je Većeslav izgubio njemačko prijestolje. Za Si- 

I ;;'snumdove odsutnosti vlada Ugarskom palatin Detrik 

Bubck, a Hrvatskom, Dalmacijom i Slavonijom silni 

ban Nikola Gorjanski. Ipak se u to vrijeme skovala 

sirota protiv Sigismunda. Velikaši, nijesu mogli dulje 

I pudnašati zloporabe Sigismundove. On je naime u 

' '-\^arsku i Hrvatsku dovodio Nijemce, Poljake, Čehe 

' i druge tudjince, pa im dijelio imanja i časti. Tako 

je primjerice grofu Hermanu Celjskomu 14. kolovoza 

i 1397. darovao grad Varaždin, a 17. kolovoza 1397. 

Vfnicu i Veliki Tabor. Sigismund je još na saboru u 

Temešvaru (29. rujna 1397.) svečano obećao, da tu- 

djincima više ne će dijeliti kraljevska imanja, a ni 

, ^v ..a ni duhovna dostojanstva. Ipak nije ostao 

vi obećanju svome. Herman Celjski je opet 27. 

^U i 1399' dobio čitavu zagorsku župu, u kojoj 

( hV\ tvrdje: Krapina, Lobor, Oštre, Belec, Tra- 

ko - '^ enoglava, Kostel i Cesargrad. Uz to se Si- 

b 

A 



254 Sigismund i nasljednici njegovi. 



1 



gismund mnogima zamjerio velikom rasipnošću svojom. 
Otkako pak postade udovac, okaljao se nebrojenim 
preljubima. Na čelo urotnika stupe : ostrogonski nad- 
biskup Ivan Kanižaj i palatin Detrik Bubek. 

Kad se Sigismud vratio u Budim, udju urotnici 
28. travnja 1401. u kraljevski dvor. Sigismund bude 
uhvaćen i zatvoren u Višegrad. Velikaši udare sada 
na mnoge tudjince, te ih protjeraju ili zarobe. 
No kad se počelo raspravljati o pitanju, tko će Si- 
gismunda naslijediti, ne mogahu se urotnici složiti. 
Ipak je najviše izgleda imao Ladislav^ Napuljski. 
Za njega uze raditi papa Bonifacije IX. onako, kako 
je (upravo sto godina prije toga) papa Bonifacije 
VIII. radio za Karla Roberta. Po želji papinoj pri- 
stanu uz Ladislava Napuljskog mnogi biskupi ugarski 
i hrvatski. U gradovima dalmatinskim počne za Ladi- 
slava raditi Hrvoje Vukčić. koji bijaše (još od god. 
1391.) njegov ban u Hrvatskoj i Dalmaciji. 

Protiv Ladislava Napuljskog ustade svom od- 
lučnošću ban Nikola Gorjanski. Ban se bojao, da će 
mu Ladislav oteti velika imanja, što ih je stekao 
upravo kao odlučan pristaša Sigismundov. Jednako 
je osjećao grof Herman Celjski. Uz njih pristanu ta- 
kodjer zagrebački biskup Ebcrhard i mačvanski ban 
Ivan Morović. Novcem, obećanjima i nagovaranjem 
sklone napokon Gorjanski u kolovozu 1401. većinu 
velikaša, da Sigismundu vrate prijestolje. — Sigis- 
mund se osloboditeljima svojim pokazao zahvalnim. 
Gorjanskomu obeća godišnju nagradu od lOOO du- 
kata. Uz to se zaruči sa 9-godišnjom Barbarom Celj- 
skom, mladjom kćerkom Hermana Celjsk la 
proljeće god. 1402 bude Gorjanski imenovar a- 
tinom ugarskim mjesto Bubeka. 

74. Krunisanje Ladislava Napulj sk >i* 

gismund nije imao djece. Zato imenuje (16 ^^ ta 




\ 



Si^ismaiid I naslj^đnki tijogovi, 255 



I402.) svoga nećaka Albrclita IV, Hapsburškoga 
nasljednikom svojim za slučaj, ako bi (Sigismund) 
umro bez muških potomaka. Sigismund prinudi i sa- 
bor u Požunu, da je 21. rujna 1402. vojvodi AIbrchtu 
priznao nasljedstvo. Dva dana iza toga proglasi Si- 
gismund Albrehta svojim namjesnikom u Ugarskoj. 
No čim se sabor razišao, pojavi se u Ugarskoj veliko 
nezadovoljstvo. Mnogi dostojanstvenici i velikaši pri- 
stanu uz Ladislava Napuljskog. 

Medjutira je u Hrvatskoj i Dalmaciji Hrvojc 
Vukčić neumorno radio za Ladislava. U tome ga je 
radu pomagao njegov šurjak Ivan Nelipić, knez ce- 
tinski. Hrvoje i Nelipić izradiše, da se gradovi Tro- 
gir i Šibenik 13. svibnja 1402. odmetnušc od Si- 
gismunda. Drugi su gradovi dalmatinski još kolebali. 
Zadar se odluči 28. kolovoza 1402., primivši u 
svoju luku ratno brodovlje, što ga je doveo maršal 
Alderaarisco, koga je Ladislav Napuljski 17. lipnja 
1402. imenovao svojim namjesnikom u Ugarskoj, Hr- 
vatskoj, Dalmaciji i Slavoniji. Aldemarisco uze nato 
opsjedati grad Vranu. K^d se ii. listopada pre- 
dala Vrana, podje Aldemarisco 25. listopada prema 
Spi je tu. I ovaj grad priznade Ladislava. Sigis- 
niundu se iznevjerio takodjer bogati Nikola Franko- 
pan, sin osloboditelja kraljice Marije. Istodobno je 
za Ladislava u Ugarskoj radio nadbiskup Kanižaj. 
Neki se biskupi i velikaši početkom g. 1403. u Veli- 
kom Varadinu sastanu i zavjere, da će mjesto Si- 
g^smunda postaviti na prijestolje Ladislava. U Slavo- 
niii nriRfade UZ Ladislava osobito niže plemstvo, koje 
se ^ izjavilo na saborima u Slatini i u Požegi. 

'^'^javio takodjer Nikola Horvat, sin nesret- 

i^< vana. Ipak je u Slavoniji jaka stranka 

Si ^'a, koju vode knezovi Blagajski, požeška 

vi '^lavići, Ivan Morović i Pavao Zrinjski, 



256 Sig^ismund i nasljednici nfcgavi. 




Zato jc U Slavoniji na proljeće pf. 1403. došlo do 
gradjanskog rata, u kojem bude Ivan Morović teško 
ranjen, a imanja knezova Gorjanskih ncmtlo po- 
harana. 

Početkom g. I403. pozovu Ladislava njegovi 
pristaše, neka dodje u Hrvatsku. Ovomu se poihm 
Ladislav odazove polovicom g. 1403 U Zadar do- 
plovi 9. srpnja 12 velikih brodova napuljskih s vite* 
zovima, plaćenicima, konjima i žitom. Sutradan sti£e 
u Zadar vojvoda Hrvoje s Nelipićem i s mnogo 
vlastele bosanske. Kralj Ladislav dodje na la 
srpnja. Sa sobom je doveo barune i plemiće svoje. 
Gradjani ga primiše veoma lijepo. Dva dana iia 
kralja prhnaknu se Zadru nadbiskupi : ostro^onski : 
kaloćki, biskupi : zagrebački, gjurski, njitranski 1 ves- 
primski, bivši palatin Bubek, te mtiogi velikaši i ple- 
mići iz Ugarske i Hrvatske. Kralj im s napuljskoni 
gospodom podjc u susret do gradskih vratiju. Su- 
tradan (22. srpnja) se počelo vijećati o načinu, kako 
valja obaviti krunisanje. Ladislav je trai^io, neka gn 
krune u Zadru. Ugarski pak dostojanstvenici predhi- 
gahu, neka Ladislav s njima podje u Stolni Biogradj 
gdje se krunišu kraljevi ugarski. No Ladislavu jc 
pred očima lebdila sudbina nesretnoga oca njegova. 
On se u Stolnom Biogradu ne bi osjećao sigurnim, 
dočim kod Zadra ima za obranu 30 ratnih ladja. Po- 
sredovanjem papinog poslanika Augela Acciaiola bude 
napokon 30. srpnja 1403. odlučeno, da će se Ladislav 
kruniti u Zadru. 

Ladislava je 5. kolovoza 1403. u stolnoj crkvi 
zadarskoj okrunio ostrogonski nadbiskup Ivan I' li- 
žaj. O krunisanju svome piše Ladislav još isti m 
mletačkomu duždu Mihalju Stenu ovo: „Uz naj ^e 
odobravanje sviju i uz najsilnije oduševljenje prim; \o 
na glavu svetu krunu (diadem), u desnicu žezl*^ ^ 



j 



i 




Sl^'amtind f misljedtifci njo^^vL 257 



ljevicu jabuku". To je zadnje krunisanje na zem- 
ljištu hr\*atskoni. Kakvom 11 se krunom krunio Ladi- 
slav Napuljski ? Si^ismund rado ističe, da se Ladi- 
sUv nije krunio krunom sv. Stjepana, Ova se naime 
krana čuvala u Vlšegradu. Ondje ju Sigismund kon- 
cem kolovoza 1403, pokazuje velikašima i narodu, da 
dokaže nezakonitost krunisanja Ladislava Napuljskog. 
Valjda se Ladislav okrunio hrvatskom krunom. Na 
tu nas misao dovodi činjenica, da Hrvati priznavaju 
Ladislava kraljem svojim, dočim ga još iste godine 
ostavljaju pristaše njegovi u Ugarskoj, A možda bi 
se tako dala protumačiti i zagonetka, da iza toga 
nestaje svaki trag hrvatskoj kruni. Nije li ju plašljivi 
Ladislav sa sobom odveo u Napulj ? 

Ladislav je učvršćenje prijestolja svoga očekivao 

od požrtvovnosti pristaša svojih, odnosno od nesreće 

suparnika svoga. No Sigismunda je i nadalje pratila 

sreća. Njegovi privrženici (Nikola Gorjanski i Šćibor 

[Sćibonć) brzo razbiju ustaške vojske i umire Ugarsku. 

|Sipsmijnd pak proglasi 8. listopada 1403. opću amne- 

' stiju (pomilovanje) za sve ugarske i hrvatske ustaše, 

t;oji mu se pokore do stanovitoga roka. Amnestiju 

prihvate mnogi velikaši, medju ostalima takodjer 

braća Bubeki i Kanižaji. Manje je odziva Sigismund 

^ našao kod Ladislavovih pristaša u Slavoniji. Zato 

: »ni 4. i 6. studenoga oduže njihove posjede, pa ih 

I razdijeli privrženicima svojim. Tom prigodom steče 

I ban Ladislav Grdjevački gradove Vočin i Orahovicu. 

Ladislav Napuljski ostade u Hrvatskoj samo 3 

I mjeseca. U to je vrijeme i vršio kraljevsku vlast. 

! ^^^ Tijerice potvrdjivao povlastice gradova : 

^pl enika, te otoka : Brača i Raba. No čim 

1^ ' nevjeru svojih privrženika u Ugarskoj, 

P''ci '^ i pomisli na povratak u Napulj. Koncem 

list( J-^ Ladislav iz Zadra put južne Italije. 

I 



25S Sig^smunđ i nasljednici njegovi. 



1 



Ipak je prije odlaska svoga našao vrsna čovjeka, < 
koji će zastupati stvar njegovu. Ladislav naime po- 
stavi Hrvoju Vukčića Hrvatinića svojim ^glavnim 
namjesnikom u Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji i 
Bosni". Da ga pak nagradi za dosadanju privrženost, 
imenuje Ladislav svoga namjesnika „hercegom spljet- 
skim". Podjedno mu dade grad Spljet i otoke: Brać, 
Hvar i Korčulu kao samostalno vladanje. Odsada 
je herceg Hrvoje pravi vladar. On iraade svoje 
dvorove u Jajcu (za Dolnje Krajeve) i u Spljetu (za 
Hrvatsku i Dalmaciju). Na Hrvojevim se dvorovima 
kupe „vojvode" i „knezovi", koje on u poveljama 
svojim navodi kao svjedoke. Hrvoje drži vlastitu 
vojsku i kuje posebne novce, a tudjim državama 
šalje poslanike svoje. Njemu već 4. studenoga 
1403. pripada naslov: „herceg Spljeta, potkralj 
(vicerex) Dalmacije i Hrvatske, najveći vojvoda bo- 
sanski i knez Dolnjih Krajeva". 

76. Borba sa Bosnu. U čudan položaj dodje 
bosanski kralj Stjepan Ost oj a. On bijaše sve do 
zadnjega časa uvjeren, da Ladislav Napulj ski ne će 
nikada doći u Hrvatsku. Naprotiv se Ostoja nadao, 
da će poput svoga oca Tvrtka zavladati Hrvat- 
skom i Dalmacijom u ime kralja Ladislava. U toj ac 
dakle nadi prevario. Uz to je toliko porasla raoć 
vojvode Hrvoja, da je taj mnogo jači od samoga 
kralja Ostoje. Sve ovo odvrati Ostoju od Ladislava 
Napuljskog. On se posredovanjem mačvanskoga bana 
Ivana Morovića početkom studenoga 1403. pomiri sa 
Sigismundom ; priznade ga naime vrhovnim gospo* 
darem svojim, kao što je to godine 139J.. ' inio 
Stjepan Dabiša. 

Ovaj mir nije bio Dubrovčanima po ćudi. ima 
je Ostoja g. 1403. popalio mnoga sela, sasje) vi- 
nograde i oteo primorje izmedju Dubrovnika * sna. 



SfgfaiaDnd T Đatljednlcf njegovi. 159 



Sve je to ci UJO tobože zato, što Dubrovčani ostadoše 
vjerni SigisjrundiJ, premda se ostala Dalmacija po- 
klonila LadislavLi Da bi satrli Ostoju, slože Dubrov- 
čani protiv njega skoro sve knezove bosanske. Ovi 
se u lipnju g, 1404. sastanu, zbace s prijestolja Ostoju, 
pa /a kralja izaberu Tvrtka Tvrtkovića, zako- 
nitog sina slavnoga Stjepana Tvrtka. 

Ostoja poleti u Budim, te zamoli pomoć od 
kralja Sigismunda. Ovaj zapovjedi banu Moroviću, 
neka Ostoju odvede u njegov glavni grad Bobovac. 
Morović izvrši taj nalog, te Ostoja i nadalje (uz 
tifarsku posadu) sjedi u Bobovcu kao naslovni kralj 
Ijosanski. Ipak nije vladao ni on ni Tvrtko Tvrtković, 
nearo moćni velikaši, naročito : herceg Hrvoje, vojvoda 
Sandalj Hranić i knez Pavao Radinović. Toga nije 
mogao trpjeti Sigismund. Zato se g. 1405. spremi za 
borbu s velikašima bosanskim. Na ćelu vojske svoje 
podje Sigismund poćetkom rujna osobno u rat. Pra- 
tili su ga njegovi banovi, zatim palatin Nikola Gor- 
janski, pa grof Herman Celjski i mnogi odlični veli- 
kaši ugarski. Sigismund podje najprije u Hrvatsku, 
te zauzme grad Bihać (na Uni), u kome se nalazila 
inatna posada Ladislava Napuljskog. No u samoj 
Bosni nije Sigismund ništa polučio, premda se ljuto 
prcpadoše protivnici njegovi. 

Vrativši se iz Bosne, ode Sigismund u Krapinu. 
Ovdje se 15. studenoga 1405. vjenčao sa Barbarom 
Celjskom. Ova mu ženidba pomože do konačne 
prevlade nad Hrvatima. Preko supruge svoje postade 
ftairP'' Sigismund rodjakom najmoćnijih porodica hr- 
vats "• Starija sestra Barbarina bijaše udata za Ni- 
kolu .rjanskoga, a njezin brat Fridrik oženjen s Eli- 
2ab< ,n, sestričnom Nikole Frankopana. Uz to je 
^Frai oan imao za ženu Doroteju, sestru Nikole 
Gor ^"^ga. Ovaj pak bijaše u svojti s knezovima 



1 



26o Sigismunđ i nasljednici njegovi. 



Blagajskim, a Frankopati s Kurjakovićima (u Krbavi) 
i sa Subićima Zrinjskim. Svi su ovi odsada mislili, da 
rade za interese obitelji svoje, ako što izdašnije 
pomažu svoga rod jaka Sigismunda. 

Na proljeće g. 1406. imenuje Sigismunđ svoga 
tasta Hermana Celjskog „banom Dalmacije, Hrvatske 
i Slavonije". Herman je krepko vladao izmedju Vele- 
bita i Drave. Tako je Sigismunđ mogao nastaviti 
borbu za Bosnu. Ljeti g. 1406. provali u Bosnu vojska, 
koju je vodio temešvarski vojvoda Pipo Ozorski. Pipo 
je opljačkao velik dio Bosne, pa se onda nastanio 
u Bobovcu, da štiti kralja Ostoju. U kolovozu god. 
1407. sastavi Sigismunđ 2 vojske, koje će pokorili 
Bosnu. Jedna vojska prodre dolinom Vrbasa prema 
Dolnjim Krajevima, ali ju Hrvoje zaustavi na putu. 
Drugu vojsku povede Sigismunđ osobno dolinom ri- 
jeke Bosne i dopre ii. rujna do Bobovca. Sigismuad 
je doduše zastrašio velikaše bosanske, ali uspjeha ne 
postiže nikakova. On se naime na toj vojni razbolio, 
radi čega nije ni došlo do ozbiljna boja. 

Medjutim je papom u Rimu .postao Grgur Xn^ 
protivnik Ladislava Napuljskog. Pošto se u Bosni na» 
lazilo mnogo bogumila, domisli se Sigismunđ, da bi 
tu zemlju mogao pokoriti pomoću „križarske** vojske 
Na njegovu molbu pozove papa 9. studenoga 1407. 
kršćanski svijet na križarsku vojnu, koju će voditi 
kralj Sigismunđ. Tako se ljeti god. 1408. sakupite 
60.000 ljudi, medju tima i mnogo Poljaka. Mjeseci 
rujna steče Sigismunđ kod D obor a odlučnu po- 
bjedu. Sam kralj Tvrtko Tvrtković bude uhva-'^n la; 
jedno sa 126 velikaša i plemića bosanskih ^ iedtt 

Sigismunđ dade zarobljenicima odrubiti g.^ . tjc 

lesa im s visoke pećine sunovratiti u rije ^sxm 

Jedini kralj Tvrtko bude pomilovan, te g^ qu0^ 

odvede sa sobom u Budim. 




Sig^iitnund i nasljednici njeg^ovf. 261 



76, Prodaja Đalmacjje. Pobjedom kod Do- 
bora postade Sijsrismuiid gospodarem Bosae* No u 
Bosni bijaše Itroz toliko godina žarište pokreta hr- 
vatskog. Na Bosnu se naime prislan jaliu Sig^ismundu 
protivni Hrvati. Ovima sada nestade jedinog uporišta. 
Frvi je to uvidio Ivan Nelipić, knez cetinski i 
kliski. Zato on ode u Budim, te se (mjeseca stude- 
noga 1408.) pokloni Sigismundu kao kralju svome. 
Koncem g. 1408. dodje u Budim herceg Hrvoje', 
da se pomiri sa dosadašnjim protivnikom svojim. 
Si^smunda je Hrvojev dolazak veoma obradovao. 
Rado mu potvrdi sve dotada stečene časti i posjede. 
\]z to ga imenuje vitezom „zmajeva reda". Odabere 
ga dapače za kuma svoje kćeri Elizabete, koju je 
upravo tada rodila mlada kraljica Barbara. 

Možda je Hrvoja na pomirenje sklonula vijest, 
da Ladislav Napuljski pregovara s Mlečanima o Dal- 
inaciji i Hrvatskoj. Ovi su pregovori počeli još u 
srpnju g. 1408. Tada je naime već Sigismund skupio 
križarsku vojsku, te se Ladislav bojao, da će njegov 
suparnik udariti na Hrvatsku i Dalmaciju. Početkom 
prosinca g. 1408. ponudi Ladislav republici mletač- 
koj, neka od njega otkupi čitavu Dalmaciju i Hr- 
vaisku za 300.000 dukata, Mlečani mu odvrate, da je 
ova svota previsoka, jer je Dalmacija tako opusto- 
šena, da nema gotovo nikakvih dohodaka. Medjutim 
se bitno umanjio opseg države Ladislavove, Herceg 
Hrvoje naime otkine od nje velik svoj posjed (gra- 
dove : Spljet i Omiš, otoke : Brač, Hvar i Korčulu, 
te atavu „krajinu" izmedju ušća Cetine i Neretve), 
ay " •' • „ cetinsku i grad Klis. Zato Ladislav 
^nb '* i:ijenu 30. siječnja 1409. na 200.000, 

^A 150.000 dukata. Kad se pak Sigis- 

nitfi L,v.a veljače i ožujka 1409.) pokoriše 

pa Nin i Šibenik, ostade Ladislavu je- 




26^ Si^tmtinđ 1 nasljednici njegorl. 



dino Zadar s Novigradom, Vranom i ot 
kom Pagom. Ovaj ostatak svoje državlne u Hr- 
vatskoj i Dalmaciji zajedno sa svima svojim pravims 
na Dalmaciju p r o d a d e Ladislav republici mletačkoj 
za loo.ooo dukata. Ugovor su njegovi poslanici 9 
srpnja 1409. potpisali u Mlecima. 

Poslanicima kralja Ladislava dade republik; 
mletačka 24. kolovoza 1409. pismenu potvrdu, da j 
od njih u potpunom redu primila Zadar, Vranu, N< 
vigrad i otok Pag. Zadrani se pobuniše, kad su čuli 
da ih je njihov kralj toli sramotno prodao. No Mlc 
čani su znali grad primiriti. Republika dapače im< 
nuje (5. rujna 1409.) sve Zadrane pravim gradjanim; 
mletačkim. Za ovom se čašću pojagme stanovnic 
gradova : Nina i Raba, te se još u rujnu g. 1409 
podvrgnu vlasti mletačkoj. Nato osvoje Mlečani ta 
kodjer otoke : Cres i Lošinj (nekada Osor), koj 
su od g. 1397. pripadali knezovima Gorjanskim 

Ovi uspjesi pobudiše u republici mletačkoj nadu 
da bi doista mogla prevladati u čitavoj Dalmaciji 
Zato naloži (25. listopada 1409.) Petru Loredanu 
neka sa brodovljem podje pred Šibenik. Loredan« 
pozove grad, neka se predade. No gradjani odbij« 
poziv. Nato počne Loredano opsjedati Šibenik. Gradsk 
knez Ivan Nelipić pošalje u Šibenik 300 momaka 
Šibeniku pomagahu i susjedni Trogirani, jer su znali 
da bi Mlečani iza pada Šibenika udarili na Trogir 
Početkom god. 1410. dodje napokon u Šibenik i po 
moćna vojska, koju je poslao kralj Sigismund. Taki 
se Šibenik održao gotovo 2 godine. Da prikrije svo 
neuspjeh, kupi republika mletačka 13. travnja 141O 
za 5.000 dukata gradove Ostr«ovicu i Skra i a 
kojima je Ladislav Napuljski g. 1407. nadarlo 
skoga vojvodu Sandalja Hranića. Ostrovica I 
važna kao branik Zadra, a Skradin kao s*^— *'- 11 



SigUmanđ i nasljednici njegovi. 263 

tika. Zato se porodi borba za ova dva grada. Hr- 
vatski ban Karlo Kurjaković zauze (početkom listo- 
pada 141 1.) Skradin, a plerae Subić otme Mlečanioia 
(u ožujku 1412.) grad Ostrovicu. Ipak bude izmučeni 
Šibenik prisiljen, da se 30. listopada 1412. predade 
republici mletačkoj. 

Sigisraund je protiv Mlečana ratovao u Furlan- 
skoj mjesto u Dalmaciji. Pošto nije postigao gotovo 
ništa, sklopi s Mlečanima 17. travnja 141 3. u Trstu 
primirje na 5 godina. Kroz to je vrijeme svaka 
stranka zadržala ono, što je osvojila. Kao naknadu 
za ratne troškove morade Sigismundu republika mle- 
tačka platiti 200.000 dukata. 

77. Ihmgo doba vladanja Sigismandova. 

i Prvu polovicu vladanja Sigismundova u Hrvatskoj 
ispunjuju njegove borbe s protu kraljevi ma. Kad se 
; poslije toliko godina riješio toga posla, naprti Sigis- 
mund na ledja svoja nove brige. On se naime 20. 
rujna 1410. dade izabrati za cara njemačkoga. Od- 
sada luta Sigismund po dalekom svijetu i uredjuje 
\ zamršene prilike drugih država. Mnogo zasluga steče 
■ time, što je na saboru u Kostnici (g. 14 14. — 14 18.) 
: Djedinio crkvu katoličku. No zato ne dospijeva, da u 
hrvatskim zemljama razvija onoliku djelatnost, kako 
\ je to prije činio. 

U Bosni je od god. 1408. opet vladao kralj 
Stjepan Ostoja. Ovaj se zavadio sa Sigismundom, 
; radi čega dodje god. 1410. i do rata. Pobijedjeni 
, Ostoja morade g. 141 1, priznati vrhovnu vlast kralja 
, Sigismunda. Uz to izgubi čitavu sjevernu Bosnu (t. j. 
■: obi _soru i Soli), koju Sigismund podijeli svojim 

ljut a. Jednako nije Ostoju priznavao herceg 

[Hr , koji u Dolnjim Krajevima vlada posve 

: 5an -, — Hrvoje bijaše već ostario. Ipak nije bio 

? tiše 'nika, koji su nastojali, da ga upropaste. 



2^4 Sigismnnđ t nasljednici njegovi. 

Medju osobite neprijatelje Hrvojeve spada Pavao 
Cupor, od g. 14 1 2. ban slavonski. Hrvoje se cesto 
nalazio na kraljevskom dvoru kao kum jedinice Si- 
gismundove. Jednom udje u dvoranu, gdje se već 
nalazilo brojno društvo. Prisutan bijaše i Cupor, Ivoji 
Hrvoja pozdravi volovskim ručanjem, da se naruga 
velikoj glavi i krupnomu glasu njegovu. 

Hrvoja su neprijatelji njegovi klevetali kod 
kralja Sigismunda i kod kraljice Barbare. Oni i po- 
stigoše svrhu svoju. Sigismund naime g. 141 3. okrivi 
Hrvoja s veleizdaje. Sad započne opća vojna na 
Hrvoja. Ivan Gorjanski i Pavao Cupor otmu Hn'O- 
jeve zemlje u Slavoniji. Sigismund pak podijeli Du- 
brovčanima otoke : Brač, Hvar i Korčulu, a sansku 
župu knezovima Blagajskim. Osamljenomu Hrvoju 
ponude svoj savez Turci. Njihovom pomoću razbije 
Hrvoje kraljevsku vojsku u kolovozu g. 1415. Ivan 
Gorjanski, Ivan Morović, Pavao Čupor i mnogi drugi 
velikaši budu uhvaćeni. Svi se otkupiše velikim svo- 
tama, samo Cupor izgubi glavu. Hrvoje ga dade za- 
šiti u volovsku kožu i baciti u rijeku Bosnu, da mu 
se osveti za staru uvredu. Ovom pobjedom bude h 
Bosne istisnut upliv Sigismundov. Hrvoje umre u 
travnju godine 14 16. Njegova udovica Jelena dade 
Omiš i susjednu Krajinu svom bratu Nelipiću, pa se 
udade za bosanskoga kralja Stjepana Ostoju. 

Kad je g. 141 8. izminulo petgodišnje primirje, 
plane drugi rat izmcdju Sigismunda i republike mle- 
tačke. Isprvice su Mlečani radili novcem i obećanjima. 
Malo po malo stvoriše oni svoje stranke u gradovima 
i na otocima dalmatinskim. Mali se rat v"-'*'" • ^od. 
1419., kad je u primorju hrvatskom hai uta 

kuga. Prava vojna započe istom g. 14 ^ca 

ožujka 1420. priznade mletačku vlast gra< of. 

Kad se pak u Dalmaciji pojavio Pet?»r mo 




Si^tmand I nasljednici njrgoTl. i^ 



s velikim brodovljem mletačkim, pokore se {u travnju 
1420.) Brać, Hvar, Korčula I drugi otoci dal- 
matinski. Loredaiio dodje pred Trogir i uzme ga 
opsjedati. Trog^irani odolijevahu Mlečanima puna 
dva mjeseca. Ipak su 22. lipnja 1420, morali priznati 
vlast mletačku Isto je 28. lipnja 1420. učinio grad 
Spljet» Mlečani zauzmu i neke istarske gradove. 
Tako su kraljevstvu hrvatskom u primorju ostala je- 
dino posjedovanja Ivana Nelipiča i Nikole Franko- 
parra. Uz njih bijaše Sigismtindu 1 nadalje vjeran 
g^rad Dubrovnik* Sigismund se ipak nije Dalmacije 

1 odrekao sada, nego istom g, 1433^ Tada je Sigismund 
putovao u Rim, gdje se 3!. svibnja krunio za cara. 
Nemajući dosta novaca, prodadc 4. lipnja Mleča* 
Tlima izĐ^ubljenu več Dalmaciju za 10*000 dukata; uz 
to je republika mletačka podmirila sve Sigismundove 
troškove prigodom njegova krunisanja u Rimu i 
pdgodom njegova povratka u Njemačku, 

Vise je pažnje Sigismund posvećivao obrani 

' svoje države od Turaka* Bosanski su velikaši već 
g. 1415. plaćali Turcima godišnji danak, da budu 

I poštedjeni od provala njihovih. No zato provaljuju 
Turci {g. 14T4.— 1416.) preko Bosne u Hrvatsku. Oni 
su g. 141 5, poharali krajeve oko Zrinja i Blinje* Iz 

I popaljenih sela odvukoše Turci do 30.000 ljudi. Na 
jednoj takvoj provali (g. 141 8.) dopre Ahmcd beg sa 
20.000 Tnraka čak u Štajersku, ali ga kod Rad- 
ione potuče vojska, u kojoj se nalazio takodjer kncK 
Nikola Frankopan. Sigismund je god. 1419. za rat 
s Turcima spremio veliku vojsku, ali nigdje ne dodje 
(J.V v,^;-, ^-Itan Muhamed I. sklopi dapače pctgo- 
d '■je sa Sigismundom. 

[pogibelj zaprijeti kršćanskim zemljama, 
Ir; irijestoljc tursko sjeo Mu rat II., koji vlada 

g, ^1. Novi sultan ratuje sa Sigismundom 



266 Sigismand i nasljednici njegovi. 

4 godine (1423.— 1427.) radi Vlaške. Za toga rata 
umre (g. 1427.) srpski despot Stjepan Lazarević. Na* 
slijedi ga njegov nećak Gjorgje Branković, koji rao- 
radc Sigismundii ustupiti Biograd. Ovaj grad bijaše 
odsada glavni bedem za obranu Ugarske i Slavonije 
od provala turskih. Mnogo je teže Bosni, u koju 
Turci provaljuju po volji. Ondje je g. 1418. Stjepana 
Ostoju naslijedio njegov sin Stjepan Ostojić. No već 
iza 3 godine dodje opet na prijestolje Tvrtko Tvrt- 
ković, koji vlada g. 1421. — 1443. Tvrtko se isprvice 
držao Sigismunda, očekujući od njega pomoći u borbi 
s Turcima. Ali Sigismund upravo u to vrijeme troši 
svoje sile u Češkoj, gdje (god. 1420. — 1431.) uzalud 
vodi sedam križarskih vojna na Huzite. Tako raoradc 
i Tvrtko g. 1429. priznati vrhovnu vlast Muratovu, 
da Bosnu zaštiti od provala turskih. 

Sigismund je mnogo razmišljao, kako bi svoje 
zemlje učinio sposobnim za obranu od Turaka. U tu 
svrhu sastavi g. 1432. osnovu, na temelju koje izdade 
u Budim u 12. ožujka 1435. posebnu naredbu. Hrvat- 
sku vojnu silu razdijeli u 3 tabora. Južni ili hrvatski 
tabor čini S banderija, od kojih po jedan daju : kralj 
i ban hrvatski, te knezovi cetinski, krbavski i senjski. 
U taj tabor pristaju takodjer Dubrovčani i Vlasi. 1 
srednji ili slavonski tabor broji 5 banderija (po 500 
vojnika), koje uzdržavaju : ban slavonski, biskup za- 
grebački, prior vranski (kao posjednik županije du- 
bičke), knezovi Blagajski i velikaš Vladislav Toth od 
Susjedgrada. U istočni ili usorski tabor daju : mač- 
vanski banovi 4000 vojnika, Ivan Morović 1000. 
Matko Talovac (na račun Srebrenika) looo, a 1~ "[i 
velikaši zajedno 2200 vojnika. Za Ugarsku je ?' 5- 
mund uredio 2 tabora : temešvarski i erdeljski. 

Sigismund postade g. 1436. i češkim krji. 1. 
Doživio je gotovo 70 godina i dočekao smrt nr' h 



r 



Sigiimanđ 1 tuuljedotcf ii|«gOTL šŠf 



riasih ljudi. Prvi je umro Nikola Frankopan, bo- 
gati vlasnik Vmodola. Krka, Senjaj Modruša, Gacke, 
B'jžana, Like, Ozlja i Cetina, Kao ban Hrvatske i 
Dalmacije (g. 1426. — 1432.) posudi on Sigismundu 
2S.000 dukata i dobi u zalog veći dio preostale Hr- 
vatske (gradove : Bihać, Sokol, Ripač, Rmanj, Knin, 
Vrliku, Ostrovicu, Skradin i dr.) Nikola umre 26. lipnja 
1432. i ostavi 9 sinova, koji (g. 1449.) razdijele 
imanja oćeva. Nikola Gorjanski, koji bijaše 32 
godine (1402. — 1433.) palatin ugarski, umre 3. pro- 
sinca 1433., ostavivši za sobom 2 sina : Nikolu i La- 
dislava. Ivan N e 1 i p i ć , knez cetinski, omiški i kliski, 
umre godine 1434. Naslijedi ga jedina njegova kći 
Katarina, udata za Ivana Frankopana. Ali već god. 
1437- raorade očevinu svoju predati braći Talovcima, 
koji uzeše i naslov : „knezovi cetinski". Herman 
Celjski, tast Sigismundov i (god. 1406. — 1408., te 
g. 1423.— 1 43 5.) ban slavonski, umre 13. listopada 1435. 
Napokon umre 9. prosinca 1437. i kralj Sigismund. 

78. EUzabeta i Albreht Austr^tki. Sigis- 
raund nije provodio sretan obiteljski život. Mnogo je 
tomu bio i sam kriv. Ali još gora od njega bijaše 
njegova druga žena Barbara Celjska (prozvana 
j,Crna kraljica"). Ona je živjela toli razuzdano, da 
ju je Sigismund već g. 1419. radi preljuba osudio na 
zatvor. Barbara je rodila jedinu kćer Elizabetu, 
koja se udala za austrijskoga vojvodiJ Albrehta V. Taj 
^'! aše sin onoga Albrehta IV., koga je Sigismund g. 
M02. proglasio nasljednikom svojim. 

Pošto Sigismund nije imao sina, postade Elizabeta 
^*a' * ' om Ugarske, Hrvatske i Češke. Protiv Elizabete 
os> rodjena majka njezina. Premda bijaše Barbara 

ve . godini, htjede se udati za 13-godišnjega 

pC \ kralja Vladislava, ne bi li tako zadržala 

rt ojoj ruci. Barbaru je pomagao njezin brat 



268 Sigitmanđ I nasljednici njegovi. 

PVidrik Celjski. On joj bijaše ravan i po ćudi svojoj, 
jer je g. 1422. ubio svoju ženu Elizabetu Frankopan, 
pa uzeo Veroniku Desinićevu. Albreht dade Barbaru 
zatvoriti, da mu ne pravi spletke. Medjutim se već 
biskupi i velikaši iz Ugarske i Hrvatske sastadoše u 
Požunu. Ovdje budu Elizabeta i Albreht 18. pro- 
sinca 1437. izabrani za kralja i kraljicu „Ugarske, 
Hrvatske i Dalmacije". Nato se Albreht i Elizabeta 
otpute u Stolni Biograd, gdje se i. siječnja 1438. 
obavilo njihovo krunisanje. 

Albreht bude 18. ožujka 1438. jednoglasno iza- 
bran za cara njemačkog. On pod je i u Prag, gdje 
ga 29. lipnja 1438. jedan dio Ceha okruni za kralja 
svoga. No mnogi Česi izaberu poljskoga kraljevića 
Kazimira, brata Vladislavova. Albreht ostade u Češ- 
koj godinu dana, ratujući s poljskom strankom. Za 
to su vrijeme u Hrvatskoj vladali T a 1 o v c i. Matko 
Talovac bijaše od g. 1435. ^ban čitave Slavonije^. 
On je držao Srebrenik u Usori, a Prodavić i Gjur- 
gjevac u Podravini. Njegov brat Petar, posjednik 
Sinja i čitave župe cetinske, postade g. 1438. ^banom 
Hrvatske i Dalmacije". Franko Talovac bijaše župan 
temeški, a najmladji brat Ivan prior vranski. 

Dok je Albreht boravio u Češkoj, provale Turci 
(g. 1438.) u Erdelj. Tu su palili i robili 6 tjedana, 
uhvatili 70.000 ljudi, pa se onda vratili kući. Ova 
nesreća bijaše povodom, da je ugarski sabor (u 
svibnju 1439.) zaključio rat na Turke. Vojska se 
imade do konca srpnja 1439. sakupiti u Segedinu, a 
vodit će ju sam kralj. Medjutim je početkom lipnja 
sultan Murat II. digao 2 vojske, da konar"*^ r^/^Irrtri 
Srbiju. Despot ga je čekao u tvrdom Smec, o 

kad se gradu približio sam sultan sa 130.00c i, 

uteče Branković u Segedin. Ovdje se već : a 

nalazio kralj Albreht. Ugarski se velikaši f i- 



Slgi^nnnđ t nasljednici njegovi, 269 



£vase saborskom zaključku. Na vojnu je naime došlo 
lek 25,000 ljudi. Ova vojska nije bila dovoljnai da 
podjc oslobadjatl Smederevo. Ipak se Albreht iz Se- 
gcdjDE zaputi do Slankamena, Vruće godišnje doba 
ućini nezdravim boravak u močvarnim krajevima uz 
Dunav i Tisu. U vojsci se pojavi srdobolja^ od koje 
oboli i Albreht. U to stiže vijest, da je Murat 27* 
kolovoza zauzeo Smederevo, Sada obuze vojsku neki 
strah, te se počne razilaziti. Ratno vijeće zaključi, da 
se vojna odgadja do proljeća g. 1440. Nato se bo- 
lesni Albreht dade voziti prema Beču, ali 27. listo- 
pada 1439. umre na putu kod Ostrogona. 

Albreht nije ostavio sina, nego samo trudnu 
udovicu i 2 kćeri (Anu i Elizabetu). Da li će kraljica 
Elizabeta roditi sina ili kćer, to se naravno nije moglo 
znati. Ali dotle pripada prijestolje njoj, kao kćeri 
Sigismundovoj. I doista preuze Elizabeta vladu, 
na koju je utjecala već za života Albrehtova. Uz 
kraljicu je vladala dvorska stranka, koju su činili ro- 
djaci njezini. Medju ovima se ističe Elizabetin ujak 
Fridrik Celjski sa svojim sinom Ulrikom. Svomu ne- 
ćaku Ladislavu Gorjanskomu predade Elizabeta brigu, 
da u Višegradu čuva krunu i krunidbene znakove. 
Rodjaka pak Dioniza Seča učini nadbiskupom ostro- 
gODskim. 

Naskoro se nad je ljudi, koji su prijekim okom 
{gledali, kako se na kraljevskom dvoru bane rodjaci 
Elizabetini. Uz to je manjkao odgovor na pitanje : 
tko će voditi vojsku, kad na Ugarsku i Hrvatsku na- 
v^'" T„..ci? U tako ozbiljno doba mora državom 
i junački vladar, a ne slaba žena. — Ova 

1 '^^'^, hrvatske i ugarske velikaše I. siječnja 

] »or u Budim. Da ne moraju zabaciti na- 

i ,.dvo Elizabetino, predlože gospoda, neka 

i -* *^^ drugiput udade. Kandidata joj nadju 



L 



27o Sigismanđ i nasljednici njegovi. 



1 



U osobi V 1 a d i s I a V a , kralja poljskoga. Elizabeta 
se opirala toj osnovi j jer je Vladislavu tek i6, a njoj 
preko 30 godina. Ipak morade popustiti molbama 
velikaša svojih. 

Sjajno poslanstvo dodje 24. siječnja 1440. iz 
Budima u Krakov, da Vladislavu ponudi ruku Eliza- 
betinu. Vladislav se dugo opirao toj nenaravnoj že- 
nidbi. No velikaši ga upozore, da to traže viši dr- 
žavni interesi. Oni mu dokazivahu, da će jedino kao 
kralj Poljske, Ugarske i Hrvatske moći kršćanstvo 
spasiti od sile turske. Istom 6. ožujka dade Vladislav 
privolu svoju. 

Medjutim je Elizabeta 22. veljače [440. u Ko- 
moranu rodila sina Ladislava, koji dobi pridje- 
vak „Posmrtni", jer se rodio iza smrti oca svoga. 
Kraljica odmah šalje u Krakov glasnika, po kojemu 
javlja, da ne pristaje na udaju. Podjedno odluči, da 
će preteći kralja poljskoga. Zato dade sina svoga 
15. svibnja 1440. u Stolnom Biogradu okruniti krunom 
sv. Stjepana. Prisutni se velikaši i plemići odmah 
poklone djetetu Ladislavu, kao zakonitom kralju svome. 

79. Vladislav Vamenoik. Na poziv privrže- 

nika svojih udje poljski kralj Vladislav 19. svibnja 
1440. u Budim. Ovdje se 29. lipnja držao izborni 
sabor, na koji dodjoše takodjer Elizabetini rodjaci; 
Ladislav Gorjanski i Dioniz Seč. Velikaši i plemići 
proglase nlštetnim krunisanje nedoraslog Ladislava 
Posmrtnog. Nato jednoglasno izaberu Vladislava kra- 
ljem ugarsko hrvatskim. Sutradan se opazilo, da je 
krune nestalo iz kovčega, u kojemu se čuvala. 
Krunu je naime dala iz Višegrada ukrasti kr. a 
Elizabeta, ne bi li time zapriječila krunisanje Vi i- 
slava No sabor zaključi, da će Vladislava ok ti 
onom krunom, koja se nalazi u grobnici sv. Stje* i. 
To se i dogodilo 17. srpnja u Stolnom Biogr? 



I Kraljica Elizabeta odluči, da će svome Silnii 
Ladislavu silom oružja sačuvati baštinu oćcvu. Krunu 
sv. Stjepana povjeri njemačkomu caru Fridriku IIL, 
koga učini skrbnikom Ladislava Posmrtnog, U svoju 
službu uzme ostatke huzitskih četa iz Češke, Njihov 
kapetan Ivan Jiskra zaposjedne slovačke županije, 
koje priznadu Ladislava Posmrtnog. — Elizabeta je 
mnogo pomoći očekivala iz Hrvatske. Ovdje uz nju 
pristajahu knezovi : Celjski, Gorjanski, Frankopani, 
Kurjakovići i Vladislav Titušević, gospodar Blinje. I 
doista sabere mačvanski ban Ladislav Gorjanski 
vojsku, s kojom (na jesen god. 1440.) pohiti preko 
Drave u pomoć kraljici Elizabeti. No Gorjanski bude 
razbijen kod Bataszeka, gdje ga dočekaše : knez Ni- 
kola Iločki i slavni Ivan Hurijad (prozvan „Sibinjanin 
Janko"), porijeklom Vlah (Rumunj) iz Erdelja. 

Da se Elizabeta održi u sjevernoj i zapadnoj 
Ugarskoj, morala je mnogo trošiti na češke plaće- 
nike. Zato je redomice zalagala gradove i dragocje- 
nosti svoje. Dosta su za nju žrtvovali i knezovi 
Celjski. Oni saberu vojsku, koju je vodio češki 
I plaćenik Ivan Vitovec. Proti Celjskima krene Stjepan 
Banić („Banffy") od Lendave s kraljevskom vojskom, 
^11 ga Vitovec i. ožujka 1441. hametom potuče kod 
Samobora. Pobjedonosni Vitovec krene nato u zapadnu 
Ugarsku, gdje se nalazio sam kralj. Ali se Vladislav 
19. travnja kod Subotišta izmirio sa knezovima 
Celjskim, koji ga napokon priznadoše kraljem 
svojim. Odsada je gotovo čitava Hrvatska pristajala 
uz Vladislava. No zato se u Ugarskoj nastavio gra- 
I d' i rat, premda je kralj Vladislav ozbiljno 
' n; ao, da se pomiri s Elizabetom. 

iultan Murat htjede prilike u Ugarskoj i Hrvat- 

I sfc ;rabiti u svoju korist. Već g. 1440. dodje on 

s '^"^ vojskom pod Biograd, da osvoji ovu 



i 



272 Sigismanđ i nasljednici njegovi. 



znamenitu tvrdju. Turci su Biograd opsjedali vise 
mjeseci. U tvrdji je zapovijedao Ivan Talovac, koji 
sretno odbije sve juriše turske. Izgubivši 17.000 ljudi, 
morade se Murat bez uspjeha vratiti u Driaopolje. 
Slijedeće godine (1441.) dodju Turci opet do Bio- 
grada, a g. 1442. dvaput provale u Erdelj, odakle 
ih je samo osobnim junaštvom odbijao Ivan Hunjad. 

Da ne bude veće nesreće, dodje sada u Ugarsku 
kardinal Julijan Cesarini. Kao poslanik pape Eugena 
IV. uze Julijan nastojati, da Vladislava izmiri s Hi- 
zabctom, pa da onda Vladislav povede križarsku 
vojnu na Turke. Kardinalu podje za rukom, te je 
16. prosinca 1442. izmirio dosadašnje protivnike- No 
tri dana iza toga umre kraljica Elizabeta. Njezini 
pristaše (Ladislav Gorjanski, Ivan Jiskra i Dioniz Seć) 
nastave ratovanje pomoću cara Fridrika III. Istom 
ljeti g. 1443. bude ugovoreno primirje na 2 godine, 
da Vladislav uzmogne poći u rat na Turke. 

Na jesen g. 1443. započne prva vojna na Turke, 
Vladislav podje osobno u rat, premda nije imao više 
od 25.000 vojnika. Pravi je vojvoda Ivan Hunjad. 
Uz Vladislava se nalazi i srpski despot Gjorgje Bran- 
ko vić, kojemu su Turci ugrabili čitavu Srbiju. Pobje- 
donosno dopre Vladislav preko Srbije u Bugarsku i 
zauzme Sofiju. Mcdjutim je nastala oštra žitna. Na- 
skoro je uzmanjkalo hrane, osobito za konje. Uz to 
su Turci držali klance izmedju Sofije i Plovdiva. Hu- 
njad je uvidio, da zimi ne će moći dalje napredo- 
vati. Odlučivši, da će na proljeće vojnu nastaviti, 
vrati se Vladislav početkom veljače 1444. u Budina. 

Ova slavodobitna „zimska vojna" oh' rš- 

ćane, a uplaši Turke. Mcdju Arbanasima b^ ta- 

nak, koji je predvodio Juraj Kastriotić an 

„Skenderbeg"). Kastriotić javi kralju Vladis. da ■ 

Će mu sa 30.000 Arbanasa pomagati proti** ca. 



SIgitmcrnd i nait|c^dQici njegoH. a73 

ipa uze nastojati, da kršćanske države sastave ratnu 
lornaricu, koja bi azijskim Turcima zapriječila pri- 
elan u Evropu. Ovolike priprave sklonu sultana^ te 
H Vladislavu ponudi mir na ID godina. Mir bude 
otpisan 13. srpnja 1444* u Segedinu. Po tome 
liru ostade Turskoj i nadalje Bugarska, dočim Vlaška 
blai&i pod vrhovnu vlast krune sv. Stjepana, a Srbija 

vraća despotu, 

kVladrslav je naskoro požalio, Što se izmirio 
Turcima, Dodje mu naime vijest, da je sultan 
jurat otišao u Malu Aziju, da svlada karamanskoga 
ncza Ibrahima. Istodobno je u Helespont stigla uje- 
ftjefta mornarica kršćanska, koja ima namjeru, da 
uratu zapriječi povratak u Evropu* 1 bizantinski 
ir Ivan VlII. zamoli kralja Vladislava^ neka ne vje- 
jc sultanu. Napokon je i kardinal Julijan stao Via- 
Siava odvraćati od mira s vjerolomnim Turcima, 
rto već 4. kolovoza 1444, kraljevsko vijeće zabaci 
gedlnski mir, te odluči, da se ima bez oklijevanja 

i »vesti novi rat na Turke, 
Oko 20, rujna 1444, prljedje kralj Vladislav 
tko Dunava. Sa sobom je vodio samo 16,000 voj- 
ka, med ju kojima se nalazio i Franko Talovac s Hr- 
iima. Despot Branković nije sudjelovao na toj vojni* 
in dapače ne htjede ni Kastriotiću dozvoliti prijelaz 
■ko Srbije, kad je Vladislav u u pomoć vodio Ar- 
loase. Kod Nlkopolja se Vladislavu pridruži vlaški 
fvoda Drakul sa 4000 ljudi. Da ne mora prelaziti 
ko Balkana, krene Vladislav prema Crnome moru, 
Me će dalje do Carigrada* No kod Varnc do- 
Jtiv njega dolazi sultan Mu rat, koji je 
rttn o iz Azije u Evropu* I doista dodje 10, 

totic -444' kod Varne do osudne bitke. Premda 

c T ^--'o do 100,000, ipak ih junački Hunjad 

Ue "1. Ali na koncu bitke pogibe mladi 

i 



374 Sigismund I nasljednici njegovi. 



1 



kralj Vladislav, komu je povjest radi toga dala pri- 
djcvak „Varnenčik". Sada morade Hunjad uzmak- 
nuti s preostalom vojskom, a Murat ostade pobjed- 
nikom. Bitka kod Varne utvrdi tursku vlast na Bal- 
kanskom poluotoku za nekoliko stoljeća. 

Dok su trajale borbe za prijestolje i ratovi 
s Turcima, znatno se umanjila Hrvatska. Humski kn« 
Stjepan Kosaca, sinovac i nasljednik Sandalja Hra- 
nića, osvoji koncem g. 1440. grad O m iš s oblastima: 
„Neretva" i „P o 1 j i c a". Neretva ostade kneiu 
humskomu i nadalje, dočim su Omiš i Poljice g. 1444- 
došle pod vlast republike mletačke. 

80. Onbemator Ivan Hunjad« Dugo se nije 

vjerovalo, da je kralj Vladislav poginuo u bici kod 
Varne. Pripovijedalo se, da Vladislav živi u Poljskoj. 
To je tvrdio i palatin Lovro Hedervar. Istom 26. 
travnja 1445. dodju prelati, velikaši, plemići i zastup- 
nici gradova u Peštu, da odluče o sudbini Ugarske 
i Hrvatske. Poslije duljeg raspravljanja bude stvoreo 
ovaj zaključak : „Ako se Vladislav ne vrati do p* 
svibnja, ili ako dotle poslanici — poslani u Poljsku 
— ne priopće nedvojbenih vijesti o životu njegovu, 
tada ćemo svi zajedno za svoga kralja primiti Lađi- 
slava Posmrtnog". Pošto se Ladislav s kraljevskom 
krunom nalazio kod svoga skrbnika cara Fridrikallti 
zaključuje sabor, da Fridrik u spomenutom slučaj« 
mora odmah predati Ladislava i krunu. Ako toga « 
učini, „ne smatramo se" vele staleži „više obvezan 
prema Ladislavu, te ćemo sebi prema prijekim potre 
bama kraljevstva izabrati takvoga kralja i vladara 
koji će kraljevstvo moći osloboditi od sada po 

gibelji i nevolja". 

Poslanici iz Poljske donesu vijest, da Vi* lisla' 
doista više ne živi. Nato se (u kolovozu 14^''" ) od 
lična ugarska i hrvatska gospoda zapute u ^ :, 45 




Sr^smond I nasljednici njegovi. 3^5 






Fridrika zatraže Ladislava Posmrtnog i kraljevsku 
mu* Fridrik odgovori, da im Ladislava ne može 
predatii jer isto zahtijevaju Česi i Austrijanci, kojima 
takodjer vladar^ a novo krunisanje, nije potrebno. 
Sad se jave dva kandidata za ugarsko-hrvatsko' 
prijestolje. Palatin uze raditi za Karta, sina burgund- 
skaga vojvode Filipa Dobro ^a^ a neki velikaši za 
ara^ofisko^a i napiiljskoga kralja Alfonza. Početkom 
ožujka 1446- sastade se u Stolnom Biogradu sabor, 
koji ogromnom većinom pristane uz LadislavaPo- 

tsmrtnog^. Dok pak Ladislav ne odraste, upravljat će 
državom posebni gubernator. Podjedno je sabor za- 
ključio p da se prije izbora gubernatora ima dići vojska 
Ita celjske knezove: Fridrika i Ulrika. Ovi su na- 
imt 7.a bezvladja počinili mnogo zla u Hrvatskoj, 
•Kad je početkom g. 1445* umro ban Matko Talovac, 
proglasise se Fridrik i Ulrik „banovima čitave Sla- 
vonije**, Njihov je vojvoda Ivan Vitovec (prozvan 
^flpan Jan") osvajao gradove zagrebačke biskupije i 
I priorata vranskoga. Kod obrane Pakraca pogibe 
»tr^nski prior Ivan Talovac. Iza toga zauze Vitovec i 
grad Gjurgjevac, koji je pripadao Talovcima, 

Ivan Huujad sabere 15.0O0 vojnika i prijedje 
reko Drave. Magjari su u travnju i svibnju 1 446. 
^put Turaka pustošili plodnu Podravinu. Brojna 
:U budu popaljena takodjer u M e d j u m u r j u , koje 
ijasc kralj Sigismund još g. 1405. založio Hermanu 
Ijskomu za 48.000 dukata. Hunjad zauze gradove 
rjurgjevacj Legrad i Koprivnicu, dočim je uzalud 
lEJedao Varaždin i Ca kovač. Na to se zaputi u Peštu, 
Jdj _. bor 6. lipnja 1446. izabere gubernato rom^ 

bernator Hunjad imenuje banom Dalmacije, 
^ i Slavonije svoga nećaka Ivana S e k el j a , 
ftg vatska narodna pje.sma zove „banović Sckula*^, 
'"*'' Sekelj dobio grad Gjurgjevac i postag 



I 



1 



276 Sigismiind i nasljednici njegovL 

-^ — 

upraviteljem bogate priorije vranske. Ipak nije bio 
dosta jak, da skuči Fridrika Celjskoga i njeg:ova 
sina Ulrika. Ovi se i nadalje zovu banovima slavon- 
skim, te gotovo samostalno vladaju u zapadnom di- 
jelu Slavonije. — U Hrvatskoj i Dalmaciji bijaše ba- 
nom Petar Talovac, komu pomaže njegov brat Franko. 
No Petru se ne će pokoravati premoćni knezovi Kur- 
jakovići i Frankopani. Uz to mu prijeti bosanski kralj 
Stjepan Toma, nezakoniti sin Stjepana Ostoje. Toma 
je g. 1444. naslijedio Tvrtka Tvrtkovića, prerada je 
ovaj g. 1427. nasljednikom svojim imenovao Hermana 
Celjskoga, odnosno potomke njegove. Da mu papa 
bude pomoćnikom u borbi s Turcima, ostavi Toma bo- 
gumilsku vjeru. Kao katolik steče prijatelja medju Hr- 
vatima. Zato i uze naslov: „kralj Dalmacije i Hrvatom^ 

Ivan Hun jad pokrene g. 1448, novu vojnu na 
Turke, da osveti smrt kralja Vladislava. Pustošeći 
Srbiju, dopre gubernator 17. listopada 6a 34.000 voj- 
nika na Kosovo polje. Ovdje ga dočeka sultan 
Murat II. sa 120.000 Turaka. Bitka je trajala 3 dana 
(18. — 20. listopada), a svršila se potpunim porazom 
kršćanske vojske. U boju pade 17.000 kršćana, medju ; 
njima takodjer Ivan Sekelj i Franko Talovac. Guber*i 
nator uteče u Srbiju, gdje ga zarobi despot Bran- 
ković. Hunjad je prije oslobodjenja svoga morao do 
spotu platiti 100.000 dukata. 

Hunjad je g. 1449. — 1452. ratovao s Ivanom 
Jiskrom. Ovaj se kroz čitavo to vrijeme zove „kapo 
tan gornjih strana", te samostalno vlada u sjevernoj 
Ugarskoj. Istodobno se nastavljaju smutnje u lužnoj 
Hrvatskoj. Petar Talovac ratuje s nepokornli ika 

šima, a bosanski vojvoda Stjepan Kosaca sa . ov 
nikom. Pošto je Kosači god. 1448. car Fr Ifl 

podijelio naslov „herceg sv. Save", dobila je ova 

oblast (Humska zemlja) ime „ Hercegov? "-^^ aći 



I 



Sifiimand t ncLitjeduLcI njefov^t. %jf 



|c toli ]ak, da pred njim strepi i njegov zet : bo- 
sanski kralj Stjepan Toma. Ipalc mu lukavi Mlečani 
g, 1452. iigrabise čitavu Krajinu i Neretvu. 

Fridrjk IIL je g, 1452. boravio u Rimu, gdje 
S€ krunio za cara rimskoga t vjenčao s portugalskom 
kraljevnom- Njegovu odsutnost upotrebe ugarski, hr- 
vatski, češki, moravski i austrijski velikaši, te se po- 
četkom ožujka 1452. sastanu na opći sabor u Beču, 
Ovdje bude zaključeno, da će Fridriku složnim silama 
oteti Ladislava Posmrtnog. Kad se dakle car Fridrik 
vratio u Bečko Novomjesto, udare na taj grad kne- 
Eovi Ulrik Celjski i Ulrik Eizinger* Fridrik bude pri- 
siljen, da Ladislava 4. rujna 1452. izruči njegovu 
bratiću Ulriku Celjskomu. Ovaj ga 13, rujna dovede 
u Beč. Sada se mladomu kralju poklone predstavnici 
nasljednih zemalja njegovih. Koncem g. 1452, dodje 
ti Beč tak od jer Ivan Hun jad. On se od reče guberna- 
lorske časti, našto ga Ladislav imenuje ^vrhovnim 
kapetanom Ugarske", što je u stvari značilo gotovo isto, 

81. XadiBlav PoBinrtnL Posto je Ladislavu 

ilo tek 13 godina, nije mogao sam vladati tolikim 

m ljama svojim* Ugarskom je i nadalje upravljao 

an Hnnjad, a Češkom gubernator Juraj Podjebradski. 

sprvice je Ulrik Celjski — kao kraljev rod jak — 

lio pravi regent. On ostade uz mladoga kralja u 

ću do 28. rujna r453. Tada ga iz kraljevskoga 

ora istisne Ulrik Eizinger, koji protiv njega sklopi 

. listopada ligu s Hunjadom i Podjebradskim* 

Medjutim je (11. ožujka 1453.) umro Petar T a- 

lovac, ban Hrvatske i Dalmacije. Sad nastade ci- 

V ^ogatom baštinom njegovom. Herceg Stje- 

1 _ htjede se oženiti s Petrovom udovicom 

, da bi tako došao do Klisa i drugih gra- 

ivćevih. Ulrik pak Celjski uze naslov: 

T^^lmacije, Hrvatske i čitave Slavonije 



97S Slgitmnnđ i nasljednici njegovi. 



ban", doćitn se prije naprosto zvao „ban Slavonije". 
Mlečani se uplaše, da ne bi dobili prejake susjede n 
Dalmaciji. Zato početkom g. 1454. uzimaju u svoju 
zaštitu malodobne sinove Petra Talovca i njihove 
gradove (Klis, Knin, Lab, Sinj, Cačvina, Petrovac i 
Ključ). Ipak je Ulrik Celjski poslao svoga vojvodu 
Vitovca u južnu Hrvatsku, da mu osvoji baštinu Ta- 
lovčevu. Za toga rata umre (9. lipnja 1454.) Fridrik 
Celjski, stari otac Ulrikov. Vitovec prisili knezove j 
Kurjakoviće, da mu ustupe Ostrovicu. U to se Ulrik | 
izmirio s kraljem Ladislavom, koji ga na proljeće i 
g. 1456. imenuje „banom Hrvatske i Dalmacije*. Sada ; 
je Vitovec redomice osvajao Knin, Sinj i druge gra- 
dove. Jedinoga Klisa nije mogao zauzeti. 

Dok su u Hrvatskoj trajale domaće borbe, za- 
prijeti kršćanstvu velika pogibelj od Turaka. Podu- 
zetni sultan Muhamed II. zauze 29. svibnja 1453- 
Carigrad i učini ga svojom prijestolnicom. Slije- ■ 
deće g. 14S4. provali s velikom vojskom u Srbiju, 
odakle despot Branković uteče u Ugarsku. Sultan se 
doduše vratio kući sa 50.000 zarobljenika; ali vei 
g. 1455. dodje ponovno i zauzme važni grad Novo 
brdo. Despotu ostade samo malen dio Srbije; pa i 
za ovo je morao sultanu plaćati godišnji danak u 
iznosu od 30.000 dukata. 

Opet se u Evropi javila ideja, da treba voditi 
križarsku vojnu na Turke. Ovu je ideju prigrlio papa 
Kaliksto III. On šalje u Beč i Budim svoga poslanika: 
kardinala Ivana Carvajala Početkom g. 1456. uredi 
sabor u Budim u nužne priprave za rat s Turcima 
Malo iza toga (6. travnja 1,456.) stiže u Budim jest, 
da će sultan udariti na Biograd i provaliti u Uj.. sku. 
Nato Ladislav Posmrtni ode s Ulrikom C"' jkim 
iz Budima u Beč. Sva obrana Ugarske ost. na 
Ivanu Hun jadu. Njega je svojski pomagao frr ;vac 




SigUmunđ I tisulj«dnlči ajegori. 379 

ran Kapistran, Glasoviti ovaj govornik uze ku- 
i^lti križare. Pod njegove zastave dolaze djaci, se- 
■jflci, g^radjani i redovnici. Ovi siromasi nijesu imali 
ipravo^ oružja, ali zato puno oduševljenja. 

Sa 120.000 Turaka dodje sultan Muhamed 20. 
lipnja 1456. pred Biograd, Ovamo dodjc po Du- 
navu i brodovlje tursko. Opkolivši Biograd sa svih 
strana, dade Muhamed iz 300 topova pucati na nj. 
U Biogradu se nalazio Mihajlo Silagjl, brat Hunjadove 
icne Elizabete. Naskoro dodje Hun jad u pomoć .šur- 
jaku svome. Kod Slankamena sakupi 200 ladja, stavi 
oa njih jedan dio križara, te se pusti nli Dunav. Uz 
obalij ga je pratio Ivan Kapistran s ostalim križa- 
rima» Pred Biogradom odryj (14, srpnja) kršćanska 
mornarica pobjedu nad turskom. Na to udju križari u 
Wrdju biogradsku. Sve navale turske budu odbijene, 
hgu bivši mnogo ljudi » napusti sultan (23. srpnja) op- 
sadu Biograda, te se vrati kući. 

Već II. kolovoza 1456, umre u Zemunu od 
kuge slavodobitni Ivan Hunjad. Brzo ga je slijedio 
njegov bojni drug Ivan Kapistran, koji umre 23. li- 
stopada 145G. u Iloku. Plodove njihove pobjede htjede 
E brati Ulrik Celjski, Kad su naime u Beć stigli dobro 
boružani križari iz južne Njemačke, povetle ih Ulrik 
i(5 . kolovoza) u rat na Turke, S Ul rikom pod je i 
Ladislav Posmrtni sa 3000 Austrijanaca 1 s nešto 
uelia, Ulrik se okoristio tom vojskom. Izradi naime, 
ga je kralj u Futaku (kod Petrovaradina) imenovao 
Lvrhovaim kapetanom Ugarske '^, No time se Ulrik 
ifnjerio Lađi slavu H u nj adu, koji htjede u časti na- 
llljc*'*^ ^voga oca Ivana. Kralj stiže 8, studenoga u 
tiog ,, a već sutradan mladi Hunjad ubije Ulrika. 
U " '>n3 je izumrla porodica knezova Celjskih. 

lislav Posmrtni odgodi vojnu na Turke pod 
pliki da fe zima na domaku, Znao se dapače tako 



2^ Stgftmvnd f noatjeđnlci nfegoTt. 



1 



pritajiti, da je ubojicu Ladislava Hunjada imenovao ' 
„vrhovnim kapetanom Ugarske". Ipak mu je radio o 
glavi, da osveti smrt svoga rodjaka Ulrika. Kralj 
naime dade 14. ožujka 1457. u Budimu uhvatiti La- 
dislava i Matiju, sinove Ivana Hunjada. Velikaši ih 
osude na smrt, jer da su Hunjadovci namjeravali 
umoriti kralja i savjetnike njegove. Ladislav Hunjad 
bude doista 16. ožujka pogubljen. Njegova pak brata^ 
Matiju odvede kralj početkom lipnja sa sobom u Beč. 
Iz Beča podje kralj 19. rujna u Prag, gdje se namje- 
ravao vjenčati s Magdalenom, kćerkom francuskoga 
kralja Karla VII. No već 23. studenoga 1457. umre 
od kuge, koja je tada harala po Češkoj i Poljskoj. 



ISTOri. S. Ljubić: »Listine o odnošajih izmedju jainc^ 
Slavenstva i mletačke republike«. (Knj. V.— X. Zagreb 1875.— 1S91.) 

— Joannes Tk al č i ć: »Monumenta historica liberae regiae civitfili« 
Zagrabiae«. (Tomus I, et II. Zagrabiae 1889. et 1894.) — J. Ki- 
kulje vić: »Jura regni Croatiac, Dalmatiae et Slavoniae«. (Pa» 
I. Zagrabiae 1862.) — Gj. dr. Šurmin: »Hrvatski spomenid« 
(Svezak I. Zagreb 1898.) — A. Theiner: »Vetera monoBieiiil 
Slavorum meridionalium«. (Tomus I. et II. Romae 1863. Zagrabi« 
1875.) — j. G e 1 c i c h: »Monumenta Ragusina. Libri reformatioDom« 
(Tomus IV. Zagrabiae 1896.) — E. Fermendžin: » Acta Bosnil 
potissimum ecclesiastica«. (Zagrabiae 1892.) — Monumenta V» 
ticana historiam regni Hangariae illustrantta«. (Series I., toiB* 
III. et rV.) — G. Fejćr: »Codex diplomadcus Hungariae ecclc»t 
•ticus et civilisc. (Tomus X. et XI.) — J. grof Teleki: »Honj^ 
diak kora Magyar08zagon«. (Svezak X.) — N. Nodilo: »Chronici 
Ragusina Junii Resdi, item Joannis Gundulaec. (Zagrabiae xS93' 

— £. K a m m e re r: »Codex diplomaticus comitum Zichy«. (Sv, DC 

— Mart. Kovachich: »Vestigia comitiorum apud Ilangartu« 
(Budae 1790.) — Corpus juriš Hungarici. (Bndapest 1S9I 
i d.) — V. Makušev: »Monumenta historica SIp"*'"'««* me« 
dionalium vicinorumque populorum e tabuiariis biblio' iialid 
depromptat. (Volumen I. Varsaviae 1874. Volumen II. B 1&8I 

J. Knkuljević: »Acta croaticac. (Zagreb 1863/ r. Mj 

k 1 o š i ć : »Monumenta serbica, spectantia historiam Sr tosni 

Ragusii«. (Viennae 1858.) — P. dr. Ma t k o v 1 -• 



IICl 



SigiimDnd i nasljednici njeg;ovi. 281 

đabrovačka porjest n vrieme ugarsko-hrvatske zaštite«. (»Starinec, 
knj. I.) — J. Gelcich: »Diplomatariam relationum reipubllcae 
Ragusanae cum regno Hungariae«. (Budapest 1887.) — Medo P u- 
cić: »Srbski spomenici«. (Svezak I. i II. Beograd 1858. — 1862.) — 
K. dr. Jireček; »Spomenici srpski«. (11. svezak »Spomenika 
srpske kraljevske akademije«.) — J. Chmel: »Urkunden, Briefe 
snd Actenstucke zar Geschichtc der Habsburgischen Furstcn. Konig 
Ladislaus Postumua«. (»Fontes rerum Austriacarum. Diplomataria et 
acta«, tomos II. Wien 1850.) — E. Birk: »Beitrage zur feeschichte 
dcr Konigin Elisabcth von Ungern nnd ihres Sohnes Konig Ladi- 
slaus«. (Wien 1848.) — W. Altmann: »Die Urkunden Kaiser 
Sigmunds«. (Band I. und II. Innsbruck 1896. i d.) — Thall6czy- 
Barabas: >Codex diplomaticus familiae de Blagaj.« (Budapest 
1897.) — J. de Thurocz: »Chronica Hungarorum«. (Schwandtner : 
»Scriptores renim Hungaricarum«, tomus I.) — Joannes Dlugosz: 
»Historia Polonica«. (Al. Przezdziecki : »Joannls Dlugoszi Senioris 
opera omnia«. Cracoviae 1863. — 1887.) — Antonii Bonfinii: 
»Historia Pannonica sive Hungaricaram rerum decades quinque«. 
(K61n 1690.) — Philippi Callimachi: »De rebus a Vladisiao 
Polonoram atqae Hungarorum rege gestis libri tres«. (Schwandtner: 
»Scriptorcs rerum Ilung.«, tomus I.) — Paulus de Iwanich: 
»Joannis de Zredna, cancellariae regis Hungariae olim protonotarii 
eptstolae«. (Schwandtner: »Script. rer. Hung.«, tomus II.) — I. pl. 
K.a kalje vic: »Ljetopis fratra Šimuna Klimentovića«. (»Arkiv za 
povjestnicu jugoslavensku«, knj. IV.) — Marino San u to: »Vitae 
đacam Venetorum«, (Muratori: »Rerum Italicarum scriptores«, tomus 
22.) — Eberhard Win dečke: »Denkwurdigkeiten zur Geschichte 
det Zeitallers Kaiser Sigismunds«. (Berlin 1893.) — L. St. End- 
licher: »Aus den Denkwurdigkciten der Helene K o t tann e ri n«. 
(Leipzig 1846.) — Th. G. Karajan: »Zehn Gedichte M. Beheims 
zor Geschichte Oesterreichs und Ungerns«. („Quellen und Forschun- 
gcn zur vaterlandischen Geschichte, Literaiur und Kunst". Wien 
1848.) — Aeneae Silvii: „Historia rerum Fridcrici III. impera- 
tofis". (A. F. Kollar: ,,Analecta monumentorum omnis aevl Vin- 
dobonensia", tomus U.) — Janko Šafarik: „Mihajla Konstantino- 
vića, Srbina Iz Ostrovicc, istorija ili ljetopisi turski, spisani oko 
go*i .-/**%.*« („Glasnik srbskog nČenog društva", knjiga I.) — Cri- 
t ,.De rebus gestis Mechemetis II. inde ab anno 1451. 

n nam 1467." (K. Muller: „Fragmenta historicorum Grae- 

c 5.) — F. dr. Krones: „Die Freien von Saneck und 

11 ik als Grafen von Cilli". (Volumen II. Graz 1883.) — 

B --na: „Historiae Byzantinae capita 45." („Corpus scrip- 



2 Sa Slgifmond i nisljeđatci njegori. 



1 



torum historiae By£antinae*'. Bonnae 1854.) — Laonicas Chalco* 
c o n d y 1 a s : „Historiaium de origine ac rebni ^estis Tarcorom 
libri IO.'* („Corpus acr. hist. Bjrz." Bonnae 1S34.) — St. Kat ona: 
,.IIistoria critica regum Hnngariae*^ (Tomus 13.) — J. Locioi: 
,.Dc ro^Mo Croatiae ei Dalmatiae libri sex**. (Francofnrti 1659.) ~ 
F. dr. Si^ić: ,, Ljetopis Pavla Pavlovića, patricija zadarskoga^ 
(..Vjestnik kr. zcm. arkiva", god. VI.) — Giovanni Lacio: .»Me- 
in«»rie isti)riche di Tragurio ora dctto Trau". (Venetia 1674.) — 
K. L o p a š i ć : ,, Spomenici Tržačkih Frankopaaa'*. („Starine'', knjiga 
25.) — F. dr. hii^ić: „Važan prilog za povjcst ugarsko-bosansiuh 
ratova". („V'jcstnik kr. zcm. arkiva", god. VI.) — F. dr. Kački: 
„\otae Joannis Lucii". („Starine*', knjiga 13.) — Stipo o. Zla- 
tović: „Bribirski nekrolog 14. i 15. vieka". („Starine", knj. 2u] 

— Frano Radić: „Prilog za povjest slavenskoga joga g. 1448.** 
(„Starine", knj. 27.) — I. dr. B o j n i ć ić: , Jakov Bribirski od ple- 
mena Sobić", („Vjestnik hrv. zem. arkiva", knjiga I.) — Joannet 
Safarik: ,,Acta archivi Veneti, spectantia ad historiam Serbornm 
et reliquorum Slavorum meridionalium". (Tomds I. et II. Belgradi 
1858.— 1860.) 

Literatnrft. Vjekoslav Klaić: „Povjest Hrvata". (Svezak U. 
Dio I. i 2. Zagreb 1900. i 1901.) — T. Smičiklas: „Poviest 
Hrvatska". (Dio I. Zagreb 1882.) — F. dr. Rački: „Pokret na 
slavenskom jugu koncem XIV. i početkom XV. stoljeća". („Rad" 
jugosl. akademije, knjiga 2. — 4.) — F. dr. Šišić: „Vojvoda Hr- 
voje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba". (Zagreb 1902.) — Alfuns 
dr. Huber: ,.Die Gefangennehmung der Kdniginnen EUisabet nnd 
Maria vod Ungarn and die Kampfe Sigismunds gegen die neapoli- 
tanische Partei und die iibrigen Reichsfeinde in den Jahren 
1386. — 1395-" („Archiv filr dsterreichische Geschichte". Band 66.) 

— Stojan Novakovi ć. „Srbi i Turci XIV. i XV. vcka". (Beo- 
grad 1893.) — I. N. Smirnov: „Otno5enija Venecii k gorodskim 
obžčinam Dalmacii (g. 1358.-— 1573.)" (Kasan 1884.) — Bartol Po- 
pa r i ć : „Hercczi svetoga Save. Pedeset godina povjesti hercego- 
vačke". (Spljet 1895.) — Čedomil Mijatović: „Despot Gjara© 
Branković". (Dio I. i II. Beograd 1880.— 1882.) — J. dr. Aich- 
bach; „Geschichte Kaiser Sigismunds", (Band I. — IV. Hamhorg 
1838.— 1845.) — Fr. Kurz: „Oesterreich unter K. Albrecht *^^nk 
Zweyten". (Band I. und U. Wicn 1835.) — Vj. Klaić: „Pc it 
Bosne do propasti kraljevstva". (Zagreb 1882.) — F. dr. R' U 
„Boj na Kosovu. Uzroci i posljedice". („Rad", knj. 97.) — r. 
ŠiSić: „Bitka kod Nikopolja". („Glasnik zemalj. muzeja n B~ i 
Hercegovini", knjiga 8.) — R. dr. HorTat: „Bitka kod le 



Sigismund i nasljednici njegovi. 2S3 

god. 1444.'* („Vienac" g. 1901.) — Jovan Rad oni ć: „Der Grost- 
vojvode von Bosnien Sandalj Hranić Kosaca". („Archiv filr slavische 
Philologie'S Band 19.) — F. dr. Rački: „Ođnošaj srpskih despota 
i đoselica naprama kruni i kraljevini hrvatskoj i ugarskoj godine 
1426.— 1503." („Književnik", god. II.) — A. G u b o: „Graf Fricdrich 
n. von Cilii*«. („Programm des k. k. Staats-Gymnasium8 in Cilli", 
god. 1S88.— 1890.) — R. dr. Horvat: „Krunisanje kralja Vladi- 
■lava Varnenčika i Ladislava Posmrtnog". („Prosvjeta" g. 1902.) — 
A. dr. Huber: „Die Kriege z\vischen Ungarn und den Ttirken 
1440.— 1443. kritisch untersucht", („Archiv ftlr osterr. Geschifchte", 
Baod 68.) — K. dr. J i r e č e k : „Nastojanje starijih Dubrovčana 
oko raširenja granice". („Slovinac" g. 1879.) — G. Voigt: „Jo- 
hannes von Capistrano, ein Hciliger des fUnfzehnten Jahrhundertes". 
(Sybel: „Ilistoriscbe Zeitschrift", Band X. Mtinchen 1863.) — Lj. 
dr. Thall6czy: „K historiji despotske porodice Brankovića". 
(^Glasnik zem. muzeja u Bosni i Hercegovini", god. V.) — R. dr. 
Horvat: „Rat kralja Vladislava Varnenčika s kraljicom Elizabetom 
i » Turcima god. 1440. — 1442." („Nastavni Vjesnik" g. 1901.) — 
t.Jovanović: „Stjepan Vukčić Kosaca". („Glas srpske akademije", 
svezak 28,) — L. Jovanović: „Ratovanje hercega Stjepana 
1 Dubrovnikom 1451. — 1454." (,, Godišnjica Nikole Čupića", knj. 10.) 

— V. dr. Jagić: „Privilegien einiger dalmatinischcr „Vlachen" aus 
d. J. 1436." („Archiv ftlr slavische Philologie", god. 14.) — Jovan 
Radonić: „O knezu Pavlu Radenoviću. Priložak istoriji Bosne 
krajem 14. i početkom 15. vijeka". (Ljetopis „Matice Srpske", 
sveska 2ii.i2i2.) — Mayer: „Zur Geschichte Kaiser Siegmunds". 
(„Zeitschrift ffir osterr. Gymn." 1892.) — Ilarion Ruvarac: „O 
natpisu na crkvi hercega Stefana u Goraždu". (,,Glas srpske akade- 
mije", sv. 16.) — I. pl. K u k u 1 j e V i ć: „Dogodjaji Medvedgrada". 
(„Arkiv za povjestnicu jugoslavensku", knjiga IH.) — S. Ljubić: 
,4'ovjcstnička iztraživanja o Hrvoji, velikom bosanskom vojvodi i 
»pljctskom hercegu". („Rad", knj. 26.) — Vj. Klaić: „Tri Se- 
kcija, rodjaci Ivana Hnnjada". (,,Vjestnik kr. zem. arkiva", g. III.) 

— F- dr. Šižić: „Knezovi Gorjanski". („Narodne Novine" g. 1904.) 
~ J. C. Engel: „Ueber Sigismunds Konigs von Ungarn Aufenthalt 
za Ragusa im Jahre 1396." („Zeitschrift von und fUr Ungarn" 1803.) 
~ Klaić: „Rodoslovje knezova Krbavskih od plemena Gusić". 
(,J , knj. 134.) — L. Kupelwie8er: „Die Kampfe Ungarns 
mi 1 Osmanen bis zur Schlacht bei Mohacs". (Wien 1899.) — 
F. ^»i3i ć: '„Gjorgje Skenderbeg Kastriotić". („Nada" g 1901.) 

— tmil Mijatović: „Pad Carigrada". (Godižnjica Nikole 
Ču ?.) — Vj. Klaić; „Kosovo". („Vienac" 1899.) — L, 



i 



2^4 Matija Korvin i jageloTići. 



1 



pl. Thall6cry: „Die Geschichte dcr Grafen von Blagaj". (Wiea 
1898.) — I. pl. Ku ka I je vi ć: „Priorat vranski sa vitczi templari 
i hospitalci sv. Ivana a Hrvatskoj*'. („Rad", knj. 81. i 8a.) — Vj. 
Klaić: „Crtice o Vnkovskoj županiji i o Djakova a srednjem 
vijeku". („Vjcstnik kr. zem. arkiva*', god. II.) — R. dr. Horvat: 
„Rat s Turcima g. 1 443." („Nastavni Vjesnik" god. 1903.) — S. 
Ljubi ć: „Ob odnoi^ajih medju Dubrovčani i Mlečani 2a ogarskc- 
hrvatskog vladanja u Dubrovniku". („Rad", knj. 17.) — Vj. KUiĆ: 
„Rodoslovje knezova Nelipića od plemena Svačić". (.^Vjesnik hn. 
arkeolo5kog društva", god. III.) — I. pl* Kukuljević: „Zrin pad 
i njegovi gospodari". (Zagreb 1883.) — I. Ruvarac: „Katarina, 
kći Tvrtka I., bana i kralja bosanskoga". („Glasnik zem. mnzeja d 
B. i H.", god. IV.) — P. Sta ni'c: "„Izprave i rodopis bosanskih 
bana i kraljeva Kotromanovića". (Spljet 1893.) — V. V uleti ć- 
Vukasović: „Uvjet Hrvoja, vojvode spljetskoga i općine Dnbrovaike 
proti Ostoji, kralju bosanskomu". („Glasnik zem. muzeja u B. i U." 
od g. 1894.) — L. pl. Thall6czy: „Kako i kada je Hrvoje po- 
stao veliki vojvoda bosanski?" („(Uasnik zem. muzeja a B. i Herc.'' 
od g. 1897.) — M. T. P e t r i č c vi ć: „Hrvoje Vukčic Hrvaiinić, 
knez Donjih Krajeva, veliki vojvoda bosanski i herceg spljetski do 
g. 1408." („Nastavni Vjesnik" g. 1895.) — L. pl. Thall6ciy: 
„Vojvoda Hrvoje i njegov grb". („Glasnik zem. muzeja u Bosni i 
Hercegovini", god. IV.) 

VIII. Matija Korvin I Ja^elovlći. 

82. Borba za prgesto^jo. Ladislav je Posmrtni 
ostavio dvije sestre: Anu i Elizabetu. Prva bijaše 
ndata za saskoga vojvodu Vilima, a druga za polj- 
skoga kralja Kazimira IV. Ali na Vilima i na Kazi- 
mira nije u Hrvatskoj, Ugarskoj, Češkoj i Austriji 
nitko ni mislio. Tko će dakle naslijediti prerano umr- 
loga Ladislava? Austrija pripade caru Fridriku HL. 
kao starješini roda hapsburškoga. Česi izaberu (2. 
ožujka 1458.) kraljem svojim gubernatora Ji*-**''- ^0- 
djebradskog. Jednako se medju Ugrima i H na 

pojavi želja, da na prijestolje podignu koje o- 

maćeg velikaša Kruni se nadao palatin Lc av 
Gorjanski. On bijaše po svojoj majci Ij- 



Malija Korvln i Jagelovići. 285 

skoj u svojti s kraljevima : Sigismundora, Albrchtom 
i Ladislavom. Uz to mu je otac bio 32 gođiue palatin 
ugarski ! Za prijestoljem je težio i Nikola Iločki, 
vojvoda erdeljski, a ban slavonski i mačvanski. Ni- 
kola bijaše bogat i ponosan velikaš, koji se uz Ivana 
Hunjada proslavio u ratovima turskim. Pošto je nje- 
gova kći Jeronima bila (od g. 1455.) zaručena s Hen- 
rikom, sinom Jurja Podjebradskoga, nadao se Nikola 
pomoći iz Češke. 

Početkom god. 1458. sastade se u Pešti izborni 
sabor. Na taj sabor dodje i biogradski kapetan Mi- 
hajlo Silagji, ali ne sam, već sa 15.000 vojnika. Si- 
lagji predloži za kralja svoga nećaka M a t i j u K o r- 
vina, sina Ivana Hunjada. Uz Matiju pristade niže 
plemstvo. Za njega je kod prelata (crkvenih dostojan- 
stvenika) radio papinski poslanik Ivan Carvajal. Tako 
bude Matija (24. siječnja 1458.) izabran za kralja 
ugarskoga i hrvatskoga. Kako je pak Matiji bilo 
tek 18 godina, izabere sabor njegova ujaka Silagjija 
gubernatorom na 5 godina. 

Novi se kralj za vrijeme izbora nalazio u Pragu. 
Ondje ga je gubernator Podjebradski još 24. stude- 
noga 1457. oslobodio iz zatvora i zaručio sa svojom 
9-godišnjom kćerkom Katarinom. Doznavši pak za 
izbor njegov, dovede ga 5. veljače 1458. do ugarske 
medje. Nato je Matija (14. veljače) svečano unišao 
u Budim. Isprvice je mjesto njega vladao gubernator 
Silagji. No već u ožujku 1458. preuze vladu sam 
kralj. Matija se posvema povjeri svomu odgojitelju 
Ivanu Vitezu od Sredne, koji je i njegovu ocu bio 
gh '^'etnik. Ivan Vitez bijaše rodjen Hrvat, a 

od .^. biskup u Velikom Varadinu. 

'ja je na početku vlade svoje imao dosta 
po uredi prilike u Hrvatskoj. Otkako je naime 

(9. -^-^-^ 1456.) poginuo Ulrik Celjski, vodila se 



286 Matlja Korvin i Jagclovići. 



1 



ljuta borba za bogatu baštinu njegovu. Car Fridrik 
htjede ugrabiti Ulrikova imanja u Kranjskoj i Štajer- 
skoj, a Ivan Vitovec u Hrvatskoj i Slavoniji. Uz to 
je i Ulrikova udovica Katarina, kći despota Gjorgja 
Brankovića, nastojala, da zadrži imanja celjska. Naj- 
veća jagma nastade u južnoj Hrvatskoj. Ovdje se za 
kraljevskim gradovima (Knin, Ostrovica) i za baštinom 
knezova Talovaca (Klis, Sinj i dr.) otimahu Franko- 
pani, Kurjakovići, bosanski kralj, Mlečani i herceg 
Stjepan Vukčić Kosaca. Uzalud se kralj Matija brinuo, 
da u tima krajevima obnovi kraljevsku vlast. Pitalo 
se takodjer : tko će naslijediti ć a s t i , što ih je nosio 
Ulrik Celjski? Banom Slavonije postade uz Nikolu 
Iločkoga na proljeće g. 1457. Ivan Vitovec, koji je 
još od g. 1453. bio podban slavonski i župan krize- 
vački. Banovima pak Hrvatske i Dalmacije imenuje 
kralj Matija koncem god. 1458. Pavla Spirančića i 
Petra Zoba. 

Mjesto nepokornoga Ladislava Gorjanskog ime- 
nuje Matija sredinom god. 1458. palatinom Mihajla 
Orsaga. Radi toga se uplaše Ivan Vitovec i Nikola 
Iločki, da i oni ne bi izgubili časti svoje. Matija uze 
naime raditi posve samovoljno. Bez dozvole sabora 
nametne plemstvu na jesen god. 145^- porez za rat 
s Turcima. Svoga pak ujaka Silagjija dade zatvoriti 
u Vilagoš. No time steče brojne protivnike, koji od- 
luče, da će na prijestolje podići cara Fridrika. 
Ovaj i onako drži ne samo krunu sv. Stjepana, nego 
i više gradova u zapadnoj Ugarskoj, koje mu je ne- 
kada založila kraljica Elizabeta. Nikola Iločki dovede 
nezadovoljne velikaše i plemiće u Bečko Novom to, 
gdje se car Fridrik 4. ožujka 1459. proglasi kr; Jm 
ugarsko-hrvatskim. Kad se nato (22, ožujka) F-* ku 
rodio sin Maksimilijan, postade Nikola Iločk. sni 
l^um budućega cara njemačkoga. 



Matija Korvin i Jagclovići. 287 

Sada nastade u Ugarskoj i Hrvatskoj gradjanski 
rat. Fridrikovu je stranku u Hrvatskoj vodio knez Mar- 
tin Frankopan, a Matijinu njegov rodjak Tomo Se- 
kelj, prior vranski. Za toga su rata u Hrvatskoj stra- 
dali gradovi : Samobor, Jastrebarsko, Kalnik, Stenič- 
njak, Hresno i Susjedgrad. Medjutim je umro Ladi- 
slav Gorjanski, a Matija se izmirio s Iločkim, Vitov- 
ccm, Silagjijem i s Kanižajima. Oko mira je nastojao 
papa Pijo II. i kardinal Carvajal. Privremeni mir 
bude ugovoren 3. travnja 1462. u štajerskom Gracu. 
Po tome miru ostaje Fridriku i nadalje kraljevski na- 
slov, te će on — dotično njegov sin — naslijediti 
Matiju, ako bi ovaj umro bez muških potomaka. Ma- 
tija će Fridriku platiti 80.000 dukata za naknadu 
troškova, našto će Fridrik predati Matiji grad Soprun 
i krunu sv. Stjepana. Ovaj mir bude potvrdjen istom 
g. 1463. Papa ga je potvrdio 7, svibnja, Fridrik 24. 
srpnja, a Matija 26. srpnja 1463. 

83. Propast Bosne. Stari despot Gjorgje 
Branković umre 24. prosinca 1456. Ostavio je 3 sina: 
Grgura, Stjepana i Lazara, Grgur i Stjepan bijahu 
slijepi. Zato se najmladji brat Lazar proglasi despo- 
tom, te preuze upravu Smedereva i ostatke Srbije. 
Da bude siguran od Turaka, izmiri se Lazar (15. si- 
ječnja 1457.) sa sultanom Muhamedom II., komu 
obeća godišnji danak u iznosu od 40.000 dukata. No 
već 20. siječnja 1458. umre despot Lazar, ostavivši 
samo udovicu Jelenu i kćer Maru. Sada pošalje sultan 
u Srbiju za despota slijepoga Grgura i njegova sina 
Vuka. No Jelena htjede zadržati vlast u Srbiji. U tu 
s\ . ustupi kralju Matiji grad Golubac, a svoju kćer 
H zaruči sa bosanskim kraljevićem Stjepanom 
T 'sevićem. To razljuti sultana Muhameda, te on 
p( '^ u Srbiju veliku vojsku. Turci zauzmu Golubac, 
a > »^rovale preko Save u Slavoniju. No i Matija 



28R Mati ja Korvin i Jagelovićl. 



Korvin sabere vojsku, s kojom 9. rujna 1458. dodjc 
u Petrovaradin. Pomoću Carvajalovlh križara potućc 
Malija turske ćete, koje su pustošile po Srijemu. 
Premda je imao mnogo vojske, nije Matija nastavio 
rat s Turcima. Njegovom privolom podje bosanski 
kraljević na proljeće g. 1459. u Smederevo. Ondje 
se I. travnja vjenčao s Marom i proglašen bio de- 
spotom srpskim. Ali naskoro udari na Smederevo 
sultan Muhamed. Već 20. lipnja 1459. morade despot 
predati Smederevo, odakle se sa svojom ženom i pu- 
nicom zakloni u Bosnu. Sada zaposjedne Muhamed 
čitavu Srbiju i pretvori ju u pašaluk turski. 

Iza pada Srbije dodje red na Bosnu. Mjeseca 
travnja g. 1460. iznudi Hasan paša od bosanskoga 
kralja dozvolu, da Turci smiju preko Bosne provalji- 
vati u vukovsku i srijemsku županiju. Sredinom ^od, 
1461. umre bosanski kralj Stjepan Toma, a naslijedi 
ga njegov sin Stjepan Tomašević. Ovaj se nastani u 
Jajcu, jer je Bobovac bio preblizu Turskoj. Tomašević 
se odmah obrati na papu Pija II., moleći od njega 
kraljevsku krunu i pomoć u ratu s Turcima. Papa 
nato pošalje u Bosnu svoje poslanike, koji početkom 
studenoga 1461. u Jajcu okrune kralja bosanskoga. 
Premda je Stjepan Tomašević bio dobar katolik, ipak 
je živio u prijateljstvu s hercegom Stjepanom 1 sa 
drugim patarenima. Zato su njegovu krunisanju pri- 
sustvovali mnogi velikaši bosanski. Tomašević se od* 
sada ponosio naslovom : „kralj Srbljem, Bosni, Pri- 
morju, Humsci zemlji, Dalmaciji, Hrvatom, Dolnjim 
krajem, Zapadnim stranam, Usori, Soli, Podrinju 
i k tomu". 

Stjepan Tomašević sklopi g. 1462. savez s Ma- 
tijom Korvinom. Podjedno prekine svaki odnošaj sa 
sultanom Muhamedom ; uskrati mu dapače i dosa* 
dašnji danak. Zato sultan sabere na proljeće g. 1463. 



Httim«H9ll«WllmiH«UMIIMf1ftM«« 

t 



ri^ 



■jm'^rm(<y^Jii$<'^^^ 



Povjest Hrvatske. 



N 



dr. Rudolf Horvat. 



Svezak IV. 



1 1 .km Oneot^*** tltfitkjt. 

Petrinja 1905. 



li 

13 



^^".^^©^©^©^©^ 



m&mimWm 



I yt^f^t*^titH*fI^*9*H**H'*^**** »tt* *i M«f**Ml|f *t*i4t H Iia* ««*tt4«««**«««l*iM*««vi 



tieiifii 1 Icruiitt. 



Ub 



y^ 



v^ 



Matija Korvin i Jageloviči. 289 

Ogromnu vojsku (150.000 konjanika), te ju osobno 
povede u Bosnu. Mahomet paša dodje (19. svibnja) 
s prednjim četama pred Bobovac. Grad bijaše dobro 
iitvrdjen, te bi mogao Turcima dugo odolijevati, ali 
I ga zapovjednik Radak već treći dan izdajnički pre- 
dadc Mabometu. Kad se doznalo za tako brzi pad 
Bobovca, zavlada u Bosni silan strah. Mnogi velikaši 
poenu bježati u susjednu Dalmaciju. Onamo se za- 
kloDiše takodjer neki članovi kraljevske obitelji. Sam 
kralj uteče iz Jajca u Ključ. Ondje ga opkoli i na 
predaju sklone Mahomet paša, koji je kralju prisegom 
^zajamčio život i slobodu. Istodobno je sultan zauzeo 
igrad Jajce. Po želji sultanovoj morade nato uhvaćeni 
iralj pozvati zapovjednike drugih gradova, neka tvrdje 
rpredadu u turske ruke. Tako su Turci za 8 dana 
tJSvojili 70 gradova bosanskih. Polovicom lipnja pro- 
vali sultan takodjer u oblast hercega Stjepana. Ipak 
Inije mogao zauzeti kršne Hercegovine, jer se 
lerceg valjano spremio. Uzalud je Muhamed udarao 
ba Blagaj, glavni grad hercegov. Ondje dade kralju 
Stjepanu Tomaševiću odrubiti glavu. Nato se vrati 
T» Tursku sa 100.000 zarobljenika bosanskih. 

48. Borbe a Turcima god. 1463.— 1466. 

Dok je sultan Muhamed osvajao Bosnu, provali Ali 
^bcg (mjeseca svibnja 1463.) preko Save i opustoši 
jSrijem. Druga vojska turska prodre (početkom lipnja) 
^ Bosne u južnu Hrvatsku. Turci razbiju i uhvate bana 
IPavla Spiranćića, opustoše i popale Krbavu, pa 
■Ćbpru sve do primorja kod Senja. Brzo napredovanje 
tursko nrestra.^! "P ečane. Oni se boj ah u za svoju 
Palr _ika mletačka uze nastojati, kako 

|fc si -rotiv Turaka. U tu je svrhu prego- 

[Vara n junakom Skenderbegom, s hura- 

j&im cpanom i s vlastelom bosanskom. 

$ort adinu, sklopi Matija Korvin s 

! *9 



a90 Malija Korvio i Jageiovići. 

Mlečanima (mjeseca rujna 1463.) „savez i ligu za vo- 
djenje rata protiv zajedničkog neprijatelja". Kralj će 
s Turcima ratovati u Bosni, a Mlečani u Dalmaciji i 
na Moreji. 

Početkom listopada 1463. prijedje Matija Konrin 
kod Gradiške preko Save. Dolinom rijeke Vrbasa 
udari kralj prema Jajcu. Brzo je zauzeo varoš, ali 
tvrdja mu se predade istom 25. prosinca. Prije toga 
je Vladislav Vukčić, sin hercega Stjepana, osvojio 
Ljubuški, zatim iupu Ramu sa gradom Prozorom i 
župu Uskoplje (na gornjem Vrbasu). Vladislav prizna 
6. prosinca vlast Matije Korvina. Jednako se Matiji 
pokore neki gradovi uz Vrbas i u Usori. Početkom 
god. 1464. ode kralj iz Jajca u Čazmu, a onda (13. 
veljače) slavodobitno udje u Budim. Nato bude Matija 
29. ožujka 1464. u prisutnosti mnogih prelata, veli- 
kaša, plemića i zastupnika svečano okrunjen u Stolnom 
Biogradu. 

Matija Korvin imenuje Mirka Zapolju upravi- 
teljem kraljevstva bosanskoga. No sultan Muhamed 
nije bio voljan, da se odrekne jednom već osvojene 
Bosne. On se počne spremati za rat s kraljem Ma- 
tijom. Mjeseca lipnja g. 1464. dodje u Bosnu 40.000 
Turaka pod vodstvom Mahomet paše. Turci popale 
Hercegovinu sve do Dubrovnika. Iz Bosne provale u 
Hrvatsku, gdje su nemilo pustošili imanja kneza 
Stjepana Frankopana. Malo iza toga udje u Bosnu 
sam sultan Muhamed s velikom vojskom. Pred njim 
je humski herceg Stjepan Kosaca s narodom svojim 
utekao u Dubrovnik; sultan pak ode pod Jajce, da 
zauzme važnu ovu tvrdju, Turci su pred Jajcen dili 
nove topove, kojima udarahu na tvrdju kroz 3c na. 
Sultan dade kopati podzemne prokope i juriš na 
Jajce. No sve bijaše uzalud, jer se posada 1 bro 
držala. Kad je k tomu sultan doznao, ' ralj 



Mati ja Korvfn i Jagelovičl. 291 

Matija dolazi Jajcu u pomoć, obustavi opsadu, pa 
se vrati u Tursku. 

Neuspjeh sultanov osokoli Matiju Korvina. Kralj 
je početkom rujna 1464.. imao kod Save 30.000 voj- 
nika. S tom vojskom prljedje Matija i. listopada kod 
Rače preko Save. Dolinom rijeke Drine dopre (18. li- 
stopada) do Zvornika i počne opsjedati ovu tvrdju. 
Opsada se vrlo otegnula, jer je Zvornik gotovo ne- 
pristupan. Da ne izgubi vrijeme stajanjem pred 
Zvornlkom, osvajao je Matija istodobno druge gra- 
dove medju rijekama Bosnom i Drinom. Tako je 
osvojio Srebrenik i Srebrenicu. Ipak morade polovicom 
studenoga 1464. napustiti opsadu Zvornika. Jednako 
je u vlasti turskoj i nadalje ostala prava Bosna. Uz 
to je herceg Stjepan morao sultanu ustupiti velik dio 
Hercegovine i dati mu za taoca svoga najmladjega 
sina Stjepana. 

Slijedeće se godine Matija Korvin spremao za 
veliku vojnu na Turke. Sjajno poslanstvo šalje u 
Rim i u Mletke, da dobije pomoći iz Italije. U savez 
prizivlje hercega Stjepana i junaka Skenderbega. No 
«d svega toga ne bi ništa vrijedna. Polovicom listo- 
pada g. 1465. udje kralj doista s velikom vojskom 
II Bosnu, ali se već iza nekoliko dana vrati natrag. 
Samo bana Ivana Vitovca i tavernika Ivana Rozgona 
pošalje s 5000 vojnika u Hercegovinu, da tu 
semlju izbave od Turaka i od sebičnih Mlečana. 
Vitovcc i Rozgon se koncem g. 1465. utvrde u gradu 
l^očitelju na rijeci Neretvi, a Turcima otmu sve herce- 
govi "^dove. Herceg uteče pred njima u svoj grad 
Kov moru (danas Hercegnovi). Odanle je šarao 

$ M ^'•nlma, ne bi li se njihovom pomoću održao. 
IZa < tu provale Vitovec i Rozgon početkom god. 
146< mletačke već oblasti : Neretvu i Krajinu, 

lj< *• «ve tvrdje i gradove. Mletačka se repu- 



f^: 



I 



1 



292 Ma ti ja Korvio i Jagclovići. 

blika nije usudila prosvjedovati, jer se još općenito 
znalo, da su Neretva i Krajina (dapače i Hercego- 
vina) od starine pripadale kraljevstvu hrvatskom. U 
nevolji svojoj prikloni se herceg napokon kralju Ma- 
tiji. No već 22. svibnja 1466. umre Stjepan Kosaca 
u Novome. Njegovi sinovi Vladislav i Vlatko podije- 
liše medju se ostatak Hercegovine. Treći hercegov 
sin Stjepan nije dobio ništa; zato pri jedje na Muha- 
medovu vjeru, te (kao Ahmed Hercegović) postade 
velikim vezirom turskim. 

86. Drogo đobft BlatUe Korvina. Matlja 
nije nastavio borbu za oslobodjenje Bosne od vlasti 
turske. Mjesto toga naumi on osvojiti češko kra- 
Ijestvo. Evo, kako je došlo do toga. 

Papa Pavao II. prokune (23. prosinca 1466.) 
češkoga kralja Jurj a Podjebradskoga kao zaštitnilca \ 
„kaležnjaka". Njemački car Fridrik III. bude pozvan, '. 
neka Jurja zbaci s prijestolja. Kada car nije toga 
mogao izvršiti, zamoli početkom g. 1468. Matiju : 
Korvina za pomoć. Fridrik obeća Matiji, da će se 
odreći naslova „kralj ugarski" i da će mu dati no- 
vaca za rat na Jurja. Matija se nadao, da će biti 
izabran za kralja češkoga i njemačkoga. Pošto mu 
je pak još g. 1464. umrla supruga Katarina, kfi 
Jurja Podjebradskoga, nijesu ga više vezali rodbinski 
odnosi prema kralju češkomu. Zato se Matija odazove 
pozivu cara njemačkoga, pa 31. ožujka 1468.* navijesti 
Jurj u rat. Matija osvoji Moravsku, Slesku i Lužicu* 
U Češkoj pristanu uz njega katolički velikaši, koji 
ga 3. svibnja 1469. izaberu češkim kralj ^^^ 

Podjebradski umre 22. ožujka 1471. Nato ^ iei* 

njaci" 27. svibnja 147 1. za kralja češkoga izab >olj* 

skoga kraljevića V 1 a d i s 1 a v a. Ovaj nast >rba 

s Matijom Korvinom, Do mira dodje istor« mja 

1479. u Olomucu. Vladislav zadrži Čf*«' itijt 




Iruge zemlje češke kruae. Još bude ustanovljeno, da 
^c i Češka pripasti Matlji, ako preživi suparnika 
Svoga; jednako će Vladislav zavladati Moravskom, 
Sleskom i Lužicom, ako prije njega umre Mati ja. 

Dok je Mati ja sile đvoje trošio u Češkoj, pro- 
valjivahu Turci (J Hrvatsku, Kad je naime 17. siječnja 
M^^' umro junak Juraj Kastriotić Skenderbeg, pade 
Albanija pod vlast tursku. Odsada je Hrvatska prva 
udaru Turcima. 



Na proljeće god. 1468, provale Turci h Bosne 
rreko Like i Krbave sve do Senja, Odavle zadju u fran- 
[opansku župu Modruše, gdje su palili kuće, pustošili 
Ija, a hvatali ljude i stada. Iste je godine i mle- 
cka Dalmacija stradala od provala turskih, U 
iujkn g. 1469* nastave Turci svoje navale na Hr* 
itsku. Bosanski namjesnik Izabe^ prodre početkom 
ibnja sa 20,000 Turaka preko Hrvatske u Kranjsku, 
}vd}e su Turci oplijenili mnoge crkve, popali li brojna 
la, poubijali puno ljudi, pa se onda sa 60.000 
jobljenika vratili u Bosnu, Slijedećih je mjeseci 
(pet stradala Hrvatska, odakle su Turci odvukli 
eko 10.000 ljudi. Na Miholje {29. rujna) provale 
"urcJ po ćctvrtiput is Bosne u Hrvatsku i dopru sve 
Save* 

Za tih je provala bio u pogibelji frankopanski 

ad S e n j, Frankopanima su pomagali Mlečani, 

:oji se bojahu, da će Turci provaljivati u Istru, ako 

IVO je frankopanska imanja. Naprotiv je Mati ja 

rvin sumnjao, da se Mlečani žele dočepati Senja, 

već ugrabili toliko gradova u Dalmaciji. 

iija pošalje u Hrvatsku svoga kapetana 

— '-ra sa 9000 konjanika, U studenomu g, 

\i Blaž knezovima Frankopanima grad Senj. 

Id Senj p kraljevski** grad; u njemu zapo- 



^ 



294 Matija Korvia i Ja^elovićI. 

vijedaju posebni kapetani, koji ga brane od Turaka 
i Mlečana. 

Hrvatska je i g. 1470. stradala od provala 
turskih. Još teža bijaše g. 147 1. Mjeseca svibnja | 
dopru Turci u Dalmaciji do zidina gradova Spljeta, | 
Zadra i Šibenika. Početkom lipnja provali Izabeg [ 
preko Hrvatske u Kranjsku. Harajući sve do Ljub- 
ljane i Kranja, zadje i u Štajersku do Celja, te se 
onda sa 30.000 zarobljenika vrati u Bosnu. Turci su 
mjeseca kolovoza robili oko Zagreba, a u studenom 1 
provalili preko Krasa sve do Gorice. U rujnu g. 
147 1, zauzmu Turci tvrdju Počitelj na rijeci Neretvi, 
Tada dodje pod tursku vlast čitava Hrvatska izmedju 
Neretve i Cetine, izuzev primorsku Krajinu. Odanle 
odu hrvatski velikaši u Slavoniju. Tako je Vladislav 
Vukčić, sin hercega Stjepana, dobio od Matije 
Korvina gradove Veliki i Mali Kalnik, dočim se 
vojvoda Ivan Vlatkovič nastanio u Gorama. 

Za vrijeme ovih provala turskih izmijenilo se u 
Hrvatskoj više banova, ali nijedan nije ništa učinio 
za obranu domovine. Uz to bi se neprestano sva- 
djali hrvatski velikaši. Najmoćniji knezovi Frankopani 
bijahu pocijepani u više loza, koje se nemilice za- 
tirahu. Otvoren je rat bjesnio izmedju Frankopana i 
krbavskih knezova. Time je padala otporna snaga 
naroda hrvatskog. Turci su znali dobro izrabiti do- 
maće smutnje. U svibnju g. 1472. provale preko Hrvat- 
ske u Kranjsku i Štajerska. Poharavši okolinu Optuja 
i Maribora, opustoše Turci na povratku imanja kne- 
zova Frankopana. Mjeseca rujna preleti 12 tisuća 
konjanika turskih preko Hrvatske i Kranjske < ti 
Furlansku. Uzalud nastojahu prestrašeni Mlečani da 
Frankopane, Kurjakoviće i Zrinjske slože u /ez 
protiv Turaka. U studenomu g. 1472. provale irci 
opet u Hrvatsku, odakle dopru sve do Istr-- • ^ ce. ; 



r' 



Matija Konrin 1 Jagelovićl. 395^ 

Medjutim je Matija Korvin god. 147 1. Nikolu 
Doćkoga imenovao „kraljem bosanskim". Nikola se 
g. 1472. dade kruniti, pa onda uzme raditi, kako bi 
Turcima oteo njihov dio Bosne. Nikola bijaše isto- 
dobno takodjer ban Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, 
te gubernator bogate priorije vranske. On se nadao, 
da će uspjeti u ratu s Turcima, jer se na sultana 
digla Perzija. Ipak nije učinio ništa. Izabeg dapače 
provali (mjeseca rujna 1473.) " Hrvatsku, a porobi i 
susjedne zemlje : Kranjsku, Korušku i Štajersku. Naj- 
veća nevolja stiže Hrvatsku g. 1474. Mjeseca lipnja 
opustoše Turci plodno Turopolje, te okolice gradova : 
Dubovca, Krapine, Zaboka, Oštrca, Grebena, Ra- 
kovca, Križevaca, Varaždina i Koprivnice. Iz hrvatskog 
Zagorja i Podravine odvuku Turci u ropstvo do 14 
tisuća ljudi i mnogo stoke. Isti su krajevi na jesen 
g. 1474. ponovno nastradali. 

Tolike nevolje sklonuše napokon kralja Matiju, 
te se on počeo g. 1475. spremati za rat na Turke. 
Na taj ga rat nagovarao Usun Hasan, vladar Perzije. 
Matija zbilja sakupi 60.000 vojnika, te 15. veljače 
1476. zauze Sabac, odakle su Turci provaljivali u 
Srijem i Ugarsku. Ipak nije nastavio rata, nego se 15. 
rujna 1476. oženi sa Beatricom, kćerkom napuljskoga 
kralja Ferdinanda. Tako su Turci opet mogli (u 
srpnju i listopadu 1476.) pustošiti Hrvatsku. Početkom 
ig. 1477- urare bosanski kralj Nikola Iločki. Nekoliko 
mjeseci iza smrti njegove provale 32.000 bosanskih 
Turaka u Hrvatsku, a preko nje u Kranjsku i Šta- 
jersku. Veli se, da su tada Turci u tim zemljama bez 
:ika] apreke pustošili preko mjesec dana. Zdvojni 

[lir\ -^^aberu nato 3 poslanika, koji će zamoliti 
fkra ..jka nešto učini za obranu Hrvatske. Matija 

\BC "O nalazio u Austriji, gdje je ratovao sa 

rćar< ^-ikom. Iz Korneuburga pošalje hrvatskim 



i 



29^ Mfttljft Korriii i JagelanrlH. 



1 



staležima i8. listopada 1477. poslanicu, kojom kra- 
ljevini Hrvatskoj podjeljuje pravo, da sama upravlja 
zemaljskom obranom svojom. Sabor dobiva pravo, 
da bira zemaljskoga kapetana, koji će voditi vojsku 
hrvatsku. Pošto je pak Hrvatska zadnjih godina puno 
pretrpjela, oprašta joj kralj kroz 4 godine svaki 
porez, da što uspješnije odbija provale turske. 

Hrvati se 20. siječnja 1478. sastanu na saboru 
u Zdencima. Ovdje se točno ustanovilo, kako će 
Hrvatska suzbijati Turke. Uspjeh nije izostao. U 
Bosnu se ljeti g. 1478. vraćalo 20.000 turskih konja- 
nika, koji su plijenili po Kranjskoj. Hrvatima pošalju 
pomoć Mlečani, da se osvete bosanskim Turcima, 
koji su prošle jeseni (g. 1477.) provalili u Furlansku. 
Knez Petar Zrinjski dočeka Turke i razbije ih; 
ostatak im pak uništi kapetan grada Jajca. 

86. Treće doba Motije Korvina. Matija se 
Frankopanima zamjerio g. 1469., kad im je oteo 
grad Senj. Od onda su Frankopani u življem sao- 
braćaju s mletačkom republikom. Osobito se na 
kralja srde: knez Brinjski i knez Krčki. Da ih po- 
kori, pošalje Matija g. 1479. na Frankopane svoju 
vojsku. Brinjski knez Ivan Frankopan izgubi Oto- 
čac, Sokol, Brinje i čitavu očevinu svoju, te 
potraži zaklonište u Mlecima. Kraljev vojvoda Blai 
Magjar osvoji takodjer Novi, Bribir i druga 
mjesta kneza Martina Frankopana u Vinodolu. 
On se dapače 8. veljače 1480. preveze na otok 
Krk, koji je pripadao knezu Ivanu Frankopanu Krč- 
komu. Blaž zauzme grad Omišalj, te onda počne 
sa 6000 vojnika opsjedati grad Krk. Da isio 

djedovinu roda svoga, stavi prestrašeni Iv.». ve- 

ljače 1480. grad Krk s otokom posve u čku 

vlast. Odsada je i Krk — poput ostalih o_ rar- 

nerskih — pripadao republici mletačko; ^ se 



M«tijii Konrin i JageloTićI. 997 

naime nije radi Krka mogao zaratiti s Mlečaniraa, 
kad su mu upravo u to doba mnogo posla zadavali 
Turci. Zadnji knez Krčki umre g. 1486. 

Prešavši preko Une, Save i Drave, provališe 
Turci oko 24. kolovoza 1479. u Medjumurje. Ovdje 
su robili kod Čakovca i Nedelišća, te se onda razle- 
tili po susjednoj Štajerskoj i zapadnoj Ugarskoj. 
Na jesen g. 1479. Turci opet pustoše Hrvatsku, Sla- 
voniju, Kranjsku i Štajersku. Kod Brežaca ih dočeka 
zagorski knez Juraj, sin nekadašnjeg bana Ivana Vi- 
tovca. Turci budu potučeni, te izgube mnogo konja 
i plijena. Mjeseca kolovoza g. 1480. provali u naše 
krajeve Daut paša. Turci zadju u Kranjsku, Korušku 
i Štajersku, gdje su robili i palili. Oni opustoše lijepe 
doline rijeke Save, Drave, Krke, Labuđe i Mure, te 
se u Bosnu vrate s velikim plijenom. Mnogo su po- 
hvatali ljudi, koje bi onda kao roblje prodavali po 
carstvu tursko me. 

Tolike provale turske sklonuše kralja Matiju, 
te on odluči, da će još iste godine osobno udariti 
na bosanske Turke. Kod današnje Stare Gradiške 
prijedjc Mati ja 6. studenoga 1480. preko Save. Do- 
linom rijeke Vrbasa krene prema Jajcu. Od lako 
oboružanih konjanika svojih sastavi posebnu vojsku. 
Nju su vodili : hrvatski ban Ladislav od Egervara i 
bosanski ban Petar Dojčin. Njima se pridružio na- 
slovni srpski despot Vuk, junački unuk Gjorgja 
Brankovića. Vuk je u to doba živio u Hrvatskoj, 
gdje je imao više gradova. Ova konjanička vojska 
nenadano osvane pred Vrhbosnom (Sarajevom), 
o< Daut paša jedva utekao. Banovi i despot 

pc ^apale Vrhbosnu, te se stanu vračati. Na 

to ^e povratku slijedio Daut paša s nadošlim 

će -"kim, te je više puta dolazilo do boja. 

N de Daut paša potučen u bici kod Travnika, 



^98 Mfttija KorTin 1 Jageloria. 

g^dje pogibe lo.ooo Turaka. Matija se zadovoljio 
time, što mu se pokloniše Vlasi oko rijeke Neretve, 
te se početkom prosinca uze vraćati. Već 14. pro- 
sinca bijaše kralj u Zagrebu. Ovdje ostade puna 
3 mjeseca. U Zagreb dodje i njegova supruga Bea- 
trica. Boravak u Zagrebu upotrebi kralj u tu svrhu, 
da uredi prilike u Hrvatskoj. Kod nas je naime već 
nastalo gotovo bespravno stanje, jer su banovi bili 
vrlo slabi. Matija zastraši hrvatske velikaše, koji se 
odsada neko vrijeme boje činiti nasilja. 

Početkom svibnja g. 148 1, umre ratoborni sultan 
Muhamed II. Naslijedi ga njegov sin Bajazit H., 
proti komu ustade mladji brat Džem. Borbu za prije- 
stolje tursko htjede u svoju korist upotrebiti herceg 
Vlatko Kosaca. Na poziv bosanskih Vlaha provali 
Vlatko ljeti g. 148 1. u Bosnu, da odanle istjera 
Turke. No Daut paša razbije Vlatka i prisili ga, 
da se zakloni u Hercegnovi. Turci dapače stanu 
opsjedati i taj grad, te ga zauzmu početkom godine 
1482. Tako propade Hercegovina. Posljednji 
se herceg Vlatko nastani u mletačkim oblastima. 

Sada nastavi Daut paša provale u Hr\'atsku. 
Bosanski Turci prijedju g. 1482. preko Hrvatske u 
Kranjsku, a g. 1483. pustoše oko Optuja u južnoj 
Štajerskoj. Pod jesen g. 1483. sakupe bosanski i 
srpski paše oveću vojsku, s kojom provale u Hrvat- 
sku. Preko Kranjske dopre oko 7000 Turaka u 
Korušku, te ju oplijene i opustoše. Hrvatski ban 
Matija Gcreb nagovori hrvatske knezove, neka udare 
na Turke, kad će se vraćati u Bosnu. Uz bana pristade 
knez Petar Zrinjski, knez Bernadin Frankopan, in 
Frankopan Cetinski, Mihajlo Frankopan Slunjski. > 
ski despot Vuk, hrvatski banovac Gaspar Peru i 
mnogi plemići. Hrvatska vojska dočeka Turke d 
broda Zrinjskogana Uni^ Ovdje se ?^ ' 0. 






Mttljft Konrfn I Ja^felovi^. igg 

listopada bila velika dvodnevna bitka. Turci bijahu 
posve poraženi. U boju pogibe mnogo Turaka, a do 
2000 ih pade u ropstvo. Uz to oslobodiše Hrvati 
lO.ooo ljudi, koje su Turci pohvatali na čctovanju 
svome. Iza ove slavne pobjede hrvatske ponudi 
sultan Bajazit petgodišnje primirje. Pošto su uvjeti 
bili vrlo povoljni, prihvati kralj Matija primirje. Od- 
sada je izmučena Hrvatska kroz više godina bila 
oslobodjena od provala turskih. 

Primirje s Turcima upotrebi Matija u tu svrhu, 
da šatre cara Fridrika HI. Početkom godine 1484. 
pošalje Matija svoju vojsku u Dolnju Austriju. Ugri 
zauzmu Bruck na Litavi i Korneuburg. Matiji dobro 
dodje njegova „crna vojska**, koja se sastojala od 
6000 u crno odjevenih plaćenika. Sam je Matija 
vise mjeseci opsjedao carsku prijestolnicu Beč. Kad 
se Beč I. lipnja 1485. predao, uze Matija naslov: 
jvojvoda austrijski". Rat je potrajao još 2 godine. 
Matija zauzme Bečko Novom jesto i sve gradove u 
Doinjoj Austriji. Istodobno su vojske njegove pu- 
stošile i osvajale po Štajerskoj, Koruškoj, Kranjskoj 
i Gornjoj Austriji. Bijedni car Fridrik uteče u Nje- 
mačku, gdje su ga uzdržavali gradovi i samostani. 
Koncem g. 1487. sklopi kralj Matija primirje, koje 
se kasnije produljilo do 8. rujna 1490. Za toga pri- 
mirja oboli Matija od uloga (reume), te su ga morali 

'^ prenašati u nosiljkama. Poslije velikih boli umre 
Matija 6. travnja 1490. u Beču. Tijelo mu sahraniše 

I u Stolnom Biogradu. 

87. Zvan Korvin. Matija Korvin nije ostavio 
wii ^g potomka. Imao je ipak sina Ivana, koga 
*"" g' 1473- rodila Ijubovca Marija, lijepa kćerka 
na( '- Krebsa u Vratislavi. Ivan bijaše posve 
šlic ,^u svomu. Zato mu Matija namijeni krunu 
8V. -^na. Kralj dade nezakonitog sina svoga 



300 Mfttlja Konrin i Jftgeloria. 

pomno odgojiti. On bi dječaka vazda vodio sa 
sobom, da ljudi u Ivanu vide prijestolonasljednika. 
Već g. 1479. nosi Ivan naslov: ^herceg liptovski i 
grof liunjadski". Kad bi izumrla koja velikaška po- 
rodica, Matija bi njezina imanja podijelio Ivanu. 
Tako je Ivan Korvln baštinio imanja izumrlih knezova 
Gorjanskih, Morovića i Marcalja u Slavoniji. Kad su 
g. 1488. bunu digli zagorski knezovi Juraj i Vilim, 
sinovi bana Vitovca, kralj im otme Varaždin, Kra- 
pinu, Grebengrad, Trakošćan i druge gradove, pa ih 
g. 1490. dade Ivanu Korvinu. Matija se pobrinuo, da 
nezakonitom sinu svome nadje odličnu vjerenicu. On 
ga naime 25. studenoga 1487. zaruči sa Blankom, se- 
strom milanskoga vojvode Ivana Galeazza. Kralj bi više 
puta Ivanu povjerio, da ga zastupa kod dvorskih 
objeda, kod primanja stranih poslanika i kod raznih 
svečanosti. On mu početkom g. 1490. predade na 
čuvanje Višegrad s krunom sv. Stjepana, zatim svoj 
dvor u Budim u s kraljevskom riznicom, dapače i 
znamenitu knjižnicu svoju. 

Kad je dakle umro kralj Matija, narod je u 
Ivanu Korvinu gledao nasljednika njegova. Matiji su 
mnogi velikaši i kapetani obećali, dapače i prisegU, 
da će poslije smrti njegove raditi za mladoga Ivana. 
Zato je Ivan mirno čekao izborni sabor, koji će ga 
sigurno isklicati kraljem ugarsko-hrvatskim. Polako 
su velikaši i plemići dolazili na Rakoško polje kod 
Pešte, da biraju novoga kralja. Početkom lipnja 1490. 
stigoše onamo zastupnici kraljevstva hrvatskoga, na 
čelu im knez Mihajlo Blagajski. Silni vojvoda Lovro 
Iločki dodje tek 13. lipnja. S njime su mec" a- 

lima došli : knez Bernardin Frankopan i vrans or 

Bartol Berislavić. Pošto je svaki velikaš dov oj 

banderij, sabralo se na Rakoškom polju d'^ X) 

konjanika. 



Matija Korvin i Jagelovići. 301 



Hrvati su gotovo svi pristajali uz Ivana Korvina. 
Uz Djega bijaše takodjer kaločki nadbiskup Varda, 
pcćuhski biskup Ernušt, neki velikaši (Sekciji, Kani- 
žaji i Seči), te većina nižega plemstva. No protiv 
njega ustanu 3 protukandidata. Njemački je kralj 
M a k s i m i i i j a n svoje pravo temeljio na ugovoru, 
što ga je njegov otac Fridrik III. g. 1463. sklopio 

V 

s Matijom Korvinom. Češki kralj V 1 a d i s 1 a v stade 
dokazivati, da Ugarska i Hrvatska pripadaju njemu. 
On je naime po svomu ocu sinovac Vladislava Var- 
Dcnčika, a po majci Elizabeti (rodjenoj sestri Ladi- 
slava Posmrtnog) unuk Albrehta Austrijskog i praunuk 
Sigismundov. Na istom je osnovu iznio svoje pravo 
poljski princ Ivan Albert, mladji brat češkoga 
kralja Vladislava. 

Svaki je kandidat tražio i našao pristaša. Sebični 
su velikaši nastojali, da ovom prigodom izbiju što 
više koristi za sebe. Mnogi ne htjedoše ni čuti, da 
bi kraljem bio izabran Ivan Korvin. Time bi se 
naime ustalilo nasljedstvo na prijestolju, prestalo bi 
pravo izbora, te velikaši ne bi od novoga kralja 
mogli iznuditi razne obveze i povlastice. Velikaši 
bijahu veseli, što se oslobodiše pritiska, pod koji ih 
je stavio silni kralj Matija. Zato su sada nastojali, 
da na prijestolje postave čovjeka, koga bi lišili sve 
kraljevske moći. Oni se odluče za češkoga kralja 
Vladislava. Za njega se izjavi Stjepan Zapolja, 
vrhovni kapetan Beča i Dolnje Austrije. Za 100.000 
dukata prisegne Vladislavu vjernost „crna vojska" 
M "* » Uz njega pristade i Beatrica, udovica Mati- 
jii >j naime obećaše, da će ju oženiti 36 godišnji 

V r, te će ona i nadalje ostati kraljica. Tako 

bi 'dislav 15. srpnja izabran za kralja ugarsko- 

hi ' Velikaši nato sastave krunidbenu zavjer- 

ni ie Drava izborna kapitulacija. Njome se 



1 



302 Matija Korvin i Jagelovići. 

novj kralj odreče gotovo svake samostalnosti. Oa 
je dapače morao obećati, da će ukinuti novotarije i 
daće, što ih je uveo Matija Korvin. 

Viadislavu ostade samo naslov kraljevski, jer 
je u istinu postao lutkom u rukama silnih velikaša. 
Bolje od njega prodje Ivan Korvin. On je naime još 
17. lipnja s prelatima i velikašima sklopio ugovor, 
koji u glavnom glasi ovako : Ako ne bi Ivan bio 
izabran kraljem ugarsko-hrvatskim, postat će kraljem 
Bosne. Osim toga će Ivan do smrti svoje biti 
„herceg Slavonije**; kao takav će uživati 
prihod od kunovine, te od tridesetnica u Zagrebu, 
Čakovcu i u drugim mjestima. Ivanu će se povjeriti 
i „banska čast kraljevine Dalmacije i Hrvatske" sa 
svima običnim i pravednim prihodima. Pošto će za 
uzdržavanje Jajca i drugih gradova u Bosni 1 Hrvat- 
skoj imati velikih troškova, mora mu kralj ugarsko- 
hrvatski svake godine doznačiti 12.000 dukata. Herceg 
smije po volji u hrvatskim zemljama namještati pod- 
bane i druge službenike, ali samo takove, koji će 
hrvatske zemlje i stanovnike „nepokolebivo uzdržati 
u njihovim starim slobodama i zakonima". — Ovaj 
ugovor potvrdi kralj Vladislav 31. srpnja 1490., kad 
je ulazio u Ugarsku. Tako je Ivan Korvin postao 
„herceg Slavonije", a ne kralj ugarsko-hrvatski. 

88. VladiBlav U. 1 MaknimilUan I. Kad je 

Vladislav 9. kolovoza 1490. ulazio u Budim, nalazio 
se već njegov brat Ivan Albert s 8000 Poljaka blizu 
Rakoškog polja. Istodobno je Maksimilijan tjerao 
ugarske posade iz gradova u Štajerskoj i Dolr-oj 
Austriji. Već 19. kolovoza udje Maksimiljan u I c, 
te se onda i on stane spremati za provalu u Uga*" ii. 
Bojeći se protivnika svojih, podje Vladislav 13.1 la 
s ovećom vojskom u Stolni Biograd. Ondje ga S. 
rujna zagrebački biskup Osvald Tuaj ovjenča ^-" n 



Matija Korvin i Jagolovići. 303 

sv. Stjepana. — Vladislavu podje za rukom, te je 
Ivana Alberta potisnuo u sjeverne krajeve. No zato 
je Maksimilijan brzo napredovao u zapadnoj Ugarskoj. 
On dapače (17. studenoga) osvoji i Stolni Biograd. 
Maksimilijanu se pridruže neki ugarski velikaši i 
prelati. Uz njega pristade i gotovo sva Hrvatska, 
Naročito ga svojim kraljem priznaše : vojvoda Lovro 
Iločki, knez Mihajlo Blagajski, Ivan Frankopan Ce- 
tinski, Nikola Frankopan Tržački, vranski prior Bartol 
Berislavić, Ivan Hlapčić (prozvan „Kišhorvat"), Jakov 
i Nikola Sekelj, te svi potomci nekadašnjih banova 
Talovaca. U samom Zagrebu nastani se njemačka 
posada Maksimilijanova. 

Ipak nije uspio ni Maksimilijan. Nestade mu 

novaca za ratovanje, te nije mogao plaćati njemačke 

plaćenike. Naprotiv se kralj Vladislav 20. veljače 

; 1491. izmirio sa svojim bratom Ivanom Albertom. 

Kraljeva vojska osvoji 29. srpnja Stolni Biograd i 

zapadnu Ugarsku. Istodobno udari herceg Ivan Korvin 

na Zagreb. Njemačka pomoćna vojska bude pred 

gradom razbijena, našto se predade i posada Maksi- 

; milijanova. Izmedju Vladislava i Maksimilijana dodJQ 

7. ožujka 1491. do mirauPožunu. Vladislav će 

, biti pravi kralj Ugarske i Hrvatske ; ali kraljevski 

naslov ostaje i Maksimilijanu. Ako Vladislav ne bi 

ostavio muških potomaka, naslijedit će ga Maksi- 

\ milijan,' odnosno potomci njegovi. Ovaj ugovor mora 

i potvrditi državni sabor ugarsko-hrvatski. Na taj će 

I ugovor morati prisizati svi crkveni i državni dosto- 

; janstvenici u Ugarskoj i Hrvatskoj. Vladislav će 

I Mj ••^^Tlijanu u ime ratnih troškova platiti 100.000 

; du Uz to će Vladislav pomilovati dosadašnje 

' pri Maksimilijanove. 

-^Ij Vladislav pozove 30. studenoga 1491, 
dn staleže, neka 2. veljače 1492. dodju na sabor 



1 



304 Matija Korvin i Jagolovlći. 

U Budini. Na taj sabor dodju mnogobrojni prelati, 
velikaši i plemići. Hrvati su na saboru činili posebnu 
skupinu, koju je vodio ban Ladislav od Egervara. 
Iza dugotrajnih borba izdade 70 ugarskih i erdeljskih 
velikaša i plemića ispravu, kojom prihvaćaju pozunski 
mir. Hrvatski su staleži valjda napose vijećali i odlu- 
čivali. Oni naime 7. ožujka 1492. prihvatiše pozunski 
mir posebnom poveljom ; ovu su potpisala i svojim 
pečatima providila 63 „baruna, velikaša i plemića 
kraljevina Hrvatske i Slavonije". — Državni sabor 
se bavio i drugim poslovima. Staleži se bojahu, da 
Vladislav doista ne bi ostao bez potomaka. Zato mu 
sabor nije dozvolio, da se oženi sa Bcatricom, udovicom 
Matije Korvina, jer da je ona nerotkinja. Vladislav 
morade nadalje potvrditi saborske odluke, kojima su 
umanjeni porezi i vojničke dužnosti prelata, velikaša 
i plemića. U saborski dekret bude napose unescao 
1 1 članaka hrvatskih staleža. Najvažniji je prvi 
članak. Njime kralj obećaje, da će „kraljevinu Sla- 
voniju (t. j. čitavu Hrvatsku) uzdržati u njezinim 
sloboštinama i privilegijama, oprostima i običajima*. 

89. Bitka na Krbavskom poJ^o. Turci su 

nastojali, da se okoriste borbom izmedju Vladislava 

V 

i Maksimilijana. Zato je u rujnu 1491. Skajin paša 
sa 10.000 Turaka provalio iz Bosne u Hrvatsku. 
Pustošeći sve do Zagreba, krenu Turci u Kranjsku. 
Tu su robili oko Novog mjesta, Kostanjcvice i 
Krškoga. Na Miholje se utaboriše kod Metlike. 
Turci su namjeravali provaliti još i dalje, ali im 
smetahu nabujale rijeke. Zato se početkom listonada 
počnu vraćati u Bosnu. Sa sobom su vo lik 

plijen, osobito mnogo zarobljenih ljudi. No ] ih 

dočekaju kod Vrpila blizu Udbine. U boju . li- 

kovahu frankopanski knezovi : Ivan Cetinskr * lo 

Slunjski. Turci bijahu posve razbijeni; 1500 tc, 




MatJja Korrin i jAgelovičin 305 



ft isto toliko bude pohvatano. Hrvati su oslobodili 
.tve zarobljene kršćane. 

U kolovozu 1493. dodjc bosanski paša Jakub 

(Hadum) s 8000 konjanika pred Jajce, Toga grada 
ptje mogao zauzeti. Ali zato prijedje preko Une i 
Kupe u Kranjsku. Njegove ćete porobe takodjer 
Sujersku oko Celja i Optuja. Kad se s velikim 
plijenom vraćao, htjede Jakub paša osvojiti znatne- 
alti grad Modruše, koji je pripadao Bernardinu 
Frankopanu. Turci doduše prodru u predg^adja, 
gdje su spalili crkve i samostane; ali tvrdje nijesu 
mogli zauzeti. Medjutim je hrvatski ban Mirko De- 
rencio skupio mnoge velikaše i plemiće na Krbav- 
skom polju. Do 15.000 HrVata pričeka Turke 
Ispod grada Udbine. Jakub paša uvidi, da će ga 
stići poraz. Zato se posluži ratnom lukavštinom. 
Hrvati zadju u pripravljenu im zasjedu, te budu 
hamrtom potučeni. U bici pogibe do io,ocx> Hrvata; 
mcdju ovima takodjer Ivan Fran kopan Cetinski, te 
lio svećenika i redovnika. Uz to je 1500 Hrvata bilo 
Škrobljeno, U ropstvo tursko padoše : hrvatski ban 
Jcrenćin, jajaćki ban Juraj Vlatković i knez Nikola 
'ankopan. Turci su sa zarobljenicima postupali ne- 
lilosrdno. Ban Derenćin morade biti prisutan, kad 
11 Turci njegvomu sinu odrubili glavu ; ovu su glavu 
urci stavljali na stol, kadgod bi banu donijeli 
fcjcd iIl večeru, 

Nikada nije Hrvate zadesio teži poraz, nego li 
ih stiže g, 1493' ^^ Krbavskom polju. Tu izgibe 
na plemstva hrvatskoga; to je „prvo rasulo 
I -j^atskoga". Iz južne se Hrvatske bijedni 

rt "'' seliti u tadašnju Slavoniju, Jakub paša 

^-talc velikaše i plemiće hrvatske, neka 
-<.ie g. 1494* pokore sultanu' turskomu, 
■**hJ€Ći sigurnoj propasti. Hrvatski staleži 

20 



3o6 Malija Korvin i JageluTićL 



1 



zamole pomoć od kralja Vladlslava. Posto im ne- 
moćni kralj nije mogao pomoći, obrate se Hrvati na 
cara Maksimilijana, koji je 19. kolovoza 1493. naslije- 
dio svoga oca Fridrika m. na prijestolju njemačkom. 
„Od kršćanstva ostavljeni knezovi, plemići i neplemići 
u Hrvatskoj" poručuju Maksimilijanu : Izlažući svoj 
život i blago svoje, opiremo se strašnomu neprija- 
telju već preko 70 godina. Poput kakve tvrd jave 
branimo po mogućnosti životom svojim kršćanske 
države. Da mi Turčinu dopuštamo, on bi danomice 
udarao na ostalo kršćanstvo .... Naši su gradovi i 
kuće — uslijed ratova turskih — djelomice prazni, 
podložnici i kmetovi odvedeni, a imanja oteta, po- 
robljena i popaljena. Ne dobijemo li dakle pomoći, 
ne ćemo se dulje moći braniti od Turaka. Padne li 
pak Hrvatska, lako će Turci iz nje napadati sve 
kršćanske zemlje. j 

Maksimilijan upravi 20. listopada 1493. pismo | 
„prelatima, barunima, velmožama i stanovnicima kra- I 
Ijevine Hrvatske", kojima obeća sigurnu pomoć. Note j 
pomoći ne bi, kad su Turci mjeseca kolovoza g. 1494. i 
kod Mitrovice prešli Savu, te pustošili Slavoniju, b I 
požeške županije, Zagorja i okolice samoborske odve* ; 
doše Turci do 7000 zarobljenih ljudi. Koncem rujna ^ 
1494. prijedje preko Une bosanski pasa Jakub sa 20 ' 
tisuća Turaka. Ostavljeni bez ikakve pomoći, pokore 
se Turcima neki velikaši i plemići hrvatski. Paša je i 
dvaput uzalud pozivao Bernardina Frankopana, neka j 
se i on pogodi sa sultanom. Da ne gubi vremena, 
provali Jakub paša preko Hrvatske na sjever do Save, i 
zatim preko Kostanjevice u Kranjsku, pa od? 5 O; 
južnu Štajersku. Nigdje mu se nije nitko opir te 
su Turci bez zapreke robili i palili. \ 

Kad je kralj Vladislav uvidio, da Turci ne; 
može odolijevati, sklopi s njima 27. ožujk'^ y^y 



Matija Korvin i JageloTići. 307 

priinir|e na 3 godine. Sada tek pustiše Turci na 
slobodu bana Derenčina i druge sužnje, koje su za- 
robili u bici na Krbavskom polju. 

80. Banovanje Ivana Korvina. Početkom 
g, 1495. dodjc kralj Vladislav II. u Valpovo, 
grad Petra Gereba. Istodobno je vodio vojnu na 
Lovru Iločkoga, koji se u svojim oblastima ponašao 
kao neodvisan vladar. Kraljeva vojska zauze herce- 
gove gradove: Ilok, Cernu, Sotin, Mitrovicu, Gorjan, 
Bukovicu, Drenovac i Orahovicu, Kralj se i. veljače 
preselio u Viroviticu, gdje ostade mjesec dana. 
U Virovitici je kralj držao hrvatski sabor. Sabrani 
staleži odluče, da će za obranu od Turaka sastaviti 
neku vrst domobranstva od 1 0.000 domaćih konja- 
nika. Da pak imadu vodju svoga, dade im kralj za 
bana Ivana Korvina. Odsada se Ivan zove: ^herceg 
opavski i liptovski, kao i ban kraljevina Dalmacije, 
Hrvatske i Slavonije". 

Isprvice je novi ban imao mnogo posla, da 
uredi državu hrvatsku. Neki velikaši bijahu pravi 
siledžije. Oni bi po noći provaljivali na imanja svojih 
susjeda, pa im otimali i odvodili kmetove. Mnogo su 
nasilja trpjeli mali plemići, koji radi toga ljuto za- 
mrzile na veliku gospodu. Banskoj se pak vlasti 
otimahu prelati, veUkaši i plemići. Da bi utvrdio 
fvoju moć, stupi Ivan Korvin u ženidbeno srodstvo 
8 Frakopanima. Pošto naime Ivan nije postao kraljem, 
ostavila ga njegova zaručnica Blanka, te se udala za 
cara Maksimilijana. Mjeseca ožujka 1496. vjenčao se 
23 godišnji ban Korvin s 18 godišnjom Beatricom, 
kćci n kneza Bernardina Frankopana. Beatrica je 
»a 1 7 dobila gradove Bihać i Novi. 

ime čitavoga plemstva kraljevine Slavonije 
dod početkom prosinca 1496. u Budim poslanici : 
Jura ~* •>etanović od Desnice, Bernard Turoc I 



1 



3o8 Matija Korrin i Jagelovići. 

Nikola Vojković od Vojkovca. Ovi plemići razlože 
kralju, kako je „Slavonija od starine Imala kunu 
kao lik g r b a , te kako se ona tim grbom dosada 
vazda služila**. Plemstvo želi, da kralj »onaj lik 
grba obnovi i tako obnovljenoga iznovice udijeli za 
vječno spominjanje". Vladislav se ovoj želji odazove, 
te 8. prosinca god. 1496. izdade znamenitu povelju. 
Kralj ističe, da Slavoniju i njezine stanovnike želi 
„uzdržati u starim zakonima, pravima i običajima^. 
On ju dapače želi „još većim počastima odlikovati 
Ova naime kraljevina, — prostirući se izmedju dvija 
rijeka: Save i Drave, — vodi neprestane ratove s 
Turcima, .... te se oružjem tako brani i održaje, 
da Turčin u tu oblast jedva kada ulazi, a da se ne 
bi iz iste naše kraljevine vraćao s najljućim porazom 
i štetom. Radi toga nijesmo rečenu našu kraljevinu 
neopravdano prozvali osobitim štitom ili pravijc 
predzidjem ove naše kraljevine Ugar- 
s k e". Vladislav je dakle odlučio, da kraljevini 
Slavoniji „podijeli ovaj grb: U jednom su trougtom 
štitu dvije — gore imenovane — rijeke (Sava i 
Drava), naslikane popriječno i izravno. U sredini 
medju njima na preostalom prostoru — na polju 
naime posve neobradjenom — (nalazi se) stari njihov 
lik: rečena kuna, i to u boji prirodnoj i vlastitoj. 
Ostala dva polja istoga štita, koja zapremaju vanjske 
strane rečenih rijeka, naličena su posve nebeskom 
(t. j, modrom) bojom. U gornjem je polju jedna 
zvijezda, koju hoćemo nazvati Martovora (Dave- 
rovom) zvijezdom poradi neprekidnih ratova, što ih 
rečena kraljevina Slavonija i njezini ži*- "" kIc 
protiv rečenih Turaka**. Na koncu povelje - la- 

dislav dozvoljava, da se stanovnici Slavo* od- 

sada za sve vijeke služe tim grbom r jim 

zastavama i na svima drugim v o j n i ć va« 




a . . . . Suviše mogu taj grb pečatiti crvenim vo- 
skom na ispravama t na svima posianicama^. 
Slijedećih se godina (1497- i 1498-) na saborima 

i U Ug^arskoj vodila velika borba izmedju velikaša i 
pkmića* Kraljev je kancelar Tomo Bakac od Erdeda 
umio od prelata i velikaša učiniti dvorsku stranku. 
Naprotiv je protonotar Stjepan Verb5czi, glasoviti 
pravnik, vodio nize plemstvo. Ovo je neumorno ra- 
dilo, da JZ Ugarske istisne svaku tudjinstinu, pa da 
Lupet jedoom omogući izbor narodnoga kralja* Uz 
'pfemstvo pristade i palatin Stjepan Zapolja^ jer se 
nadao, da bi jedan od njegovih sinova mogao po- 
moću plemstva doći do prijestolja. Plemstvo je doista 
p 149S, sebi osiguralo prevlast kod stvaranja zakona 
i kod vrhovnog sudišta^ a osobito kod izbora kraljeva. 

t Počet kom g. 1499. imenuje kralj Ivana Korvina 
Jsmrtnim banom Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. 
todobno se ban nalazio u Kninu, da brani Hrvatsku, 
jer je minulo primirje s Turskom. Sultan Bajazit nije 
la sada želio rata s Ugarskom i Hrvatskom. Naprotiv 
^ namjeravao zaratiti s mletačkom republikom, da 
joj otme južnu Grčku (More ju). Da bi izazvao taj 
rat, naloži sultan bosanskim Turcima, neka provaljuju 
mletačku Dalmaciju. Prve dvije čete turske razbije 
Iv.in Korvin 2. i 3. veljače 1499. Nato krene iz Bosne 
Nunov namjesnik Skender pasa* U lipnju 1499. 
opustoše Turci kotare mletačkih gradova Nina i 
Zadra, odakle su odveli do 2000 ljudi i 3S.OOO 

fava stoke. Za tih provala dodje u tursku vlast 
'ad Makarska. Turci dapače prodru preko Hrvatske 
Isl ..-^tačku Furlansku. Slijedeče godine 1500. 

odai ^ 'ci na Zadar, Ntn, Spljet i Trogir, 

^eni Mlečani počnu sebi tražiti saveznike. 
fto« 'n dade papa Aleksandar VI. p francuski 

feral "*' XIL j Španjolski kralj Ferdinand Ka- 



1 



310 Matija itotrio I Jagelorlćl. [ 

• " i 

tolički. Na kopnu su pomoć očekivali od kralja 
Vladislava II Kancelar Tomo Bakač sklone Vladi- 
slava, da je dozvolom sabora 13. svibnja 1501. sklopio 
savez s Mlečanima Turci su i prije toga više puta : 
zaprijetili Kninu, Ostrovici, Sinju, Klisu i drugim 
hrvatskim gradovima izmedju Bosne i mletačke Dal- ; 
macije. Na jesen pak dodje velika turska vojska pod i 
grad Jajce. Ivan Korvin sabere oveću vojsku hr- 
vatsku, te ju povede prema Vrbasu, da oslobodi 
Jajce. Turci mu podju u susret. Tako dodje u listo- 
padu ili studenomu do bitke, koja se svršila potpunim 
porazom Turaka. Ban osvoji turski tabor 1 topove, 
pa time opskrbi Jajce na dulje vremena. Ljeti god 
1502. opsjednu Turci opet grad Jajce, ali ih 2. i 3- 
srpnja porazi kraljev kapetan Ivan Tarcaj. Nato 
se ozbiljno radilo oko toga, da kralj Vladislav 
oslobodi Bosnu od vlasti turske. No Turci sklope 
mir s Mlečanima, a 20. kolovoza 1503. sedaragodisnje ; 
primirje s Vladislavom. Po tome primirju ostade Tur- 
cima čitava Hercegovina i najveći dio Bosne. Vladi- 
slav je zadržao jajačku banovinu, koju su činili gra» 
dovi : Jajce, Jezero, Banjaluka, Vrbaški grad, Levač, ^ 
Bočac, Kotor, Sokol, Greben i Komotin. Turski gra- 
dovi Ključ i Kamengrad rastavljahu jajačku banovinu 
od preostale Hrvatske izmedju Une i Vrbasa. 

Ivan Korvin umre 12. listopada 1504 u Krapini, 
gdje je najradije stanovao. Brzo ga je slijedio njegov 
jedinac Krsto, koji umre već 17. ožujka 1505. Kad 
je pako g. 1508. umrla i banova kći Elizabeta, izumre 
s njome rod slavnoga Ivana Hunjada. Banova se 
udovica Beatrica 21. siječnja 1509 udade za ki cva 
nećaka Gjuru Braniborskoga, koji je naskoro — atio 
brojna imanja Ivana Korvina. 

91. Petar Berialavić. Sve pored primi. ;>ro» 
valjivahu bosanski Turci u Hrvatsku. Ništa r ko- 



r 



Mfttijft Korrin I Jagelorf^. 3tt 

fistilo ni to, što je kralj Vladislav 6. srpnja 1 5 IO. 
produljio primirje s Turcima. Uzalud poručuje kralj 
ugarskom saboru u Budimu: „Turci neprestano uzne- 
miruju Hrvatsku, naročito grad Knin, te će propasti 
i ostatak njezin, ako se dovoljno ne zaštiti". Ugarska 
nije ništa učinila za obranu Hrvatske. Oko 2000 Tu- 
raka dodje 22. kolovoza 1511. pod grad Modruše. 
Kad ga nijesu mogli zauzeti, razlete se po Hrvatskoj. 
Nitko ih nije progonio, te su više dana plijenili i 
palili oko Ribnika, Dubovca, Ozlja, Metlike i Mehova. 
Banovi nijesu mogli dizati i uzdržavati vojske, kad 
im kralj nije slao plaće. Tako je n. pr. kralj banu 
Andriji Botu dugovao 16.000 dukata, što je u ono 
doda bila velika svota. No kako bi kralj plaćao 
banove, kad se i sam nalazio u velikoj oskudici I 
Radi njega se početkom srpnja 15 12. moralo državno 
vijeće u Budimu domišljati, „kako da se pronadje 
način, da bi Njegovo kraljevsko Veličanstvo sa svojom 
djecom imalo o čemu živjeti ; pošto su naime raz- 
davani ili založeni svi kraljevski prihodi, snašlo je 
Njihova Veličanstva takvo uboštvo, da više puta 
nijesu imali što jesti". 

Medjutim su janjičari u Carigradu 23. travnja 
15 12. zbacili sultana Bajazita II., pa na prijestolje 
stavili njegova sina Selima I. Ovaj se nije obazirao 
na ugovore oca svoga. Uopće je Selim I. bio rato- 
boran sultan. To je naravno najprije iskusila nesretna 
naša domovina. Već početkom srpnja 15 12. provale 
bosanski Turci u Hrvatsku, razvale neka sela bisku- 
pije zagrebačke, te zarobe mnogo ljudi i stoke. Na 
je provale Turci u srebreničku banovinu (neka- 
da •' Usoru), gdje osvoje glavni grad Srebrenik i 
sy ;dje. Početkom studenoga 15 12. udare Turci na 
gi -''radin. Turci opustoše primorje, ali Skradina 
ip '^su mogli zauzeti. Zimi je prijetila opasnost 



4j Kninu. Početkom pak g. 15 13. provale Turci 

?^^.^,pU Cetinu. Ovdje su osvojili 3 manje tvrdje 

^^'''^*4;ačvinu i Nutjak); bili bi osvojili i sam Sinj. 

x^ ^^' 0':jc razlila rijeka Cetina. ! 

^^ ^^^ bijaše za Hrvatsku, da je na proljeće g. 

• ^-om postao junački Petar Berislavić. 

15 --^ ^^pritnski. Rodom Hrvat iz Trogira — nije 

z^^^ . v-20 i:\-;eti pod vlašću mletačkom. Pošavsi 

^^^r^-^ ^^^:r^^- postile Petar visoke časti. Velik 

-:r«ri * '^ -^^^o i na dvoru kralja Vladislava II. \ 

'^ ^*~"' ,'^^c se kao ban hrvatski oduševljeno latio 

^'' " j^-t:-.lr- svoje obrani od propasti turske. 

TC^i-*»» ^^ *-r^* ^^^ F^P^ Leo X. pošalje 50.000 

V ^ "^ ^ ' ^.- '^ B»:rrbslavić na brzu ruku mogao sa- 

z^aSs^^ ' ^ vcii:— Naskoro mu se pružila prilika, 

^ci.*'- 7^'^^ .-r:•i:^i* se osobnost svoju. Mjeseca ko- 

1*1 TCii-i-^ ^ ^ -.-rT^i T,:rci u današnju „Banovinu*' 

ev^r.::^ £ ' -" ' S-?"^* Ovd;e su Turci najprije pu- 

:^-,*r'^ ^ '" ^ i:ča rr-5~^i^ grad BHniu. Berislavić 

^.^.i . '^'*"'^5, iii'ro-i T^ial-ko D u b i c e. Njemu 

^ ;;^ ^-r^-T* *' ^^^^ y i :Li Zrir ski, Mihajlo Frankopan 

^ j,- ;r^^ '^ ,. 3xr-:?^-i^^.c Sutradan (16. kolovoza) 

^ - ^.^ * *" ^-,1:^. il :2i sciie potpun poraz. 

^.* T -r '"^ .^ Tii^ A b'O-j^ ili na bijegu. 

^,- '^i-i rrccsCi^i izie bana Berisla- 



r* -* - ^ -^ 



^ ^ ' .^_ -c r.a^:<^cv>en mač i šešir. 

-- ^'^ ~ .-i.rsii'n r~'rrc^ i županom du- 

r--*' • * _.,. 'i:-«irs^ ĆJidase na gradska 

^■<: • ""^ ^ -c^ri^ r^-cv-. Ipak nije ni 

^-^ — .T -"'' ^'•>^:: r^rce. Koncem veljače 

-- - -^ " ^:«r i-r-^c TT. JiL^ 10.000 Turaka 

.-• ."* ^ '" '%•:'* '- iJ.iis: nesreća. Turci 

^ • ^** ,-iri 1 r^r^cj, ostaviN-ši pod 

. .^ r* "^ ,-<:t-l "•- '~i r -cvale u Hrvatsku 



-•:^ 



-c Jicr:-e iczanja krbav- 





r 



Mfttija ltonr!n 1 JugiloflB. ^tj 



skoga kneza Ivana Karlovića. Ovi Turci dopru i u 
susjedne kotare mletačke Dalmacije, te se onda u 
Bosnu vrate sa 3000 zarobljenika i s mnogo stoke. 
Koncem g. 1514. provale Turci opet u južnu Hrvatsku, 
gdje osvoje Karin i još 2 grada, a zarobe mnogo 
ljudi. Za ove su provale najviše stradali plemići 
stare hrvatske župe Luke. 

Da bi Turke zastrašio, poduze ban Berislavić 
u svibnju g. 15 15. navalni rat. No bosanski ga paša 
hametom porazi, te se onda obori na jajačku bano- 
vinu. Najprije su Turci zauzeli gradove Jezero i Bočac, 
a zatim opkolili grad Jajce. Ipak je paša morao u 
srpnju napustiti opsadu Jajca, jer je doznao, da 
gradu ide u pomoć vojska. Odsada je Berislavić ne- 
umorno nastojao, da grad Jajce opskrbi živežem, 
tairom i posadom. Njegovom se brigom ta predstraža 
Hrvatske održala još nekoliko godina. 

Kralj Vladislav II. umre 13. ožujka 15 16. u 
Budimu. Deset godina prije njega umrla mu je su- 
pruga Ana, rodjaklnja kralja francuskoga. Vladislav 
je ostavio sina Ljudevita i kćer Anu. Naslijedio ga 
je dakle njegov sin Ljudevit II. Njega je brižljiv 
otac još 4. lipnja 1508. dao u Stolnom Biogradu 
kruniti za kralja Ugarske i Hrvatske, a ii. ožujka 
1509. u Pragu za kralja češkoga. No Ljudevit bijaše 
još dječak, jer se rodio i. srpnja 1506. Zato mu 
kralj Vladislav odredi odgojitelje: Ivana Bornemisu 
I Jurja Braniborskoga ; ove će nadzirati kardinal Tomo 
Bakač od Erdeda, nadbiskup ostrogonski. 

Kad se 24. travnja 15 16. sastao državni sabor 
u I .*wjede plemstvo birati „gubernatora", koji 

će *-a upravljati, dok mladi kralj ne postane 

poi Ova čast bijaše namijenjena Ivanu Zapolji, 

sini 9, umrlog) palatina Stjepana Zapolje. No 

sab - da će uz kralja upravljati j,državno 



L 



3l4 Bitfijft Itorrln t Jigelorf^ 



1 



vijeće". Slaba je to bila uprava, kad se vijećnici 
starahu više za sebe nego li za opće dobro. Na sa- 
borima se pak redovito očitovala nesloga izmeđjo 
sebičnih velikaša i goropadnih plemića. Dvorsku je 
stranku vodio palatin Bator, a plemićku crdeljski 
vojvoda Ivan Zapolja i daroviti Stjepan Verboczi. 
Bator se prislanjao na Hapsburgovce, dočim je plem- 
stvo mrzilo sve tudjince, a naročito Hapsburgovce. 
Kraj takvih prilika bijaše banu Berislaviću tešico 
suzbijati navale turske. Kralj mu nije ništa mogao 
pomoći, a Mlečani se upravo radovahu svakoj ne- 
prilici banovoj. Jedini se papa Leo X. iskreno brinuo I 
za obranu Hrvatske. Papa je Berislaviću u tu svrhu 
slao novaca, žita, puščanoga praha i oružja. Bosanski 
je paša g. 15 17. udarao na Klis i Skradin. Mnogo 
je stradala i Krbava. Jajce se pak nalazilo u vječitoj 
pogibelji. Početkom g. 1518. htjede Berislavić opet 
Jajce opskrbiti hranom i zairom. Zato provali u 
Bosnu sa 10.000 vojnika. U susret mu izadje bosanski ' 
namjesnik s jakom turskom vojskom. Tako dodje do { 
bitke, u kojoj Berislavić hametom potuče Turke, j 
Namjesnik bosanski pade u boju, a prvi njegov do- | 
glavnik bude zarobljen. Na proljeće g. 1518. udare j 
Turci i opet na Skradin i Ostrovicu. Berislavić nije 1 
imao dosta sredstava, da brani granicu hrvatsku, 1 
koja se protegnula odviše na dugo. Ostavši bez po- j 
moći morahu Skradinjani obećati Turcima harač u 
iznosu od loo dukata na godinu. O Martinju godine 
1 5 18. uzmanjka posadi u Jajcu hrane. U nevolji ! 
svojoj provali posada iz grada, pa udari na Turke, 
koji su nosili živež u neku susjednu tvrdju ' "Ci 
budu sasječeni, a živež donesen u Jajce. Ta' se 
posada održala do početka godine 1519., k ju 
opet Berislavić opskrbio hranom i zairom. — e- 
moćni kralj Ljudevit II. sklopi 28. ožuji 9. 



M«tfjt ItorTta I Jt^ovtći. ili 

trogodišnje primirje sa sultanom Selimom I. U tome 
se ugovoru izričito spominje Hrvatska, Slavonija i 
Dalmacija. Pa ipak nije to primirje vrijedilo za hr- 
vatske zemlje. Već o Ivanju g. 15 19. provale Turci 
u Krbavu. Bosanski je namjesnik dapače poručivao 
knezu Ivanu Karloviću, da će mu Turci svakih 14 
dana dolaziti u pohode. Opet su drktali hrvatski 
gradovi: Knin» Skradin, Ostrovica i Klis, za koje se 
kralj nije ništa brinuo. Početkom g. 1520. provale 
3000 Turaka preko Hrvatske u Istru. Mjeseca pak 
svibnja haraju Turci u Hrvatskoj od Une sve do 
mora. Berislavić se upravo nalazio u Otočcu, kad 
mu stiže vijest, da Turci robe i pale oko Drežnika. 
Junački ban odmah poleti u Bihać, odakle se 20. 
svibnja 1520. sa 300 vojnika zaputi prema Drežniku. 
Na putu doznade, da se 800 Turaka nalazi u „Vražjoj 
gori* kod Korenice. Berislavić udari na ove Turke i 
natjera ih u bijeg. No kad su Hrvati progonili Turke, 
dospije ban u neku zasjedu.. Turci mu u okršaju odrube 
^lavu, koja bude kasnije zajedno s tijelom banovim 
pokopana u Vesprimu. — Berislavićeva smrt rastuži 
Hrvate. Dugo se kod nas sačuvala uspomena na ju- 
naka, koji bijaše i biskup i ban. Zato se i poslije 
smrti njegove u Hrvatskoj tečajem 16. i 17. vijeka 
nalazilo odličnih svećenika, koji su pasali mač i 
udarali na Turke. To se nije držalo nečasnim, jer 
je tako radio slavni Petar Berislavić. 

92. Ivan Karlović. Iza smrti Berislavićeve 
ostade Hrvatska godinu dana bez bana. Čini se, da 
je kralj Ljudevit uopće namjeravao Hrvatsku posve 
n „ti. On se barem u to doba pred mletačkim 
p likom izrazio, da opustošena Hrvatska za njega 
n "-^di ništa. — Na nesreću Hrvatske postade u 
n ;. 1520. sultanom Selimov sin Sulejman II. 

T riaimoćniji i najslavniji sultan turski. Sulejman 



Si< UfltfJA ICorHn I Jt^ebria. 



1 



se odmah početkom g. 1521. uze spremati za veliku 
vojnu. Za tih priprava udare bosanski Turci na grad 
Jajce. U gradu se nalazio hrvatski plemić Petar 
K e g I e V i ć , koji je tada bio ban jajaćki. Keglević 
zamisli ratnu varku, koja mu je posve uspjela. Turci 
budu pod gradskim zidinama posve razbijeni. 

Koncem lipnja 152 1, dopre Sulejman sa 100 
tisuća Turaka do Dunava. Turci zauzmu (7, srpnja) 
grad S a b a c , a onda prijedju na lijevu obalu Save. 
Što bijaše sela i gradova u nizini savskoj, sve po- 
stade plijenom turskim. Sultanove ćete zauzmu Mi- 
trovicu, Slankamen, Karlovce i druge 
gradove u jugoistočnom Srijemu. Nato se Turd 
obore i na Zemun. U gradu se nalazila posada od 
400 šajkaša, kojima je zapovijedao Hrvat Marko 
Skoblić. Premda se Skoblić junački branio, ipak su 
Turci zauzeli Zemun. Sada udari sultan svom snagom 
na Biograd, te ga 29. kolovoza prisili na predaju. 

Pad Biograda otvori oći mladom kralju Ljude* 
vitu. On uvidi, da mora nešto učiniti, ako hoće, da 
svoje zemlje obrani od Turaka. Početkom studenoga 
1521. dade Hrvatima novoga bana: Ivana Kar- 
lo v i ć a. Ivan bijaše zadnji muški potomak slavnih 
krbavskih knezova Kurjakovića. Premda je puno 
trpio od provala turskih, ipak se Karlović brojio 
medju prve knezove hrvatske. On je naime posje- 
dovao gotovo čitavu Liku i Krbavu, kao što i velik 
dio Hrvatske na jugu od Velebita. Karlović je od 
rane mladosti svoje ratovao s Turcima, jer im je 
vazda bio prvi na udaru. Poznavajući dakle način, 
kako Turci četuju, bio je Karlović upravo s* » 

bana hrvatskoga. 

Turci su novoga bana počastili svojic ra 

već u ožujku 1522. Ban im se naskoro osvc e« 

dinom travnja 1522. vraćahu se Turci iz ^"^ I 



^ 



Matlja Kbrvin i Jagelovići. 517 

zapadne Hrvatske, gdje su narobili velik plijen. Ban 
sakupi 2000 konjanika, s kojima udari na Turke, pa 
ih razbije i otme im dio plijena. 

Prije su Turci po Hrvatskoj ponajviše pustošili 
i palili. Rijetko bi se kada sustavili pred kojim 
gradom, da ga opsjedaju. Turci su na tolikim prova- 
lama pohvatali seljake ili ih prisilili, da se odsele u 
sigurnije krajeve. Tako se dogodilo, da je na granici 
hrvatsko^turskoj bilo mnogo gradova bez okolišnih 
sela. U tima pustim gradovima stoje malene posade. 
Počevši od g. 1522. nastoje Turci, da redomice za- 
uzmu ove branike hrvatske. Koncem svibnja 1522 
dodje hercegovački paša sa 25.000 Turaka i s mnogo 
topova pred Knin. Već iza nekoliko juriša udje paša 
Knin, nakon što je posadi dozvolio, da slobodno 
ode iz grada. Doznavši za pad Knina, prestraše se 
Skradinjani, te pobjegnu u Šibenik i na otoke. Tako 
su Turci bez ikakve borbe zaposjeli Skradin. 
Odmah iza toga dade paša opsjedati Klis. U tvrdji 
se nalazila posada od 300 vojnika. Turci su nebro- 
jeno puta jurišali na Klis, ali bez uspjeha. Branitelji 
dapače provaljivahu iz grada. Izgubivši mnogo ljudi, 
ode paša 18. lipnja ispred nepredobitnoga Klisa. 

U teškim ovim časovima nije Hrvatska dobila 
pomoći ni od kralja ni od Ugarske. U osamlje- 
nosti svojoj upiru Hrvati svoj pogled na Njemačku. 
Tamo je 12. siječnja 15 19. umro car Maksimllijan, 
koga je naslijedio njegov unuk Karlo V. K ovomu 
podje stari knez Bernardin Frankopan, te ga zamoli 
za pomoć. Sjajno je Bernardin 19. studenoga 1522. go- 
vo jjmačkom saboru u Niirnbergu. Sabor obeća 

ne noći za Hrvatsku, koja je „štit i vrata krš- 

ća ^ kako reče Bernardin. 

1 pomoći dobije Hrvatska od nadvojvode 
F »"da, brata Karlova. Ferdinand je od 



31 8 Mati/a JConriji i JageloTiei. 



1 



cara Makstmilijana baštinio t. zv. hapsburške nasljedne 
zemlje, t. j. Kranjsku, Štajersku, Korušku, Rijeku, 
Trst, Goricu, Tirol, Vorarlberg, gornju i dolnjo 
Austriju, te hapsburška posjedovanja u Istri, FurUn- 
skoj i u Svapskoj. Hrvatska je „predzidje* za te 
zemlje. Zato je Ferdinand nastojao, da Hrvatsku 
učini sposobnom za odbijanje Turaka. Padne li Hr- 
vatska, postat će Turci prvi susjedi Ferdinandove 
države. Osim toga je Ferdinand podupirao Hrvate 
iz političkih razloga. Ferdinand se naime ii. pro- 
sinca 1520. oženio s Anom, jedinom sestrom kralja 
Ljudevita II. Ferdinandova pak sestra Marija bijaše 
još 28. srpnja 1515. vjenčana s Ljudevitom U. Nju 
je zagrebački biskup Simun Erdedi 11. prosinca IS2I. 
u Stolnom Biogradu okrunio za kraljicu ugarsku i 
hrvatsku. Ako dakle slabi kralj Ljudevit II. umre bez 
potomka, naslijedit će ga Ferdinand po ugovorima i 
po rodbinskim svezama. 

Ferdinand je g. 1522. preuzeo obranu hrvatskih 
gradova na medji turskoj. Vojničke službe podjeljuje 
Ferdinand hrvatskim plemićima, koji ga radi toga 
smatraju vladarem svojim. Tako i sam ban Karlović 
15. ožujka 1522. piše Ferdinandu pismo, u kojem ga 
zove „premilostivim gospodarem svojim". Ferdinandov 
glavni vojvoda grof Nikola Salm dolazi u Hrvatsku 
s vojskom, te banu pomaže braniti Bihać, Krupu i 
druge gradove na Uni. — Hrvatska je uza sve to 
ljuto stradala i g. 1523. Turci su provaljivali bez pre- 
stanka. Za tih provala pade i Ostrovica, glavni 
bedem stare lučke županije. Iz Ostrovice su Turd 
na uzdi držali Karlovićeve gradove: Obrovac, li- 
čevac i Zelengrad na jugu od Velebita. Sada o- 
starski paša odluči, da će osvojiti i Klis, taj za iji 
bedem južne Hrvatske. On pošalje svoga voj lu 
Mustafu početkom veljače 1524. pod Klis. Turci O' le 



Matija KorTin i Jagelorići. 319 

tvrđju sa svih strana, te je posadi naskoro uzmanjkalo 
hrane I pića. Ipak se hrabro održala. Skradinski biskup 
Toma Nigcr izmoU od pape Kleraenta VII. potrebite 
novce, barut i hranu za oslobodjenje Klisa. Nato su 
senjski kapetani Petar Kružić i Grgur Orlovčić sabrali 
1500 pješaka i 40 konjanika. Ovi junaci doplove na 
40 brodića iz Senja 10. travnja u Solin, odakle po- 
hite prema Klisu. Ovdje dodje do bitke, u kojoj budu 
Turci hametom potučeni. Čitav tabor turski zajedno 
s topovima i bojnim spravama pade u ruke pobje- 
ditelja. Sad je Klis bio dobro opskrbljen! 

Turci su u Hrvatsku provaljivali i poslije poraza 
pod Klisom. Najviše stradahu imanja bana Ivana 
Karlovića i kneza Nikole Zrinjskoga, jer bijahu prva 
na udaru. No Turci su dopirali takodjer dalje : do 
Modruša, Grobnika, Ozlja, Metlike, Jastrebarskoga i 
Samobora. Narod hrvatski počne opet ostavljati opu- 
stošena polja i popaljena sela, da ne pane u ropstvo 
tursko. U svojoj povelji od 17. svibnja 1524. dozvo- 
ljava kralj Ljudevit, da se na ugarska imanja (Enyng 
i Batthyan) kraljeva peharnika Franje Bacana smiju 
preseliti Hrvati, koji „radi straha i neprestanih provala 
turskih ne mogu mirno i sigurno prebivati" u kralje- 
vini Hrvatskoj. 

Karlović je uvidio, da ga kralj kao bana hrvat- 
skoga ostavlja bez ikakve pomoći u neravnom boju 
s Turcima. Mjesto pomoći dade mu kralj početkom 
g. 1524. druga: novoga bana Taha. Mjeseca lipnja 
sastanu se na saboru u Križevcima hrvatski i slavonski 
prelati, velikaši i plemići, te odluče, da „nipošto ne 
će "jiiti novoga bana". Ipak je Ivan Tah zaposjeo 
ba ** gradove. Radi svega toga se Ivan Karlović 
u ozu g. 1524. odreče banske časti. 

k. KntO Frankopan. Iza odstupa Karlovićeva 
os Hrvatska bez bana. Za Taha naime nijesu htjeli 



320 Matija KorTin 1 Jagelorići. 



1 



Čuti ni hrvatski ni slavonski staleži. Najveći mu je 
protivnik zagrebački biskup Simun Erdedi, nećak 
ostrogonskoga nadbiskupa Tome Bakača od Erdeda. 
U to se vrijeme već ističe i Tomin sinovac Petar 
Erdedi, začetnik hrvatske loze Erdeda. Kad je nairae 
II. lipnja 1 521. umro Tomo Bakač, postade Petar 
glavnim baštinikom njegovih imanja u Hrvatskoj. Ipak 
se naskoro kao prvak Hrvata istaknuo K r s t o Fran- 
kopan, sin staroga i uglednoga kneza Bernardina. 
Krsto je kao mladić stupio u službu njemačkoga cara 
Maksimilijana I. Kad je car g. 1508. u Cambrayu s pa- 
pom, Engleskom i Španjolskom sklopio „ligu" protiv 
republike mletačke, postade Krsto vodjom carevih 
četa u Istri i u Furlanskoj. Krsto je svojom vještinom 
i junaštvom postigao krasne uspjehe. No g. 15 14. 
bude teško ranjen i zarobljen. Mlečani ga zatvore 11 
duždevu palaču, gdje je čamio 5 godina. Pomoću 
vjerne svoje supruge Apolonije uteče Krsto g, 15 19. 
iz tamnice. U njemačkoj službi ostade Krsto do g, 
1523., kad se vrati u domovinu svoju. 

Turci su nesmiljeno provaljivali u Hrvatsku. 
Mjeseca studenoga 1 524. pustoše oko Skrada i Du- 
bovca imanja Bernardina Frankopana. Star! se Ber- 
nardin morade iz Modruša seliti u svoj novi grad 
Ogulin. Početkom g. 1525. nastrada i primorje hr« 
vatsko. Turci iz Skradina provale u Podgorje, pa 27. 
veljače zauzmu Karlobag. Pošto su taj grad opUjenill 
i popalili, odvedu sa sobom 300 ljudi, medju njima 
takodjer knezove Ivana i Gašpara Perušića. Na pro» 
Ijeće g. 1525. zapale Turci grad Modruše, a opustoše 
Vinodol i okoliš Bakra, gdje su zarobili mnc~ Li. 

Sada počnu i hrvatski primorci bježati iz «^ le 

domovine svoje. Jedni se nastane na otoku K a 

drugi prijedju čak u Italiju. Potomci ovih ' ih 

stanuju i danas u talijanskoj pokrajini Mol' 



Madja Korvin i Jagelovlći. 321 

Da Hrvatska ne bude bez odgovornog brani- 
telja, imenuje kralj 12. ožujka 1525. banom Franju 
Bacana. Ovaj odmah sazove sabor, na kome htjede 
Hrvate pomiriti sa svojim drugom : banom Tahom. 
Premda mu je taj posao bio uzaludan, ipak dodje 
Ivan Tah po kraljevoj želji u Hrvatsku, te počne uz 
Bacana vršiti banske poslove. Naši ga staleži uza sve 
to i nadalje ne priznavahu banom svojim. 

U to je doba najveća pogibelj prijetila gradu 
Jajcu. Turci su znali, da taj grad ne mogu zauzeti 
na juriš. Zato je paša bosanski odlučio, da će posadu 
n Jajcu gladom prisiliti na predaju. U tu svrhu opkoli 
grad sa svih strana. Vojsku svoju razmjesti takodjer 
po uskoj i strmoj dolini, kojom iz Hrvatske vodi put 
B Jajce Posada je prije godimice po 4 puta dobivala 
liranu. Sada su to Turci umjeli zapriječiti kroz 18 
mjeseci. Kad je u Jajcu zavladao strašan glad, počnu 
Turci na grad pucati .iz 7 velikih topova. — Ipak se 
branitelji ne htjedoše predati. O nevolji njihovoj do- 
snađe i državno vijeće u Budimu, gdje se u to doba 
aalazio Krsto Frankopan. Krsto se dobrovoljno po- 
auđi, da će Jajce opskrbiti hranom, ako mu kralj 
dade potrebita sredstva. Vijeće mu sve obeća, a vrlo 
taalo ispuni. Na račun kraljevske blagajne spremi 
Krsto 1000 pješaka i 200 konjanika. Nadvojvoda 
Ferdinand mu pošalje 500 konjanika. Sve ostalo da- 
đoše hrvatski staleži. Tako je Krsto početkom lipnja 
^dlne 1525. sabrao 4oCK> pješaka i 2000 konjanika. 
5 ovom vojskom prijedje on 7. lipnja kod Gra- 
iiske preko Save. Boreći se neprestano s Turcima, 
koji la putu stavljali svakojake zapreke, udje 

irsti jnja u Jajce. Podavši posadi hrane, vrati 

ic K 'ti putem natrag. 

\ ilo vojvodskoj vještini Krste Franko- 

laoa ' nvaiput spasio Jajce od sigurne propasti. 

21 



322 Malija Korvin i Jagelovići. 



1 



Ljudi su govorili, da bi kralj morao toga proslavljen 
noga vojvodu nagraditi. Sara Krsto zamoli, neka se 
njegovu rodu vrati grad Senj, što ga je Frankopa- 
nima g. 1469. oteo kralj Mati ja Korvin. Ipak nije 
Krsto dobio nikakove nagrade. Zato se na jesen g. 
1525. iz Budinia zlovoljan vrati u Hrvatsku. j 

U to doba provaljivahu bosanski Turci u su- 
sjedne krajeve hrvatske. Najviše je stradalo Modruško , 
polje. Klisu pak i Jajcu zaprijeti velika opasnost. 
Banovi hrvatski (Bacan i Tah) nijesu mogli Turke 
odbijati. Ivan Tah se više i ne zove banom. U nevolji 
svojoj upiru Hrvati oči u austrijskoga nadv. Ferdi- 
nanda. On je od g. 1524. novcem podupirao neke 
knezove (Ivana Karlovića, Stjepana Blagajskoga i 4 
Frankopana), da uzmognu uzdržavati vojsku za obranu 
od Turaka. Neki su Hrvati pošli kao časnici u vojsku 
Ferdlnandovu. Nadvojvodi je dapače knez Nikola 
Zrinjski 22. listopada 1524. ustupio svoja dva grada 
(Dobrunjivu i Novigrad) na rijeci Uni. U tima će 
gradovima Ferdinand kroz 2 godine uzdržavati svoje 
posade. 

Hrvatski staleži dodju 25. siječnja 1526. u Kri- 
ze vce, gdje se držao sabor. Ovdje su Hrvati zaključili, 
da će „tražiti drugoga gospodina, koji će ih braniti**, 
pošto ih ne zaštićuje kralj njihov. Krsto Frankopan 
im predloži, neka se posve priljube uz cara Karla V. 
i nadvojvodu Ferdinanda. Mjesec dana iza toga pri- 
onu doista hrvatski staleži uz Ferdinanda. Oni izaberu 
poslanike, koji zamole Ferdinanda, neka Hrvatsku 
primi sasvim u svoju vlast. U to ime neka se pro* 
glasi kraljem bosanskim, pošto Bosna i onako j" da 
Hrvatskoj. Ferdinand nije na to pristao, da ne «. *<ll 
kralja Ljudevita, rodjaka svoga. Ipak odluči, će 

na hrvatskoj granici kroz godinu dana uzd ati 
svoju vojsku. „Vrhovnim kapetanom" te ifcc 



r^' 



Mati ja Korvio i Jagelovići. 323 

protiv Turaka" postade 27. ožujka 1526. hrvatski 
plemić Nikola Jurišić, koji je već nekoliko godina 
stajao u službi Ferdinandovoj. 

Medjutim se Sulejman II. spremao za veliku 
vojnu na Ugarsku. Sa 100.000 vojnika i 300 topova 
krene sultan 23. travnja 1526. iz Carigrada. Vojska 
mu se puteni podvostručila. Dok se sultan odmarao 
u Biogradu, dodje veliki vezir Ibrahim 9. srpnja pod 
Petrovaradin. Ovu je tvrd ju branio Juraj Alapić 
veoma hrabro. Turci zauzmu Petrovaradin istom 28. 
$q>nja, kad su već izginuli gotovo svi branitelji. Nato 
se Sulejman zaputi prema Iloku, te i njega zauzme 
iza kratke opsade. Osijek mu se (14. kolovoza) 
predade bez otpora. Ovdje dade sultan odmah sutra- 
dan graditi veliki most preko Drave. Prešavši na 
lijevu obalu dravsku, krene sultan (23. kolovoza) 
prema Muhaću. Tu se utaborio kralj Ljudevit sa 20 
tisuća vojnika, što ih bijaše u brzini sabrao. 

Na molbu kraljevu dodju mu u pomoć i Hrvati. 
Simun i Petar Erdedi dovedu 700 konjanika. Uz 
njih dodje knez Mihajlo Zrinjski, senjski biskup 
Franjo Jožefić, knez Matija Frankopan Slunjski, senj- 
ski kapetan Grgur Orlovćić, knez Ivan Banić, pa Ivan 
Tah i ban Franjo Bacan. Hrvatska ta vojska (oko 
6000 ljudi) stiže na Muhaćko polje 26. kolovoza. — 
U zadnji se čas iz Njemačke u Hrvatsku vratio Krsto 
Frankopan. Njemu poruči kralj, da ga želi imenovati 
vojvodom svoje vojske. Nijedan naime član „držav- 
noga vijeća** kraljeva nije nikada bio u boju! Krsto 
poruči kralju, da će za koji dan doći sa četom 
svoj n; neka se dakle kralj dotle nipošto ne upušta 
o bi cu. No Krsto je imao mnogo zavidnika. Ove je 
drž« -"i kancelar Brodarić uzalud odvraćao od prera- 
nog oja. „Zar ćemo našu slavu prepustiti Hrvatima?** 
Tika '^eki vijećnici. Ratno vijeće zaključi, da ne 



324 Malija Korvin i Jagelovići. 



1 



treba čekati na dolazak Krste Frankopana. I doista 
dodje 29. kolovoza na Muhaćkom polju do strašne 
bitke. Turci su upravo satrli vojsku Ljudevitovu. Go- 
tovo sva vojska kršćanska pogibe u boju 1 na bijegu 
ili dopane ropstva turskoga. Medju ostalima izgubiše 
glavu: 2 nadbiskupa, djakovački biskup Jure i još 4 
biskupa, zatim Matija Frankopan Siunjski, Grgur Or- 
lovčić i 500 velikaša i plemića. Na bijegu je zaglavio 
i sam kralj Ljudevit II. 

Vijest o tom užasnom porazu dopre 2. rujna u 
Zagreb. Dan prije toga stiže ovamo Krsto Frankopan, 
koji je s knezom Ivanom Karlovićem i sa 350 ko- 
njanika jurio u kraljev tabor. Krsto umiri Hrvate j 
posebnim proglasom, što ga je 3. rujna upravio na j 
sav narod. I doista nijesu Turci udarili na Hrvatsku, I 
već na Ugarsku. Sultan udje IO. rujna u Budim i 
oplijeni kraljevski dvor. Zapalivši Budim i Peštu, vrati 
se srednjom Ugarskom 7. listopada u Petrovaradin, 
odakle podje ravno u Carigrad. 



ISTOri. J. grof T e 1 e k i : >Hanyađjak kora Msgjarorszafonc. 
(Svezak XI. i XII.) — - S. L j u b i ć : »Listine o odaolajih izmeđj« 
južnoga Slavenslva i mletačke rcpublikec. (Knjig^a X. Zagreb 1891.) 
— Corpus juriš Hungarici. (Buđapest 1899. i d.) — J. 
Kukuljević: »Jura regoi Croatiae, Dalmaliae et SlaTooiae«. 
(Pars I. et III.) — Joannes Tkalčić: »Monumenta bistorica U- 
berae regiae civitatis Zagrabiae«. (Tomns II. et III. Zagrabiae 
1894.— 1896.) — V. dr. Frakn6i: »EpIstolae Mathiae Corvui 
Hungariae regis ad romanos pontifices et ab eis acceptae«. (»Mo- 
numenta Vaticana«, series I. volumen 6.) — S. Ljnbić: »Coznmia- 
siones et relatlones Venetae«. (Tomus I. Zagrabiae 1876.) — 
Josip Valentineili: »Marina Sanuda odnolaji skopnovlade 
mletačke prama južnim Slavenomc. (»Arkiv za povjestnico 1«^ 

vensku«, knj. 5., 6., 8. i 12.) — G. Pray: »Epistolae p- im 

regni Hungariae«, (Pars I. Viennae 1805.) — Matija Me si ' Ija 

mojih razprava u »Radu« : listine i izprave«. (»Starine«, — 

M. Kovachich: »Vestigia comitiorum apud Hnngar [ae 

1790.) — M. Kovachich: »Supplemcntum ad " ni- 



Matija Konrln i Jagelovićl. - 33$ 

tioram«. (Tomas II. et m.) — J. KnknljeTić: »Acta croatlea«. 
(Zagreb 1863.) — A. Ipolyi et V. FrakDći: »Relationes ora- 
toinm pontlficioram 1524.— 1536.C (»Monumenta Vaticanac, series 
IL, tomas I.) — E. o. F e r m e n d ž i n : »Acta Boinae potissimam 
ecclesiastica«. (Zagrabiae 1892.) — L. Thall6czy et A. Ho- 
dinka: »Codex diplomaticns partium regno Hangariae adnexarQm. 
A Horrat vćghelyek okUtreltiLra«. (Tomns I. Budapest 1903.) — 
Joseph C h m e 1 : »Urkanden, Briefe and Acteostiicke zar Geschichte 
Mazimjliaas I. and teiner Zeitc (Stnttgart 1845.) — Friedrich 
Firnbaber: »Beitrage zar Geschichte Ungerns unter der Regle- 
ning der Konige Wladi8laas II. und Ladwig II.« (»Archiv fUr Konde 
oesterr. Geschicbt8-Qaellen«, II. Jahrgang, 2. Band.) — J. Šafarik: 
»Acta archivi Veneti«. (Belgradi 1860.) — J. G e 1 c i c h : „Diploma- 
tariom relationam reipablicae Ragasanae cum regao Hangariaec. 
(Badapest 1887.) — N. Nodilo: »Annales Ragusini«. (Zagrabiae 
[8S3.) — Gjaro dr. Sarmi n: »Hrvatski spomenici«. (Svezak I. 
Zagreb 1898) — P. dr. M a t ko v i ć: »Spomenici za dubrovačka 
poTjest n vrieme agarsko-hrvatske zaštite«. (»Starine«, knj. I.) — 
IL^Lopa^ić: »Spomenici hrvatske krajine«. (Knjiga I. Zagreb 
1884.) — J. de Tharocz: »Cronica Hangarorum«. (Schwandtner : 
»Scriptorea reram Hangaricaram«, tomas I.) — Antonii B o n £ i n i i : 
»Remm Hangaricaram decades qainque«. (Lipsiae 177 !•) — Martii 
Galeotti: »Commentarius elcgans de Mathiae Corvini .... dictis 
et £actis«. (Schwandtner, turnus I.) — Ludovici Tuberonis: 
»Coinmentaria suoram temporam«. (Rhacusii 1784.) — Georgii S i r- 
m i e n s i 5 : »Epiitola de perditione regni Hungarorum 1484. — 1543.« 
fEdidit G. Wenzel. Pest 1857.) — Steph. Brod eri th: »Narratio 
đeproelto, quo ad Mohacsium 1526. Ludovlcus Hungariae rex periit«. 
(Strassbnrg 1688.) — J. M. Brati: »Ungaricaram rerum libri«. 
(Pest 1863. — 1876.) — Joannis Tomasich: »Cronicon breve regni 
Croatiae«. („Arkiv za povjestnica jugoslavensku«, knj. IX.) — Antun 
Vrančić: »De rebas Hangaroram ab inclinatione regni historia«. 
(»Monnmenta Hongariae historica«. Scriptores, volumen 2.) — J. T. 
MarnaTich: »Vita Petri Bcrislavi«. (»Mon. Hung. hist.« Scrip- 
tores, Tol. 3.) — I. Kakuljević: »Ljetopis fratra Simuna Kii- 
•entovića«. („Arkiv za povj. jugosl.", knj. IV.) — Jacobi U n r e s t i : 
^Crr-' \nstriacam". (Brunsvigae 1724.) — I. Kukuljerić: 

, rtLj« "atra'Šimona Glavića". („Arkiv za povj. jugosl.", knj. FV.) 

— J arik: „Mihajla Koostantinovića, Srbina iz Ostrovice, isto- 

rija piši turski'^ („Glasnik srbskog učenog društva", knj. I. 

Beo] ".) — Critobolus: „De rebus gestis Mechemetis II." 

pL •^-»'»«ienta historicorum Graecorum", vol. 5.) — Kert- 



3s6 MatljA KorrlB { JageloHći. 



1 



bcny: „Ungarn betrefTcnde deutsche Erstlingsdracke 1450.— 1600". 
— Fr. dr. R a č k i : „Dubrovački spomenici o odnošaju dabrovačke 
obćine naprama Bosni i Turskoj godine razspa bosanske kraljevine". 
(„Starine", knj. 6.) — S. B a r a b a s : „Codex diplomaticus comitaa 
de Blaguy". (Budapest 1S97.) — Vj. Klaić: „Pismo limakoga 
biskupa Jurja Divnića papi Alexandru VI., pisano a Lici 27. rajni 
1493., u kojemu izvješćuje o boju na Krbavskom polju pred Ud- 
binom". („Vjestnlk kr. zem. arkiva", god. V.) 

Literatura. Vjekoslav Klaić: „Povjest Hrvata", (Svezak IL 1 
dio 3. Zagreb 1904.) — T. Smičiklas: „Poviest Hrvatska'', j 
(Dio I. Zagreb 1882.) — Matija Mesić: „Hrvati na izmaku XY. , 
i na početku XVI. vieka". („Književnik", god. I. i II.) — Wilbelm ; 
dr. Fraknći: „Mathias Corvinus, Kunig von Ungarn**. (Freibarg j 
1891.) — E. pl. L a s z o w s k i : „Ban Ivan Vitovec". („Prosvjeta" 
od god. 1898.) — M. Mesić: „Pleme Berislavića". („Rad'% kaj. 
8.) — M. Mesić: „Banovanje Petra Berislavića za Ljudevita D.' 
(„Rad", knj. 3.) — M. Mesić: „Hrvati nakon bana Berislavića d^ 
Muhaćke bitke". („Rad", knj, iS.) — Frakn6i-Schwickci: 
„Ungarn vor dcr Schlacht bei Mohdcs". (Budapest 1S86.) — L. dr. 
Neustadt: ,,Ungarns Verfall am Beginne des XVI. Jahrhundertes*^. 
(„Ungarischc Revue" od god. 1885.) — L. dr. Neustadt: „Dfe 
letzten Stunden des Konigs Wladisla\v II." („Ungarische Revue** od 
god. 1884.) — L. dr. Neustadt: „Markgraf Gcorg von Braodes- 
burg als Erzieher am ungarischen Hofe". (Breslau 1883.) — I- Kn- 
kuljević: „Beatrica Frankopan i njezin rod". („Vienac" od god. 
1885.) — R. Horvat: „Ivan Korvin, ban hrvatski". (Zagreb 1S96.) 

— Franz dr. I 1 wo £: ,,Die Einfalle der Osmanen in die Steiermark*'. 
(,,Mittheilungen des historischcn Vereines ffir Steiermark", sTCxak 
IX.— XI.) — Janez Parapat: „Turski boji v XV. in XVI. veka 
a osebnim ozirom na Slovence". („Letopis Slovenske Matice" god. 
1871.) — Ferdo Ši5ić: „Bitka na Krbavskom polju.". (Zagreb 
1893.) — R. Horvat: „Rat kralja Vladislava II. na Lovra Iloč' 
koga". (,, Vienac" god. 1896.) — M. Mesić: „Krsto Frankopan 1 
tudjini". („Rad", knj. 13) — M. Mesić: „Izvod iz razpa&re o 
životu i djelih kneza Krste Frankopana". („Rad", knj. 21.) — A 
Huber: „Geschichte Oestcrreichs". (Band III.) — L. pl. T h a- 
1 1 6 c zy : ,, Geschichte d. Landes Bosnien und Hercegowina*'. ("'"'en- 

— H. dr. Ulm ann : „Kaiser Makslmilian I." (Stuttgart 1884. — 91.) 

— Herman Baumgarten: „Geschichte Karls V." (Stuttg 85). 

— S. L j u b i ć : „O odnošajih medja Dubrovčani i MI n 
ugarsko-hrvatskoga vladanja u Dubrovniku". („Rad", knj. — I. 
dr, Bojnićić: „(Jrbovnica kraljevine Slavonije". C,.^"' hiv% 



Kttltoraa povjest Hrvatske g. 1386.-1526. 327 

arkeol. dni5tva", god. I.) — B. Poparić: „Hercezi sv. Save". 
(Spljet 1895.) — L. pL Thalloczy: „Die Geschichte der Grafen 
V. Blagay". fWien 1898.) — Robert fra Kauk: „Fra Pavo Tomori 
i opttstoS9DJe Sriema g. 1526." (Sarajevo 1897.) — L. V o j n o v i ć : 
,,DabrovDik i osmansko carstvo". (I. Godina 1365. — 1482. Biograd 
1898.) — K. Peez: „Posljednji dani Hercegovine". („Glasnik zem. 
mnieja n B. i H." od g. 1891.) — G. pl. Stratimirović: 
„Grad Bobovac". („Glasnik zem. muzeja u B. i H. od g. 1891.) — 
K. Peez: „Otomanske valije u Bosni". („Glasnik zem. muzeja q 
B. i H. od g. 1891.) — I. Aranza: „Woher die sUdslawischen Kolo- 
nien in Stld-Italien". („Archiv fiir slavische Phllologie", g. 14.) — I. N. 
S m i r n o V : „Olnošenija Venecii k gorodskim obščinam Dalmacii". 
(Kasan 1884.) — A.Hof£mann: „Kaiser Friedrichs III. Bezie- 
hnngen zu Ungarn in den Jahren 1458. — 1463. (Breslau). — W u r- 
icher: „Die Beziebnngen des Konigs Mathias von Ungarn zu 
Georg Podiebrad und VVladislaus von B6hmen". (Programm der Real- 
»chulc im U. Bezirk von Wien 1885.) — W. Fraknći. „Die 
WaKl Wladislaus II." („Ungarische Revue" g. 1887.) — I. K u k u- 
Ijević: „Zrin grad i njegovi gospodari". (Zagreb 1883.) — Ć. dr. 
Trnhelka: „Kraljevski g^ad Jajce". (Sarajevo 1904.) — 1. dr. 
Boj sići ć: „Prilozi k povjesti Frankopana". („Vjestnik kr. zem. 
trkira", g. Ul.) — L. Kupelwieser: „Die Kampfe Ungarns mit 
den Osmanen bis zur Schlacht bei Mohacs". (Wien 1899.) — Mile 
Magdić: „Topografija i povicst grada Senja". (Senj 1877.) — 
Vj. K 1 a i ć : „Rodoslovje knezova Krbavskih od plemena Gusić", 
(„Rad", knj. 134.) 

iX. Kulturna povjest Hrvatske g. 1386.— 1526. 

94. Crkva, hrvatska. Tečajem 15. vijeka 
dodje pod mletačku vlast čitava nadbiskupija zadarska 
s podredjenim biskupijama (rapskom, osorskom i krč- 
kom). Republika je mletačka zagospodovala takodjer 
u Spljetu, Ninu, Hvaru, Trogiru i u Šibeniku. Od 
spl-'-take nadbiskupije ostade Hrvatskoj samo 5 pod- 
ted ^ih biskupija (senjska, krbavska, kninska, Skra- 
din ' makarska). I provale turske bijahu razlogom, 
da manjio opseg crkve hrvatske. Turci su naime 

raz '* "rlrve i samostane, hvatali katoličke svećenike 



338 KoltitM poTJttt Hrrtttka g, 1386.— t$s6. 

i njihove vjernike, te ih prodavali u ropstvo. Uz to 
su redomice osvojili Makarsku, Knin i Skradin. Stolicu 
biskupa krbavskoga prenese papa Pio II. g. 1460. iz 
Udbine u Modruše. Kad je pak Hrvate g. 1493. na 
Krbavskom polju zadesio ljut poraz, nije više bi- 
skupska stolica u Modrušama bila sigurna od Turaka. 
Zato se krbavsko-modruški biskup Kristofor preseli u 
primorski grad Novi. Na molbu Sigismunda Franko- 
pana osnuje papa Pio II. g. 1461. posebnu biskupijo 
u Otočcu. 

Tužan je život katolička crkva provodila u Bosni. 
Ondje su Hrvati vjere bogumilske prigrlili „islam*, 
t. j. vjeru Muhamedovu. Postavši „moslemi", zadržaše 
i nadalje svoje posjede. Tako je valjda učinilo i ka- 
toličko plemstvo. Ovi su novi „moslemi" činili jezgra 
„Turaka" bosanskih. U Bosnu se naime doselilo malo 
pravih Turaka, pa i ti većinom izginuše u neprestanim 
ratovima. Zato i jesu bosanski ^Turci" govorili gotovo 
isključivo hrvatskim jezikom. Tko ne htjede prijeći 
na vjeru Muhamedovu, izgubio bi sav svoj posjed. 
Svi dakle katolici u Bosni bijahu kmetovi turske i 
„poturčene" gospode. Oni su mnogo trpjeli radi 
svoje vjere, kojoj ipak ostadoše vjerni. 

U sjevernoj Hrvatskoj propade srijemska bisku- 
pija pod konac ovog doba. Jedan je dio Slavonije i 
nadalje pripadao pod biskupiju u Pečuhu. Najveća 
je dakako svojim opsegom biskupija zagrebačka. Zato- 
ćemo o njoj reći nešto više, da se vidi život crkve 
hrvatske. 

Pošto je kralj Ladislav g. 1003. osnovao bi- 
skupiju zagrebačku, smatrahu se kraljf * ko« 
hrvatski njezinim patronima (zaštitnici n.^,. ev 
se brinu, da biskupija zagrebačka ne iz^ vo; 
teritorij, svoja prava, posjede i dohotke s. Bi 
skupe imenuje kralj, a potvrdjuje ih pap*** ' 



KvUnrna povjett Hrvatske g. I3S6.-*I586. 3^9 

zagrebačka biskupija bila bogata, otimahu se za nju 
mnogi kandidati. Tako se dogadjalo, da u 15. vijeku 
postaju biskupima zagrebačkim gotovo sami tudjinci. 
Bilo je i svjetovnjaka, koji sebi prisvojiše naslov 
^pokrovitelja" biskupije zagrebačke. Ovakvi bi na- 
silnici onda razne tudjince namještali za kanonike 
zagrebačke. Inače je kanonike u 15. vijeku ime- 
novao biskup ili kralj, a do 15. vijeka katkada i 
papa. Zagrebački je kaptol brojio 32 kanonika. 
Prvak im se zvao : kaptolski prepozit (predstavnik). 
Za njim dolaze kanonici : lektor (štilac) i kantor 
(pojac). Lektor je pisao ili pisati dao sva pisma i 
odluke, što ih je kaptol izdavao. Uz to bijaše vrhovni 
nadzornik sjemeništa. Zato je on ili njegov zamjenik 
(sublektor) morao predavati klericima potrebne nauke. 
Kantor je bdio nad tim, da se u stolnoj crkvi u 
odred jeno doba obavljaju propisani obredi i bogo- 
služja. On bijaše ravnatelj crkvene glazbe i pjevanja. 
Iza kantora bijaše po časti prepozit čažmanski, a 
onda rcdomice kanonici arcidjakoni: zagrebački, du- 
bički, komarnički, gorički, kalnički, vaškanski, čaž- 
manski, bekšinski, varaždinski i vrbovački. Arcidjakon 
je morao polaziti u svoj arcidjakonat, pa ondje nad- 
gledavati život, rad i naobrazbu svečenstva, U tu mu 
je svrhu svaki župnik morao o Martinju platiti 50 
dinara. Manji od arcidjakona bijaše kanonik kustos 
(čuvar). On je čuvao kaptolski arkiv, crkvene drago- 
cjenosti, odijela, posudje, sviječe i t. d. Drugi kano- 
nici nijesu imali posebnih časti. Svi bi kanonici izmedju 
sebe svake godine birali „dekana", koji se brinuo za 
k — *—»-'-- gospodarstvo. Ovo bijaše vrlo razgranjcno. 
Z 'ki je naime kaptol imao znatne posjede. 

N edi bijahu podijeljeni u manje česti („pre- 

d je svaki kanonik uživao svoj „predij". 

E ' -ak čitav kaptol uživao u zajednici. Takva 



330 ICnltania porjett Hrvatske g. 1386.— 1536. 

su kaptolska imanja bila: Kasina, Sesvete, Lijepa- 
ves, Oporovac, Vrapče i Retkovac. Najviše skupnih 
dohodaka davahu kanonicima velika imanja: Sisak 
i Varaždinske Toplice. Ova su mjesta s okolišnim 
selima činila posebne županije, kojima upravljahu 
kanonici župani ili špani. Kaptolu je u 15. vijeku 
pripadala „desetina" u cijeloj biskupiji zagrebačkoj, 
izuzevši biskupska i crkvena imanja. Način, kako se 
u zaprrebačkoj biskupiji ima plaćati crkvena desetina, 
ustanovio je kralj Matija Korvin 8. kolovoza 1466. 
na saboru u Križevcima. 

85. Državna uprava. Svi kraljevi, koji od g. 
1386. do 1526. upravljahu Hrvatskom, nose naslov: 
„kralj Dalmacije i Hrvatske". Nijedan se 
kralj još ne zove kraljem „Slavonije". Premda se 
pod Hrvatskom razumijevala sva zemlja od mora 
do Drave, ipak postoji kroz čitavo to vrijeme posebno 
upravno područje: ^Slavonija". Ovim se imenom 
zvala cijela današnja Slavonija- i Hrvatska sjeverno 
od Kupe i Save. „Slavoniji" pripada već i naslov 
„kraljevina". Ona bijaše upravno posve odijeljena 
od „Hrvatske", koju su tada činile ove zemlje: i. 
današnja Hrvatska južno od Kupe i Save, 2. današnja 
sjevero-zapadna Bosna i 3. najveći dio današnje Dal- 
macije. Slavonski staleži dapače ne smatrahu svojom 
dužnošću, da Hrvatskoj pomažu u borbi s Turcima. 
Zato mjeseca travnja 15 15. na saboru u Križevcima 
govore, da oni po starom običaju brane samo svoju 
kraljevinu, a ne moraju ići preko Save, da krv liju 
za krajiške gradove u Hrvatskoj. 

Hrvatske zemlje vazda nose naslov: „kraljc' ', 
Kralj Vladislav II. u I. članku dekreta od g. l. 

obećaje, da će u starim pravima uzdržali: ^kra'"*' u 
Ugarsku sa drugim kraljevinama, naime : ĐalmL 1, 
Hrvatskom i Slavonijom, te sa stranama erH--'' n 



Knltarna povjeat HrrAtfke g, 13S6.— 1526. 3)1 

i s pokrajinama, koje su njoj (t. j. Ugarskoj) podlo- 
zene^. Kroz čitavo treće doba nije Hrvatska izgubila 
stara svoja „uzakonjena prava, običaje i dobre slo- 
boštine". To joj izričito potvrdjuje i silni kralj Matija 
Korvin 6. travnja g. 1464. 

Stara je riječ, da kralj u Hrvatskoj kraljuje, a 
ban vlada. Ban je naime vrhovni upravitel], sudac 
i vojvoda. Zato mletački poslanik Vincenzo Guidoto 
g. 1525. izvješćuje, da je ban Hrvatske „kao potkralj 
toga kraljevstva". U poslanicama, što ih papa Leo X. 
god. 1 5 16. piše francuskom kralju Franji I. i polj- 
skomu kralju Sigismundu, nazivlje Petra Berislavića 
„banom ili potkraljem" hrvatskim. Pa i sam ban 
Matko Talovac u svojoj povelji od ii. ožujka 1439. 
ističe, da je on „predstavnik kralja Albrehta". Ovdje 
treba uzeti u obzir, da hrvatske zemlje kroz treće 
doba (g. 1386. — 1526.) nemaju „hercega", izuzevši 
kratku vladu Ivana Korvina. 

Isprvice je kralj Sigismund namještao samo jed- 
noga bana. Ovaj se onda zvao ; „ban Dalmacije, 
Hrvatske i čitave Slavonije". Kad se Hrvatska pri- 
mirila, postavljao bi Sigismund jednoga bana za 
Slavoniju, a drugoga za Dalmaciju i Hrvatsku. U 
drugoj polovici 15. vijeka obično je opet samo jedan 
ban za čitavu Hrvatsku. Tako je n. pr. Ulrik Celjski 
?• '453- — H56. „ban kraljevina Dalmacije, Hrvatske 
i čitave Slavonije". Matija Gereb se g. 1483. u hrvat- 
skim listinama zove; „rusagov (t. j. kraljevina) Dal- 
macije i Hrvat* i slovinskoga ban". Andrija se Bot 
u glagolskim poveljama g. 1510. zove: „Dalmacije, 
H e i slovinski ban". Gdjekada bi takav ban 

u| .jao i preostalim dijelom Bosne. Tako se n. pr. 
B ć Magjar g. 1470. piše : „kraljevina (regnorum) 
B * Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ban". Ako 
SI bana, onda imaju isti naslov i jednaka 



33^ Kaltarat porjett Hrrttike g, 1386. — 1516. 



1 



prava. Takovi bijahu godine 1472. Nikola Iločki i j 
Damjan Horvat. I 

Banovi ne mogu vladati sami. Zato sebi ime- • 
nuju „banovce" ili podbane. Obično je samo \ 
jedan banovac za Hrvatsku, a drugi za Slavoniju. I 
No ban Matija Gereb ima g. 1484. jednoga hrvat- j 
skoga i dva slavonska banovca. I ban Ivan Korvio j 
ima g. 1496 dva banovca za Slavoniju. Tako je : 
valjda tražio povećani posao. Banovi smiju za ba* 
novce imenovati samo domaće velikaše i plemiće. 1 
Dogodilo se, da je Ivan Korvin g. 1495. za banovca j 
slavonskoga postavio Ivana Gjulaja, koji nije bio I 
rodjen u Slavoniji niti je imao posjeda u njoj. i 
Staleži slavonski ne htjedoše Gjulaja priznati ba- | 
novcem tako dugo, dok im nije ban Korvin 26. 
travnja 1495. na saboru u Križevcima izdao svečano j 
pismo, kojim obećaje, da će — u slučaju, ako bi se 
Gjulaj zahvalio ili bio skinut — banovcem imenovati 
samo kojega „izmedju moćnijih plemića ove kraljevine j 
Slavonije". Sam kralj Vladislav II. banu Korvinu 
(5. prosinca 1596.) strogo zapovijeda, neka u „buduće 
plemstvo slavonsko uzdrži u starim običajima i pra- i 
vima njegovim". Za banovce neka „iz njegove sredine 
izabire samo takove, koji su od moćnijih plemića i 1 
starijih porodica u toj kraljevini Slavoniji". Banovac 
je obično bio i župan koje županije. | 

Banski je pečat čuvao „protonotar*. To 
je pouzdanik plemstva. Protonotara naime ne imenuje 
ban, već ga na saboru bira plemstvo. Ovo je pravo 
plemstvu oteo ban Herman Celjski, koji je protonotare 
samovoljno skidao i namještao. Ali na sa^ 
žcvcima (g. 1439.) zatraži plemstvo od b««, i 

Talovca, neka ukine tu nezakonitost. I doist' i 

ban II. ožujka 1439. plemstvu staro njegov, 
da bira i skida protonotare. Odsada j^ •" ) 



Kultnnia povjest Hrvatske g. 1386. — 1526. 333 

OVO pravo vršilo bez prestanka. Kad bi koji ban 
umro ili odstupio, morao je protonotar banski pečat 
predati staležima, da ga unište ili rasijeku. 

Hrvatska bijaše podijeljena na županije i knežije. 
Knežijama upravljahu njihovi vlasnici kao nasljedni 
knezovi. Tako su n. pr. knezovi Celjski u 15. vijeku 
imali knežiju Zagorje. Po izumrću knezova Celjskih 
pripade Zagorje banu Ivanu Vitovcu. Istom 25. 
siječnja 1486. bude knežija Zagorje pridružena župa- 
niji varaždinskoj. Župane je imenovao ban, a pod- 
župane njegov banovac. Ban Ivan Korvin morade 
plemstvu g. 1495. obećati, da će banovca Gjulaja 
prisiliti, da za podžupane imenuje samo odličnije 
plemiće slavonske, a nipošto kakve strance. Staleži 
naime hrv'ttski budno paze, da im se u državne 
službe ne ušuljaju Magjari. Oni primjerice ne htjedoše 
g. 1505« priznati bana Franju Balaša, jer da nema 
posjeda u kraljevstvu hrvatskom. Sam kralj Vladislav 
n. morade staležima popustiti, pa mjesto Balaše 
imenovati banom Marka Mišljenovića, rodjenoo^a Hr- 
vata iz Kamičca. 

OG. Sudstvo. Ban je u Hrvatskoj vrhovni sudac. 
Kralj Ljudevit II. poziva 30. studenoga 15 14. bana 
Petra Berislavića, neka svom strogošću postupa protiv 
onih duhovnika i svjetovnjaka, koji preziru domaće 
suce, te parnice svoje iznose pred rimsku stolicu ili 
pred (mletačke) suce u Zadru, Ninu i Šibeniku. Ban 
mora strogo kazniti svakoga, tko bi donio kakvu 
odluku od pape ili od stranoga suda, a da nije prije 
zapodieo parnice pred redovitim sudom u Hrvatskoj. 
,._ji je u Hrvatskoj banski sud. Za nj su 
za m sabora od i. svibnja 1432. vrijedile ove 

us Banski će sud svake godine suditi 4 puta, 

i 1 uvi (osmici) iza sv. Tri kralja, iza Gjurgjeva, 

Jai ^iholja. Zato se takav sud i zove 



334 Kultarna po vješt Hrvatske g. 1386. — 1526. 



„oktavalni". Sud će svakiput započeti u ponedjeljak 
iza oktave. Na tome će se sudu raspravljati o svim 
otimačinama i nasiljima. Na sud mora na banov 
poziv doći svaki posjednik i podanik, dakje i knez i 
plemić i kmet. Prelati, baruni i plemići ne smiju sa 
sobom na banski sud voditi više od 40 konjanika; 
pa i ovi ne smiju biti oboružani, da ne dodje do 
krvoprolića. Prekrši li tko ovu zabranu, bit će za- 
sužnjcii, a banovac i župani će mu oduzeti sve 
oružje i stvari, što ih bude imao uza se, 

Oktavalnom je sudu predsjedao ban. Tako n. pr. 
UIrik Celjski boravi 27. siječnja 1455. u Križevcima, 
gdje kao „ban kraljevina Dalmacije, ^Hrvatske i Sla- 
vonije'* predsjeda banskom sudu. I ban Petar Beri- 
slavić boravi koncem siječnja 15 16. u Križevcima, gdje 
drži redoviti banski sud. Uz bana se tora prigodom 
spominju oba slavonska banovca i protonotar. Isti je 
ban g, 15^7- predsjedao banskomu sudu u Zagrebu i u 
Križevcima. Kad su banovi bili zapriječeni, da osobno 
dodju na banski sud, zamjenjivahu ih banovci. Na 
banskom je sudu zapisnik vodio protonotar. On bi 
svaku presudu providio pečatom kraljevstva. Slavonski 
banovac Ladislav od Grebengrada ne htjede g. 1467. 
priznati protonotara, koga je izabralo plemstvo. Ba- 
novac dapače oduže protonotaru pečat kralj evst\^a, 
pa ga dade nekomu drugomu. Ovaj je tim pečatom 
providio sudačke odluke, što ih je banovac stvorio na 
banskom sudu u oktavi sv. Jakova. No plemstvo se 
prituži kralju Matiji Korvinu, koji 26. kolovoza 1467. 
proglasi ništetnima sve presude banovčeve prigodom 
spomenutog suda. 

Na banski je sud prizivao, tko nije bic > 

voljan presudom županijskog suda. Naprotiv V lu 
kr. slobodni gradovi u sudbenom pogledu ^ ^ 
samostalni. Oni dapače imadu „jus gladil", t, ; [u 



Kulturna povjest Hrvatske g. 1386. — 1526. 335 

izricati smrtnu osudu. U gradovima je glavni zakonik 
za sudbeni postupak bila zlatna bula Bele IV. od g. 
1242. Vrijedile su i odluke, što ih je sabor od god. 
1273. proglasio za čitavu Hrvatsku. Napokon bijahu 
mjerodavni i posebni zakoni, što ih je stvorila sama 
gradska općina. Sudbene prilike u gradovima hrvat- 
skim predočuju nam vijesti o starom Zagrebu. 

U Zagrebu je sud sudio svakog utorka i petka. 
Tuženik bijaše na sud pozvan 8 dana unaprijed po 
gradskom stražaru. Da se tko osudi, trebalo je 7a- 
prisegnutih svjedoka. Ovi bijahu ispitivani napose, i 
to vrlo pomno. Kazne su tada po čitavoj Evropi bile 
veoma oštre, dapače i okrutne. U Zagrebu se manje 
prekršaje kaznilo novčanom globom, zatvorom ili 
sjedjenjem na sramotnoj klupi („pranger"), koja se 
nalazila kraj velikih vrata župne crkve sv. Marka. 
Zločince je zadesila osjetljivija kazna. Oni su gubili 
imetak i gradjanska prava. Tata bi Zagrepčani šibali 
ili batinali, te ga onda izagnali iz grada. Gdjekada 
su tatu odrezali jedno uho ili obadva. Preljnbnik je 
usijanim željezom dobio žig na čelu ili na licu, te 
onda bio protjeran iz grada. Tko bi djevojku oskvrnuo, 
tomu bi odrezali nogu ili ruku Cedomorke su redo- 
vito utopili u Savi. Razbojstvo se kaznilo smrću na 
vješalima. Izvan gradskih zidina bijaše posebno mjesto, 
prozvano „Zredišće", gdje su u 15. vijeku na lomači 
palili vještice ili „coprnice". I palikuće je stizala 
smrt na lomači. Ubojici bi odsjekli glavu. Najteža je 
kazna bila radi umorstva. Krivca bi naime privezali 
konju za rep, te ga onda vukli po gradskim ulicama, 
d< bi izdahnuo. Tada bi mu tijelo rasjekli na 

4 da, pa te komade objesili na vješala. 

^ Znanost i književnost. Medju Hrvatima 
je jdna pjesma živjela od starine. Naprotiv se 

U] -* -pjesma rodila tek početkom 16. vijeka. Po- 



336 Kulturna po vješt Hrvatske g. 1386. — 1526. 

bude joj dade Italija, gdje se uz humanizam u 14. i 
15. vijeku razvila talijanska književnost. Ovaj naime 
pokret upoznaše Hrvat!, koji su polazili visoke škole 
u Italiji. Vrativši se kući, nastojahu ovi Hrvati, da na 
hrvatskom jeziku nasljeduju pjesnička djela talijanska, 
latinska i grčka. Obično bi hrvatski pjesnici prevodili 
pjesme tudjih pjesnika. Nijesu ipak to činili upravo 
prema riječima izvornika, već po smislu njegovu. Gdje- 
kada je hrvatski pjesnik uzeo samo po koju misao uzora 
svoga, te bi joj onda nadovezao svoje đomišljaje. 

Najstariji hrvatski književnik bijaše Marko M a- 
r u 1 i ć. On se rodio 18. kolovoza 1450. u Spljetu, 
gdje je izučio i početne škole. Po običaju svoga doba 
ode Marulić u Italiju, te nauke svoje nastavi na 
sveučilištu u Padovi. Daroviti Marulić postade uče- 
njakom. Isprvice je znanstvene knjige pisao na la- 
tinskom jeziku. Vrativši se u Spljet, počne pjevati 
nabožne pjesme na hrvatskom jeziku. Marulić je g. 
1500. napisao prvo svoje djelo: Judita". To je 
pjesnička pripovijest, u kojoj Marulić prema sv. 
pismu staroga zavjeta iznosi priču o Juditi. U sv. 
pismu nadje on takodjer sadržaj za pjesmu: „Histo- 
rija od Suzane". Marulić je nastojao, da pjesmama 
potakne čitatelje na pobožnost. Ovu svrhu imahu 
njegove pjesme: i. Urehe duhovne. 2. Dobri nauci. 
3. Prigovaranje razuma i človika. 4. Suprot slasti od 
blaga. S. Pjesni duhovne i bogoljubne. 6. Svit je 
taština. U prozi je Marulić pisao djela : i* Život sv. 
Jeronima. 2. Nauci sv, Bernarda k sestri svojoj. 3. O 
nasljedovanju Isukrsta. To su prijevodi iz latinskocra 
jezika. 

Marulić, otac književnosti hrvatske, 
siječnja 1527. Uz njega se — kao učitelja svi 
u kolo hvataju mladji književnici hrvatski (I , 

Martinčić, Božičević, Matulić i dr.) Oni i 



Kaltuma porjest Hrvatske g. 1386. — 1526. 357 

duhovne (pobožne) i svjetovne pjesme. Žalibože nije 
onda još u Hrvatskoj bilo tiskare. Tko je htio knjigu 
tiskati, morao je poći u Mletke, Fiorencu ili u Rim. 
Zato se mnogi pjesnici hrvatski morahu zadovoljiti 
time, da svoje pjesme čitaju prijateljima i drugovima 
svojim. Tako nam se tečajem tolikih godina izgubiše 
mnoge pjesme. 

Izvan Spljeta gojila se tada književnost hrvatska 
na otoku Hvaru. Tu se u Starom gradu god. 1487. 
rodio Petar Hektorović. On bijaše vlastelin, te 
se bavio pjesništvom hrvatskim. Krasan mu je spjev: 
„Ribanje i ribarsko prigovaranje", gdje crta značaj 
siromašnih ali poštenih ribara, koji su vazda dobre 
volje. „Ribanje" je za nas važno i radi toga, što je 
tu Hektorović iznio 3 stare narodne pjesme. On im 
je dapače zabilježio i napjeve, koji- nam se sretno 
sačuvaše. — Nešto stariji od Hektorovića bijaše nje- 
gov rodjak Hanibal Lučić. On je spjevao 22 „lju- 
bavne pjesmice". Lijepe su njegove „poslanice" su- 
vremenim pjesnicima u Spljetu. Ipak je glavno Luci- 
čevo djelo: drama „Robinja". Tu je on prikazao 
borbu izmedju Turaka i svijeta kršćanskoga. 

I Dubrovčani su veoma rano upoznali književni 
pokret, koji se razvijao u Italiji. Oni bi naime za 
gradske činovnike redovito uzimali Talijane. I liječ- 
nici dubrovački bijahu rodom Talijani (iz Mletaka, 
Bolonje i Padove). Jednako se u Dubrovniku udomio 
običaj, da biskupima postaju Talijani. Pogotovo su 
pak bili talijanskoga porijekla učitelji dubrovački. Svi 
ovi došljaci bijahu naobraženi ljudi, te su u Dubrov- 
nik 'nanost i književnost. No mnogi se Dubrov- 

! ćan ._-7iše i u tudjem svijetu. Od kuće su ih na- 

i ime 'ki svijet vodili diplomatski poslovi, trgovina^ 

j i ž( naukom. Upoznavši talijansku književnost, 

poc ^-ovčani pisati materinskim jezikom svojim. 

\ 22 



338 Kaltttma poYJest Hrvatske g. 1386. — 1526. 

Prvakom hrvatskih pjesnika u Dubrovniku po- 
stade Šiško M e n č e t i ć. On se rodio g. 1457. ^^0 
sin plemića dubrovačkog. Dvaput (g. 1521. i 1524.) 
bijaše knez dubrovački. Pogibe pak od kuge, koja 
je godine 1527. u Dubrovniku pokosila 87 plemića i 
20.000 drugih ljudi. Od Menčetića nam se sačuvala 
kitica pjesama „na propetoga Isusa" i mnogo ljubav- 
nih pjesama. Istodobno je u Dubrovniku živio sveće- 
nik Gjore Držić. On se rodio g. 1463., a umro 26. 
rujna 1501. kao notar kaptola dubrovačkog. Držić je 
spjevao ili barem zabilježio 12 pjesama „na narodnu". 
On je složio takodjer kratko „Svatovsko prikazivanje", 
u kojemu pripovijeda, kako poganski bogovi (Junona, 
Apolo i Venera) kroje sreću mladencima. God. 1480. 
do 1530. živio je u Dubrovniku zlatar Andrija Č u- 
b r a n o V i ć. Od njega nam se sačuvala krasna pje- 
sma „Jegjupka". Tu je gatanje ciganke (Egipćanke) 
opisano tako lijepo, da su Čubranovića nasljedovali 
i kasniji pjesnici. 

Tečajem 15. vijeka bijaše u Hrvatskoj ljudi, koji 
su na hrvatskom jeziku bilježili suvremene zgode. To 
nam dokazuju razne bilješke, što ih nalazimo zapi- 
sane na ondašnjim brevijarima, misalima i drugim 
crkvenim knjigama. Iz tih bilježaka dao bi se sasta- 
viti pravi hrvatski ljetopis za čitav 15. vijek. Počet- 
kom pak 16. vijeka javljaju se prvi kroničari hrvat- 
ski. To su franjevac Sime Klimentović (g. 1512.) iz 
Dalmacije i svećenik Andrija (g. 1525.) iz Istre. Ipak 
se još uvijek u Hrvatskoj više bilježi na latinskom 
jeziku. Za hrvatsku je povjest zaslužan zadarski pa- 
tricij Pavao P a V 1 o V i ć. On je pisao anale svoga 
doba (god. 1371. — 1408.) pod naslovom: ^Memoriale 
Pauli de Paulo, patricii Jadrensis". Pavlović bijaše 
ugledan čovjek. Zadar, Trogir, Šibenik i Pag mu po- 
vjeravahu upravu gradsku. — Kao povjesničar se ele- 



Knltarna povjest Hrvatske g. 1386. — 1526. 339 

gantnom latinštinom istaknuo Ljudevit C r i j e v i ć. 
On se rodio g. 1459. u Dubrovniku. Nauke je učio 
u Parizu, gdje — po običaju humanista — uze pri- 
djevak „Tubero". Vrativši se kući, postade Crijević 
opatom benediktinskoga samostana na otočiću svet. 
Andrije. Bavio se pisanjem povjesti svoga vremena 
(g. 1490. — 1522.), a umro je g. 1527. 

98. nixyetii09t. U 15. vijeku procvate umjet- 
nost u Italiji. I Hrvatska je osjetila blagotvoran upliv 
renesanse. Najljepše se kod nas razvilo gra.ditelj- 
s t V o. U tome pogledu zaprema Trogir prvo mje- 
sto u Hrvatskoj. Ondje se u 15. vijeku spominju gra- 
ditelji : Petar Benac, Stjepan Brakuš, Simun Bulsić 
(rodom Zadranin), te Ivan i Jakov Marković (otac i 
sin). Trogirski su graditelji većinom i kipari. Ta- 
kovi bijahu : Nikola Račić, Marko Gruato, Matija 
Gojković, te Karol i Radoslav Kapelo. U Trogiru 
rade takodjer strani graditelji i kipari, n. pr. Nikola 
Florentinjanin, Petar Pozdanić iz Šibenika, Mato Ale- 
greti iz Zadra, pa Dubrovčani : Rade, Dominko i Ra- 
dinović. Za graditeljstvo je znamenit i Šibenik. 
Stolnu je crkvu šibeničku još g. 1436. gradio Antun 
Busato, graditelj 1 kipar iz Mletaka. Gradska općina 
uze g. 144 1, u službu glasovitoga graditelja i kipara 
Jurja Matejevića, koji je god. 1443. sagradio glavnu 
stranu stolne crkve sv. Jakova. U tome poslu poma- 
gahu Matejevića graditelji : Marin Korčulanin i Mi- 
hajlo Marnić. Rodjeni Sibenčanin Ivan Dragunić gra- 
dio je g. 1433. crkve sv. Nikole i Benedikta. Osim 
ovih se u Šibeniku spominju graditelji: Andrija Bud- 
rić, Vukašin Marković i Jakov Milutinić. U Šibeniku 
djelovahu takodjer graditelji i kipari : Petar Bercić, 
Martin Goroš i Lovro Penčin. Graditeljstvo je pri- 
lično napredovalo i u S p 1 j e t u. Ovdje je živio Ma- 
tej Markošević, učenik slavnoga Matejevića. Uz njega 



340 Knltnraa porjest Hrvatske g. 1386. — 1526. 

se spominje graditelj Ivan Filipović, te graditelji i 
kipari: Mihajlo Meljanić i Bonin Milanez. U Du- | 
brovniku je Paskval Mihaljić god. 1485. sagradio \ 
tvrdju na ušću luke dubrovačke. On je gradio tako- ! 
djer samostan i sakristanu dominikanaca dubrovač- 
kih, dočim je crkvu sv. Dominika povećao glasoviti ] 
graditelj Paskvalić. Znamenit graditelj i kipar bijaše j 
Andrija Aleksijev, koji je radio u Spljetu, Šibeniku, { 
Trogiru i na Rabu. Jošte se spominju graditelji: 
Tomo Bribiranin, Ivan Pergamin, Matija Plavornica ■ 
i Matija Pulanin. Pfe.vornica je g. 1493. gradio crkvu \ 
i samostan duvna sv. Antuna na otoku Rabu, Pula- 
nin g. 1492. krasnu crkvu sv. Marije kod sela Čepić 
u Istri, a Pergamin g. 1472. — 148 1. biskupski dvor u 
gradu Osoru (na Lošinju). 

Uz graditeljstvo je u 15. vijeku napredovalo i 
kiparstvo. Mnogi kipari bijahu ujedno i graditelji. 
Samo kiparstvom bave še u Šibeniku: Andrija Bucić, , 
Juraj Cerljenović, Mato Dminarić, Nikola Radagovic 
(s otoka Brača) i Dešen Goniribić, a u Spljetu : Ivan ^ 
Bražola. Znamenit kipar i drvorezbar bijaše Ivan Bu* 
dislavić u Trogiru, On je g. 1440. načinio prekrasne . 
klupe u pjevalištu (s obiju strana velikog oltara 
stolne crkve trogirske). Klupe su izrezane iz orahova 
drva, a urešene poluuzvišenim i pozlaćenim kipovima , 
apostola, evangjelista i učitelja sv. crkve. Na naslone 
je Budislavić stavio krasne arhitektonske urese u go» 
tičkom ukusu. U Istri žlvljahu kipari i rezbari: Ivan 
Kampsa i Pavao od Bobote. Oni su g. 1497. ' ^499- 
radili u gradiću Bolji (Buji), a Pavao takodjer god* 
15 14. u Novoj Baski na Krku. Slavan ki] vo- 

rezbar bijaše Sebastijan (nazvan „Schiavoin se 

rodio od slavenskih roditelja u Rovinju, je 

kao fratar u samostanu svete Jelene kou . k*, 

— Slikarstvo je najljepše cvalo ■ "^ ' Lku, 



ICultarna povjest Hrvatske g. 13Š6.— 1526. $4! 

Ondje se koncem 14. vijeka spominje slikar Stojko, 
god. 1416. slikar Radić, tečajem 15. vijeka slikari: 
Mato Grončić, Petar Ohmučević i Vukao Rajanović, 
a početkom 16. vijeka svećenik Ivan Božidarović 
(umro god. 1521.) U Spljetu je radio slikar Grgur, 
pa Dujmo Mirosavlić i Antun Restinović, u Trogiru 
slikar Ivan Mirosavlić (sin Dujmov), u Šibeniku: Ni- 
kola Lancilago, u Zagrebu: Dominko (nazvan „Galli- 
cus"), a na otoku Rabu : Ivan Boscheto (rodom Špa- 
njolac). Slavni je slikar Viktor Karpat neko vrijeme 
radio u Kopru i Piranu. — U ono doba cvate sitno- 
slikarstvo. Njime se koncem 14. i početkom 15. 
vijeka zanimahu : pataren „Hval kršćanin", Milan Bura 
(valjda rodom Šibenčanin), te neki Istranin. Potonji je 
sitnim slikama uresio glagolski misal, koji se čuva u 
licejalnoj knjižnici ljubljanskoj. 

U Dubrovniku je sredinom 15. vijeka živio Ivan 
Progonović, vrlo vješt zlatar. Od njegovih se djela 
u blagajni stolne crkve dubrovačke čuva prekrasan 
pehar iz kovanoga srebra, Na čaši su iz srebra izra- 
djene i posute svakojake životinje (ribe, jegulje, žabe, 
gušterice, skakavci, zmije i morski raci). Veoma je 
umjetno prikazano voće i lišće. Izmedju lišća su po- 
stavljeni razni kipovi iz mitologije, a iznad kipova: 
lovac s rogom, psi, jeleni i košute. Iz šupljine čašine 
viri sitno bilje s klasjem, cvijećem i koraljom, kao 
da je naravno. U Dubrovniku se osim Progonovića 
spominju zlatari : Vahtar Rambot i Petar Panfanus, 
u Spljetu : Petar Girica, a u Zadru : Tomo Martinić. 
U hrvatskom se Bribiru sačuvao srebren krst, što ga 
je 15. vijeka načinio zlatar i rezar Milonić. 

Bos ..raljica Katarina Kosaca, koja je g. 1478. 

nm: » duvna u Rimu, bijaše glasovita i umna 

ve '* U Dalmaciji se u drugoj polovici 15. v. 

rod '•Ij Mihajlo Bogotić. Medju Hrvatima bi- 



L 



34^ ICaltnnui porjeit HnrAtike g. JzS6,^t$t6. 



1 



Jaše tada već i mjedorezaca. Tako je Dubrov- 
čanin Pavao lijevao kolajne, a poznate su nam i 2 ] 
medalje Lovranina Franje. 

No mnogi umjetnici hrvatski podjoše u strane 
krajeve. Tako se u velikim gradovima talijanskim 
spominju mnogi umjetnici s nadimkom „Schiavone*. 
Medju njima je najvažniji Juraj Julije K 1 o v i o , koji 
se rodio g. 1498. u Grižanima. Klovio bijaše najzna- 
menitiji sitnoslikar. On je perom krasno risao me- 
dalje, pečate i druge predmete za rezanju. Slikari- ? 
jama je uresio Danteovu „Božanstvenu komediju^, i 
pa razne misale, korale i brevijare. Klovio je 9 go- 
dina radio slike na molitvenoj knjižici, koju je po- ] 
svetio kardinalu Farnesu. Ovaj molitvenik bijaše pro- I 
cjenjen na 30.000 dukata. Nebrojene sitne sličice ^ 
prodavaše Klovio za skupe novce, jer su ih bogataši j 
nosili na malim staklima ili u škatuljicama o vratu. I 
Zato se i nalaze njegove radnje u Rimu, Londonu, ] 
Parizu, Napulju, Firenci, Milanu, Beču, Zagrebu i dr. .j 
Neke su slike snimljene u bakrorez. Klovio je umro \ 
god. 1578. u Rimu. — Mnoge je umjetnike hrvatske ; 
dozvao k sebi kralj Mati ja Korvin. Tako je Dubrov- > 
čanin Feliks bio čuvar korvinske knjižnice. On je 
nadzirao druge sitnoslikare i krasnopisce, koji su u - 
Budimu za kraljevsku knjižnicu prepisivali i slikanja 
kitili dragocjene rukopise, poslane sa svih strana : 
svijeta. U Budimu življahu i dva Trogiranina : kipari 
Ivan Dalmatin i Jakov Statilić. Oni su veličanstvenim 
kipovima uresili kraljevski dvor Matije Korvina. 

89. Obrt i trgovina. U 15. se vijeku obrt 
u Hrvatskoj znatno razvio. Nešto je tomu c^^ lio 
opći napredak kulture. Tako n. pr. u Zagrebu la- 
zimo prve obrtnike, koji prave ure i naočale, k jto 
i tkalce ža grimiz i fina protkana sukna. Ncprc ini 
pak ratovi s Turcima bijahu razlogom, da ^-^ i^a- 



r" 



Rnltiirna povjest Hrvatske g. I3$6.— I5a6. 34) 

grebu nastaniše obrtnici, koji izradjivahu oklope, šti- 
tove, trublje, strjelice, lukove, tulce, dapače i puške. 
Obrtničke zadruge (cehovi) napredovahu i nadalje, 
jer su upravo one olakšavale radnju i promet svojih 
zadrugara. Nitko nije smio obrtnika tužiti u stvari, 
Ifoja se tiče obrta njegova, ako se prije toga nije 
povela rasprava u samom cehu. Obrtnikom je mogao 
postati samo onaj, tko je dokazao, da je posvema 
vješt obrtu svome ; o tom pak odlučivaše dotični ceh. 
Novi je obrtnik za pristup u ceh morao dekanu pla- 
titi 2 forinta u cehovsku ladicu i 4 funta voska za 
oltar zaštitnika ceha svoga ; povrh toga je morao de- 
kana i članove ceha počastiti pristojnim objedom. 
Kralj Matija Korvin zapovijeda god. 1466. gradskim 
Irapetanima, potkapetanima, sucu i prisežnicima u 
Zagrebu, neka cehovske sloboštine poštivaju i brane. 
I trgovina je tečajem 1 5. vijeka napredo- 
vala, premda su joj smetale neprestane provale tur- 
ske. O trgovačkim je prilikama na saboru u Križev- 
cima g. 1481. raspravljalo plemstvo županije zagre- 
bačke, varaždinske, križevačke i virovitičke. Na tome 
je saboru potanko odredjeno, koliko se smije u ime 
amitničarine'' (maltarine, mostarine i brodarine) pobi- 
rati od trgovaca, koji svoju robu voze kroz imanja 
irelikaša i plemića hrvatskih. Ovaj nam cjenik jasno 
H)k3LZU}e^ čime se tada u Hrvatskoj trgovalo. Po 4 
linara mitničarine plaćalo se od svake funte miro- 
lija, ulja, smokava, tkane svile i skupocjena sukna 
alijanskoga; zatim od kola, natovarenih krznom, 
dje^nm svježim ribama, žitom, vinom, pivom, sla- 
dno ušenim mesom, voskom, medom, lanom, šu- 

»am; »latnom, darovcem, uzetima i lončarskom ro- 
^m. i kola, natovarenih malvazijom, plaćalo se 

2 d a od kola nasoljenih ili osušenih riba 7 

mai ''vakovrsne robe na dvokolicama pobirahu 



J44 Itnltanift porjeit Hrvtttke g. 1386. — 1516. 

sc 2 dinara; isto toliko od robe, koju može ponijeti 
jedan konj. Po jedan se dinar plaćao od 3 bednja, \ 
od 2 ugotovljene koze, od novih kola, od bačve ulja, \ 
od 5 ovaca, od i vola, od 20 odojaka ili koza i od | 
robe, koju nosi ili na kolicama vuče čovjek. Pol di- :l 
nara se plaćalo od 5 para čizama, od 10 pari cipela, j 
od 2 prazna lagva, od 2 nova kotača, od svake funte ^ 
lemeša, sjekira, motika, lopata, kosa, mačeva, lukova, ] 
strjelica i štitova, od l krave ili svinje, te od brenta ; 
i škafova, koliko ih se može ponijeti na i krkaću. ] 
Tko je išao pješice, platio bi u ime mitničarinc pol ; 
dinara. Tko se vozio na dvoprežnira kolima, plaćao ; 
je 2 dinara, a na četveroprežnim 4 dinara. Svatovi i 
nijesu plaćali ništa. — Mitničarina bijaše obrtnicima 
i trgovcima vrlo neugodna. Zato su kraljevski gradov» 
nastojali, da se oslobode od plaćanja mitničarine, ; 
Ovaj je oprost g. 1267. dobio i grad Zagreb. Ipak su , 
i nadalje mnogi nasilni velikaši i plemići pobirati mit- 
ničarinu od gradjana zagrebačkih. Ovi se pritužc 22. 
veljače I481. na saboru u Zagrebu. Nato je sabor iz- 
dao Zagrepčanima ponovni privilegij, po kojemu rvc 
trebaju plaćati mitničarine. 

100. Daće i novci. Izravan porez u Hrvatskoj 
bijaše „k u n o v i n a". Od svakih kućnih vratiju, — 
kroz koja su mogla proći kola, natovarena žitom ili 
sijenom, — plaćao je kmet godimice 12 dinara u irnc 
kunovine. U Ugarskoj se mjesto kunovine plaćalo po 
20 dinara pod imenom ; „dobit kraljevske komore*^. 
Neizravan je porez u Ugarskoj i Hrvatskoj bio jjtri* 
desetina". To je današnja „carina". Na trideset* 
nicama se naime procjenjivala ona roba, L tr* 

govci doveli iz inozemstva (ponajviše iz It' Jje- 

mačke). Trideseti dio odnosne svote platio w'ac 

gotovim novcem u ime tridesetine kao ^ ma- 

ljice. Trgovcima bijaše nesnosno plaćanir * ne» 



Kulturna povjest Hrvatske g, 1386.— 1526. 345 

Zato su vrlo rado robu kriomčarili. Ipak im je taj 
posao bio dosta težak, jer su tridesetnice bile na svima 
važnijim mjestima. I u Zagrebu je postojala takva 
tridesetnica ili „harmica". 

Posebnim privilegijaraa bijahu čitava plemena i 
krajevi u Hrvatskoj oslobodjeni od plaćanja „kuno- 
vine**. Slično bijaše i u Ugarskoj. Uz to su mnogi 
gradovi ishodili za svoje trgovce i obrtnike oprost 
od plaćanja „tridesetine". Takvu je povlasticu kralj 
Bela IV. g. 1267. podijelio i gradu Zagrebu. Prema 
tomu je u kraljevsku blagajnu teklo dosta malo po- 
reza. Da ukloni premoć tolikih privilegija, provede 
kralj Matija Korvin g. 1467. reformu poreza. Mjesto 
„kunovine" (odnosno „dobiti kraljevske komore") 
uvede Matija „komornu daću", koju su morali 
bez Ikakve iznimke plaćati svi kmetovi. Mjesto „tri- 
desetine" bijaše uredjena „krunska carina". 
Odsada je svatko — izuzev plemiće — morao *po 
ustanovljenom cjeniku plaćati neku svotu od robe, 
koju iz tudjine uvozi ili ju u tudjinu šalje. 

S ovim reformama nijesu bili zadovoljni prelati, 
velikaši i plemići. Zato oni god. 1492. na saboru u 
Požudu prisile Vladislava II., da ukine porezne novo- 
tarije silovitoga Matije Korvina. Opet bude u Hrvat- 
skoj obnovljena „kunovina" i „tridesetina", a s njima 
i brojna privilegija. No time su pali državni prihodi. 
Naprotiv je neprestani rat s Turcima tražio veće dr- 
žavne izdatke. Tako ne preostade kralju drugo, nego 
da raspisuje vanrednu daću. To bijaše t. zv. 
„subsidium" ili „potpora". Hrvati su već na saboru 
u ^jd. 1492. predvidjali, da će kralj morati 

č isivati vanredne daće. Zato izradiše, te im 

y iv II. potvrdio ovaj članak njihovih za- 

h fo Njegovo Veličanstvo sada ili u napre- 

d ecragod razloga nametne stanovnicima svoje 



34^ Kaltnrnft porjest HrT«tske ^. i3S6~f526. 

kraljevine Ugarske kakovu daću, tada ima u svojoj 
kraljevini Slavoniji — prema njenom običaju, koji se 
sve do sadašnjeg vremena uvijek obdrzavao — po- 
birati samo polovicu takve daće". Ipak se u Hr- 
vatskoj nije smjela vanredna daća pobirati bez po- 
sebne dozvole sabora hrvatskog. Tako se n. pr. 
Vladislav II. u dopisu od 3. travnja 1499. zahvaljuje, 
što je plemstvo dozvolilo vanrednu daću od 25 di- 
nara po dimnjaku. Jednako je sabor hrvatski g. 1516. 
za nabavu živcža u krajiškim gradovima dozvolio van- 
rednu daću od 25 dinara. 

Vanrednu su daću osim kmetova morali plaćati 
i mali plemići (^jednoselci**). Naprotiv bi gdjekada 
najbogatiji velikaši umjeli izraditi, da kralj njihove 
posjede oslobodi od plaćanja takve daće „dimnice*. 
Sačuvaše nam se računi za vanredne daće od g. 1492 
i 1495. U županijama zagrebačkoj, varaždinskoj, kri- 
ževačkoj i virovitičkoj nabrojiše god. 1492. pobirači 
31.225 dimnjaka. Pošto je u Ugarskoj bila raspisana 
vanredna daća od i forinte po dimnjaku, imala bi 
„dimnica" u slavonskim županijama donijeti 16.612V1 
for, U istinu su pak pobirači skupili samo 4730'/^ fon, 
jer su bogatiji velikaši bili oprošteni od dimnice ili je 
ne htjedoše platiti. Tako n. pr. nije zagrebački biskup 
platio za svojih 2985 kmetova, vranski prior za 2193, 
herceg Ivan Korvin za 2044, a Lovro Iločki za 1679 
kmetova. God. 1495. pobirala se vanredna daća od 
pol forinte dvaput: u lipnju i u studenom. Postoje 
tada bilo izbrojeno 29.390 dimnjaka, moralo bi se 
svakiput sabrati po 14.695 forinti. U istinu je pak 
bilo prviput uplaćeno 8525, a drugiput 10.505 f'*' 

Počevši od 15. vijeka ima Hrvatska s Uga*. 
zajedničko novčarstvo. Najobičniji se novac . 
dinar. Kod nas bijahu dvovrsni srebrni dinari • 
i manji. Požunski je sabor g. 1430. ustanovio r- 



r 



Knttnrna povjest Hrvatske g. 1386.-1526. $47 

vrijednost ovako: jednu zlatnu forintu čini 100 većih 
dinara ili 400 manjih (t. zv. kvartina ili četvrtaka). 
Kao sitan su novac u Hrvatskoj služili takodjer „beči^. 
To bijahu bakreni dinari, kovani u Beču. Spominje se 
još i „marka srebra", koja je vrijedila 4 zlatna for. 

lOL Vojništvo. U naredbi od 12. ožujka 1435. 
ističe kralj Sigismund, da kralj mora braniti krajiške 
gradove i čitavu državu. Ako neprijatelju ne bi mogle 
odoljeti same kraljevske čete, tada moraju kralja po- 
magati prelati, velikaši i plemići, koji su označeni za 
obranu dotične oblasti. Proglasi li se pak opći usta- 
nak, tada će prelati, velikaši i plemići osim običnoga 
banderija svoga dati još od svaka 33 kmeta svoja 
po jednoga dobro opremljena i oružana konjanika. 
Oni plemići, koji imaju manje od 33 kmeta, moraju 
se složiti sa sličnim plemićima, te onda prema broju 
kmetova svojih doprinositi za opremu i uzdržavanje 
kmetskih konjanika. Da se uzmogne voditi nadzor, 
moraju plemićki suci popisati sve kmetove u svojim 
kotarima, te po i primjerak popisa predati županu. 
Plemići „jednoselci", koji nemaju podanika, idu u rat 
osobno i o svome trošku ; nerazdijeljena braća (bila 
2 ili više) šalju na vojsku samo jednoga izmedju sebe. 
Tko se pozivu ne odazove, tko svojom krivnjom za- 
kasni ili bez dozvole ostavi vojsku, izgubit će svoj 
posjed. Vojska se ne smije utaboriti u gradu, selu ili 
na obradjenom polju ; od naroda smije besplatno tra- 
žiti samo vode, drva i, trave. Vodje su odgovorni za 
svaku štetu, koju bi učinila vojska njihova. 

Ova je narodna vojska išla u rat pod zasta- 
vi jvojih banova, župana, prelata i velikaša. To 
bi JU pravom smislu „domobranstvo", koje se di- 
za '*dino za obranu domovine, a nije prelazilo gra- 
ni Uz to je domobranstvo bilo slabo izvježbano, 
a '-alo se dosta sporo. Zato nije moglo poslužiti 



34^ Knltnrna povjest Hrvatske g. r3$6.— 1526. 

Matiji Korvinu, koji htjede osvajati tudje zemlje. On 
uvede stalnu vojsku, koja je primala redovitu plaćo, 
a slušala samo kraljeve zapovjedi. Ova stajaća 
vojska bijaše sastavljena od 6000 plaćenika iz raznih 
(većinom slavenskih) krajeva. Po crnoj opremi svojoj 
dobi ime „crna četa". Matija Korvin je uredio i top- 
ništvo, a pješake oboružao puškama. Na Dunavu je 
uzdržavao ratnu mornaricu od 364 ladje i 2600 
mornara. 

Vojništvo se nešto promijenilo i za kralja Vla- 
dislava II. Na saboru u Požunu bijaše god. 1492. iz* 
rično odredjeno, da kralj ne smije pozivati narod na 
oružje za rat izvan države. Posebne banderije svoje 
smiju u Hrvatskoj imati jedino hercezi Ivan Korvin 
i Lovro Iločki, te knezovi Krbavski i Frankopani. 
Mjesto 500 konjanika brojit će banderij šarao 400, 
i to 200 teško, a 200 Iako oboružanih. Plemići mo- 
raju od svakih 20 kmetova opremiti po jednoga ka- 
tanu. Po 10 „jednoselaca", koji nemaju kmetova, uz- 
državat će zajednički jednoga konjanika. Svi ovi 
plemićki vojnici moraju u rat ići pod županijskom 
zastavom. 

Hrvatska bijaše još uvijek u vojničkim poslo- 
vima posve odijeljena od Ugarske. Zato je Vla- 
dislav II. onim prelatima i velikašima, koji imaju 
imanja u Ugarskoj i Slavoniji, 24. svibnja 1499. "^i" 
ložio, da u ime slavonskih posjeda svojih uzdržavaju 
(prema broju njihovih kmetova) za obranu Slavonije 
posebne čete ; ove čete ne smiju odijeliti od ostale 
vojske slavonske i kapetana njezinog. — Hrvatskomu 
je saboru pripadalo pravo, da d o z v o 1 j u j 

za obranu domovine. Dokazom nam služi ^.- 
jim je Matija Korvin 18. listopada 1477. P^" 
vonske staleže, neka na saboru odrede, što > 

za obranu od Turaka. „Na tome saboru »^ 2 



] 



Kulturna povjest Hrvatske g. 1386. — 1526. 349 

samo svekolike velikaše i plemiće, već takodjer po- 
sjednike ma kojega reda i staleža, te savjesno pro- 
računajte i odsjecite, koliko ljudi može svaki od njih 
— prema imanju svome — postaviti za obranu i sa- 
ćuvanje one kraljevine. Odredite još pod kazan, da 
je svatko, kadgod ustreba, dužan i primoran sam 
glavom pograbiti oružje za obranu one naše kralje- 
vine, i to po vašem računu i odredbi s onoliko ljudi, 
koliko ćete vi ustanoviti na onom saboru". Mati ja 
Korvin dapače podijeli Hrvatima pravo, da sami sebi 
biraju zemaljskoga kapetana. U spomenu- 
tom naime pismu nastavlja kralj ovako : „Jošte ho- 
ćemo, da na istom saboru svome onoga, koji vam se 
prikaze najsposobnijim, složnom voljom i skupnim 
dogovorom izaberete za posebnoga kapetana, da 
bude našemu banu uz bok; on će zajedno s našim 
banom sveudilj nastojati oko vaše obrane; podjedno 
će, — kad se god pokaže potreba, — po vašoj od- 
redbi sve dignuti na oružje, te vas i ono kraljevstvo 
čuvati i braniti od provala neprijateljskih". 



Izvori i literatura. Vjekoslav K l a i ć : „Povj est Hrvata". 
fSvcrak II., dio 2. i 3. Zagreb 1901. i 1904.) — Ivan Tkalčić: 
..Hovjestni spomenici slobod. kr. grada Zagreba". (Svezak II. i III. 
Zagreb 1894. i 1896.) — I. Kukuljević: ,Jura rcgni Croatiae, 
Dalmatiae et Slavoniae". (Tri knjige. Zagreb 1862.) — „Pjesme 
Petra Hektorovića i Hanibala Lncića". („Stari pisci hrvatski". Za- 
greb 1874.J — V. Jagić: „Pjesme Šiška Menčetića Vlahovića i 
Gjore Držića". („Stari p. hrv.". Zagreb 1870.) — Jagić i Ka z- 
naćić: „Pjesme Mavra Vetranića Čavčića". (,,St. p. hrv.". Zagreb 
1871. i 1872.) — Iv. Kukuljević: „Kratki ljetopisi hrvatski s 
predgovori". („Arkiv za povjestnicu jugoslavensku", knjiga IV.) — 
L i ć : ,,Acta Hieronymiana, quibus periodus antiquior (a. 

li '.) historiac societatis et hospitii s. Hieronymi de Urbe 

il ^j.Vjesnik kr. zem. arkiva", knj. IV.) — Gj. dr. Š u r m i n : 

„1 hrvatske i srpske književnosti". (Zagreb 1898.) — I. K u- 

k - - ć : „Život Julia Klovia". (Zagreb 1852.) — K. Jireček: 

„] ■-" — p von Ragusa in der Handclsgeschichte dcs MitteJ- 



->^ Kai:arna povjcst Hrvatske g. 13S6.— 1526. 



»:^irs-. \Vieo 1S99.) — Mirko Brejer: „Prilozi k starijoj knji- 
:*»-fc. - i k-I:2zn-f por jesti hrvatskoj". (Zagreb 1904.) — I- Knka- 
- i ▼ X .- . _S1 TTi;k amjetnikah jugoslavenskih". (Zagreb 1S5S.) — 
^ "^ H rvat: „Gradia za povjestnica zagrebačkih biskupa od g. 
li«^ «^-> l^rr:,- «..V esinik kr. zem- arkiva", g. IV.) — I. Tkal- 
-•" It^ 5 ZA p vfest zagrebačkih sinoda u 15. i 1 6. vieka". 
^^-'»•s- *rt-- it?., — Lilck: „Iz družtvcnog i državuog ustroj- 
&^» -» ^^^^~Hfrcx:^ rl-ie b srednjem vijeku**. (Izvješće gimnazije sa- 
ri vi-at^ r...f_ iy<o ■ — «;j. dr > u r m i n : „Hrvatski spomenici". 
> sciA 1 Jicr;- iš^-j — L dr. B o j n i č i ć: .,P6Čat kraljevine 
c ^ :*.* - . V ->r--k kr. zem. arkiva", g. III.) — I. K u kulje- 
• - i ^-scnc V^r« \{iizihi:x\ fZagreb 1S69.) — L. dr. Jclić; 
. fr- i^^^ riT« -v£ 1 K-ri -. '-V esinik kr. zem. arkiva", god. 'IV.) — 
^ ^ ^ z '«.r. .5rx:-ri:iDe t obrtne korporacije u republici 
-: 'f «^iw^ ni : >. i- k acA iS. vi;eka*\ TZagreb 1S99.) — Fr. dr. 
^1.4 .^cis U-J. ri4T^3iJkc biskupije 1334. i 1501. godine". 
-i.u'1!-- tr . ^ — F- dr. i-isic: „Hrvati na bečkom svcua- 
.^^>, .vi^ r -i^J- ^ :?5C-~ t -Vesinik kr. zem. arkiva*', g. V.) — 
^ j . . . ." srt.2 1 T-li^sT sistare u Hrvatskoj prije, a osobito 
. ,jrr— 2 ..^-iu" krr _r«^ 25, — Giovanni L n c i o : „Memorie 
,. .^ ^ 7^:i^a-" .»ra irc.r Trač. (Venezia 1674.) — K. dr. 
r . .iv:.L"r\i'T..- xscr ^^c^.^ rep::blike Dubrovačke". („Rad'*, 
^ t^c*. li — LTkalčić: ., Urbar bivšega hrv. pav- 
"" _ ,^ ^ ^^x X Scnzz'. .V-estrik kr. zem. arkiva", g. V.) — 
- ^*' "^ .-»-Ti -^ , r^r- -ric"-' a ■. bs^rvantis provinciac Bosuae 
i v^-Ti- 5- r^x2xr-j5Ci Serxrh:^-. t. Starine'S knj. 22.) — 

-^'^ ^ T " * >■ - irr^«-i»r3z xsirr-siv3 republike Dubrovačke**. 

V. -' . -u'^. — r-la$irwskir ..Popis crkvenih drago- 

^'*' _.~^C» --t^-^^^^^ s^^it ;«cxi>i X Lep-r^glavi'*. (,.Vjestnik kr. ' 
-. r ^^ ► '.' — - T «, X '.. i I c - -Lirrave 15. vieka iz „cr- ^ 

. :^ -* ^siT^*^--^ v^ «=»-^c ut-. . -Sparine -- knjiga II.) — M. : 

^.^^ ^' ^ r^ rr--c> -^^ 3^ r^cr-A3:^x-- i.VienaC* g. 1899.) — i 

; - y - , . J.U.' Tus^-5«r s^scav L>::brovačke republike". ' 

j. ^ .>. — ^ H • - r ^ r _S *.^rT«ka biskupija do tur- 

-^' ~.^.'- S.- 2ri^-^in ..^ iz B--5T>^ . Zagreb 1901) — 
-^^^" -v^.w - >^ :i---- 1 S^ - u-EA rarcs^inib od 147S, do l$20. 

,_c r^. ^- ^:tii 1 x^aix*. - ::>:ar:3e ^ kuiiga 15.) — 
^v; -^^-r^^^i -r ^ 5jc \rre cri-re rigicbiČke iz I4. i 
" " ^. .^ •.- ":- — iL ir V .- - Q ,> V i ć : „Državni 

^^ ir-'ii>w' S^i.^ , ca r^ 1*7-) — L« <J'- 

"■" ** ^ *' .s •^--« -~i ».. - .rsa£: ,«ra :x.r%ir-sk:2pa Manje V^alla- 

• * - '^ ^ ^' -^ — - r £.i.^i;c, -Xrinv>s k progonu 



J 



^ 



Kaltnrna povjcst Hrvatske g. 1386.— 1526. 351 

TJeSđca a Hrvatskoj". („Vjestnik kr. zem. arkiva", g. VI.) — Ć. dr. 
Trahelka: „Bosanska vlastela srednjeg vijekk". („Nada", god. 
1901.) — 1. Raknijević: „Pjesnici hrvatski XV. vieka". (Zagreb 
1856.) — Fr. dr. Rački: „Ivan Ravenjanin, učenik Petrarkin, du- 
brovački kancelar (13S4.— 87.) kano predteča humanisma u Dubrov- 
niku". („Rad", knjiga 74.) — P. dr. M a t k o v i ć : „Prilozi k trgo- 
VBĆko-politićkoj historiji republike dubrovačke". („Rad", knj. 7. i 15.) 
— E. pl. L a s z o w s k i : „K povjesti opatije Topuske". („Vjestnik 
b. zem. arkiva", svezak I.) — M. dr. R e § e t a r : „Pjesme Ivana 
Lovra Regina, dubrovačkoga kancelara XV. vijeka". („Gradia za po- 
vjest književnosti hrvatske", knjiga 3.) — M. dr. Š r e p e 1 ; „Jurja 
Sižgorića spis: „De situ Illyriae et civitate Sibenici a. 1487." 
(„Gradja za pov. knjiž. hrv.", knj. 2.) — Mirko B r e y c r : „O ti- 
ikaoim izdanjima Marulićeve , Judite". („Gradja za pov. knjiž. hrv.", 
^i- 3*) — !• T k a 1 č i ć : „Biskupi zagrebački. Od osnutka biskupije 
do konca XV. vicka". („Katolički list" g. 1892.) — V. dr. B o g i- 
iić: i.Glavnije crte obiteljskoga pisanoga prava u starom Dubrov- 
niku". („Rad**, knj. 5.) — P. dr. M a t k o v i ć : „Trgovački ugovor 
republike mletačke, sklopljen sa knezovi senjskimi g. 1408. i 1455". 
(Arkiv za povj. jugosl.", knj. 7.) — J. dr. H a n e 1 : „Pravni život 
n občini spljetskoj". („Rad", knj. 54.) — I. T k a 1 Č i ć : ..Prvostolna 
crkva zagrebačka nekoć i sada". (Zagreb 1885.) — M. dr. Roš e- 
tar: „Primorski lekcionari XV. vijeka". („Rad", knj. 134. i 136.) 
— I. dr. Crnčić: „Njekoliko izprava krčkih biskupa". C.Siarine", 
knj. 21.) — M. dr. Šrepel: „O Maruliću". („Rad', knj. 146.) — 
B. Poparić: Dalmatinske šume u historiji". („Glasnik Matice 
Dalmatinske", g. I.) — I. T k a I č i ć : „Pavlinski samostan u Du- 
hici". („Vjesnik hrv. ark. društva", god. I.) — I. K u k u 1 j e v i ć : 
„Kroatisch-đalmatinische KUnstler am Hofe des ung. Konigs Mathias 
Konrinas". („Agramer Zeitung" g. 1861.) — M. M a ž i ć : „Prilozi 
la povjest građa Bakra". CSuSak 1 896.) — I. Kukuljević: „Raz- 
vod medjah od Mošćenicah i Kožljaka od godine 1395." („Arkiv za 
povj. jugosl.", knjiga II.) — L. V o j n o v i ć : „Uprava u starome 
Dubrovniku". („Delo" od god. 1895.) — M. M a g d i č : „Petnaest 
Izprava, koje se Čuvaju u arkivu senjskoga kaptola". („Vjestnik kr. 
um. arkiva", sv. III.) — I. T k a 1 č i ć : „Cistercitski samostan u To- 
pusl- — ". („Vjesnik hrv. ark. društva", g. II.) — 1. Kukuljević: 
„Tii ' jugoslavenski XV. i XVI. vieka". („Arkiv za povjestnicu ju- 
gosl ' 1", knjiga I.) — E. pl. L a s z o w s k i : „Gvozdansko i 
jTo; rude". („Vienac" god. 1899.) — Vj. Klaić: „Dva pri- 
loga ovjest cisterčanskoga samostana u Topuskom". („Vjesnik 
kr. irlriva", god. ni.) — N. M i 1 a Š : „Documenta, spectantia 



L 



352 Kulturna povjest Hrvatske g. 1386.— 1526. 

hist. orthođoxac dioeceseos Dalmatiae et Istrae a XV. nsque ad XIX. 
sacculum". (Vol. I. Jaderae 1899.) — M. V. Batinić: „Djelovanje 
Franjevaca u Bosni i Hercegovini". (Zagreb 1881.-83.) — I. K u- 
k u 1 j e V i ć: „Statut otoka Krka od god. 1388". („Arkiv za povjest 
jugosl/', knj. II.) — H e y d : „Geschichte des Levantenhandels im 
Mittelalter". (Stuttgart 1879.) — St. H u d j e k : „Župna crkva u Le- 
pogiavi". („Katolički list" g. 1901.) — I. Knkuljević: „Ludjan 
Vranjaain, graditel; XV. vieka". („Glasnik društva za umjetnost i 
umjetni obrt" god, 1886.) — £. Laszowski: „Stare sloboštine 
Ivanić grada". („Vjestnik kr. zem. arkiva", svezak III.) — W e i s s : 
„Dcr Dom zu Agram. Mit Illustrationen". (Agram 1860.) — Ivan 
T k a 1 Č i ć : „Izprave o progonu vješticah u Hrvatskoj". („Starine", 
knj 25.) — I. Kukuljević: „Prvostolna crkva zagrebačka, opi- 
sana s gledišta povjesnice, umjetnosti i starinah". (Zagreb 1856.) 
— I. Tkalčić: „Parnice proti vješticam u Hrvatskoj". („Rad", 
knjiga 103.) 




ČETVRTO DOBA. 

DINASTIJA HAPSBUBdKA. 

102. Zemljopisni prjjegled. Još g, 1526. nosi 
hrvatski vladar naslov : „kralj Dalmacije i Hr- 
vatske". Jednako se ban hrvatski zove: „ban Dal- 
macije, Hrvatske i čitave Slavonije". Pa ipak ne 
vlada više u Dalmaciji ni kralj ni ban, nego d u ž d 
mletački. Svi otoci uz primorje istarsko, hrvatsko i 
dalmatinsko (izuzevši Lastovo i Mljet) pripadaju repu- 
blici mletačkoj. Na kopnu dalmatinskom drže Mlečani 
staru hrvatsku općinu Poljice, te gradove : Nin (s No- 
vigradom), Zadar (sa Zemunikom i Vrčevom), Vranu, 
Šibenik, Trogir, Spljet i Omiš (s tvrdjicama : Stari- 
grad i Viseć). Kotor i Budva čine tako zv. mletačku 
„Albaniju", pod koju spadaju takodjer Bar i Ulcinj. 
— Mlečanima pripada i velik dio Istre, naročito 
gradovi : Pulj, Kopar, Piran, Poreč, Rovinj, Mile, Bu- 
zet, Novigrad, Buje, Umag, Motovun, Labin, Vodnjan 
i Plomin. Mletački upravitelj (kapetan) Istre stanuje 
od g. 151 1, u Buzetu, premda je Kopar još od god. 
1420. glavni grad mletačke Istre (Capo d* Istria). Is- 
točni i zapadni dio Istre pripada već Hapsburgov- 
cima; ovi su g. 1465. stekli Rijeku, Kastav, Mošćc- 
nice, Veprinac i susjedna mjesta, a g. 1500. čitavu 
fiju Pazin, Austrijska Istra ostade uboga, zaborav- 
la i u svemu odvisna od primorskih gradova mle- 
'ce Istre. 

Dok su Mlečani grabilf hrvatske zemlje s jugo- 
dne strane, pojavi se na jugo-istoku strašna 



( 



354 Zemljopisni prijegied. 



~1 



turska sila. Do god. 1526. osvojiše Turci gotovo 
čitavu Bosnu. Samo na rijeci Vrbasu stoje 3 grada 
(Jajce, Banjaluka i Vrbaški grad) ; njima upravljaju 
posebni kapetani, koji radi važnosti nose naslov: 
„banovi jajački". Hrvatskoj pripada još onaj dio 
današnje Bosne, koji se nalazi izmedju Save, Une i 
Sane. No svatko je slutio, da će to uz „jajačku ba- 
novinu" biti prvi plijen turski,, te će naskoro Una i 
Sava činiti granicu tursko-hrvatsku. Kad je g. 1482. 
konačno pala Hercegovina, primače se tursko carstvo 
sve do Boke Kotorske, gdje je imalo 2 luke: Risan 
i Hcrcegnovi. U dalmatinskoj Hrvatskoj osvo- 
jiše Turci veći dio primorja izmedju Neretve i Cetine 
s Makarskom i susjednom Krajinom. U tursku vlast 
pade i čitavo Zagorje dalmatinsko.* Redomice osvo- 
jiše Turci važne tvrdjave : Knin, Skradin i Ostrovicu. 
U opće je južno od Velebita gotovo nestalo Hrvat- 
ske. Ondje se još drže tvrdje: Klis i Sinj, a Ivanu 
Karloviću pripadaju : Obrovac, Zelengrad i Ključe- 
vac. — D u b r o V n i k je od g. 1358. do 1526. bio 
pod zaštitom kraljeva hrvatskih. U to vrijeme pro- 
cvate trgovina dubrovačka. Gradska se općina znatno 
raširila. Malo po malo pripade Dubrovniku čitavo 
primorje od Hercegnovoga do Stona, zatim poluotok 
Pelješac, pa otoci : Lastovo i Mljet. Dubrovnik je 
kraljevima plaćao ugovorenu zaštitninu od godišnjih 
500 dukata, a često i do 1500 dukata „pripomoći". 
No iza bitke na Muhačkom polju prekine Dubrovnik 
svaku političku svezu s Hrvatskom, te se poda pod 
moćnu zaštitu carstva turskoga. Na istoku je Hrvatska 
izgubila svu zemlju izmedju Dunava i Save. Turci 
osvojiše gradove : Zemun, Mitrovicu, Petrovaradin, 
Ilok, Osijek i dr. Tako dodje pod tursku vlast naj- 
plodniji dio Hrvatske. — Preostalu su Hrvatsku ri- 
jeke Kupa i Sava dijelile u 2 upravne oblasti; južn 



Od Ferdinanda I. do Ferdinanda II. 355 

se zvala „Hrvatska", a sjeverna „Slavonija". 
Hrvatska bijaše većim dijelom opustošena od Tu- 
raka. Mnoge su tvrdje stajale sred pustih krajeva. 
Turci su naime za aeprestanih provala zarobili na- 
rod, popalili sela, poharali polja i vinograde, a od- 
veli stoku. Mnogo se naroda hrvatskoga odselilo u 
Istru, Kranjsku, Ugarsku i dr. Nešto bolje bijaše u 
tadašnjoj Slavoniji. Zato se ovamo tiskaju preostali 
plemići iz Hrvatske. Mnogi plemići stupaju u službu 
bogatih velikaša ili postaju „predijaliste" na hna- 
njima biskupa zagrebačkog. — Na teritoriju Hrvatske 
i Slavonije živu sami Hrvati. Rijetki su medju njima 
„prebjezi", koji u Hrvatsku pribjegoše ispod vlasti 
turske. 



Pomagala. Klaić-JirouSek: „Historički zemljovid Hr- 
▼atske". — Pisani (preveo J. B.) : „Mletački posjedi Dalmacije 
od 16. do 17. vieka". (Spljet 1891.) — E. Laszow8ki: „Izrje- 
staji Ivana Pieronija o hivatskim krajiškim gradovima i mjestima g. 
»639." („Starine", knjiga 29.) — P. dr. M a t ko vi ć : „Dva tali- 
janska putopisa po balkanskom poluotoku iz 16. vieka". („Starine'S 
knj. 10.) -> Biderman: „Dic Bcstandtheile d. heutigen Kdnig- 
reiches Dalmatien**. („Statist. Monatschrift", sv. ii.) — S. N o v a- 
k o V i ć : „Hadži-Kalfa ili Kjatib Čelebija, turski geograf XVII. veka 
o Balkanskom poluosfrovn". („Spomenici srpske akademije'*, sv. 18.) 
— F. dr. R a č k i : „Prilozi za geografsko-statistički opis bosanskoga 
pašalika". („Starine", knj. 14.) — St. o. Z lat o v i ć : „Izvještaj o 
Bosni god. 1640. o. Pavla iz Rovinja". („Starine", knjiga 23.) — M. 
fra. B a t i n i ć : „Njekoliko priloga k bosanskoj crkveiioj poviesti'S 
(„Stariue", knj. 17.) — P. dr. Matkovič: „Putovanja po balkan- 
skom poluotoku 16. vieka". („Rad", knj. 49., 56., 62., 71., 84., 100., 
105., 112., 116., 124., 129., 130. i 136.) 



X. 6d ferdinanda I. do ferdiaar\da II. 

103. Ferdinand i Zapo^a. Doznavši, da je 
iza nesretne bitke kod Muhača 29. kolovoza 1526. 



356 Od Ferdinanda I. do Ferdinanda H. 

zaglavio kralj Ljudevit II., sastanu se Hrvati 23, 
rujna na saboru u Koprivnici. Ovdje izaberu Krstu 
Frankopana „regentom i protektorom" hrvatskim, ne 
obazirući se nimalo na bana Franju Bacana. Pošto 
je pak Ljudevit II. umro -bez djece, raspravljalo se 
na saboru koprivničkom takodjer o prijestolonasljed- 
stvu. Sabor izabere poslanstvo, koje će kraljici udo- 
vici Mariji izraziti sažaljenje, te se upustiti u dogo- 
vore s njezinim bratom Ferdinandom. Istodobno se 
o tom živo raspravljalo u Ugarskoj. Verb6czy je Ma- 
gjare vatrenim govorima odvraćao od Ferdinanda 
Hapsburškoga. On iznese ideju : neka Ivan Zapolja 
oženi Mariju, udovicu kralja Ljudevita II. Kad je Ma- 
rija odbila ponudu Zapoljinu, pozove Verboczy plem- 
stvo ugarsko, neka 14. listopada dodje u Tokaj na 
izborni dogovor. Ovdje se odlučilo, da će kralja ugar- 
skoga birati $. studenoga na saboru u Stolnom Bio- 
gradu. Nato dade Zapolja s vojskom svojom zapo- 
sjesti Višegrad, Budim i Ostrogon ; u Višegradu se 
dobavio i krune ugarske. Plemstvo je u Zapolji gle- 
dalo svoga narodnoga kralja, kakav je nekada bio 
Matija Korvin. Zato bude Zapolja na saboru u Stol- 
nom Biogradu (10. studenoga) jednoglasno izabran, 
a sutradan i okrunjen za kralja ugarskoga. Na taj 
sabor dodje i Krsto Frankopan, koga je od Haps- 
burgovaca odvratila neodlučnost Ferdinandova. Za- 
polja je znao cijeniti odličnoga pristašu svoga. Zato 
imenuje Krstu vrhovnim vojničkim zapovjednikom u 
Ugarskoj, a banom Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. 
Uz to mu obeća 20.000 forinti gotova novca i još 
neke darove. Odsada je Krsto Frankopan vjern'^ 
služio Zapolji, komu nadje u Slavoniji mnogo pi 
stasa. Na stranu Zapoljinu prijedje i zagrebački b 
skup Simun Erdedi ; njemu je novi kralj obećao b 
gatu biskupiju u Jegri. I bivši ban Ivan Tah prista 



Od Ferdinanda I. do Ferdinanda H. 357 

UZ . Ivana Zapolju, nakon što je od Ferdinanda lukavo 
izmamio 900 dukata. 

Da se priznade Ferdinandovo pravo na 
prijestolje ugarsko, sazove palatin Bator državni sa- 
bor. Malobrojne pristaše „austrijske stranke" izaberu 
Ferdinanda na saboru u Požunu 16, prosinca kraljem 
ugarskim. Više je pristaša nalazio Ferdinand u Hr- 
vatskoj. Ovdje su ga velikaši i plemići štovali radi 
toga, što im već više godina pomaže u borbi s Tur- 
cima. Hrvatski staleži odluče, da će 21. prosinca dr- 
žati u Cetinu izborni sabor. Na taj sabor pošalje Fer- 
dinand 5. prosinca svoje punomoćnike: prepošta 
Pavla Obersteina, prefekta Ivana Puchlera, te kape- 
tane : Ivana Kacijanera i Nikolu Jurišića. — Za ovo 
je znao Krsto Frankopan. On sazove staleže tadašnje 
Slavonije na sabor u Križevce. Ovdje ga staleži 18. 

j prosinca priznadu banom svojim. Podjedno odluče, 

da će kralja birati početkom g. 1527. I doista odredi 
Krsto, da će se izborni sabor držati 5. siječnja u Du- 

r bravi, gradu biskupa zagrebačkog. Na taj sabor po- 

zove on i staleže iz Hrvatske. Bojao se, da oni ipak 

^ ne će doći. Zato im zaprijeti : „Ne dodjete li na ras- 

pisani sabor u Dubravu i ne priznate li Zapolju kra- 
ljem svojim, dat ću vam oči iskopati". 

104. Cetin i Dabrava. Radi loših puteva sti- 
gnu Ferdinandovi poslanici u Cetin istom na Bad- 
njak. Od hrvatskih velikaša dodju na cetinski sabor : 
Andrija Mišljenović Uzdoljski, biskup kninski i opat 
topuski, zatim krbavski knez Ivan Karlović, onda 
^rinjski knezovi Krsto i Vuk Frankopan, pa knezovi : 
ikola Zrinjski, Stjepan Blagajski, te Juraj Franko- 
in, knez cetinski i slunjski. Medju plemićima se spo- 
1 inju: Krsto Subić od Perne, Bernardo Tompić od 

■ čeva, Ivan Kobasić od Brekovice, zatim Janković, 

ižanić, Čipčić, Babonožić, Skoblić, Antun Otmić, 




SSS Od Ferdinaođ« I. đo Ferdinanda tt, 

Novaković, Izačić, Gusić, Zimić i Grgur Otmić, ple- 
mićki sudac županije zagrebačke. Izrićno se jo^te 
spominje, da su na tome saboru bili zastupnici gra- 
dova, slobodnjaka i ostaloga naroda hrvatskog tako, 
da je tu bila zastupana „čitava Hrvatska" („univer- 
sitas rcgni Croatiae"). 

Sabor je u Cetinu započeo svoje djelovanje 30. 
prosinca 1526. Prvi su dan Hrvati ispitivali ugovore 
od g. 1463., 1491. i 1506., na temelju kojih je Ferdi- 
nand izvodio svoje pravo na Hrvatsku. Za Hrvate je 
od posebne važnosti bila povelja, kojom su 7. ožujka 
1492. velikaŽi i plemići hrvatski priznali Hapsburgov- 
cima nasljedstvo za slučaj, ako bi izumrla hrvatska 
loza Jagelovića. Na večer 30. prosinca ustanovi sabor 
cetinski, da Ferdinand ima nedvojbeno pravo na pri- 
jestolje hrvatsko. Isto pravo pripada i Ferdinandovoj 
supruzi Ani, jedinoj sestri Ljudevita II. Sutradan je 
sabor cetinski raspravljao o uvjetima, uz koje će 
Ferdinanda birati za kralja svoga. Punomoćnici se 
Ferdinandovi pismeno zavjeriše, da će biti ispunjena 
ova 4 uvjeta : i Ferdinand će u Hrvatskoj uzdržavati 
1000 konjanika i 200 pješaka. Staleži i redovi dozvo- 
ljavaju, da posebni kapetan kraljev zapovijeda nad 
200 konjanika i nad 200 pješaka. Naprotiv će se 
medju hrvatske velikaše i plemiće podijeliti 800 ko- 
njanika ; kralj će za uzdržavanje i plaću svakoga ko- 
njanika davati mjesečno po 3 dukata. 2. Da se Hr- 
vatska lakše brani od Turaka, držat će Ferdinand 
primjeren broj vojnika u susjednoj Kranjskoj. 3. Kralj 
će dati pregledati i opskrbiti hrvatske tvrdje. Stalne 
će posade uzdržavati u Klisu, Bihaću, Ripaču, Senju, 
Otočcu i u Starom gradu (ispod Velebita). 4. Ferdi- 
nand će potvrditi i obdržavati sve „povlastice, pra- 
vice, sloboštine i zakone, koje su kraljevini Hrvat- 
skoj — te njenim stanovnicima i žiteljima — nekada 



Ođ Ferdinanda I. do Ferdinanda II. 359 

dali i podijelili prijašnji prejasni vladari". — Ove su 
rasprave potrajale na staru godinu do 4 sata po 
podne. Pod večer izabere sabor Ferdinanda kraljem 
hrvatskim. Na novu godinu 1527. u jutro podju veli- 
kaši i plemići u samostansku crkvu sv. Marije, gdje 
polože prisegu vjernosti kralju Ferdinandu i kraljici 
Ani. Dok su učesnici sabora u crkvi pjevali „Tebe 
Boga hvalimo", zvonjela su zvona i gruvali topovi, 
a glasnik je po ulicama cetinskim javljao, da je Hr- 
vatska dobila novoga kralja. Još istoga dana sastave 
Hrvati povelju, kojom Ferdinanda proglašuju „pra- 
vim, zakonitim, nedvojbenim i naravnim kraljem na- 
šim i čitave ove slavne kraljevine Hr- 
vatske". Ovu su povelju učesnici sabora providjcli 
pečatima svojim. 

Neposredno iza proglašenja Ferdinandova dodje 
u Cetin poslanik Krste Frankopana. Po njemu je Krsto 
velikaše i plemiće hrvatske ponovno pozvao, neka 
svakako dodju na sabor u Dubravu. „Ako ne 
možete doći, tada sami odredite dan, kada bih ja 
mogao doći k vama". No sabrani Hrvati poruče Krsti: 
„Mi smo već sebi izabrali kralja, i to Ferdinanda. 
Bez njegova znanja i privole ne smijemo ići ni na 
koji sabor izvan zemlje, a niti sazivati nove skup- 
štine". Tako se Krsto morao zadovoljiti, da se u 
Dubravi drži sabor samo za Slavoniju. 

Na odredjeni dan (5. siječnja 1527.) dodju u 
Dubravu: ban Krsto Frankopan, zagrebački biskup 
Simun Erdedi, podban Mirko Bradač od Ladomerca, 
Petar Erdedi, Ivan Banić od Virovitice, Mihajlo Ke- 
šerev i mnoga druga gospoda iz Slavonije. Zapolju 
nastupahu na saboru Banić i Kešerev. Ovi su jedno- 
tavno pročitali zaključak, što ga je 28. rujna 1505- 
stvorio ugarski sabor na Rakoškom polju. Tu se 
-edju inim veli: „Odsada u buduće, kolikogod puta 



^6o Od F*erdinAođa !. do f'erdtnandi ti. 



i kadgod bude ovo kraljevstvo lišeno gospodara i 
kralja, — a da ne ostavi nikakovlh muških bašti- 
nika, koji bi ga po pravu i običaju ovoga kraljevstva 
imali naslijediti, — ne ćemo nikada više kraljem svo- 
jim izabrati baš nikoga od stranih naroda, bio on ma 
kojega jezika". Ovaj zaključak nije vezao kraljevinu 
Slavoniju; njezini su doduše poslanici („oratores") 
— Bernardin Turoc, Ilija Bošnjak, Mirko Hasag i 
Juraj Kaštelanović — bili na spomenutom saboru, ali 
nijesu primili stvoreni zaključak. Još je manje spo- 
menuti zaključak vezao Hrvatsku, jer se medju 
onima, koji ga primiše, ne spominje ni jedan knez 
Zrinjski, Frankopan, Blagaj ni Ivan Karlović, dapače 
ni jedan biskup iz Hrvatske i Slavonije. Pa ipak sa- 
bor u Dubravi uzme zaključak rakoškog sabora za 
ustuk protiv nasljednog prava Ferdinandova, te jed- 
noglasno izabere Zapolju kraljem hrvatskim. 

106. Orađjanski rat. Po ustanovama zlatne 
bule od g. 1356. pripada u Češkoj pravo nasljedstva 
takodjer ženskoj lozi kraljevske porodice. Tako se 
Ferdinand kao suprug Ane, kćeri kralja Vladislava, 
bez velikih napora popeo na prijestolje češko. Fer- 
dinand bude 25. listopada 1526. izabran za kralja 
češkoga, a 21. siječnja 1527. krene iz Beča u Prag 
na krunisanje. Da bi se krunio takodjer za kralja 
ugarskoga i hrvatskog, na to nije u taj čas mogao 
misliti. U Hrvatskoj pristanu uz njega svi osim senj- 
skoga biskupa Franje Jožefića, bana Krste Franko- 
pana i njegova oca Bernardina. U Slavoniji su Fer- 
dinanda priznavali: Ljudevit Pakrački, Petar Kegle- 
vić, Ivan Alapić, Kaštelanović i još neki plemić 
Najmanje je pristaša imao Ferdinand u Ugarsk'^ 
gdje su njegovu vlast priznavala samo 3 grada . 
granici. Ipak se Ferdinand nadao, da će Ivana Z 
polju potisnuti pomoću svoga brata Karla V., k< 



Od Ferdinanda 1. do Ferđinaadk 11. 361 

je car njemački i kralj španjolski. — Odmah na pro- 
ljeće g. 1527. započne u Hrvatskoj i Slavoniji borba 
izmedju pristaša Ferdinandovih i Zapoljinih. Slutilo se, 
da će Turci na svoju korist upotrcbili ovaj gradjanski 
rat. Lako će im pžik biti osvajati Hrvatsku, kad se 
Ferdinand još nije ni maknuo, da ispuni uvjete, pod 
kojima ga je sabor u Cetinu birao za kralja hrvatskog. 
Uzalud mu hrvatski velikaši 28. travnja 1527. iz Ce- 
tina upravljaju predstavku : „Neka znade Vaše Velič., 
da se ne može naći, da bi Hrvatsku ma koji vladar 
silom podjarmio. Po smrti našega posljednjega kralja 
— sretne uspomene Zvonimira — svojevoljno se pri- 
družismo svetoj kruni ugarskoj, a sada Vašemu Vel. 
Prije su nas pomagali papa i Mlečani, a imali smo i 
drugih prijatelja. Otkada V. V. izabrasmo za kralja, 
svi nas ostaviše**. — Naskoro iza toga provali bo- 
sanski paša Murat u Liku i Krbavu. Hrvatskoj 
ne priteče u pomoć ni kralj Ferdinand ni ban Franjo 
Bacan ni itko drugi. Redomice osvoje Turci sve gra- 
dove, a narod odvedu u ropstvo, na koliko se nije 
za vremena s plemstvom ličkim zaklonio u druge kra- 
jeve hrvatske. Tako je Ivan Karlović izgubio djedo- 
vinu svoju. Dvaput se Turci pojave i pod Klisom; 
ipak je ovu tvrdju sretno obranio grof Petar Kružić. 
Da Hrvatska ne bude bez branitelja, imenuje 
Ferdinand u lipnju 1527. banom Ivana Karlovića, 
komu za uzdržavanje dade gradove : Rakovec i Med- 
vedgrad. Vojske svoje nije mogao poslati u Hrvatsku, 
jer ju trebaše za rat na Zapolju. Krenuvši sa 
21.000 vojnika iz Beča, osvoji Ferdinand redomice 
^radove: Gjur, Komoran, Ostrogon, Višegrad i Bu- 
dim. Zapolja uzmakne prema Tisi. No Ferdinandov 
vojvoda Nikola Salm poleti za njim, te ga 27. rujna 
^. 1527. razbije kod Tokaja. Zapolja je u nevolji 
ozvao u pomoć svoga vjernoga vojvodu Krstu Fran- 



362 Od Ferdinanda 1. do Ferdinanda 11. 

kopana. Krsto sabere lo.ooo pješaka i 3000 konja- 
nika, pa iz Križevaca krene prema Ugarskoj. Na putu 
se zaustavi kod Varaždina, gdje bijaše posada 
Ferdinandova. No kad je Krsto pregledavao gradske 
utvrde, pogodi ga 27. rujna 1527. tane iz topa. Smrću 
Krstinom raspade se i vojska njegova. 

Kad je Zapolju izdala ratna sreća, ostave ga i 
pristaše njegovi. Velikaši i plemići ugarski pristanu 
većinom uz Ferdinanda, koji bude ponovno biran za 
kralja. Nato se dade Ferdinand 3. studenoga 1527. 
svečano kruniti u Stolnom Biogradu. Zapolja pak uz- 
makne u Erdelj, odakle uteče u Poljsku. On je od- 
sada nastojao, da se pomoću vanjskih vlasti do- 
mogne prijestolja ugarskog. Saveznika mu biskup 
Jožefić nadje u francuskom kralju Franji I., koji bi- 
jaše nepomirljiv protivnik Hapsburgovaca. Sam pak 
Zapolja pošalje u Carigrad svoga poslanika, koji mu 
29. veljače 1528. u savez dovede sultana Sulejmana. 
— Hrvatska je prva iskusila taj savez. Bosanski Turci 
udare na J a j c e i zauzmu važni taj grad. Sada pade 
pod vlast tursku i ona Hrvatska izmedju Save, Une 
i Sane. Početkom listopada g. 1528. provali bosanski 
paša s 5000 Turaka preko Otočca u Hrvatsku. Turci 
namjeravahu oplijeniti Kranjsku. No budni Petar 
Kružić doznade namjeru njihovu. Kranjska se go- 
spoda slože sa banom Karlovićem, te 5. listopada 
dočekaju Turke ispod grada Belaja na rijeci Mrež- 
nici. Karlović zadobi 18 rana, ali ipak potuče Turke. 

Kad je Zapolja bio siguran, da će mu pomoći 
sultan turski, vrati se na jesen god. 1528. u Erdelj. 
Posebnim proglasom (24. veljače 1529.) pozove narod, 
neka se vrati pod njegovu zastavu, jer će Sulejman 
satrti pristaše Ferdinandove. Odmah iza toga plane 
gradjanski rat u Slavoniji. Biskup Erdedi, vodja 
stranke Zapoljine, počne opsjedati grad Grič, koji je 



Od Ferdinanda 1. do Ferdinanda U. 363 

pristajao uz Ferdinanda. U Griču se nalazio grof Ni- 
kola Thurn sa 700 Španjolaca, koji su Ferdinandu 
služili za plaću. Španjolci dobiju pomoć iz Kranjske 
i Štajerske, te onda (13. srpnja) uzrau za uzvrat op- 
sjedati Kaptol i utvrdjeni grad biskupa zagrebačkog. 
Španjolci bi valjda i uspjeli, da ih nije (8. rujna) 
odazvao Ferdinand za obranu Beča. 

Vjeran svome obećanju krene Sulejman 10. 
svibnja 1529. iz Carigrada u rat protiv kralja Ferdi- 
nanda. Sa 300.000 Turaka i 300 topova prijedje sul- 
tan kod Zemuna preko Save, a kod Osijeka preko 
Drave. Na Muhačkom ga polju dočeka Ivan Zapolja 
sa 500 pristaša svojih. U zriak pokornosti poljubi Za- 
polja ruku Sulejmanovu. Nato ga sultan povede sa 
sobom do Budima. Ovdje ostade Zapolja sa 3000 
janjičara, a Sulejman ode prema Beču. Ferdinand 
ostavi u Beču 12.000 vojnika, pa uteče u Prag. Sul- 
tan dodje 27. rujna pod Beč i opkoli grad sa svih 
strana. Opsada je trajala do 14. listopada. No sultan 
se uvjerio, da još dugo ne će moći zauzeti Beča. Zato 
se zadovolji time, što su njegove čete oplijenile i 
poharale Austriju, Štajersku, dapače i Bavarsku. Na 
povratku otpočine sultan u Budimu. Istom sada pre- 
dade Zapolji krunu ugarsku, čime ga priznade i za- 
konitim kraljem. Podjedno se sultan zakune, da će 
Zapolji kao „bratu svome" pružiti pomoć u „svakoj 
nuždi" njegovoj. 

Kad je Sulejman otišao iz Ugarske, opet se 
osmjelio Ferdinand. Njegova vojska provali u Ugar- 
sku, te osvoji sjeverne i zapadne krajeve. Budima 
ipak nije mogla zauzeti. Istodobno je bjesnio gra- 
djanski rat u Slavoniji. Ljudevit Pakrački pohara 
Imanja zagrebačkog biskupa Šimuna Erdeda, koga 
je Zapolja imenovao banom svojim. Ovu priliku upo- 
trebe Turci, koji su u to vrijeme utvrdili Osijek i u 



364 Od Ferdinanda I. do Ferdinanda U. 

3 

njemu uredili svoj tabor. Turci popale gradove O r a- 
hovicu i Mikleuš ispod Papuk gorja. To otvori 
oči Hrvatima, te se 8. listopada 1530. izmire pristaše 
Ferdinandove i Zapoljine. Njihov je primjer dobro 
djelovao i na Ugre. Zapolja sklopi s Ferdinandom 
primirje, po kojemu ostade svakomu ono, što drže 
pristaše njegove. 

106. Nikola Juriiić. Hrvati su kralja Ferdi- 
nanda još 28. veljače 1530. opomenuli, neka im šalje 
pomoći, jer bosanski Turci osvajaju gradove na kra- 
jini. Nato je Ferdinand 17. ožujka 1530. vojskovodju 
Ivana Kacijanera imenovao generalom čitave vojske, 
koja će Hrvatima doći u pomoć iz Kranjske, Štajer- 
ske, Koruške i Tirolske. Slabo je Kacijaner pomagao 
Hrvate, kad ni sam nije imao dosta novaca i ratne 
zaire. Sada Ferdinand pokuša, ne bi li Sulejmana 
predobio za sebe. Nikola Jurišić dovede 17. listopada 
1530. u Carigrad poslanstvo, po kojemu Ferdinand 
obeća godišnji danak, ako mu sultan prepusti čitavu 
Ugarsku. No Sulejman odgovori : Ugarska je moja, 
jer sam ju mačem osvojio. Dadoh ju pak Ivanu Za- 
polji, koji me je prvi zamolio. Ferdinand mora ustu- 
piti onaj dio Ugarske i Hrvatske, koji se još nalazi 
u vlasti njegovoj. 

Vidjelo se, da će naskoro doći do velikog rata. 
Sulejman se spremao čitave godine 1531. Iz Cari- 
grada krene 25. travnja 1532. sa 140.000 Turaka i 
120 topova. U Biogradu mu se pridruže bosanski 
Turci i 15.000 Tatara iz južne Rusije. Sultan krene 
ravnim putem prema Beču, dočim su njegove ladje 
po Dunavu (preko Budima) vozile teške topove i 
druge sprave za opsjedanje. Na putu se Turci 4. 
rujna zaustave kod K i s e k a. U tome je gradu za- 
povijedao hrvatski junak Nikola Jurišić. On odluči, 
da će Turke neko vrijeme zadržati^ kako bi se Fer- 



Od Ferdinanda 1. do Ferdinanda U. 365 

dinand mogao bolje pripraviti kod Beča. Jurišiću 
podje namjera za rukom, premda je imao samo 700 
ljudi. Sultan izgubi kod Kiseka 25 dana. U to vri- 
jeme sabere Ferdinand kod Beča pomoću svoga brata 
Karla 90.000 pješaka i 30.000 konjanika. Ovo sklone 
sultana na povratak. Ferdinand je htio, da progoni 
Turke, koji su nesmiljeno pustošili Štajersku ; ali nje- 
mačke se čete odmah vrate kući. 

Prešavši kod Maribora preko Drave, stigne Su- 
lejman 23. listopada u Vinicu kod Varaždina. Da što 
jače postrada Slavonija, razdijele se Turci u 2 vojske. 
Jednu je sam sultan vodio preko Koprivnice plodnom 
Podravinom, a drugu veliki vezir Ibrahim preko Kri- 
ževaca u Posavinu. Kudagod je turska vojska prola- 
zila, svagdje se čuo jauk naroda hrvatskog. Turci su 
na putu popalili sva sela i sve varoši. Ostadoše samo 
tvrdi gradovi, jer Turci nijesu imali vremena a ni 
opsadnih sprava za osvajanje. Sultan je iz naših kra- 
jeva odveo u ropstvo 50.000 ljudi. Istom kod Gor- 
jana poruči vojsci svojoj, neka se primiri, jer je sada 
stupila na tursko zemljište. 

Jurišićev rodjak Jerolim Zadranin dodje 10. si- 
ječnja u Carigrad, da izmoli mir. Sulejman poruči 
Ferdinandu, da će ga primiti za „sina" svoga, ako 
mu predade Stolni Biograd. Ferdinand je uvidio, da 
mu u borbi s Turcima slabo pomaže brat Karlo. Zato 
na jesen g. 1533. prihvati uvjet Sulejmanov. Sada je 
Zapolja izgubio u Slavoniji sve pristaše svoje. Prodje 
ih volja, da se u nesretnoj domovini dulje kolju s 
pristašama Ferdinandovim. 

107. Borbe 8 Tnroima g. 1536.— 1542. Bez 

kakova povoda provali smederevski paša Mahmud 

ahiogll na proljeće g. 1530. u Slavoniju. Sami Turci 

vele, da su oko Požege osvojili i popalili 30 sela, 

i u ropstvo odveli do 60.000 Hrvata. Tom prigodom 



366 Od Ferdinanda 1. do Ferdinanda U. 

dodje pod tursku vlast lijepa požeška kotlina i plodna 
Posavina izmedju Broda i Gradiške. — Ovolika ne- 
sreća razjari Hrvate. Oni poruče Ferdinandu, da će 
sebi izabrati drugoga kralja, ako ih on ne će ili ne 
može braniti; njima da je svejedno: zvao se hrvatski 
kralj Ferdinand ili Ivan (Zapolja). Ova je prijetnja 
koristila. Na jesen g. 1536. pošalje Ferdinand u Hr- 
vatsku nešto vojske pod vodstvom Ivana Kacijanera. 
Kraljevi pak savjetnici počnu Hrvate tješiti, da će na 
proljeće g. 1537. sam Ferdinand doći u Hrvatsku i 
voditi rat na Turke. 

Prije početka vojne dodje glas o padu grada 
Klisa. Turci su već više puta iskusili, da Klisa ne 
mogu zauzeti na juriš. Zato ga naumiše predobiti 
gladom. Da uzmognu priječiti dovoz hrane, sagrade 
Turci u neposrednoj blizini Klisa 3 tvrd je : u Solinu, 
Ozrinu i u Kučini. Tursku je namjeru upoznao kliski 
i senjski kapetan Petar Kružić. On ishodi, da mu 
je papa u pomoć poslao 700 Talijana, a Ferdinand 
grofa Thurna sa 2000 Nijemaca. S ovom vojskom 
stane Kružić opsjedati novo podignute tvrdjave tur- 
ske. No kad je Turcima u pomoć (12. ožujka 1537.) 
došao bosanski beg Amurat, pobjegnu Talijani i Ni- 
jemci na ladje. Na tome bijegu izgubi život i junački 
Kružić, Doznavši za njegovu smrt, predade se po- 
sada kliska pod uvjetom, da smije slobodno otići 
u Senj. Tako je Senj dobio „Uskoke" svoje. 

Do početka rujna 1537. sabralo se u Koprivnici 
16.000 pješaka i 8000 konjanika. To bijahu vojnici 
iz Hrvatske, Kranjske, Štajerske, Koruške, Tirolske, 
Austrije, Češke i zapadne Ugarske. Mjesto kralja 
Ferdinanda preuzme vodstvo general Ivan Kacijaner. 
On povede vojsku pod Osijek, da zauzme ovu 
tvrdju tursku. No u Osijek dodje prije toga Mahmud 
Jahiogli paša sa 15.000 Turaka. Mahmud se pobrinuo 



Od Ferdinanda 1. do Ferdinanda U. 367 

za to, da kršćanskoj vojsci uzmanjka hrane. Kacija- 
ner naskoro uvidi, da Osijeka ne će moći zauzeti. 
Zato napusti opsadu, da mu vojska ne izgine od 
gladi. Ipak bude kršćanska vojska na povratku po- 
tučena i rastepena. 

Opet se Ferdinand uplašio, da će Hrvati otpasti 
od njega. Zato im obećaje, da će g. 1538. pomoću 
svoga brata Karla voditi veliku vojnu na Turke. 
Mjesto Kacijanera imenuje kralj Nikolu Jurišića gene- 
ralom svoje pomoćne vojske u Hrvatskoj. Pošto pak 
Hrvati još od smrti Ivana Karlovića (god. 1531.) ne- 
maju priznatoga bana, dade im Ferdinand pod konac 
g- 1 537« dva bana: Petra Keglevića i Tomu Nadaž- 
dija. Novi banovi budu instalirani 6. siječnja 1538. 
na saboru u Križevcima. Ovaj sabor odredi iznimne 
mjere za obranu Hrvatske. Svaki velikaš i plemić hr- 
vatski mora od 30 kmetskih kuća po i čovjeka na- 
oružati, te ga kroz godinu dana na svoj trošak uzdr- 
žavati na granici kraljevstva. Ako bi pak u domo- 
vinu provalio Turčin s ovećom silom, te bi zauzeo 
koji grad ili tvrdjavu, tad je svaki velikaš, plemić i 
posjednik dužan, da osobno pograbi oružje zajedno 
s petinom kmetova svojih, — u skrajnoj nuždi da- 
pače i sa svima kmetovima svojim. Osim toga će 
Hrvatska za redovitu obranu svoju uzdržavati 300 
plaćenih vojnika, i to 200 pješaka, a 100 konjanika, 
da se uzmognu suzbijati manje provale turske. Voj- 
skovodjom čitave hrvatske insurekcije (narodnog 
ustanka) bit će ban. Kada Turci gdjegod provale u 
Hrvatsku, dužni su velikaši i plemići, da to susjedima 
svojim jave gruvanjem iz mužara i paljenjem vatre. 
Od svakih 20 kmetskih kuća dat će velikaši i ple- 
mići po I kola hrane za opskrbu vojske. Jednako će 
deseti dio priroda svoga otpremiti u gradove na kra- 
jini hrvatskoj. 



Od Ferdinanda 1. do Ferdinanda 11. 



Ferdinand je obećao, da će stalnu vojsku svoju 
staviti u krajiške gradove. U tu mu svrhu knezovi 
Frankopani na saboru križevačkom ponude svoje gra- 
dove: Cetin, Slunj, Drežnlk, Tržac, Kobašić r Breko- 
vić ; Zrinjski : Krupu, Novi, Pakrac i Racu ; Blagajski : 
Otok i Bušević; pleme Zimpče: Novsku i Suboticu ; 
biskup i kaptol zagrebački : Dubicu i Hrastovicu ; Na* 
daždi : Veliku, Bacan : Vočin, a Keglević : Bijelu Sti- 
jenu. — Ferdinand se nije usudio, da g. 1538. vodi 
obećanu vojnu na Turke. Oni pako gradovi, što Ih je 
preuzeo na krajini hrvatskoj, dobiše preslabe posade. 
Tako su Turci još iste god. 1538. zauzeli Dubicu. 
Na vijest o tomu pobjegne iz susjednog Jasenovca 
mala posada, zapali vši prije toga tvrd javu. Tako su 
Turci probili obranbenu liniju na rijeci Uni. Ali ju- 
nački banovi dignu odmah u Hrvatskoj narodni usta- 
nak, pa zauzmu Dubicu, a obnove Jasenovac. 

Iste se godine povećala obranbena snaga Hr- 
vatske. Iz Bosne su naime Nikoli Jurišiću poručili 
mnogi Vlasi, da žele uskočiti ispod vlasti turske. Fer- 
dinand je po savjetu Jurišićevu dozvolio, da se ovi 
Vlasi nastane po Bilogori i uz pritoke rijeke Cazmc, 
odakle su Turci g. 1532. odvukli narod hrvatski. Na 
prijedlog Jurišićev izdade kralj $. rujna 1538. u Linču 
novim stanovnicima Hrvatske posebna privilegija. Vlasi 
će kroz 20 godina biti oprošteni od svakoga poreza. 
No zato moraju ići u boj na Turke, kadgod to od 
njih zatraži kralj ili vojvoda njegov. Vlasi dakle ne 
će biti kmetovi, nego vojnici, koji u mirno doba ob- 
radjuju polja i timare stada svoja. To je eto zame- 
tak krajine u Slavoniji. — Prije toga se nekoliko 
stotina obitelji bosanskih nastanilo u žumberačkira 
gorama. Ovi su „Uskoci" dobili 16. srpnja 1544. po- 
seban privilegij, po kojemu ih kralj Ferdinand oslo- 
badja od svih poreza, nameta, carine i maltarin^, 



Od Ferdinanda 1. do Ferdinanda 11. 369 

Naprotiv će Uskoci pomagati kralja u borbi s Tur- 
cima. 

Sulejman je kralju Ferdinandu g. 1539. dozvolio 
primirje. No iz toga primirja budu izuzeti Ivan i Ni- 
kola Zrinjski, sinovi umrlog već kneza Nikole. Oni se 
sultanu zamjeriše time, što su g. 1539. dali ubiti Ka- 
cijanera, koji htjede Turcima izdati grad Kostajnicu. 
Početkom g. 1 540. provale bosanski Turci preko Une, 
te opustoše imanja knezova Zrinjskih. Iste godine 
dodje bosanski paša Usref pred Z r i n j , te opsjedne 
grad sa svih strana. Ipak je Nikola Zrinjski junački 
obranio kolijevku roda svoga. Kad mu pak brat Ivan 
dovede pomoć, uzmaknu Turci. — Sam se kralj Fer- 
dinand osjećao dužnim, da nagradi vjernost knezova 
Zrinjskih. Zato im g. 1539. pokloni Kostajnicu, a g. 
1 541. imanja i gradove: Pakrac, Božjakovinu i Med- 
vedgrad, na što su i onako imali neka prava. 

Ivan Zapolja umre 22. srpnja 1540. Sada bi 
Ugarska mirom u Velikom Varadinu (22. veljače 
1538.) imala pripasti kralju Ferdinandu. I doista za- 
uzme Ferdinandova vojska g. 1540. gradove: Peštu, 
Vac, Višegrad i Stolni Biograd. No kad je g. 1541. 
opsjedala Budim, porazi ju Mahmud paša Jahiogli. 
Uz to se 23. lipnja 1541. diže Sulejman na četvrtu 
vojnu. Sultan dodje 26. kolovoza pred Budim, gdje 
odluči sudbinom Ugarske. Erdelj i Zatišje 
(t. j. Ugarsku na lijevoj strani rijeke Tise) dade ma- 
lomu Zapoljinom sinu Ivanu Sigismundu kao kneže- 
vinu. Ostali pak Zapoljin dio Ugarske pridruži sultan 
carstvu turskomu. U samom se Budimu nastanio Su- 
;jman paša, poturica magjarski. — Uzalud se god. 
542. pobudom pape Pavla III. sabrala velika vojska 
šćanska, da Turke baci iz Budima i Ugarske. Ova 
vojska kod opsade Pešte dapače i nastradala, da 
^ nije spasio Nikola Zrinjski, koji u zgodan čas 

24 



370 



Od Ferdinanda 1. do Ferdinanda 11. 



dodje sa 400 hrvatskih vitezova, „kao da je bio po- 
slan angjeo s neba". 

108. Banovai^je Nikole Zrinjskoga. Proslav- 
ljenoga Nikolu Zrinjskoga imenuje Ferdinand koncem 
g, 1542. banom hrvatskim. Nikolino banovanje pada 
u doba najžešćih provala turskih. Već g. 1543. krene 
Sulejman na petu vojnu, da se Ferdinandu osveti 
za prošlogodišnju „vojničku šetnju". Sultan htjede 
osvojiti zapadni i sjeverni dio Ugarske, gdje je vla- 
dao kralj Ferdinand. To mu ipak ne podje za rukom, 
premda je zauzeo gradove : Sikloš, Pečuh, Ostrogon 
i Stolni Biograd. Za te vojne dodjoše pod tursku 
vlast i hrvatski gradovi : Valpovo, Orahovica, 
Voćin, Brezovica, Pakrac i Bijela Sti- 
jena. Polovicom kolovoza 1543. provale u Hrvatsku 
turske čete, koje su robile i palile sve do rijeke Kupe. 
No na povratku dočekaju Turke hrvatski velikaši 
(Petar Keglević, knez Blagajski, Juraj Frankopan 
Slunjski i dr.), te ih 24. kolovoza razbiju nedaleko 
od Otočca. Istodobno je Nikola Zrinjski kod 
mjesta Somljo potukao Tatare, koji su u zapadnoj 
Ugarskoj pustošili sve do Mure. 

U svibnju g. 1544. prijedju iz Bosne preko Save 
u Slavoniju brojni Turci, koje su vodili: Ulama paša 
i Aniurat beg. Ovi Turci osvoje sela oko Stare Gra- 
diške i Cernika. Koncem lipnja zauiimu i Kra- 
ljevu Veliku na Ilovi. Sada je Turcima pripadalo 
čitavo slavonsko gorje izmedju Podravine i Posavine. 
Tu bijaše nekoliko gradova, u koje se nastaniše Turci. 
Medju gradovima pak nasele brojne Vlahe iz Bosne, 
radi čega je ovaj kraj i dobio ime „M a 1 a V 1 a š k 
Na tome „krajištu" turskom ne plaćahu Vlasi ni - 
setine ni robote, već samo carski harač ; no zato n 
rahii Turcima pomagati u borbi s Hrvatima. — 
obranu od Turaka podigne kaptol zagrebački g 



OJ Ferdinanda I. do Ferdinanda II. 371 

1544, tvrdJLi kod Siska (na ušću Kupe u Savu), a 
biskup /.agrebaćki utvrdi grad Ivanić. Kranjskoj, 
Štajerskoj i Koruškoj nametne kralj Ferdinand t. zv. 
^turski porez", kojim će za obranu ovih zemalja uz- 
državati pomoćnu vojsku u Hrvatskoj. 

Početkom svibnja g. 1545. provali u Slavoniju 
10.000 Turaka, koje su vodili: Ulama paša iz Bosne 
i Malkoč beg iz Požege. Dolinom rijeke Lonje udare 
Turci prema Zagorju, zauzevši uz put grad D u- 
bravu. Kod Konjšćine ih dočeka ban, komu 
se pridruže neki hrvatski velikaši i Juraj Wildenstcin, 
zapovjednik kraljeve vojske na slavonskoj Krajini. 
Tu dodje 5. svibnja do bitke, u kojoj prevarom po- 
bijede Turci. Na povratku su bez uspjeha pokušali 
zauzeti Križevcc i Čazmu ; ali zato oplijeniše i popa- 
liše mnoga sela u okolici njihovoj. — Mjeseca lipnja 
g. 1545. opustoše Turci imanja opatije Topusko, te 
provale čak u Kranjsku. Vraćajući se preko Samo- 
bora, porobe Turci plodno Turopolje ; no Hrvati im 
otmu dio plijena u okršaju kod Vagatovićeva broda. 
— Turci su g. 1545. još dva puta provalili u Slavo- 
niju. Ulama paša i Malkoč beg udare 20. kolovoza 
na Moslavinu i zapale taj grad Petra Erdeda. 
Htjeli su osvojiti i Čazmu, ali im sretno odolješe ka- 
nonici kaptola čazmanskog. Nekoliko dana poslije 
toga opsjedahu Turci tvrdju Ustilonja na ušću Lonje 
u Savu ; ipak moradoše uzmaknuti, kad su doznali, 
da tvrdji dolazi u pomoć Juraj Wildenstein. 

Nikola se Zrinjski g. 1544. oženio s kneginjom 
Katarinom iz porodice Frankopana Ozaljskih. Kata- 
na donese knezovima Zrinjskim za miraz 25 gra- 
lova, medju tima : Ozalj, Dubovac, Ribnik, Novi- 
rad, Ogulin, Plaški, Modruše, Jesenicu i Lukovdol, 
a Trsat, Bakar, Grobnik, Hreljin, Drivenik, Grižane, 
•ibir i Novi u Primorju. Sreća bijaše za Hrvatsku, 



372 



Od Ferdinanda I. do Ferdinanda II. 



1 



sto je upravo u to doba imala toli bogatoga bana. 
Kralj nairae nije mogao plaćati* „bansku četu** od 
400 ljudi, te ju Zrinjski morade uzdržavati o svome 
trošku. Tako se Ferdinand do g. 1546. sadužio Zrinj- 
skomu za 40.000 forinti, što bijaše u ono doba ve- 
lika svota. Da namiri taj dug, dade kralj Zrinjskomu 
12. ožujka 1546. čitavo Medjumurje. 

Borbe s Turcima trajahu takodjer god. 1546. i 
1547. Istom 19. lipnja 1547. sklopi Ferdinand petgo- 
dišnji mir, po kome će sultanu turskomu plaćati go- 
dišnji danak u iznosu od 30.000 dukata. Dok je tra- 
jao mir, spremahu se Hrvati za kasniji rat s Tur- 
cima, Tako je biskup zagrebački podigao tvrdje na 
svojin] imanjima u Sv. Križu, Ivanić-kloštru i u Gracu 
kod Križevaca, a pojačao utvrde u Hrastovici, Ivanić- 
gradu i u Zagrebu. Zrinjski je kod kralja izradio po- 
većanje banske čete. Počevši od god. 1553. brojit će 
banska četa ljeti (od i. ožujka do 31. kolovoza) 600 
konjanika i 400 pješaka, a zimi polovicu od toga. 

God. 1553. započnu Turci nova neprijateljstva. 
Ulama paša, Malkoč beg i Amurat (zapovjednik 
sandžaka u Klisu i Livnu) provale preko Križevaca 
do Varaždina. Zrinjski ih s Ivanom Ungnadom (za- 
povjednikom kraljeve pomoćne vojske) dočeka kod 
V 1 n i c e. Ovdje budu Turci rastepeni ; na bijegu 
pogibe i Djafer, sin Ulama paše. — Doznavši pod 
jesen g. 1553., da je obolio Nikola Zrinjski, dodje 
Ulama paša pred Čazmu. Turci zauzmu taj grad, 
u kojem se nalazila mala posada (20 ljudi), jer su 
kanonici radi nesigurnosti pobjegli u Varaždin. Nato 
krene Ulama paša pred Viroviticu, pa zauzme 
i ovu tvrdju prije, nego li joj u pomoć dodje kape- 
tan Luka Sekel iz Koprivnice. 

Da Turcima vrate milo za drago, počnu i Hr- 
vati provaljivati u krajištc tursko. Tako je grof Peta 



Ođ Ferdinanda 1. do Ferđlnandk 11. 373 

Erdedi (mladji) zapalio Kraljevu Veliku i Staru Gra- 
dišku. Naprotiv je kralj Ferdinand nastojao oko pro- 
duljenja mira s Turcima. Sultan mu doista dade pri- 
mirje na 5 godina uz obvezu, da plaća godišnji da- 
nak. Slabo je taj mir vrijedio za ubogu Hrvatsku, jer 
susjedne paše nijesu mirovali. — Mjeseca srpnja 1556. 
podje Zrinjski na kraljev poziv u južnu Ugarsku. 
Tamo su Turci osvojili neke gradove na lijevoj strani 
Drave, odakle bi lako mogli provaljivati u našu Po* 
dravinu. Zrinjski se hrabro ponio u onoj vojsci, koja 
je Turcima otela grad B o b o v a c (Baboču) na Dravi. 
No za odsutnosti njegove dodje Ulama paša (16. 
srpnja 1556.) pred Kostajnicu, pa zauzme taj 
grad i N o V i na Uni. Zrinjski je u blizini ovih gra- 
dova imao svoja imanja (Zrinj, Gvozdansko, Preko- 
vrški, Lisnicu i Pedalj), kojima sada zaprijeti velika 
opasnost. 

109. Petar Erđedl. Koncem g. 1556. postade 
Nikola Zrinjski tavernikom kraljevim. Sada se Nikola 
nastani u medjumurskom gradu Čakovcu, dočim je 
kao ban većinom stanovao u Gvozdanskom i Ozlju. 
Hrvatska dobije na proljeće g. 1557. novoga bana: 
mladoga grofa Petra Erdeda. To bijaše sreća za Hr- 
vatsku, jer se Petar požrtvovno brinuo za domovinu 
svoju. Naprotiv je kralj Ferdinand gotovo zaboravio 
na Hrvate, otkako je g. 1556. svoga brata Karla V. 
zamijenio na carskom prijestolju u Njemačkoj. 

Isprvice je Petar Erdedi pobolijevao. Bolest nje- 
govu upotrebe Turci. Sa 4000 Turaka krene mladi 
Ferhad beg dolinom Lonje prema Zagorju. Kod S v. 
Helene ga u kolovozu godine 1557. dočeka Ivan 
L e n k o V i ć , junački zapovjednik Krajine. Lenkoviću 
se pridruži podban Ivan Alapić. Tisuću konjanika 
tirvatskih udari na Turke i hametom ih potuče. Fer* 
ad beg izgubi sav plijen i polovicu konjanika svojih* 



374 



Ođ Ferdinanda 1. đo Ferdinanda U. 



1 



Istoga je dana koprivnički kapetan Krsto Ungnad 
razbio virovitičke Turke, koji su na četovanju svome 
doprli do Koprivnice. 

Najljuće se u Hrvatskoj ratovalo g. 1558. Mje- 
seca veljače opsjedahu Turci bez uspjeha Keglevićev 
grad Blinju. Polovicom travnja navališe na H r a s t o- 
v i c u. No Hrastovici dodju u pomoć: ban Erdedi i 
general Lenković, koji složno potuku Turke. Jednako 
nastradaše bosanski Turci, koji su u kolovozu pusto- 
šili oko Cazina, Bužima i Ostrošca, te oko Hrasto- 
vice i Gora. No zato su Turci mjeseca rujna bez za- 
preke poharali okolicu Topuskoga i Steničnjaka. U 
studenomu pak zauze Malkoč beg Lisnicu na lijevoj, 
a blagajske gradove Otok i Bušević na desnoj 
obali Une. Iz Slavonije dopru Turci u noći od 29. 
studenoga do Koprivnice i zapale predgradje. Kad 
je nato krajiški podzapovjednik Vid Halek iz tvrdje 
izveo posadu, uzmaknu Turci do G j u r g j e v c a. 
Ovdje dodje do bitke, u kojoj budu Turci pobije- 
djcni i razbijeni. — Odsada se Turci bojahu, da ne 
bi njihova tvrdja Čazma pala u kršćanske ruke. 
Zato ju Malkoč beg dade u travnju g. 1559. razoriti. 

Hrvatska je i god. 1560. mnogo trpjela od pro- 
vala turskih. Lenkoviću podje za rukom, te je u 
ožujku razbio dvije turske čete, koje su četovale oko 
Vranograča i Slunja. No zato je na same Duhove 
postradalo Zrinjsko trgovište Novigrad kod Vrano- 
grača. Jednako su Turci oplijenili okolicu grada Ce- 
tina. Naprotiv je kod Popovca (blizu Čazme) izgubio 
život Malkočev sin Safer beg, koji u rujnu htjede sa 
2000 konjanika udariti na Križevce. — Turci su č< 
tovali takodjer godine 1561. i 1562. Ali ne mirova! 
ni Hrvati. Mjeseca ožujka 1562. provali ban Erdcc 
u tursku Podravinu. Potukavši Turke kod Slatine 
zapali taj grad i looo vlaških kuća oko Vočina, Sh 



Od Ferdinanda I. do Ferdinanda II. 375 

tine i Mikleuša. Tri mjeseca iza toga dodje u tursku 
Podravinu Malkoč beg s velikom vojskom, pa dade 
utvrditi Sopje i Moslavinu na Dravi. 

Ferdinand je g. 1562. od sultana izmolio mir, 
obećavši Turskoj godišnji danak od 30.000 dukata. 
Za toga mira umre (25. lipnja 1564.) car i kralj Fer- 
dinand. Njega je u Njemačkoj, Češkoj, Ugarskoj i 
Hrvatskoj naslijedio najstariji njegov sin M ak si- 
ra ilij a n; ovaj se još 8. rujna 1563. u Požunu kru- 
nio za kralja ugarsko-hrvatskog. Maksimilijan je od 
nasljednih zemalja hapsburških dobio samo gornju i 
dolnju Austriju. Ferdinand je naime Štajersku, Kranj- 
sku, Korušku, Istru, Goricu i Trst podijelio najmla- 
djemu sinu Karlu, dočim je srednjemu sinu Ferdi- 
nandu ostavio Tirol i t. zv. prednjo-austrijske zemlje 
(na Rajni u Njemačkoj). 

Sulejman zatraži od Maksimilijana, neka .plati 
zaostali danak. Premda je Maksimilijan ispunio taj 
zahtjev, ipak nijesu Turci mirovali* Mustafa Sokolo- 
vić, paša iz Livna , dodje 4. lipnja 1565. pred 
Krupu na Uni. U toj se tvrdji nalazio hrvatski 
plemić Matija B a k i ć sa 28 vojnika. Bakić je s 
ovom šakom ljudi branio Krupu 20 dana. Pošto nije 
dobio pomoći, provali Bakić 23. lipnja sa 7 preosta- 
lih branitelja iz Krupe, te izgubi život. 

Navijestivši Maksimilijanu rat, krene Sulejman 

I. svibnja 1566. s ogromnom vojskom iz Carigrada 

prema Beču. Na tome putu dopre sultan 6. kolovoza 

do Sigeta. U gradu je od god. 1561. kao kapetan 

zapovijedao Nikola Z r i n j s k i , koji je uza se imao 

^'sioo ljudi. Bivši ban hrvatski odluči, da će s ovom 

3sadom zaustaviti Turke kod Sigeta dotle, dok Ma- 

similijan ne sabere dovoljno vojske. Sulejman dade 

igct opsjedati. Nebrojenim jurišima zauzeše Turci 

ari i novi varoš. Dugo se otegnula opsada tvrdje* 



37^ Od Ferdinanda 1. do Ferdlnandii 11. 



^ 



Koncem kolovoza poruči Sulejman junačkomu Zrlnj- 
skomu, da će ga učiniti gospodarom Hrvatske, ako 
predade Siget. No Zrinjski odbije ovu pomidu kao 
i sve prijetnje, premda mu je posada spala na 500 
ljudi. Sulejman nije dočekao pada Sigeta^ jer umre 
u noći od 4. na 5. rujna. Veliki vezir Mehmed Soko- 
lović zataji smrt sultanovu. Sutradan zauzmu Turci 
vanjsku tvrdju. Zrinjski se povuče u nutarnju tvrdjti, 
gdje se održao još 2 dana. Kad su pak topovi tur- 
ski zapalili i to posljednje utočište njegovo, provali 
Zrinjski s preostalom četom iz tvrdje. S mačem u 
ruci poginuše uz junačkoga vodju svi branitelji (osim 
sedmorice). Turci osvojiše ruševine sigetske, izgubivši 
za opsade 30.000 ljudi. Oslabljenu vojsku tursku po- 
vede Sokolović kući. Veliki se vezir bojao, da će ga 
na povratku progoniti car i kralj Maksimilijan, koji 
je za to vrijeme kod Gjura sabrao 100.000 vojnika. 
No Maksimilijan, — koji je imao srca, da vjernomu 
Nikoli Zrinjskomu pušta propadati u Sigetu, — ras- 
pusti vojsku svoju, čim je doznao za odlazak Turaka. 

UO. Ojuro Drašković. Kad je g. 1567. umro 
Petar Erdedi, postade banom hrvatskim Gjuro Draš- 
ković, biskup zagrebački. Uz njega imenuje kralj 
Maksimilijan još jednoga bana : Franju Franko- 
pana, koji će Draškoviću pomagati u vojničkim 
poslovima. Istodobno zamoli Maksimilijan mir od 
sultana Selima II., sina Sulejmanova. Selim dozvoli 
17. veljače 1568. mir na 8 godina, ali pod uvjetom, 
da mu kraljev poslanik svake godine donese 30.000 
dukata kao „počasni dar". Ipak su Turci i nadalje 
provaljivali u Hrvatsku. No banovi se brinu za obranu 
domovine. 

Oko 2700 Turaka razbiše g. 1569. kod P e r u- 
š i ć a senjski Uskoci, premda ih bijaše samo 280. 
Jednako je mladi Franjo Frankopan g. 1571. potukao 



Ođ Ferdinanda 1. do Ferdinanda U. 377 

Turke kod Hrastovice. Hrvatski sabor u Zagrebu 
(30. listopada 1571.) izriče svoje zadovoljstvo, što 
Turci nijesu mogli zauzeti ni jedne tvrdje. 

Žalibože već 11. prosinca 1572. umre ban Fran- 
kopan, posljednji potomak knezova Frankopana 
„Slunjskih". Nato je Drašković po želji kraljevoj pre- 
uzeo punu bansku vlast. Teško bijaše Draškoviću vla- 
dati, jer je upravo u to doba buknula seljačka 
buna. Povod joj dade Franjo Tah, gospodar Su- 
sjedgrada i Dolnje Stubicc. On je naime okrutno 
postupao s kmetovima svojim, koji su uzalud tražili 
zaštite i kod samoga kralja. Koncem siječnja 1573. 
pobune se Tahovi kmetovi u Stenjevcu, Susjedgradu, 
Stupniku, Zaprešiću, Brdovcu, Podgori, Pušci 1 u Dol- 
njoj Stubici. Njima se pridruže kmetovi zagorskih 
velikaša i plemića. Naskoro se kod Dol. Stubice sa- 
bralo 10.000 kojekako oboružanih kmetova, kojima 
bijaše vodjom („begom") seljak Matija Gubec. 
Kmetovi su za sebe tražili slobodu, kakvu uživaju 
drugi ljudi. Zato će odstraniti velikaše i pobirače 
kmetskih podavanja, te će sami pobirati poreze i 
brinuti se za obranu domovine. Da poraste trgovina, 
namjeravahu kmetovi ukinuti carinu i mitničarinu. 

Poput Taha zatirala je kmetove svoje grofica 
Barbara Erdedi, udovica bana Petra Erdeda. Zato se 
bune i kmetovi na njezinim imanjima u Samoboru, 
Okiću, Jastrebarskom i Kerestincu, najvećma pak u 
Cesargradu (kod Klanjca). Da bi taj ustanak raširio 
po Štajerskoj i Kranjskoj, prijedje Ilija Gregorić 2. 
veljače preko Sutle sa looo kmetova. I doista se 
Hrvatima pridruže štajerski kmetovi u Brešcima, Pil- 
štajnu, Videmu, Sevnici i drugdje. No kad je dio 
buntovnika 5. veljače stigao u Krško, potuče ih ondje 
barun Thurn. Gregorića pak razbije celjski kapetan 
Gjuro pl. Schrattenbach 8. veljače kod Sv. Petra pod 



37S Od Ferdinanda h do Ferdinanda U, 

Kunsper^om. Istoga se dana u Zagrebu sabrase ban- 
ske i plemićke čete. Vodjom im postade Gaspar Ala- 
pić, koji je dva dana prije toga kod Kcrcstinca 
raspršio 3000 kmetova svoje sestre Barbare ErdcdL 
Alaplću podje za rukom, te je Matiju Gupca 9. ve- 
ljače potukao u krvavoj bici kod Dol nje St u b i c c. 
Sada se plemići nemilo osvećivahu pohvatanim selja- 
cima. Gubec bude osudjen na smrt; na glavu mu sta- 
vise ražarenu željeznu krunu, po5;to su ga oklevetali^ 
da bijaše „kralj seljački". 

Dok su se Hrvati medjusobno klali, ras:mišljahu 
Turci, kako bi osvojili „ostanke** kraljevine Hrvatske. 
Iz Kostajnice udariše Turci g. 1573. dvaput na Bović 
(kod Vrginmosta), a o novoj godini 1574* navale na 
Krstinju i na Klinac (kod Hraatovicc). Ban se po* 
bojao, da će Turci naskoro doprijeti do Kupe, te 
onda harati plodno Turopolje. Da bude Drasković 
imao druga u vojnim poslovjma» imenuje kralj 4. ve- 
ljače g. 1574. banom Gaspara Alapića. Junački 
Alapić uze četovati po krajištu turskom oko Čazme 
i Kostajnice. Ali na jesen god. 1574. zaprijeti Hrvat- 
skoj pogibelj s druge strane. Iz južne Ugarske i su- 
sjedne Slavonije navale 4000 Turaka na Kopriv- 
nicu, te ju zapale. Po kraljevoj želji dade sabor 
hrvatski god. 1575. oko Koprivnice podići velike be- 
deme. To bijaše sreća za Hrvatsku, jer su Turci god. 
1575. — 1577. često provaljivali u Podravinu, da za- 
uzmu Koprivnicu i Gjurgjevac. 

Koncem god. 1574. umre sultan Selim II, koga 
naslijedi njegov sin Murat III. Istodobno postade 
sultanovim namjesnikom u Bosni ratoborni Ferhad 
pasa Sokolović. Već o novoj godini 1575. opustoše 
Turci okolicu grada Cetina. U rujnu pak sabere Fei 
had pasa veliku vojsku, te podje opsjedati Bihać 
na Uni. Ne mogavši zauzeti ove tvrdje, zapute se 



Od Ferdinanda I. do Ferdinanda ti. 379 

Turci dolinom rijeke Korane prema Kupi. Kod Bu- 
da č k o g a (na ušću Radonje u Koranu) dočeka 
Turke barun Herbard Auersperg s malom vojskom, 
ali ga u noći od 2i. na 22. rujna stigne potpun po- 
raz. Sam Auersperg pade u boju. Ferhad paša dade 
opustošiti sav kraj oko Steničnjaka. Turci popale 16 
sela i dopru sve do Metlike u Kranjskoj, a uhvate 
i u ropstvo odvedu lOOO ljudi. 

Slijedeće godine 1576. nastavi Ferhad paša će- 
tovanje po Hrvatskoj. U travnju dodje sa 7000 pod 
H r a s t o V i c u , te ju počne opsjedati. Posada hrabro 
odbije Turke, koji na odlasku zapale susjedni grad 
Peć (danas „Pecki"). U lipnju zauzme Ferhad paša 
veliku tvrdju B u ž i m. Istodobno je Kapidži paša 
uzalud 3 dana udarao na Gvozdansko. U srpnju osvo- 
jiše Turci grad Cazin i susjednu tvrdjicu Gra- 
dac, dočim su uzalud jurišali na Ostrožac. — Poput 
Turaka provaljivahu iz Bosne u Hrvatsku takodjer 
Vlasi kao turski „martolozi**, Vlasi bi obično hvatali 
ljude, žene i djecu, te ih onda prodavali u ropstvo 
tursko. Radi toga je izmedju Une i Kupe zavladala 
tolika nesigurnost, da se preostali Hrvati odseliše u 
Kranjsku, Štajersku i u zapadnu Ugarsku. 

Ul. Ban Krsto Uiignađ. Car i kralj Maksl- 
milijan umre 12. listopada 1576., a naslijedi ga nje- 
gov najstariji sin R u d o 1 f. Novi kralj imenuje Gjuru 
Draškovića god. 1577. svojim kancelarom. Istodobno 
postade Drašković i biskupom u Gjuru. Tako je ba- 
nom hrvatskim ostao jedini Gašpar Alapić. Njemu 
htjede svu vlast ugrabiti kraljev stric : nadvojvoda 
Karlo, koji bijaše još od g. 1571. kraljev namjesnik 
1 Hrvatskoj. No sabor hrvatski izabere (koncem god. 
577.) tri poslanika, koji će poći pred samoga kralja, 
:e mu izjaviti, da Hrvati ne priznavaju nad banom 
akvoga skrbnika, već jedino osobu kraljevu. Sad se 



38o Od Ferdinanda 1. do Ferdinanda lU 

nadvoj. Karlo odreče namjesničke časti u Hrvatskoj. 
Kralj pak početkom g. 1578. mjesto Alapića imenuje 
banom hrvatskim baruna Krstu Ungfnada. 

Na jesen g. 1577. zaposjedne Kapidži paža bez 
otpora Podzvizd, gornju i dolnju Kl adu su, 
Peći, Ajtić, Sturlić, Bojnu i Svračicu, dočim je uza- 
lud opsjedao Gvozdansko, pa tvrdjice Smrčković i 
Hresno (na rijeci Glini). Slijedeće zime zauzmu bo- 
sanski Turci gradove: Ostrožac (13. studenoga) i 
Zri nj (20. prosinca). Kapidži paša pak 13. siječnja 
1578. osvoji Gvozdansko (tvrdju i rudnike). Iste 
zime opsjedahu Turci bez uspjeha gradove : Izačić, 
Budački i Steničnjak. 

Da od sebe otkloni brigu za obranu Hrvatske, 
predade tromi kralj Rudolf 25. veljače 1578, upravu 
hrvatske i slavonske Krajine nadvojvodi Karlu. Isto- 
dobno je nadvojvoda na saboru u Brucku (na Muri) 
sa staležima svojih zemalja vijećao o tomu, kako bi 
Turcima zapriječili dalnje napredovanje. Ako naime 
Turci osvoje Hrvatsku, stradat će Kranjska, Koruška 
i Štajerska. Zato staleži ovih zemalja odluče, da će 
o svome trošku uzdržavati Krajinu u Hrvatskoj i Sla- 
voniji. Odsada će se za Krajinu brinuti gradačko 
dvorsko „ratno vijeće", u koje će Štajerska birati 3, 
a Kranjska i Koruška po 2 vijećnika. 

Nadvojvoda Karlo htjede Turcima još g. 1578. 
oteti hrvatske gradove izmedju Une i Kupe. U tu 
svrhu odluči, da će osobno povesti veliku vojnu. Pu- 
kovnik Vid Halek dodje u njegovo ime 15. srpnja 
na hrvatski sabor, te zamoli staleže, neka i oni su- 
djeluju u ratu na Turke. Hrvati su uvidjeli, da će im 
namjeravana vojna biti od koristi. Ipak se boje, da 
tom prigodom ne bi bio povrijedjen ustav hrvatski. 
Kralj je naime u dekret od 25. veljače 1578. stavio 
i ove riječi: „Što se tiče vojničkih posala, ima se 



Od Ferdinanda 1. do Ferdinanda U. 381 

nadv. Karlu u naše ime pokoravati takodjer ban Hr- 
vatske i Slavonije sa čitavom njemu podredjenom 
vojskom, zatim staleži (t. j. plemstvo) i pučki ustanak 
u Hrvatskoj i Slavoniji". Zato sabor hrvatski zaklju- 
čuje, da će na vojni Hrvati pod banom činiti posebnu 
vojsku. Podjedno poručuju nadv. Karlu : „Nadamo se, 
da će nadv. Karlo raditi sporazumno sa banom, 
kako se ne bi dogodilo štogod nesuglasna i slobodi 
ove kraljevine protivna. Ban naime ne može ni- 
jednomu drugomu vojskovodji biti pod- 
r e d j e n bez povrede banske časti i neprekinute po- 
vlastice ovoga kraljevstva". 

Ipak nije nadv. Karlo osobno pošao na vojnu. 
Njegove čete dovede u Hrvatsku 13. kolovoza 1578. 
barun Gjuro Kevenhiiller, zemaljski glavar u Koru- 
škoj. Kevenhiiller se kod sv. Petra na Mrežnici sa- 
stane sa banom Ungnadom, koji je sakupio 4900 
Hrvata. Zajednička im je vojska brojila preko 10.000 
ljudi. Koncem kolovoza dodje kršćanska vojska pred 
Drežnik, koji su grad prije 4 mjeseca zauzeli Turci. 
Bez osobita napora osvoje kršćani Drežnik, Cazin i 
Ostrožac. Naprotiv se nikako ne htjede predati Bu- 
žim. Pod ovim je gradom vojska kršćanska ljuto stra- 
dala od gladi i grize. Kad su pak vojvode doznali, 
da Bužimu dolazi u pomoć Ferhad paša s velikom 
vojskom, vrate se natrag prema Mrežnici. I doista 
dodje Ferhad paša sa 24.000 Turaka do Une, te 
ponovno zauzme Cazin (27. rujna) i Ostrožac (3. listo- 
pada). Uz to se pobrinuo, da osigura stečevinu svoju. 
Ostrožac postade sijelom novoga sandžaka, pod koji 
je spadala osvojena zemlja na lijevoj obali Une. I u 
tome se „unskom krajištu" nasele Turci po tvrdjama, 
a Vlasi po selima. 

Da bosanskim Turcima otcšča provaljivanje u 
Kranjsku, dade nadv. Karlo 13. srpnja 1579. graditi 



382 Od Ferdinanda I. do Fcrdinntiđa Ti. 

veliku tvrdju na ušću Korane u Kupu. Ova je tvrdja 
po začetniku svome dobila ime ^K a r 1 o v a c^. Uopće 
se sada obranbena linija Hrvatske pomaknula od Une 
k rijeci Kupi . Trebalo je naime braniti Turopolje, 
odakle je Ferhad paša 29. lipnja 1580. odveo 2000 
ljudi. Hrvatski je sabor god. 1581. zaključio, neka se 
na Kupi utvrde Brest i Sredičko, gdje će Hrvatska 
uzdržavati stalnu posadu od 100 vojnika, U2 to se 
neka u Letovaniću podigne tvrdjica, u kojoj će bo- 
raviti ban s vojskom svojom. Turci su još iste god, 
1581. dvaput provalili u Turopolje. Mjeseca rujna 
četovahu Turci na putu od Bihaća do Karlovca. Po- 
četkom god. 1582. zapale Turci tvrdjicu Kremen (na 
Korani) i predgradje slunjsko (27. veljače), pa dopru 
do Belaja, odakle ih je potjerala posada karlovačka. 
— Bolje nije bilo ni u tadašnjoj Slavoniji. Ovdje su 
Turci god. 1578. udarali na Drnje i na Kupinac (kod 
Križevaca), g. 1579. na Topolovac (izmcdju Križevaca 
i Koprivnice), Gjurgjevac i Vrbovec, a god. 1580. na 
Gjurgjevac i Sv. Ivan-Žabno. Hrvatima podje za ru- 
kom, te razbiše 3000 Turaka, koji su 19. siječnja 
1581. robili izmedju Ivanića i Graca. Mladi grof Tomo 
Erdedi dapače provali u tursko kraj ište sve do Cer- 
nika, gdje potuče Ahmed bega. — U ovim borbama 
nije sudjelovao ban Ungnad. On bijaše u Hrvatskoj 
općenito omražen kao tudjinac (Nijemac iz Štajerske). 
Pošto se g. 1582. zavadio s hrvatskim staležima, od- 
reče se Ungnad g. 1583. banske časti. 

112. Tomo Erdedi. Nasljednikom Ungnadovim 
imenuje kralj mladoga Tomu Erdeda, sina Petrova. 
Novi se ban dade 8. travnja 1584. svečanim načinoi 
uvesti u bansku čast. Staleži ga pozdraviše oduše^ 
Ijeno. Jednako se oduševljeno Tomo Erdedi lati svojv 
službe. U Rečici na Kupi podigne tvrdju o svomf 
trošku. Kad se na jesen god. 1584. vraćahu Turci i 



1 



Od Ferdinanda I. do Ferdinanda U. 383 

Kranjske, gdje su nesmiljeno plijenili, dočeka ih ban 
Erdedi kod Slunja. Ovdje dodje 6. listopada do 
bitke, u kojoj pade 2000 Turaka. Slijedeće g. 1585. 
provali ban u Bosnu, da Turcima vrati milo za drago. 
Tom prigodom bude spaljena i Kostajnica. Bosanski 
se Turci uplaše, te se više godina ne usudiše četovati 
po Hrvatskoj. No zato su god. 1586. slavonski Turci 
udarali na Gjurgjevac, Koprivnicu, Topolovac i Gra- 
dec. Kod Rače ih potuče Nikola Ožegović, vojvoda 
iz Sv. Petra-Cvrsteca. Koncem g. 1586. provali Fer 
had pašin brat Ali beg iz Cernika sa 3500 Turaka 
do Ivanić-kloštra. No ovdje ga 6. prosinca 
dočeka ban Erdedi, te Ali bega stiže poraz i smrt. 
Odsada su nekoliko godina mirovali i slavonski Turci. 
Ipak nije narod hrvatski ni tada bio bez neprilika. 
Vlaški se razbojnici (martolozi) u manjim četama šu- 
ljahu po gorama. Oni bi iznenada nahrupili u koje 
selo, pa krali i odvodili djecu hrvatsku, da ju pro- 
dadu Turcima. Počevši od god. 1586. uzdržavaju hr- 
vatski staleži 100 haramija, koji će pretraživati Kal- 
nik, Ivančicu i Zagrebačku goru. Hrvatski sabor da- 
pače 2. svibnja 1588. daje haramijama dozvolu, da 
na kolac nabiju svakoga Vlaha, koga će uloviti na 
spomenutim gorama. — Mnogo su Hrvati trpjeli i od 
krajiških vojnika. Ovi naime često ne dobivahu iz 
Graca redovite plaće, te bi onda poput Turaka pro- 
valjivali u sela hrvatska, gdje bi otimali stoku, žito, 
vino i druge potrepštine. Mnoga su nasilja činili ta- 
kodjer njemački časnici u Krajini. Radi toga se više 
puta hrvatski sabor tužio kralju. No slabi je kralj 
stanovao u dalekom Pragu, a nadv. Karlo ostade sve 
do svoje smrti (7. srpnja 1590.) neograničeni gospo- 
dar u Krajini. 

Pogibelj od Turaka zaprijeti Hrvatskoj ponovno, 
kad je g. 1591. ratoborni Hasan paša postao sul- 





384 Od Ferdinanda 1. do FerdiDartda IL 

tanovim namjesnikom u Bosni. Odmah na proljeće g. 
1 59 1, provali Hasan paša u Slavoniju, te porobi oko- 
licu ivanićku. Za uzvrat navali Erdedi na Mosla- 
vinu, te ju 15. kolovoza zauzme i razvali. Početkom 
rujna dodje Hasan paša pred Sisak, te opsjedne 
tvrdju. No Sisak obrani junački kanonik Nikola Mi- 
kac. Mjesec dana iza toga provali Hasan u Slavo- 
niju, gdje redomice zauzme tvrdje : Božjakovinu, Ra- 
kovec i Vrbovec. No u boju kod Graca nastrada 
prednja turska četa, na koju (7. listopada 1591.) na- 
vališe krajiški kapetani iz Ivanića, Koprivnice i Kri- 
ževaca. Hasan pusti osvojene tvrdje, te se s velikim 
plijenom vrati u Bosnu. 

Slijedeće zime zauzme Hasan paša H r a s t o- 
v i c u i Gore. Na ušću Petrinjčice u Kupu počne 
Hasan 12. travnja 1592. graditi novu tvrdju: Pe- 
trinju. Nova tvrdja bude već 2. svibnja dogradjena. • 
Time je dakle probijena i obranbena linija na Kupi. 
Stavivši u Petrinju jaku posadu, ode Hasan pod B i- 
hać. To bijaše jedina krajiška tvrdja na Uni, pošto 
je Hasan još g. 1591. zauzeo Ripač. Kapetan Josip 
Lamberg, koji je zapovijedao u Bihaću, predade 
tvrdju 19. lipnja 1592,, iza kako su na nju Turci pu- 
cali punih 5 dana. Odmah iza toga dade Hasan paša 
kod Petrinje graditi preko Kupe most od ladja. Po 
tome mostu prijedje Hasan 19. srpnja 1592. sa 15.000 
Turaka na lijevu obalu Kupe. Kod B r e s t a ga do- 
čeka ban Erdedi sa 2 do 3 tisuće ljudi, većinom šta- 
jerskih domobranaca. Pobijedivši bana, podje Hasan 
po drugiput pred Sisak. Turci su više dana opsje- 
dali sisačku tvrdju, koju opet sretno obrani kanonil 
Mikac. Iz osvete dade Hasan pustošiti plodno T u 
r o p o 1 j e. Turci su popalili 2 trgovišta i 49 sela, r 
pohvatali više tisuća Turopoljaca. Sa sobom su l 
Bosnu odveli toliko robija, da je robiju pala cijena 




"i ' 



i • 






'4l 






i i. 



Povjest Hrvatske. 



: I 



s I 






"^'?*^^'*^" 



Napisao 



dr. Rudolf Horvat. 

kr. profesor u Petrinji. 



Svezak V. 



Tiskara Dragutina Renka, 

Petrinja 1905. 






f I 




Oijeua.: X l^iruiia.. 



J 
,j 

ČA Ferdinanda I. do Ferdinanda U. 385 A 



Prije se za i dječaka dobivao i konj ; sada pak nu- 
djahu Vlasi po 5 dječaka za i konja ! Turci su u 
Turopolje provaljivali i slijedeće zime. Višeput je 
došlo i do okršaja s njima. Tako su Hrvati 4. ve- 
ljače pobili Mehmed agu kod Vukovine, a nekoliko 
dana kasnije Hrustan bega kod Kravarskoga. Naj- 
više stradahu imanja bana Erdeda. Hrustan beg je 
20. svibnja 1593. sa 3000 konjanika i 200 pješaka 
provalio sve do Jastrebarskoga, popalivši na putu 
Vukovinu, Zdenčinu, Kupinac i druga sela. 

Uništivši Turopolje, spremi se Hasan paša za 
treću opsadu Siska. U pomoć mu dodjoše Turci 
iz Like, Klisa, Livna, Hercegovine, Gradiške, Cer- 
nika i Zvornika. Sa 20.000 vojnika dodje Hasan 15. 
lipnja 1593. na ono mjesto, gdje se danas nalazi Ca- 
prag. Ovamo su ladje iz Gradiške dovele velike to- 
pove za opsjedanje i hranu za vojsku tursku. Hasan 
dade na Kupi sastaviti most od ladja, a onda pucati 
na Sisak. U tvrdji zapovijedahu zagrebački kanonici : 
Blaž Gjurak i Matija Fintić, koji su uza se imali 400 
ljudi. Fintić naskoro pogibe, a Gjurak zamoli pomoć 
od bana. Tomo Erdedi odmah digne ustanak plem- 
stva hrvatskoga. Jednako je svoje čete sabrao grof 
Rupcrt Eggcnberg, zapovjednik carske pomoćne voj- 
ske u Hrvatskoj. General Andrija Auersperg dovede 
karlovačke arkibuzire, Petar Erdedi (brat banov) sa- 
kupi Uskoke i husare, Alban Grasswein dovede čete 
iz slavonske Krajine, a Gjuro i Sigismund Paradeiser 
karlovačke i koruške mušketire. Sa 5000 vojnika pri- 
maknu se kršćanske vojvode Sisku 22. lipnja. U su- 
et im podje Hasan paša sa 10.000 biranih vojnika, 
lod ušća rijeke Odre u Kupu dodje o podne do 
ratke ali krvave bitke. Turci budu hametom potu- 
sni. Samo 400 ih sretno uteče preko mosta; svi 
rugi poginuše u boju ili se utopiše u susjednim ri- 

25 






3S6 Od Ferdinanda I. do FcrdLcianda 11* 




jekama. Eggenberg je u Kupi nabrojio 1000 lešina 
turskili. Medju ostalima stiže smrt Hasan pašu i 12 
beg^ova. Preostali Turci na desnoj obali Kupe zapale 
tabor, te pobjegnu u Petrinju. Radi toga poraza na- 
vijesti sultan Murat III. rat caru i kralju Rudolfu. 

Ban Erdedi htjede kršćansku vojsku povesti od 
Siska prema Petrinji, da zauzme ovu tvrdju, radi 
koje propade Turopolje. Ali na to ne htjedoše pri- 
stati druge vojvode, jer da za vojsku nema dosta 
hrane. Istom poslije velikih priprava sakupi se 9. ko- 
lovoza kod Bresta kršćanska vojska. Prešavši preko 
Kupe, dade ban Erdedi iz 8 topova pucati na tvrdju 
petrinjsku. Opsada se otegnula do 24. kolovoza. 
Tog;a dana doznade ban, da Petrinji dolazi u pomoć 
grčki bcglerbeg Hasan paša, sin slavnoga Sokolovića. 
Sada uzmakne kršćanska vojska, a Hasan paša dodje 
pred Petrinju sa 40.000 Turaka. Hasan se još isti 
dan zaputi prema Sisku, te počne udarati na nj. 
U tvrdji se nalazila mala posada od loo vojnika, 
kojima zapovijedahu kanonici : Gašpar Grandja i An- 
drija Kovačić. Turci su topovima probili zidine, pa 
onda jurišali na tvrdju. Kanonik Grandja pogibe u 
boju, a njegov drug morade 30. kolovoza predati 
Sisak. Erdedi naime nije mogao poći u pomoć Sisku, 
jer su carske pomoćne čete pobjegle u Štajersku. 
Hasan paša dade plijeniti i paliti na lijevoj obali 
Save sve do Božjakovine i Kraljevca (kod Dugog 
sela). Turci su prijetili, da će opkoliti i Zagreb. 
„Turski strah" dopre dapače do Ljubljane i štajer- 
skoga Graca, odakle se odseliše neke odlične poro- 
dice. No Hasan paša morade poći u Ugarsku, ka. 
je iz Carigrada kretao i veliki vezir Sinan. 

Početkom god. 1594. povjeri kralj obranu K 
vatske svomu bratu Maksimilijanu. U dekret n* 
stavlja izreku : „Prejasni će nadvojvoda raditi s n 



Od Ferdinanda I. do Ferdinanda II. 387 

razumno sa banom Hrvatske i Slavonije". Maksi- 
milijan pošalje svoga poslanika na sabor, što ga je 
Tomo Erdedi sazvao 23. ožujka 1594. u Zagrebu. 
Poslanik izjavi, da će nadvojvoda poštivati sva prava 
Hrvatske, te osobno voditi veliku vojsku, da Turcima 
otme Sisak i Petrinju. Hrvatski sabor zaključi opći 
ustanak. — Banu se pridruže krajiški zapovjednici i 
brojne čete iz Štajerske, Koruške i Kranjske. Oko 
16.000 ljudi dodje 21. srpnja do Petrinje. Tjedan 
dana kasnije stiže u tabor i nadvojvoda Maksimilijan 
s 1 000 konjanika. Dok je kršćanska vojska opsjedala 
Petrinju, zauzc karlovački general Juraj Lenković su- 
sjedne tvrdje : Hrastovicu i Gore. Videći, da se ne će 
moći održati, zapali Hrustan beg Petrinju (u noći od 
9. na 10. kolovoza), pa uteče u Kostajnicu. Sutradan 
pobjegne turska posada iz Siska, u koji opet udju 
Hrvati. Nato dade Maksimilijan do temelja razvaliti 
ostatak tvrdje petrinjske, te proglasi vojnu dovrše- 
nom. — Mjesec dana iza toga zauzmu Turci opet 
Hrastovicu i Gore, a Hrustan beg obnovi i tvrdju 
petrinjsku. 

Nesposobni kralj Rudolf nije nikada banu Er- 
dedu plaćao vojsku njegovu. Erdedi je na sreću Hr- 
vatske posjedovao velika imanja (Zelin i Novigrad u 
Turopolju, zatim Okić, Jastrebarsko, Lipovec, Kra- 
snicu, Rakovec, Moslavinu, Cesargrad, Mokrice i Me- 
tliku). Njegova mu žena Marija, kći bana Krste Un- 
gnada, donese za miraz grad Varaždin. Uz to je Er- 
dedi g. 1591. od Ungnada kupio Samobor. Tako je 
mogao prihodima svojih posjeda plaćati bansku četu. 
>ak je i Erdedi vremenom potrošio svoje novce. 
jke pak posjede njegove uništiše Turci. Zato Erdedi 
moli kralja, neka mu u podmirbu duga prodade 
"ofiju Pazin u Istri. Sličnim je načinom g. 1546. Ni- 
^!a Zrinjski stekao Medjumurje. Ipak bude banova 



r 



3SS Od Ferdinanda I. do Ferdinanda IL 

molba odbijena. Zato je Tomo Erdedi 15. svibnja 
1595. na saboru položio bansku čast. 

U3. Ivan Draiković. Mjesto nadv. Maksimi- 
lijana preuze g. 1595. vrhovni nadzor nad Krajinom * 

nadv. Ferdinand, sin nekadašnjeg nadv, Karla. Mladi 
Ferdinand pošalje u Hrvatsku generala Eggenberga 
s pučkim ustankom iz Štajerske, Koruške i Kranjske. 
Eggenbergu se 22. rujna 1595. kod Siska pridruže I 

krajiški generali : Juraj Lenković iz Karlovca i barun 
Sigismund Herberstein iz Varaždina. Istoga još dana 
podje prema Petrinji kapetan Danilo Frankol, da is- 
traži puteve. Iz Petrinje mu u susret izadje Hrustan 
beg, te zametne kreševo, u kome dopane smrtne 
rane. Kad je Hrustan beg sutradan (23. rujna) umro, 
pobjegnu Turci iz Petrinje i Hrastovice. Kršćanska < 

vojska zaposjedne ove dvije tvrdjc, koje će odsada ^ 

braniti Turopolje. Kralj dade svoje čete iz Zagreba 
premjestiti u Petrinju. 

U prosincu god. 1595. postadoše banovima: za- 
greb. biskup Gašpar Stankovački i barun Ivan Draš- 
ković. Novi se banovi dadu u. siječnja 1596. sve- 1 

čano uvesti u svoju čast i po starom običaju polože | 

pred staležima prisegu vjernosti. Pošto je boležljivi 
biskup Stankovački već 30. lipnja 1596. umro, ostade 
banom jedini Drašković. — Medjutim su dalmatinski 
Hrvati (6. travnja) Turcima oteli grad Klis. Nato 
se sakupi 8000 Turaka, koji počnu Klis opsjedati. 
Junački general Juraj Lenković poleti sa looo voj- 
nika u Dalmaciju, da pomogne posadi kliskoj. Njemu 
se pridruži nekoliko stotina Dalmatinaca, a pomoć 
mu obećaše i okolišni Vlasi. Lenković smiono uda 
(27. svibnja) na Turke i natjera ih u bijeg. No prijf 
varom Vlaha bude vojska hrvatska potučena. U boj 
pogibe i senjski biskup Antun de Dominis. Lenkov 
se spasi, ali na bijegu zadobi tešku ranu. Turci pa 



■i 



5d l^erdinanda t. do Ferdinanda li. ^89 

(31. svibnja 1596.) ponovno zaposjednu Klis. — U 
Hrvatskoj prevlada mnijenje, da treba kakvim ju- 
načkim djelom oprati neuspjeh kod Klisa. Tako se 
zasnovala vojna na Kostajnicu. Sa 3000 vojnika 
dodje ban Drašković (3. srpnja 1596.) u Petrinju. 
Ovamo stignu i krajiške čete, a nadv. Ferdinand po- 
šalje 1000 konjanika štajerskih. Tako se kod Petrinje 
sakupilo 6000 vojnika. Vlasi oko Kostajnice poruče, 
da će kršćanskoj vojsci pomagati. Ipak nijesu držali 
obećanja. Kršćanska vojska dodje 10. srpnja pred 
Kostajnicu, te na brdu „Djed" potuče združene Turke 
i Vlahe. Kostajnici dodje u pomoć bosanski paša 
Apardi, ali (12. srpnja) i njega stiže poraz. Istom 
onda, kad se doznalo, da prema Kostajnici kreće 
velika turska vojska, koju vodi Hafiz Ahmed paša, 
razidje se kršćanska vojska. — No sad će Hafiz uda- 
riti na Petrinju. Sa 20.000 Turaka započne on 
Petrinju 14. rujna opsjedati. U tvrdji se nalazilo do 
400 branitelja, kojima zapovijedahu Danijel Frankol 
i Gjuro Brestovski. Turci su bez prestanka 6 dana 
pucali na grad. Posada je sretno odbila i nekoliko 
juriša turskih. Ipak bi Petrinja pala, da joj u zadnji 
čas ne pomože ban Drašković. Banu se pridruže kra- 
jiški generali (Lenković i Herberstein), te svi zajedno 
dodju 19. rujna do B r e s t a. Sa 6000 Turaka pri- 
jedje bosanski paša preko Kupe i udari na Hrvate, 
ali bude hametom potučen. Slijedeće noći počne 
Hafiz uzmicati prema Kostajnici. Istodobno su Hrvati 
kod Siska sastavili most od ladja, po kome prijedju 
na desnu obalu Kupe. U jutro 20. rujna stiže još 
in Drašković kod Petrinje oko 8000 janjičara i ko* 
anika turskih. Tu se zametne bitka, u kojoj budu 
arci posve razbijeni. 

Ratovanje je potrajalo još 10 godina. Ipak ni* 
u kroz to vrijeme u Hrvatsku provaljivale velike 



S90 Ođ P*erđ{nanđa 1. đo F'erdinanda 11. 

vojske turske. Sultan je naime glavni rat prenio u 
Ugarsku. Tako se Hrvatima prn/JIa prilika, da pod* 
uzimlju navalni rat. Već početkom studenog^a 
1596. provali general Juraj Lciiković u Slavoniju, 
gdje porobi i popali do 200 turskih sela. To osokoli 
slavonske kršćane, te se oni poenu buniti oko Daru- 
vara, Požege i Cernika. Na čelo raje stupe narodni 
junaci, medju kojima se hrabro ponio Franjo llinić, 
— Da podjari ustanak u Slavoniji, krene ban Draš- 
ković početkom rujna 1597. pod Viroviticu, te 
ju počne opsjedati. Istodobno udari general Herber- 
stein na Slatinu, te ju 7. rujna osvoji na juriš. 
Iz okolice slatinske dovede Herbcrstcin u slavonsku 
Krajinu 1700 Vlaha, koji se bojahu turske osvete, 
pošto je Drašković napustio opsadu Virovitice. S is- 
toga je razloga opet na proljeće g. 1598. dobjeglo 
u slavonsku Krajinu 500 Vlaha. Osim toga sprcnjahu 
ustanak Vlasi oko Pakraca i Velike. Oni poruče Hcr- 
bersteinu, neka provali u njihov kraj, pa će ma se 
odmah pridružiti i otvoriti mu vrata spomenutih 
tvrdja. Herberstein se doista 17. nijna 1598. sa ba- 
nom Draškovićem zaputi u Slavoniju. Blizu Cer- 
nika razbiju Hrvati 2000 bosanskih Turaka, a sam 
Cernik zauzmu na juriš. Ipak nijcsu zadržati ni ove 
tvrdje, već se vrate natrag sa bogatim plijenom. Sad 
se opet do 500 Vlaha naselilo na biskupova imanja 
kod Ivanića. — Slijedeće g. 1599. uspiri ustanak u 
Slavoniji junački Luka Senčević. Istodobno provali u 
Slavoniju grof Petar Erdedi s Hrvatima. Erdedi za- 
uze i porobi Pakrac i Caklovac. Kod Požege niti 
se pridruži Senčević, te oni zajedno razbiju pažu p'^ 
žeškoga, a zapale grad i tvrdju. Nato se Erdedi vr= 
u Hrvatsku, dočim je Senčević poginuo od ku 
Mjesto njega postade vodjom bijedne raje M^ 
Lapsanović. Mato je Turcima 3 godine (iGoo*-^i6o 



Od Ferdinanda 1. do Ferdinanda U. 39! 

zadavao puno jada. On pomogne i Sigisraundu Traut- 
raansdorfu, novomu generalu slavonske Krajine, kad 
je u kolovozu g. 1603. provalio u Slavoniju. Traut- 
mansdorf zauze i zapali Pakrac, a oplijeni po- 
žeško polje. — Ipak nije bilo nade, da bi se Slavo- 
nija mogla već sada osloboditi. Slavonski su naime 
Turci u slučaju potrebe dobivali pomoći iz Ugarske 
i Bosne. Tako im je na proljeće g. 1603. u pomoć 
došlo 16.000 Tatara, koji su pomagali tursku vojsku 
u Ugarskoj. Slavonski se Turci združe s Tatarima, 
te užasno poharaju čitavu Podravinu od Koprivnice 
do Varaždina. 

U Hrvatskoj su glavnu borbu s Turcima vodili 
senjski Uskoci. Ovi junaci razbiše g. 1598. kod 
Grobnika 8000 bosanskih Turaka, koji su plijenili 
hrvatsko Primorje. Jednako su Uskoci god. 1599. za- 
jedno s Karlovčanima u senjskim planinama potukli 
Malkoč bega. Bolje ne prodjoše ni oni Turci, koje 
su g. 1600. u Hrvatsku doveli Memibegovići. Senjani 
i Karlovčani postave zasjedu u nekom klancu, gdje 
pogibe do 4000 Turaka. — Istodobno su Uskoci 
senjski ratovali s Mlcčanima na moru. U Senju nadju 
zakloništa mnogi dalmatinski Hrvati, koji se bojahu 
osvete mletačke. Ove bjegunce istjera iz Senja god. 
l6or. carski povjerenik Josip Rabata. Uz to dade 
Rabata mnoge Uskoke povjcšati. To pobudi u Hr- 
vatskoj veliku ogorčenost. Sam ban Drašković zatraži 
od kralja, neka nasilnika Rabatu kazni smrću. No 
Uskoci su mu sami sudili. Oni naime god. 1602. na 
juriš zauzmu senjsku tvrdju, u kojoj sasijeku Rabatu 
' posadu njegovu. Nato im dvor dade kapetana, koji 
s Uskocima blago postupao. — S Turcima su 
nogo ratovali takodjer karlovački Uskoci (Žumber- 
li). Oni provaljivahu često u tursko krajište. Kad 
pako g. 1604. po Vinodolu haralo 5000 Turaka, 




t 



39^ Od Ferdinanda 1. do Ferdinanda U. 

dočeka ih 3 milje povrh Senja 500 Uskoka i 400 
Karlovčana. Turci budu hametom potučeni, te izgube 
sav plijen. 

Rudolf II. nije u Ugarskoj sretno ratovao s Tur- 
cima. Osim toga je ondje progonio protestante. Radi 
toga plane g. 1604.- u Ugarskoj buna, koju je vodio 
Stjepan Bockaj. Veliki vezir turski okruni Bočkaja na 
Rakoškom polju za kralja Ugarske i Erdelja. Bockaj 
pozove bana Draškovića, neka ga priznade kraljem 
svojim. No Drašković odbije taj poziv, te god. 1605. 
sretno obrani Hrvatsku od združenih Magjara i Tu- 
raka. Ipak ne htjede dulje ostati banom hrvatskim, 
jer nemarni kralj nije htio plaćati bansku četu. 

114. Matija JI. U Ugarskoj je mjesto tromoga 
kralja Rudolfa II. vladao njegov brat Matija kao na- 
mjesnik. Matija se uvjerio, da kralj ne raspolaže do- 
voljnim sredstvima za ratovanje s Bočkajem i s Tur- 
cima. Zato je u Beču 23. lipnja 1606. sklopio mir 
s Bočkajem. Po tome miru bude Bockaj priznat voj- 
vodom erdeljskim, a u Ugarskoj proglašena ravno- 
pravnost rimo-katoličke i protestantske vjere. I s Tur- 
cima dodje napokon 11. studenoga 1606. do mira u 
Žitva Dorogu. Svaka je stranka zadržala, što je 
osvojila tečajem ovoga 15-godišnjeg ratovanja. Tako 
je Hrvatskoj pripala Moslavina, te Petrinja s Hrasto- 
vicom i Gorama. Car ne će više Turcima plaćati 
danka, nego će jednom za uvijek predati sultanu dar 
od 200.000 dukata. Mir ima trajati 20 godina. Kroz 
to se vrijeme ne smije na medjama četovati, plije- 
niti, pustošiti niti tvrdjave osvajati. Ovo je uopće 
prvi mir, što ga je Turska sklopila po medjunarod- 
nom pravu; dosele je samo „dozvoljavala" primirja. 

Rudolf II. ne htjede potvrditi oba sklopljena 
mira. On se uopće više bavio znanošću (kemijom i 
astronomijom), nego li državnom upravom. Nato Ma« 



Ođ Ferdinanda 1. do Ferdinanda U. 393 

tija sazove u Požun državne staleže iz Ugarske, Hr- 
,vatske, Austrije i Moravske. Rudolf pošalje na taj 
sabor svoga poslanika, koji je u njegovo ime tražio, 
neka se sabor razidje. No staleži ga ne poslušaju, 
već sklope savez proti Rudolfu. Nadv, Matija sabere 
25.000 vojnika, s kojima na proljeće g. 1608. krene 
prema Češkoj. Posredovanjem staleža čeških dodje u 
Libenu (28. lipnja) do mira. Rudolf odstupi Matiji 
čitavu Ugarsku , Hrvatsku , Austriju i Moravsku ; 
njemu pak ostade Ccška s Lužicom i Sleskom. 

Novi kralj Matija II. sazove za 29. rujna 1608. 
krunidbeni sabor u Požun. Prije toga sastade se u 
■ Zagrebu hrvatski sabor, da izabere nuncije, koji će 
u Požunu zastupati Hrvatsku. Sabor . postavi uvjete, 
uz koje će hrvatski nunciji u Požunu dozvoliti kruni- 
sanje novoga kralja. U prvom redu mora kralj ime- 
novati hrvatskoga bana, i to izmedju domaćih ve- 
likaša. Banu mora dati „starinsku" vlast u čitavoj 
Hrvatskoj „od Drave do Jadranskoga mora". Kralj 
neka banu točno plaća bansku četu (banderij). Pod- 
jedno ga neka imenuje vrhovnim zapovjednikom sve 
vojske na hrvatskoj i slavonskoj Krajini. Nijedan tu- 
djinac ne smije dobiti kakovu službu na Krajini, a 
još manje u Hrvatskoj. — Slične su tegobe na sa- 
boru u Požunu iznijeli ugarski staleži. Složni Ugri i 
Hrvati prisile Matiju II., te je prije krunisanja primio 
zakonske članke, medju kojima bijahu i hrvatske te- 
gobe. Hrvatskoj dade za bana iskusnoga Tomu E r- 
d e d a , bivšega već bana. Ugri pak izaberu sebi za 
palatina Stjepana Illeshazya, vodju protestanata. 

Češki su protestanti prisilili Rudolfa II., da im 
t. ZV. majestatom (g. 1609.) dozvoli slobodu vjerois- 
povijedanja. Odsada je on snovao, kako bi se svome 
bratu Matiji osvetio, a protestantima oteo iznudjene 
sloboštine. Mjesto svomu bratu Matiji namijeni Rudolf 



394 



04 F«^tn«nd« t ilo V"9iiin*a^ U 



ccško prijestolje svomu stričeviću Lcopoldu, biskupu 
pašo viskom u. No kad je Lcopoltl s vojskom svojom 
g. 1611. provalio it Ccšku, zabritiu se protcstanii ta 
ćeški majcstat, te u pomoć popovu Matljn. Sada je 
Riidolf morao Matiji ustupiti tako<l|>r Češku, Lužicu 
i Slesktu Naskoro ga Malija naslijedi i na carskom 
pnjcstoljti u Njemačkoj* jer je Rudoll umro već 20, 
siječnja i6i2. 

Hrvati su lualiid očekivali, da će kralj Matija 
ispuniti, žto je obećao g. ičoS. prigodom kruaisanja. 
Kranjski, štajerski i koruški staleži ne htjcdoic do- 
zvoliti, da krajBkoj vojsci zapovijeda ban, a ćastiici 
da budu Hrvatu Štajerski nadvojvoda Ferdinand da* 
paćc izjavi, da odsada smatra krajiiikc gradove sta 
svoje vlastite. On je uopće nastojao, da Krajinu 
mimo Hrvatske pritegne u okvir carstva njemačkoga. 
Hrvatska se Krajina znatno proširila« kad se bosan* 
ski Vlasi naseliše na Zrinjska i Frankopanska imanja 
u Gomirju (g. 1599.), Licu (god. 1603.) 1 Moravleama 
(g. 1605,). Više je godina radio oko tog.^, da Hrvat- 
skoj otme Bakar, Kraljevicu i Novi, kao sto je ne- 
kada olct Scnj» Tako bi onda nadv. Ferdinand vla* 
dao nad čitavim Primorjem (austrijskim i hrvatskim), 
— Matija nije branio prava kraljevstva hrvatskoga« 
Kad je g. 1615 u Bećg obnovio mir s Turcima, bi- 
jaše naroćUo od red j eno, da će krajiške gradove t^* 
posjesti Nijemci Kralj dapače nije u Hrvatsku poslao 
ni svoje povjerenike, koj^ bi bana Erdeda propisanim 
načinom uveli u bansku ćast. Uzalud je na to kralja 
svake godine sjećao sabor hrvatski. Videći pak, tla 
se kralj baš nlirjalo ne brine za Hrvatsku, poenu ga 
Hrvati posve ignorirati Ban je vršio svoju sluibu, a 
sabor stvarao zakone, koje ne htjede podnasati kralju 
na potvrdu. Ipak je Erdedu dodijalo takvo vladanje, 
pa se god 1614. zahvali na banskoj časti, Njegov je 



Ođ Ferdinanda 1. do Ferdinanda U. 395 

nasljednik Benedikt Turoc naskoro umro. Nato je g. 
1616. banom hrvatskim postao knez Nikola Fran 
kopan. Istom sada imenuje kralj povjerenike (grofa 
Tomu Erdeda i zagrcb. biskupa Petra Domitrovića), 
koji su 6. prosinca 16 16. svečanim načinom uveli no- 
voga bana. Nikola dobije kod uvoda banski bandcrij, 
kao znak vojvodske vlasti, te u zagrebačkoj crkvi sv. 
Marka položi prisegu u ruke staleža hrvatskih. 

U ovo je vrijeme bijesnio t. zv. uskočki rat. 
Mlečani su već mnogo godina živjeli u zavadi sa senj- 
skim Uskocima, koji jedini smetahu mletačkoj vlasti 
na Jadranskom moru. Uskocima je mnogo zla nanio 
i nadv. Ferdinand ; on je nastojao, da mjesto Uskoka 
stavi u Senj njemačku posadu. Ne mogavši ništa Usko- 
cima, dodje mletačko brodovlje g. 161 5. pred Fran- 
kopanski grad Novi, zauze ga i nemilice oplijeni. 
Nato popale Mlečani sva mjesta u Vinodolu i razore 
sve solare u hrvatskom Primorju. Istom sada nadv. 
Ferdinand dozvoli, da Uskoci ratuju s Mlečanima. 
Uskoci su malenim čamcima svojim zadali Mlečanima 
mnogo jada na moru. Početkom g. 1616. osvoje Mle- 
čani grofiju Goricu. Time su navijestili rat nadv. Fer- 
dinandu. U taj se rat upleo takodjer car Matija, da- 
pače i kralj španjolski. Istom 26. rujna 161 7. dodje 
do mira u Madridu. Mlečane je taj rat stojao 12 mi- 
lijuna dukata. Ipak bijahu zadovoljni, što su Uskoci 
mirom u Madridu bili maknuti iz Senja, a njihovi 
čamci spaljeni. Time postiže i nadv. Ferdinand svoju 
svrhu, jer je Senj dobio njemačku posadu. 

Matija II. i braća njegova nijesu imali djece. 
3 njima će dakle izumrijeti Maksimilijanova (austrij- 
ka) loza Hapsburgovaca. Po obiteljskom zakonu pri- 
pada prijestolje Karlovoj (štajerskoj) lozi. Zato Ma- 
ija naumi, da već za života svoga osigura nasljed- 
vo nadv. Ferdinandu, koji je po svome ocu (nadv. 



L.. 



r 



j^d Od Ferdinanda 1. do Ferdinanda U. 

Karlu) unuk Ferdinanda I. I doista bude nadv. F'er* 
dinand g. 1617. izabran za kralja češkoga. Teže je 
išlo u Ugarskoj i Hrvatskoj. U Požunu se sastane ir* 
borni sabor, koji od Ferdinanda zatraži vrlo mnogo. 
Hrvatima je Ferdinand morao izdati posebnu krunid- 
hrnu zavjcrnicu, u kojoj obećaje : i.) da će banskoj 
vlasti sačuvati staro pravo, 2.) da će za krajiške ča- 
snike namještati polovicom Hrvate, a polovicom Nl- 
}>Mice, 3.) da će na Krajini poštivati posjed hrvat- 
skth velikaša, kojima su krajiški časnici oteli ojotovo 
sva prava. Ferdinand bude i. srpnja 1618. okrunjen 
/.i kralja ugarsko-hrvatskog, a već 29. ožujka 1619, 
ni ure Mati ja II. 



Izvori. Acta et articuH Dominorum Statoum et Ordinam 
Ui?^ni, t. j. Saborski zapisnici. (Svezak I. i II. Rok^^pis a 
kr. zem. arkivu zagrebačkom.) — Acta gcncralium regni coDgregali- 
tLT^um, t. j. Saborski spisi. (Rukopis u kr. zem. arkivu zagr.) 

— Kadoslav L op aŠ i ć : Spomenici hrvatske Krajine. (Knjiga I. do 
\U. 2:agreb 1884., 1885. i 1889.) — Joanncs Kukuljevic: Jura 
rcijni Croatiac, Dalmatiac ct Slavoniac. iPars I. — III. Zagrabiac 
iS*n. ct 1862.) — S. Ljubić: Commissiones et relationcs Veno- 
Ue, (Tomus II. et III. Zagrabiae 1877. et 1880.) — Jos. Chmel: 
AcienstUcke zur Geschichtc Croatiens unđ Slavonicns in dcn Jahien 
1526 und 1527. (Wien 1846.) — V. Fraknći: Monumenta comi- 
lialia regni Hungariae. (Tomus I.- X.) — M. Barabas: Codcx 
c}Mitolaris et diplomaticus comitis Nicolai a Zrinio. (Đudapcst 1899.) 

— I'rivilcgia regni. (Rukopis u kr. zem. arkivu zagrebskom.) 

— H. LopaSić: Prilozi za poviest Hrvatske 16. i 17. vieka iz 
■''arerakoga zem. arkiva u Gradcu. („Starine", knjiga 17. i 19.) — 
ALta miscellanea. (Rukopis u kr. zem. arkivu zagr.) — Fr. 
ijr Kački: Izvodi za jugoslavensku poviest iz dnevnika Marina 
ml Sanuda za g. 1526. -1533. („Starine", knj. 15., 16., 21., 24. i 
25.^ — Georgius Rattkay: Memoria regum et banorum regno- 
rutn Dalmatiae, Croatiac et Sclavoniae. (Viennao 1652.) — Nikolaus 
Isihvanfy: Historiarum de rebus Ungaricis libri XXXIV. (Vicnriac 
iy<g^^ — Balth. A. Krčclić: Historiarum cathcdralis eccletiae 
Za^:rflbiensis. — Diarium conventus Regnicolarum Posonium anno 
Mii>S. (M. Kovačić : „Scriptores rerum Hungaricarum minores", to- 



1 



Od Ferdinanda 1. do Ferdinanda 11. 397 

mns I.) — Fr. dr. R a č k i : Gradja za poviest hrvatsko-slovcnske 
seljačke bune god. 1573. („Starine", knj. 7.) — B. A. Krćelić: 
Notitiae praeliminares regni Croatiac, Dalmatiac ct Slivoniae. — I. 

I V. Valvasor: Die Ehrc des Kcrzogthums Krain. (Drugo izdanje 

o Radolfswertu. Svezak IV.) — Obsidio Sisciensis Domioi 
Micatii anno 1592. (M. G. Kovačić : „Scriptores rorum Hungarica- 
rum minores", tomus I.) — Fr. dr. R a č k i : Dopunjak gradjc za 
poviest hrvatsko-slovenske seljačke bune g. 1573. i nekoliko izprava 
o hrv. poturici Franji Filipoviću. („Starine", knj. 8.) — O r t e 1 i u s 
redivivus et continuatas oder der ungartschen Kriegscinp5rungen 
historiscbe Bescbreibnng. (Narnberg 1665.) — £. Laszowski: 
Popis i procjena dobara kneza Sticpana Frankopana Ozatjskog god. 
155^* („Starine", knjiga 30.) — Fr. dr. Ra&ki: Prilog za poviest 
hrvatskih uskoka. („Siarine", knjiga 9.) — Ognjoslav UijeSen o- 
V i ć : Izprave k životopisu kardin. br. Gjorgja Utie^enovića prozva- 
noga Martinusi'em. (,, Starine", knj. 12.) — P. pl. R a d i ć : Izprave 

I o bitci kod Siska dne 22. lipnja 1593. ^, Starine", knj. 19.) — G. 

[ Siimiensis: Epistola de perdiiione regni Ilungarorum 14S4. — 

1543. (Pest 1857.) — St. Kat ona: Historia crilica regum liun- 
gariae. (Tomus 20. — 29.) — A. Tbeiner: Vetcra monumenta 
Slavorum meridionalium. (Tomus I. et II.) — J. Zcrmcghi Re- 
rum gestarum inter Ferdinandum ct Joannem Hungariae regcs com- 
mentarius. (Sch\vandlner: ,,Scripturcs rerum Ilungaricarum", tomus 
II.) — Nicolai Olachi: Codcx eptstolaris 1527. — 1538. (Monu- 
menta llangariae. Diplomataria, tomus 25.) — Martinus Ste U a: 

i Doctrina de'Turcarum in regno Ilungariac anno 1543. — 1544. suc- 

ccssibus. Epistolae 4. (Schwandtner : ,,Script. r. Hungar.", tomus I.) 

— Mile Magdić: Prilozi za poviest starih plemićkih porodica 
senjskih. („Starine", knj. 12., 15. i 17.). — Djela Antuna Vran- 
čića: u Monumenta Hungariae historica. („Scriptores", tomus II.) 

— S. Budina: Historia Sigcti, totius Slavoniae fortissimi propu- 
gnacuH. (Schwandtner: „Scriptores r. Hung.", tomus I.) — I. K u- 
kuljević: Chronicon breve regni Croatiae Joannis Tomassich 
minoritae. („Arkiv za povj. jugosl.", knj. IX.) — E. Laszowski: 
Tri priloga za poviest Kacijanerove vojne u Slavoniji godine 1537. 
(,,Vje8tnik kr. zcm. arkiva", god. 3.) — Julijo Janković: Pabirci 
po povjesti županije varaždinske. (Varaždin 1898.) — F. dr. Š i š i ć : 
Notationes rerum memorabilium. („Vjestnik kr. zem. arkiva", g. 5.) 

— L. dr. J e 1 i ć : Izprave o prvoj uroti za oslobodjenjc Klisa i 
kopnene Dalmacije od Turaka g. 1580.-1586. („Vjestnik kr. zcm. 
arkiva" g. 6.) — E. Laszowski: Turopoljski ustanak god. 1550. 
(„Vjestnik kr. zem. arkiva" g. i .) — J. N. T o m i č : Novi podaci 



39^ Od Ferdinanda I. do Fcrditiatida U. 



1 



o bitci kod Siska 22. juna 1593. „Spomenici srpsko akademije*', sv. 
31.) — S. Vulović: Isprave o navali Kairadin pa5e (Barbarossc) 
na Kotor g. 1539. (Izvješće kotorske gimnazije g. 1892.) 

Literatura. Tadija S m i č i k I a s : Poviest Hrvatske. (Dio 
drugi. Zagreb 1879.) — R. L o p a š i ć : Bihać i Bihaćka krajina. 
(Zagreb 1890.) — E. I^ a s z o w s k i : Hrvatske povjcstnc gradjevinc. 
(Zagreb 1902.) — R. dr. H o r v a t : Borba Hrvata s Turcima za Pe- 
trinju. (Petrinja 1903.) — R. Lopasić: Karlovac. (Zagreb 1879.) 
— II a m m e r-Purgstall : Gcschichte dcs Osmanen-Rciches. (Banđ 
Hl. und IV.) — R. dr. Horvat: Ferdinandovci i Zapoljinci u Hr- 
vatskoj. („Nastavni Vjesnik*', knj. 13.) — M. Mesić: Život Nikole 
Zrinjskoga. (Zagreb 1S66.) — R. Lopašić: Oko Kupe i Korane. 
(Zagreb 1895.) Karlo 41 o r v a t : Toma Erdedi-Bakač, ban hrvatski. 
(Zagreb 1900.) — Iv. Kukuljević: Glasoviti Hrvati prošlih vje- 
kova. (Zagreb 1886.) — R. dr. H o r v a t : Seljačka buna g. 1573. 
(Sarajevo 1897.) — Dane Gruber: Borba Hrvata sa Turci od 
pada Sigeta do mira Žitva-Dorožkoga. (Zagreb 1879.) — Rud. dr. 
Horvat: Pripovijesti iz hrvatsko povjesti (Svezak IV. i V. Zagreb 
1902. i 1904.) — Buchholz: Gcschichte der Regierung Ferdi- 
nands I. — F. Šišić: Sultan Sulcjman. („Nada" god. 1895.) — S. 
Ljubić: O Markantunu Dominisu Rabljaninu. („Rad", knj. 10.) — 
L. Kupelvvioser: Die Kanipfc Ocsterrcichs mit den Osmanen 
vom Jahre 1526 bis 1537. — I. Kukuljević: Dogodjaji Medved- 
grada. („Arkiv za povjestnicu jugoslavensku", knjiga III.^ — R, dr. 
Horvat: Pad Sigeta. („Vienac" g. 1894.) — R. Lopažić: Ni- 
kola Jurišić u Kisegu. („Vienac" g. 1876.) — Paul pl. Radić: Hcr- 
bard VIII. Freiherr zu Auersperg. (\Vien 1862). — Fr. Van i ček: 
Specialgeschichtc der Militargrenzc. (Band I. Wicn 1875.) — Rad. 
Lopati ć: Dubovac. („Vienac" g. 1S76.) — A. Koblar: Boji 
na Krajinah in zmaga pii Sisku pred 300 leti. (,,Izvjestja muzejsk. 
društva za Kranjsko", letnik III.) — Zwiedinec k-Sudenhorst : 
Ruprecht von Eggenberg. (Graz 1878.; — P. Radics: Die 
Schlacht bei Sissek. (Laibach 1861.) — R. dr. Horvat: Hrvatski 
izborni sabor u Cetinu. (., Narodne Novine" god. 1902.) — Vjekosl. 
Klaić: Kako su Turci osvojili Požegu? („Vienac" g. 1899.) — 
I. dr. B o j n i č i ć : Pravo nasljedstva kuće habsburžkc na hrvatsko 
pricstolje i izbor Ferdinanda I. (Zagreb 1897.) — Fr. Hurte 
Gcschichte Kaiscr Ferdinands II. und seiner Eltern. (Band I. — V 
Schaffhausen 1850 i d.) — A. S t e i n w e n t e r: Suleiman II. ^ 
Marburg. (Izvješće mariborske gimnazije g. 1887.) — I. Kukulj 
vić: Neke gradine i gradovi u kraljevini Hrvatskoj. (Zagreb 186' 
Švear: Ogledalo Ilirie. (Svezak II.) — R. dr. Horvat: Nad^ 



i 



Od Ferdinanda 1. do Ferdinanda U. 399 

voda Karlo, prvi organizator hrvatske Krajine. („Prosvjeta*' g.. 1903-) 

— O. Utieženović: Životopis kardinala brata Gjorgja Uticšc- 
novića prozvanoga Martinusius. („Rad", knj. 53. i 54.) — Smolka: 
Ferdinande d. Ersten BemUhungen um die Krone von Ungarn. (,,Ar- 
chiv £ur oesterr. Geschichte", Band 57.) — K. dr. S c h o b c r : Si- 
gismunds Freiherr von Herbcrstein. (Wic:i 1878.) — Mile M a g d i ć: 
Topografija i poviest grada Senja. (Senj 1887.) — R. dr. II o r v a t ; 
Kako je Zapolja postao kraljem hrvatskim. (,,Nar. Novine" g. 1902.) 

— S. beg Bašagić: Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercego- 
vine g. 1463. — 1850. (Sarajevo 1900.) — A. dr. G i n d e ly : Ru- 
dolf II. und scine Zcit. (Prag 1863. i d.) — Rud. dr. 11 o r v a t : 
Borba Hrvata s Turcima za Sisak. (,,Dom i Sviet" g. 1903.) — A. 
Steinwentcr: Einc Episodc aus d. Leben d. Grafcn Niklas 
von Zriny. (Program gradačkc gimn. g. 1S88.) — Trnka: Djelo- 
vanje Ferdinanda I. od cetinskog sabora do smrti Frankopanove. 
[Program zagreb. rcalke god. 188S.] — R. dr. H o r v a t : Obsada 
Zagreba god. 1529. („Naz. Novine" g. 1902.) — M. dr. B i d c r- 
m a n n : Steiermarks Beziehungcn zum kroatisch-slavon. Konigrcich 
im 16. und 17. Jahrhundertc. („Mitth. des hist. Vercincs fttr Steier- 
mark", Band 39.) — R. dr. H o r v a t : Franjo Filipović, kanonik- 
poturica. („Dom i Sviei" god. 1903.) — I. Steklasa: Ucrbard 
Turjaški. (Lctopis „Matice Slovenske" g. 1889.) — A. K a r o 1 y i : 
Vlasi, koji su iz okolice bihaćke iselili koi^cem 16. vijeka. („Glasnik 
zem. muzeja u Bosni i Hercegovini", g. 2.) — R. dr. H o r v a t : 
Vojna na Kostajnicu god. 1596. („Narodne Novine" god. 1903.) — 
Stau ffer: Die Bclagerung von Kanizsa durch die christlichen 
Truppen im Jahre 1601. („Mitlh. d. Inslituts fiir ostcrr. (iesch." god. 
1886.) — I. K u k u 1 j e V i ć : Zrin grad i njegovi gospodari. (Za- 
greb 1883.) — R. dr. H o r V a t : Velika turska osvajanja u Hrvat- 
skoj g. 1576.— 1578. („Prosvjeta" god. 1905.) — I. Steklasa: 
Ivan Lcnković. (Letopis „Matice Slovenske" god. 1893.) — R. dr. 
H o r v a t : Vojna na Petrinju g. 1593. („Prosvjeta" g. 1903.) — 
Juraj Tomljenović: Bitka kod Siska. („Vienac" g. 1893.) — 
R. dr. H o r V a t : Bitka kod [biskupova] Graca god. 1591. [„Pro- 
svjeta" god. 1903.] — I. Steklasa: Andrcj Turijaški. [Letopis 

.Mat. Slov." god. 1890.] — A. F e s t : Uskoken und Vcnezianer in 
icr Geschichte von Fiume IS75' — 1618. [„Ungarische Rcvue" god. 
^892] — R. dr. H o r V a t : Ban Juraj Dra^ković. [„Nar. Novine" 
jod. 1903.] — R. LopaSić: Ogulin. [„Vienac" god. 1877.] J. 
** i e d 1 e r ; Versuche der tUrkischen sUdslavischen Volkcr zur Ver- 
inigung mit Ocsterreich unter Kaiser RudoU U. [1594. — 1606.]. 
i..Slavischc Bibliothek", Band 2.] — R. dr. Horvat: Borba za 



400 Od Ferdinanda U. do Karla Ul. (^Vl.; 



Klis g. 1596. („Nar. Novine" g. 1903. — J. X. T o m i ć : Pokret 
Srba u okolini Klisa g. 1603. („Glas srpske akademije", sv. 55.) — 
August D i m i t z : Gcscliichtc Krains (Band 11. und 111.) — J. N. 
T u m i ć : Crtice iz istorijc senjskih uskoka. (Letopis „Matice 
Srpske" 209. — 210.) 

XI. Od Ferdiaaada II. do Karla III. (VI.) 

115. Ferdinand II. Jedva da je koji vladar 
sjeo na prijestolje u težim prilikama od Ferdinanda 
11. Još za života Matijc II. pobune se (23. svibnja 
16 1 8.) protestanti u Pragu. Ustanak se brzo raširi po 
svim zemljama češke krune. Protestanti se naime bo- 
jahu Ferdinanda, koji je još kao nadvojvoda istrije- 
bio protest, vjeru u Kranjskoj, Štajerskoj i u Koruš- 
koj. Česi dignu vojsku, koju grof Thurn dovede pod 
Beč, gdje se nalazio kralj Ferdinand. Dok je Thurn 
opsjedao Beč, zaprijete Ferdinandu austrijski staleži. 
Istodobno prodre u Ugarsku crdeljski knez Gavro 
B e t h 1 e n , koji narodu javi, da želi Ugarsku oslo- 
boditi od „jezuitskoga kralja". Brzo je Bethlen osvo- 
jio hapsburški dio Ugarske, naš to ga sabor u Pozu n u 
proglasi „knezom" ugarskim. Grof Thurn moradc 
ipak napustiti opsadu Beča i krenuti u Češku. Nato 
Ferdinand pohiti u Frankfurt (na Majni), gdje ga Ni- 
jemci (28 kolovoza 1619.) izaberu carem svojim. No 
istoga dana proglase Česi svojini kraljem Fridrika 
V., izbornoga kneza falačkoga. Fridrik sklopi savez 
sa Bethlenom, koji na prolječe g. 1620. uzme naslov : 
„kralj ugarski". Tako je Ferdinandu ostala vjerna 
samo hrvatska kraljevina. 

Hrvati bijahu isprvicc jedini saveznici Ferdinan- 
dovi. Na prijedlog bana Nikole Frankopana odluči 
sabor hrvatski, da će na obranu kraljevu diči pučki 
ustanak. Da se pak istodobno može Hrvatska braniti 
od Bethlena i njegovih saveznika Turaka, zaključi 



1 



Od Ferdinanda II. do Karla 111. (VI.) 401 

drugi hrv. sabor (u kolovozu 1620.), da svaka kuća 

mora dati po 2 vojnika. Kralj je vjernim Hrvatima i 

obećao: i.) da će pod bansku vlast staviti Krajinu, J 

2.) da će iz Krajine odstraniti njem. časnike, 3 ) da « 

će krajiške gradove predati potomcima nekadašnjih i 

vlasnika njihovih, pa 4.) da će krajišnici biti pokorni 

svojoj vlasteli, na čijoj se zemlji nastaniše. 

Dobivši pomoći iz Njemačke, Španjolske i Polj- 
ske, potuče Ferdinand (8, studenoga 1620.) češkoga 
kralja Fridrika na Bijeloj gori kod Praga. Sada počne 
Ferdinand nesmiljeno progoniti protestante u Češkoj 
i Moravskoj. To prestraši Ugre. Početkom g. 1622. 
sklopi Bethlen u Mikulovu mir, kojim se odreče kra- 
ljevskoga naslova, ali dobije dosmrtno 7 ugarskih 
županija. Nato sazove Ferdinand u Požun sabor, na 
koji izričito pozove i Hrvate. — Pošto se Nikola Fran- 
kopan radi razmirica s plemstvom odrekao banske 
časti, imenuje Ferdinand banom hrvatskim junačkoga 
Gjuru Zrinjskoga. Novi — istom 25-godišnji — 
ban unidje u Zagreb svečano sa banskim banderijem, 
te bude u svoju čast uveden po starom običaju. 

Po želji sabora hrvatskog dade Ferdinand god. 
r623. sastaviti povjerenstvo, koje će Krajinu pri- 
pojiti Hrvatskoj. Sad se preplaše njem. časnici, da 
će izgubiti službe na Krajini. Zato počnu buniti Vlahe 
u slavonskoj Krajini. Vlasi se 29. srpnja 1623. sa- 
stanu u Rovišću. Tu bude najprije pročitan kraljev 
nalog, a onda pismo vcsprimskog biskupa, koji bijaše 
predsjednik povjerenstva. Vlasi se razjare i zakunu, 
da će prije umrijeti, nego li priznati vlast svećenstva 
plemstva hrvatskog. Nitko ne smije ići k povjeren- 
cvu u Varaždin ; ako povjerenici imaju što Vlasima 
azati, neka dodju na Krajinu. Ujedno izaberu Vlasi 
leputaciju, koja će poći kralju, pa od njega zatražiti 
rugu odluku. Odbije li ih Ferdinand, potražit će 

26 



402 Od Ferdinanda 11. do Karla 111. (VI) 

Vlasi sebi drugoga vladara. — Sada istom nastade 
duga prepirka izmedju hrvatskih i štajerskih staleža. 
Stajerci dokazivahu, da slavonska Krajina pripada 
njima. Štajerski su naime generali i kapetani naselili 
Vlahe na zemljama, koje bijahu mnogo godina puste 
i neobradjene. Da se krajiško pitanje riješi, sastavi 
Ferdinand g. 1626. novo povjerenstvo. Ovomu povje- 
renstvu podniješe zastupnici hrvatskih staleža krasnu 
spomenicu, u kojoj dokazuju, da slavonska Krajina 
pripada Hrvatskoj. No kraljevi povjerenici stanu Hr- 
vate plašiti, da će Vlasi pobjeći u Tursku, ako se 
Krajina pripoji Hrvatskoj. Za tih pregovora obeća 
Ferdinand (15. studenoga 1627.) Vlasima, da će oni 
vazda stajati pod upravom zapovjednika, koga će im 
postaviti kralj. Time ih je oteo ispod vlasti banske. 
Staležima hrvatskim pak javi, da svatko mora vjero- 
dostojnim ispravama dokazati svoje pravo na stano- 
vit posjed u Krajini ; tko toga ne može, ne će mu 
se pokoriti krajišnici, koji stanuju na dotičnom po- 
sjedu. Hrvatsko svećenstvo i plemstvo iznese nato 
stare svoje isprave pred kraljevski sud u Požunu, koji 
je 29. prosinca 1628. vlasteli na temelju doprinešenih 
dokaza dosudio imanja, što ih u slav. Krajini zapo- 
sjedoše Vlasi. Sad se opet stanu buniti Vlasi, ko- 
jima su njem. časnici kazivali, da će postati pravi 
kmetovi gospode hrvatske. Da toj kleveti predusretne, 
odredi hrv. sabor g. 1629. posebne „slobode vlaškim 
sinovima*", ako se Hrvatskoj dobrovoljno pridruže. 
Vlasi ne će biti smatrani za kmetove, niti će „hoditi 
na tlaku^. Zemaljskoj će gospodi svojoj davati samo 
ono, što su dosada davali časnicima svojim. Vojeva 
će pak Vlasi pod vodstvom bana hrvatskog. — M< 
djutim je kralj Ferdinand nastojao, da hrv. plemstv 
i svećenstvo odšteti novcem ili da mu dade zeml; 
drugdje, samo ne na Krajini. Tako je još g. 162 



j 



r 



Od Fćrdinaoda 11. do Karla III. (VI.) 403 

knezu Nikoli Frankopanu ponudio 6000 forinti za Go- 
mirje, Vrbovsko i Moravice. Boraveći u Regensburgu, 
izdade Ferdinand J. listopada 1630. povelju, kojom 
Vlasima u slav. Krajini podijeli privilegija. Vlasi će 
kralju davati vojničke službe ; zato ne će biti kme- 
tovi hrvatske gospode. Kralj im daje povlasticu, da 
sami sebi biraju seoske knezove, a ovi opet suce. 
Sada je uopće slav. Krajina dobila prve ustanove, 
po kojima će biti upravljana. Krajina postade po- 
seban teritorij, za koji ne vrijede zakoni sabora hr- 
vatskog. 

116. Hrvati za SO-gođišnjeg rata. Ferdi- 
nand je Hrvatima zadano obećanje pogazio zato, da 
krajišku vojsku uzmogne po volji odvoditi u N j e- 
rn a č k u. Ondje se naime vodio vjerski rat, poznat 
pod imenom 30-godišnjeg rata. Katolici sastaviše 
„ligu^, a protestanti „uniju". U njihove se borbe g. 
1625. umiješao danski kralj Kristijan IV., da brani' 
protestante. Na obranu pak cara Ferdinanda II., koji 
je zaštićivao katolike, sakupi češki plemić Albreht 
Wallenstein 50.000 vojnika. U Wallensteinovoj vojsci 
bijaše mnogo Hrvata i krajišnika, a vodio ih je ge- 
neral Ivan I z o 1 a n i. Kod desavskoga mosta na 
Labi potuče Wallenstein 25. travnja 1626. protestant, 
generala Mansfelda. Iste je godine ligin vojvoda 
Tilly pomoću Hrvata potukao danskoga kralja kod 
sela Lutter am Barenberg. Sada uzme Wallenstein 
osvajati sjevernu Njemačku. S njime su Hrvati voje- 
vali u Pomoranskoj, Meklenburgu i u Holsteinu. Hr- 
vati se odlikovahu kod Hamburga, Vismara, Rostocka, 

alsunda, Magdeburga, Branibora i Friedlanda. Naši 

acl zaposjedoše dapače i njemačke otoke u Bal- 

:om moru. 

G. 1630. dodje protestantima u pomoć švedski 

''' Gustav Adolf, Kod Breitenfelda potuku 



I 



404 Od Ferdinanda II. do KarU 111. (VI.) 

Švedi 17. rujna 1 631. Tillya, premda je u istoj bici 
general Izolani sa 5 hrvatskih pukovnija u bijeg na- 
tjerao švedske saveznike Sase. Protiv Gustava izadje 
g. 1632. sam VVallenstein. Gustav udari 24. kolovoza 
na Wallensteinov tabor kod NUrnberga, ali ga suz- 
biju hrvatski konjanici. Jednako se hrabro ponijcše 
Hrvati 16. studenoga 1632. u bici kod Lfltzena, gdje 
pogibe junački Gustav Adolf. Odsada je Svede vodio 
Bernhard Veimarski Iza mnogih okršaja dodje 7. 1 
rujna 1634. do odlučne bitke kod N5rdlingcna, gdje 
su upravo Hrvati razbili Svede. Time bijahu obne- 
mogli Švedi i protest. Nijemci. Zato se u taj rat g. 
1635. umiješa Francuska, koja nije mogla gledati po- 
bjedu kuće hapsburške. Sada prodre carska vojska u 
Francusku. Hrvatski su konjanici g. 1636. četovali u 
Sampanji i Pikardiji. Hrvati udare dapače i na St. 
Denis blizu Pariza. 

Sred ovog rata umre 18, veljače 1637. car i 
kralj Ferdinand II. Naslijedi ga njegov sin Ferdi- 
nand III., koji bijaše još g. 1625. krunjen za kralja 
ugarskoga i hrvatskog. Veliki se rat nastavio svom 
silom. Hrvatske čete nalazimo po čitavoj Njemačkoj. 
One su 18. veljače 1638. izvojevale slavnu pobjedu 
kod Reinfelda. Hrvati se odlikovahu u EIzasu, Nizo- 
zemskoj, Hessenskoj i Saskoj. Kad je godine 1640. 
umro Izolani, postade vojvodom Hrvata general Ivan 
W e r t h. Sa 2000 konjanika hrvatskih udari VVerth 
13. studenoga 1641. kod Mohringa na 19.000 Fran- 
cuza, te ih hametom potuče. Do 3000 Francuza pade 
u boju, a 7000 u ropstvo. Hrvati se odlikovahu ta- 
kodjer g. 1642. u bici kod Breitenfelda, gdje je c; 
revce potukao švedski general Torstenson. Rat se i 
mjeničnom srećom vodio još neko vrijeme. NijenK 
se tuže, da su im u tome ratu mnogo zla nanije 
Hrvati, a osobito krajišnici. Ali ne treba zaboravit 



Od Ferđinaada 11. do Karla III. (VI.) 40$ 

da je u ono doba vojska živjela od plijena. Hrvati 
ni jesu u Njemačkoj postupali drukčije, nego li Danci, 
Švedi, Francuzi, dapače i sami Nijemci. Istom god. 
1648, dodje do t, zv. Westfalskog mira. 

Hrvati su u 30-godišnjera ratu prolijevali svoju 
krv za spas dinastije hapsburške. No kraljevi su im 
ljubav slabo uzvraćali. Velike polakšice, što ih god. 
1630. dobiše Vlasi u slavonskoj Krajini, bijahu raz- 
logom, da su u ovu Krajinu grnuli i Hrvati, Mnogi 
kmetovi ostave naime posjede velikaša i plemića hr- 
vatskih, te se nastane u slav. Krajini. Isto učiniše ta- 
kodjer „Predavci" i oni Vlasi, koji stanovahu na zem* 
Ijištu hrvatske gospode, a ne u Krajini. Hrvatski sta- 
leži stanu zahtijevati, neka se tomu predusretne, jer 
time Hrvatska gubi stanovništvo na korist Krajine. 
Tada bijaše banom grof Sigismund Erdedi, 
sin slavnoga Tome Erdeda. Banu podje za rukom, 
te je g. 1635. sklonuo kralja Ferdinanda II., da ime- 
nuje svoje povjerenike, koji će o tome pitanju ras- 
pravljati s Hrvatima. Ovo povjerenstvo (6. rujna 
1635.) zaključi, da treba u slav. Krajini izlučiti hrvat- 
ske Vlahe, kmetove i „Predavce", pa ih opet staviti 
u prijašnji položaj njihov. No kralju se nije žurilo, 
da provede ovaj zaključak. Toga ne dočeka ban Si- 
gismund Erdedi, koji umre g. 1639. 

Novim banom hrvatskim postade (10. srpnja 

1640.) Ivan Drašković, sin istoimenog bana. 

Draškovića su (13. srpnja) u bansku čast svečanim 

načinom uveli: zagr. biskup Benko Vinković i karlo* 

vački general Vuk Frankopan. Draškoviću je mnogo 

ida zadao general Gjuro Schwarzenberg, koji je iz 

Varaždina upravljao slavonskom Krajinom. Schwar- 

snberg se znao poslužiti svakim sredstvom, da slav. 

'.rajinu poveća na račun Hrvatske. Krajiški bi ča* 

lici uzimali od hrv. plemstva i svećenstva u najam 



4o6 Ođ Ferdinanda U. do Karla 111. (VI.) 

zemljišta, kojih više ne bi vraćali. Drašković se tomu 
protivio, ali bez uspjeha. Ban izradi, te je IO prosinca 
1643. kralj Ferdinand III. izdao odredbu, da se imadu 
provesti zaključci povjerenstva od god. 1635. Protiv 
toga ustane opet general Schwarzenberg. On uputi 
ratno vijeće, da je sada opasno u Krajini izlučiti 
^Predavce", hrv. Vlahe i druge kmetove; moglo bi 
naime prigodom njihove predaje hrv. staležima doći 
do bune, a Turci se eto i onako spremaju za rat. 
Pošto je istodobno erdeljski vojvoda Gjuro Rakoci 
digao u Ugarskoj bunu, poruči kralj (7. svibnja 1644.) 
staležima hrvatskim, da mora obustaviti izvršenje za- 
ključaka povjerenstva od g. 1635. 

117. Nikola Zrinjski mlacUi. Ivan Drašković 
postade 23. rujna 1646. palatinom ugarskim. Istom 
27. prosinca 1647. imenuje kralj banom hrvatskim 
Nikolu, sina bivšeg bana Gjure Ziinjskoga. Novi ban 
odmah zametne krajiško pitanje. Ferdinand III. bude 
prisiljen, da 21. veljače 1648. sastavi povjerenstvo, 
koje će riješiti prijeporne točke. Nikola Zrinjski dodje 
sa 3 hrv. povjerenika 11. svibnja u Varaždin. Ovdje 
se već nalazio barun Villm Galler, predsjednik dvor- 
skoga ratnog vijeća, a uz njega kr. povjerenici : ba- 
run Gjuro Kufstein i grof Sigismund Trautmansdorf. 
Hrvati su tražili, neka se na slav. Krajini izluče kme- 
tovi, „Predavci" i privatni Vlasi, koje treba vratiti pri- 
jašnjoj vlasteli njihovoj. Ali Nijemci bijahu nepopust- 
ljivi. Zato već 6. lipnja 1648. prekinu hrvatski povje- 
renici dalnje raspravljanje. 

Početkom g. 1C49. bude Nikola Zrinjski svečano 
instaliran za bana hrvatskoga. Kralja zastupahu : . 
biskup Petar Petrctić i grof Nikola Erdcdi. Tor e 
prigodom zakleo, da će život svoj posvetiti samo > 
dragoj Hrvatskoj. Sada izjave Vlasi na slav. Kr. I, 
da se žele podvrgnuti staležima hrvatskim; oni a 



Od Ferdinanda U. do Karla 111. (Vi.) 407 

vole biti kmetovi, nego li dalje podnositi nasilja 
njem. časnika svojih. Na tu se vijest uzruja čitavo 
plemstvo u Štajerskoj. Barun Galler postade genera- 
lom slav. Krajine s uputom, neka Vlahe umiri. Po* 
moću raznih sredstava stvori Galler medju Vlasima 
stranku, koja se protivila združenju s Hrvatskom. No 
već g. 1650. umre Galler; s njim nestade i stranke 
njegove. Zabrinuti staleži štajerski zamole 16. kolo- 
voza 1650. grofa S. Trautmansdorfa, neka Vlahe od- 
vrati od namjere njihove. Trautmansdorf stade Vlahe 
dozivati u Varaždin, gdje im je obećavao, da će 
ratno vijeće štovati njihove sloboštine. Njemu podje 
za rukom, te je za se predobio neke vlaške vojvode, 
a onda se polako primiriše i drugi Vlasi. Odsada su 
njem. časnici zaštićivali Vlahe, te im davali i vojničke 
časti, samo da se Krajina održi. Uzalud je kasnije 
hrv. sabor kralju poručivao : „Ne možemo dopustiti, 
da Ti naše zemlje proglasuješ za svoje, pa da ih 
daruješ Štajerskoj. Ne ćemo dopuštati, da nam se 
domovina trga". Ipak se Krajina otrgla I 

Od mira žitva-doroškog (g. 1606.) nijesu Turci 
ratovali s Hapsburgovcima. Ipak je na granicama 
dolazilo do okršaja. Turske paše običavahu i nadalje 
provaljivati u Krajinu, da robe i pale. Jednako bi 
Hrvati i Ugri četovali u turskom Krajištu. I ban Ni* 
kola Zrinjski bijaše ratoboran. Početkom kolovoza g. 
1651. poduzme Nikola navalnu vojnu na Kostaj- 
nicu. Banu se pridruže krajiški časnici : knez Gjuro 
Frankopan Tržački, kapetan iz Turnja i Vražića, za- 
tim barilovićki kapetan Pavao Colnić i Krsto Deliši- 
nunović, kapetan iz Tounja. Na vojni je sudjelovao 
akodjer zagreb. kanonik Gjuro Ratkaj, koji ju je i 
)pisao. Kostajnici polete u pomoć turske posade iz 
»usjednih gradova, te je došlo do pet okršaja. Zrinj- 
ki vazda potuče Turke, ali Kostajnice ne htjede za- 



4o8 Od Ferdinanda li. do KarU 111. (Vi.) 



uzeti, jer je i onako ne bi smio zadržati. Kralj naime 
nije dozvoljavao, da se Turcima daje povod za na- 
vještenje rata. Zato se ljutio i na Petra Zrinjskoga, 
brata banova. Petar bijaše kapetan Uskoka žumbe- 
račkih, a posjedovaše Bakar, Vinodol, Grobnik i 
Ozalj. S Turcima je Petar velikim uspjehom vojevao 
na kopnu i na moru. Najljepšu pobjedu steče god. 
1655. kod Visibabe, gdje je razbio 7000 Turaka, 
Petru zavidjahu slavu njem. časnici na Krajini. Zato 
su ga na kraljevu dvoru klevetali. 

Ferdinand III. imao je dva sina: Ferdinanda i 
Leopolda. Starijemu sinu namijeni otac prijestolje, te 
on bude na saboru u Požunu 3. lipnja 1647. izabran 
za kralja ugarsko-hrvatskog. No mladi kralj Ferdi- 
nand IV. umre već 8. srpnja 1654. Zato otac njegov 
sazove opet ugarske i hrvatske staleže 10. ožujka 
1655. na izborni sabor u Požun. Dvor je tom prigo- 
dom pokušao, ne bi li Ugre i Hrvate sklonuo, da 
se odreknu izbornoga prava, pa da priznadu »na- 
sljedno pravo dinastije hapsburške. No sabor se 
ne htjede odreći prava, u kojemu je nazrijcvao jam- 
stvo, da kraljevi ne će kršiti ustav. Zato je i Leopold 
morao 27. lipnja 1655. prije krunisanja prisegnuti, 
da kao kralj ne će raditi na štetu Ugarske i Hrvat- 
ske. Kralj Ferdinand III. umre 2. travnja 1657., ^ 
naslijedi ga Leopold I. Novomu je kralju bilo tek 
17 godina. Uz to bijaše slaba tijela, a neodlučne 
volje. Njime su za čitave duge vlade njegove ravnali 
ministri i tajni savjetnici. Jedan od ovih (knez Vaclav 
Lobkovic) prikazuje Leopolda ovako: „On je kao 
kip, koji nosiš, kamo hoćeš !" Poput oca i djeda 
svoga bude Leopold g. 1658. u Frankfurtu izabrat 
za cara njemačkoga. No tom se prigodom morao od- 
reći gotovo svih carskih prava. — Turski sultan Mu 
hamed IV. zbaci g. 1657. erdeljskoga vojvodu Gjun 



i 



Od l^erdinanđa U. đo Karla 111. (VI.) 409 



Rakocija. No Erdeljci ne htjedoše dopustiti, da se s 
Erdeljem postupa kap s pašalukom turskim. Erdeljce 
je pomagao Leopold I., ali vrlo slabo. Turski se šti- 
ćenik Mihajlo Apafi održao kao vojvoda erdeljski. 
Leopold se bojao, da će mu sultan navijestiti rat. 
Zato ne htjede banu g, 1660. dozvoliti, da zauzme 
Kanižu, jer bi sultan u tome našao povod za navje- 
štenje rata. Pošto su pak Turci iz Kaniže često pro- 
valjivali u Hrvatsku, počne Nikola Zrinjski g. 1661. 
na utoku Mure u Dravu zidati veliku tvrdju, iz koje 
će na uzdi držati Kanižu. Da kmetove oduševi za rad, 
vozio je i sam ban u tačkama zemlju za nasipe. 

U kolovozu god. 1 661. bude dogradjena tvrdja, 
kojoj ban dade ime : „Novi Z r i n j". Ova je tvrdja 
bila Turcima trn u oku ; zato su više puta udarali na 
nju. Sultan dapače zatraži od Leopolda, neka se Novi 
Zrinj razvali. Doznavši pak za razdor, koji je godine 
1662. buknuo izmedju ugarskih katolika i protesta- 
nata, spremi se Muhamed IV. za veliki rat. Veliki 
vezir Ahmed Kdprili (Ćuprilić) provali u sjevernu 
Ugarsku, gdje je osvajao Nove Zamke. Istodobno 
udari kaniški paša na Novi Zrinj. No ban digne u 
Hrvatskoj pučki ustanak, razbije u kolovozu 1663. 
pašu, te se s velikim plijenom vrati u Zrinj. Lijepo 
se ponio i banov brat Petar Zrinjski. Bosanski naime 
paša Ali Cengić krene iz Like i Krbave s 8000 Tu- 
raka prema Otočcu. Turci namjeravahu preko Hr- 
vatske provaliti u austr. zemlje. No Petar Zrinjski 
doznadc za namjeru njihovu, te ih 17. rujna 1663. 
dočeka sa 4000 Hrvata. Turci budu hametom potu- 
čeni. U boju pade preko 1000 Turaka, medju njima 
2 bega (od Hercegovine i Udbine) i 6 aga. Zrinjski 
pak zarobi 8 zastava i 256 Turaka, medju ovima i 
brata Cengićcva. Pošto je grof Rajmund Montecuculi, 
carski vojvoda u Ugarskoj, bio svagdje potučen, bi- 



4fd 



Od Ferdinanda li. do Karla 111. (Vi.) 



jahu knezovi Zrinjski g. 1663. jedini pobjednici. Zato 
im je slava odsijevala po onodobnim novinama i 
pjesmama njemačkim. Ugri dapače proglase bana 
svojim „generalisimom", premda je Nikola Zrinjski 
kao Hrvat bio zazoran mnogim Magjarima, kako to 
ističe suvremeni pisac njemački. 

Svatko je znao, da će Turci g. I664. nastaviti 
rat. Zato ban koncem god, 1663. sazove u Varaždin 
sabor hrvatski, da uredi obranu domovine svoje. Za- 
tim se složi sa grofom Julijcm Hohcnlohom, te oni 
20. siječnja 1 664. krenu na četovanje po južnoj Ugar- 
skoj. Rcdomice su padali turski gradovi na lijevoj 
strani Drave, a izgori do 500 sela turskih. Zrinjski 
dopre do Osijeka, gdje spali dugi most na Dravi, 
Sve je to učinio zato, da vojsci turskoj bude na pro- 
ljeće ovuda što teže prolaziti. Suvremenici su dobro 
znali ocijeniti važnost ovoga poduzeća. Zato je papa 
poslao Nikoli Zrinjskomu na dar svoju sliku u zlatu 
vezenu ; španjolski mu kralj podijeli red „zlatnog 
runa" ; francuski ga kralj imenuje svojim „pairom*^ i 
dade mu 10.000 talira; njemački ga knezovi primiše 
za „brata" svoga, a narod ga hrvatski prozove no- 
vim Skenderbegom. 

Da se osveti banu, krene veliki vezir g. 1664, 
s ogromnom vojskom i sa 100 topova ravno na Novi 
Zrinj. Ovamo dodje i grof Montccuculi s velikom car- 
skom vojskojn, u kojoj bijaše takodjer mnogo Fran- 
cuza. Montecuculi je Zrinjskomu zavidjao slavu, te 
upravo želio, da Turci zauzmu Novi Zrinj. Zato od- 
strani iz tvrdje Hrvate, a mjesto njih postavi Nijemce, 
Tako su Turci 30. lipnja zauzeli Novi Zrinj na c 
gled jake vojske kršćanske. Nato krene veliki ve 
na sjever, ali ga 1. kolovoza stiže strašan poraz k 
sv, G o t h a r d a na rijeci Rabi. Mjesto da sada 1 
stavi rat, sklopi Leopold već 10. kolovoza 166^ 



i 



w 



Od F'crdinanda 11. do «:arla 111. (Vi.) 4tt 

Vašvaru s Turcima sramotan mir na 2o godina. Po 
tome miru ostade Turcima sve, što su g. 1663. osvo- 
jili u sjev. Ugarskoj ; u Erdelju ostaje knez Apafi ; 
Zrinjski ne smije obnoviti Novi Zrinj, koji su Turci 
do temelja razvalili ; napokon će car darovati sultanu 
200.000 talira. Takvoga mira nije zaista nitko očeki- 
vao poslije sjajne pobjede kod sv. Gotharda. Velika 
zlovolja zavlada u Ugarskoj i Hrvatskoj. Svatko je 
okrivljivao njem. politiku na carskom dvoru. Pre- 
plašeni Leopold pozove ugarske i hrvatske prvake u 
Beč, da ih umiri zbog mira vašvarskog. I ban se 
spremao u Beč, kad li ga 18. studenoga 1664. u 
ovu kod Čakovca razdere vepar. 

118. Petar Zriigski. Ministri Leopoldovi ni- 
jesu mogli u Beču sakupljene hrv. i ug. velikaše uvje- 
riti, da se morao sklopiti mir s Turcima. Velikaši se 
vrate kući još kivniji na Nijemce. Samo Petar Zrinjski 
ostade u Beču ; želio je, da postane banom hrvatskim, 
premda nije imao na dvoru prijatelja. Petar je oštro 
osudjivao pogodbe mira vašvarskoga i u Beču pre- 
govarao s francuskim poslanikom Gremonvillom. Po- 
četkom g. 1665. imenuje kralj Petra Zrinjskoga ba- 
nom hrvatskim više od nužde, nego li iz ljubavi. Iz 
Bosne se naime spremala velika turska vojska na 
provalu u Hrvatsku i susjedne zemlje. Nedaleko Ra- 
kovice sabere se 18.000 Turaka, koji početkom ožujka 
stanu paliti sela hrvatska. Novi ban doznade, da 
Turci hoće udariti na grad Plaški. Zato velikom 
brzinom sabere pučki ustanak, te poruči Turcima, da 
će ih dočekati. Na tu se vijest Turci vrate u Bosnu. 

Kralj nije našao vrijednim, da Petra Zrinjskoga 
dade uvesti u bansku čast. Bez pravoga pak bana 
nema u Hrvatskoj ni sabora ni suda banskoga. Na- 
protiv su krajiški generali činili svakojaka nasilja. 
Vojska im nije redovito dobivala plaće, te je robila 



41 i Od Ferdinanda U. do Karla Ul. fVl.) 



po selima hrvatskim. Sve je to ljuto vrijedjalo Petra 
Zrinjskoga. Zato on uze nastojati, da Hrvatsku 
otrgne od Austrije. Za istim su ciljem išli 
predstavnici Ugarske : palatin Franjo Vešelenji, ostro- 
gonski nadbiskup Lipaj i vrhovni sudac Franjo Na- 
daždi. S njima se dakte združi Petar, i to sredinom 
svibnja 1665. u Stubničkim Toplicama kod Trcnčina, 
gdje su se slavile zaruke Petrove kćeri Jelene s mla- 
dim knezom Franjom Rakocijcm. Urotnicima obeća 
pomoć francuski kralj Ljudevit XIV., koji je želio, 
da oslabi moć cara Lcopolda. Uz to je Petgir imao 
prijatelja u Mlecima i u Poljskoj, a ugarski se veli- 
kaši dogovarahu s vojvodom erdeljskim. Ban se više 
puta sastajao sa svojim saveznicima. Na njegovu ne- 
sreću umre prerano nadbiskup (5. siječnja 1666.), a 
za njim i palatin (28. ožujka 1667.). No zato se banu 
(9. rujna 1667.) pridruži grof Erazmo Tattenbach, 
upravitelj Štajerske. Zrinjski se uopće nadao, da će 
protiv Leopolda ustati čitava Štajerska i Kranjska, 
gdje je vladalo veliko nezadovoljstvo radi izvanlred- 
nih daća. 

Francuski je kralj urotnicima slao novaca, ali 
ne vojničke pomoći. Zato nestrpljivi Ugri zatraže po- 
moć od sultana turskog. Njihovu namjeru oda beč- 
komu dvoru god. 1668. Grk Atanasija Panajotti, koji 
je sultanu Muhamedu IV. služio kao tumač stranih 
jezika. Istodobno je udovica palatinova uručila grofu 
Rottalu neke spise urotničke. Sad se kralj Leopold 
ljuto preplaši. Da barem umiri Hrvate, dade Petra 
Zrinjskoga $. studenoga godine 1668. svečano uvesti 
u bansku čast. Nato Petar stvori osnovu, kako će 
Turke istjerati iz Krbave, Like i Slavonije. Želio je 
osvojiti i stare Zrinjske gradove kraj Une. U tu 
svrhu počne početkom g. 1669. sabirati vojsku. Na- 
jednom doleti iz Beča glasnik s kraljevim nalogom, 



I 



r 



Od Ferdinanda II. do Karla III. (VI.) 413 

da Zrinjski ne smije izvoditi osnovu svoju. Ban se 
morade zahtjevu pokoriti, premda ga je boljela ta 
kukavština bečka. Uz to 28. travnja 1669. umre kar- 
lovački general grof Herbard Auerspcrg. Sada zaželi 
Petar Zrinjski, da postane generalom hrvatske Kra- 
jine, gdje je nekada služio kao kapetan žumbcraćki, 
senjski i ogulinski. Petrova žena Katarina Zrinjska 
bijaše radi svoje" duhovitosti rado primana na dvoru 
bečkom. Ona dakle ode u Beč, da preko carice is- 
puni želju banovu. No uzalud joj nastojanje. Gene- 
ralom karlovačkim postade banov ljuti neprijatelj: 
grof Ivan Herberstein.. Time se bečki dvor banu do 
kraja zamjerio. 

Dugo se Petar Zrinjski nadao pomoći od kralja 
francuskoga. No 7. srpnja 1669. poruči mu Ljudevit 
XIV., neka od pravedposti Lcopoldove očekuje ko- 
nac patnja svojih. Sada ban odluči, da će Hrvatsku 
otrgnuti od Austrije makar i pomoću Turaka. O Mar- 
ttnju god. 1669. ode u Carigrad banovo poslanstvo, 
koje su činili hrvatski plemići : Franjo Bukovački, 
Baltazar Poglcdić i Franjo Berislavić. Sultan ih Iju- 
bezno primi, te zajedno s velikim vezirom pristane 
na ovaj ugovor: i.) Ban će biti nasljedni vladar Hr- 
vatske i onih zemalja, koje će osvojiti u budućem 
ratu. 2.) Izumre li dinastija Zrinjska, birat će sebi 
kraljevina Hrvatska vladara po volji ; sultan ima 
samo pravo potvrde. 3 ) Zrinjski će sultanu platiti 
12.000 dukata, ali mu ne će trebati pomagati u ra- 
tovima na dalekim stranama. 4.) Sultan se obvezuje, 
da će sveto i neoskvrnjeno čuvati slobodu, prava i 
povlastice kraljevine Hrvatske, naročito hrvatsku 
vjeru i škole; Turci će narod hrvatski svom silom 
braniti i štititi od svakog napadača. 

Jošte su banovi poslanici boravili u Turskoj, 
kad li za namjeru Petrovu doznade grof Nikola Er- 



414 Od Ferdinanda U. do Karla III. (VI.) 

dedi. Izmcdju knezova Zrinjskih i grofova Erdeda 
vladala je neugasiva mržnja još od g. 1653., kad se 
u Posavini pobunišc kmetovi na imanjima Mirka Er- 
deda. Zato Erdedi početkom veljače 1670. javi pe- 
trinjskom pukovniku grofu Brcuneru, da ban prego- 
vara s Turcima. Sada počnu krajiški časnici paziti 
na svaki kret banov. Medjutim je več Panajotti do- 
javio kralju Leopoldu sve tajne dvora carigradskog. 
Uz to je bečki dvor od sluge Tattenbachova za 100 
dukata kupio važna pisma banova. Kad se po Hr- 
vatskoj doznalo, da Zrinjski sklapa savez s Turcima, 
uzruja se narod, koji bijaše dosada navikao samo na 
borbu s Turcima. Plemstvo se odvrnc od bana, a jed- 
nako i velikaši. Banu ostade vjeran samo knez Franjo 
Krsto Frankopan, brat banice Katarine. Zrinjski 
se početkom ožujka uzme naoružavati. No već 10. 
ožujka uvidi, da ga je bečki dvor pretekao s pripra- 
vama svojim. Zato ban pošalje u Beč zagr. biskupa 
Martina Borkovića, da ga pomiri s kraljem. Borko- 
viću dade Leopold 21. ožujka vjerodajnicu, da može 
sa banom raspravljati kao kraljev punomoćnik. „Mo- 
žeš mu zajamčiti sigurnost, da ćemo Mi njega i sve 
njegove držati u osobitoj carskoj i kraljevskoj mi- 
losti, pa Našu ljubav pokazati djelima". Isti dan piše 
kralj banu vlastoručno pismo, kojim ga pozivlje, neka 
se ugleda u svoje predje. 

Ministri Leopoldovi uzmu nastojati, da osujete 
svako izmirenje. Oni predlože kralju, neka Zrinjskoga 
i Frankopana uništi, pa će bogatim imanjima njiho- 
vim platiti državne dugove i oboružati veliku vojsku. 
Po njihovoj uputi izdade kralj 29. ožujka proglas, 
kojim narodu hrvatskomu javlja, da je Petar Zrinjski 
postao buntovnik; zato mu oduzimlje sve časti i sva 
imanja, a glavu njegovu ucjenjuje sa 50.000 forinti. 
Uzalud je Petar Zrinjski 7. travnja pisao pismo, ko* 



Od Ferdinanda II. do Karla III. (VI.). 415 I 



jim se kralju Leopoldu bezuvjetno pokorava. Uzalud 
je 8. travnja u Beč pošao mladi Ivan Antun, sin Pe- 
trov. General Hcrberstern redomicc zaposjedne Zrinj- 
ske gradove u Hrvatskoj. Stari pak general Spankau 
udje 12. travnja s 5 pukovnija u Medjumurje. Da ne 
mora udariti na carsku vojsku, ostavi Zrinjski 13. 
travnja Čakovec, te s Frankopanom dodje 17. travnja 
u Beč. Ovdje je dvor s njima isprvice postupao vrlo 
blago, da uzmogne laglje ugušiti ustanak u Ugarskoj. 
No 27. kolovoza budu Zrinjski i Frankopan odvedeni 
u VViener-Neustadt. Po ugar.-hrv. pravu mogu velika- 
šima suditi samo kralj ili drugi velikaši. Ipak je dvor 
sastavio austrijski sud. Parnica je trajala od 14. ve- 
ljače do 16. travnja 167 1 Zrinjski se mogao pozvati 
na zlatnu bulu, koja ug. i hrv. velikašima dozvoljava 
ustanak, ako kralj radi protiv interesa države, kao 
što je Leopold učinio mirom vašvarskim. Za njega 
se zauzeše krščanski dvorovi ; papa je dapače u tu 
svrhu poslao k Leopoldu posebnog poslanika. Ipak 
je ^ud 18. travnja stvorio odluku, da su Zrinjski i 
Frankopan počinili veleizdaju i uvredu Veličanstva. 
Zato se „s njih skidaju sva dostojanstva i časti, ime- 
tak im se zaplijenjuje, uspomena im se mora izbrisati 
sa svijeta, a tijelo se njihovo predaje krvniku, koji 
će im odsjeći desnu ruku i glavu". Svatko se nadao, 
da će sada kralj velikašima hrvatskim pokazati svoju 
milost, koju im je prije obećavao. No kralj im oprosti 
samo sječenje desne ruke. Glava slavnoga Zrinjskoga 
i mladoga Frankopana pade 30. travnja 167 1. u 
Wlener-Neustadtu od mača krvničkog. Iste godine iz- 
ube život Nadaždi i Tattenbach. 

119. Kidanje Hrvatske. Još na proljeće god. 

[670. imenuje kralj banskim namjesnicima grofa Ni- 

olu Erdeda i zagr. biskupa Martina Borkovića. Ali 

.mjesnici bijahu isprvice posve nemoćni, jer je u 



i 



41 6 Od Ferdinanda U. do KatU HI. (VI.) 

Hrvatskoj od Mure i Drave do mora gospodarila 
vojska njemačka. Poput razbojnika nahrupe Nijemci 
na imanja Zrinjsko-Frankopanska, te su u bogatim 
dvorovima po volji grabili oružje, knjige, povelje, 
odijela, umjetnine i dragocjenosti potomaka tolikih 
banova hrvatskih. Sve je to otišlo iz Hrvatske u tu- 
djinu ! Kasnije dodju u Hrvatsku kr. povjerenici, koji 
su polazili od grada do grada, od imanja do imanja, 
popisujući preostali imetak Zrinjskoga i F. K. Fran- 
kopana. Njemački su časnici u tim povjerenicima 
gledali svoje takmace; zato je medju njima dolazilo 
do svadja, koje dopriješe i do Beča. — Najviše je 
vikao karlovački general I. Herberstein. On da- 
pače htjede krojiti i sudbinu Hrvatske. Herberstein 
je naime početkom god, 1671. kralju Leopoldu pred- 
ložio, neka Hrvatsku odijeli od Ugarske i učini na- 
sljednom kraljevinom ; mjesto bana hrvatskog neka 
kralj imenuje povjerenika, koji će znati raspravljati 
sa staležima hrvatskim; uprava i sudstvo će se po- 
praviti, ako kralj uredi zemaljsko vijeće, u kojem će 
biti povjerenik (odnosno podban), te po 2 kanonika, 
velikaša i plemića. 

Herberstein je po želji dvora bečkoga prošao 
čitavu Hrvatsku, da za svoju osnovu predobije veli- 
kaše i plemiće. Ipak nije uspio, jer mu na put stane 
Nikola Erdedi. Sabor hrvatski zamoli kralja, neka Ni- 
kolu Erdeda imenuje banom, i to sa starinskom ban- 
skom vlašću, t, j. da ban bude u Hrvatskoj vrhovni 
vojvoda i sudac. No Leopold ne posluša Hrvate, već 
im 8. lipnja 1671. odgovori, da je bansku čast pri- 
vremeno obustavio. Naprotiv zatraži kralj 14. siječnja 
1672. mnijenje ratnoga vijeća (u štaj. Gracu) o spo- 
menici generala Herbersteina. Ratno mu vijeće 9. 
travnja 1672. odgovara, da su Hrvati lakoumni, ne- 
mirni i nepostojani. Pošto se pak Hrvatska nalazi tik 



Od Fcardinaiida TI. do Karla IH. (VI.) 417 



Turske, bit će najbolje, ako kralj vladu u Hrvatskoj 
i Slavoniji povjeri krajiškim generalima ! Ratno je 
vijeće uopće išlo za tim, da Hrvatsku još više umanji. 
Zato 6 listopada 1672. zamoli kralja, neka Zrinjsko- 
Frankopanska imanja Svarču, Zvcčaj i Novigrad utje- 
lovi karlovačkom generalatu (t. j. hrv. Krajini), a Novi 
u Primorju velikoj kapetaniji senjskoj (t. j. primorskoj 
Krajini). Uz to je bečki dvor nastojao, da preostalo 
Primorje (t. j. Zrinjske gradove: Bakar, Kraljevicu, 
Selce i Crikvenicu, kojima je upravljala carska ko- 
mora), pripoji austrijskim nasljednim zemljama. Sta- 
leži se sastaju na sabore i jadikuju, što kralj vjernim 
svojim Hrvatima kida domovinu. Ali nema više kne- 
zova Zrinjskih i Frankopana ! Hrvatska je posve ne- 
moćna, te ne može spasiti ni Primorja ni gradova 
spomenutih imanja. Erdedi bude g. 1674. instaliran, 
ali ne za bana, već za jedinoga namjesnika banskog. 
Staleži izgube povjerenje u bečki dvor. Zato zamole 
kralja, neka potvrdi stara prava i povlastice kra- 
ljevine Hrvatske. Leopold im tu želju ispuni i poruči, 
da će braniti sva prava Hrvatske. 

Nijemci su zatirali i Ugarsku. Ondje Leopold 
ukine palatinsku čast, a Nijemca Ivana Ambringena 
učini namjesnikom svojim. Nato plemići — t. zv. „ku- 
ruci" — dignu bunu. Njihova pjesma „Moraš piti krv 
njemačku" zaori po čitavoj sjevernoj Ugarskoj. Ra- 
dosno ju zapjeva i Jelena Zrinjska, koja je ondje 
živjela. Kad Jeleni g. 1676. umre njezin muž Franjo 
Rakoci, zagleda se u nju mladi grof Mirko Tekeli. 
Telena se uda za njega samo zato, što je Tekeli g. 
78. stupio na čelo buntovnika. Podupiran iz Erdelja 
Francuske, uspijevao je Tekeli vrlo dobro. Njegove 
.*te provaljivahu dapače i u Moravsku. Uz to bukne 
1679. seljački ustanak u Češkoj. Sad se Leopold 
^bojao, da ne bi i u Hrvatskoj nastao pokret. Zato 

27 



I 



418 Od Ferdinanda II. do Karla III. (VI.) 

vrati Hrvatskoj staru bansku čast, te su kr. povjere- 
nici 10. travnja 1680. instalirali Nikolu Erdeda za 
pravoga bana hrvatskog. 

120. Oslobo^jei^Je Uganke. Tekeli pošalje 
g. i6£i. svoje poslanike u Carigrad. Početkom god. 
;682. sklopi s njime sultan savez, kakav je g. 1670. 
učinio s Petrom Zrinjskim. Tekeli postade knez i 
regent Ugarske pod zaštitom turskom. U to htjede 
car Leopold obnoviti vašvarski mir. No sultan Muha- 
med IV. postavi takve uvjete, da je Leopoldov po- 

I slanik Caprara u listopadu 1682. javio iz Carigrada: 

[ ^Caru ne preostaje drugo, nego da se hvata mača**. 

f Tekeli zamoli Hrvate, neka se sada i oni dignu na 

Nijemce. Hrvatima ponudi savez takodjer Kara Mu- 

^ stafa, veliki vezir turski. No Hrvati ostanu vjerni Le- 

opoldu, koji im otpisa : „Čestitamo sebi, što imamo 
takve podanike". Vrijedni im papa Inocent XI. (od 
roda Odescalchi) uz blagoslov pošalje novaca, da 
uzmognu braniti svoju domovinu i vjeru Isusovu. Pa- 
pinim nagovorom sklopi junački poljski kralj Ivan 
Sobjeski 31. ožujka 1683. savez s Leopoldom. Papa 
obeća, da će za rat na Turke davati mjesečno po 
50.000 škuda. 

Na čelu ogromne vojske od 250.000 ljudi i 370 
topova krene sultan Muhamed 31. ožujka 1683. iz 
Carigrada. Sultan ostade u Biogradu, odakle se i. 
svibnja veliki vezir zaputi prema Beču. Leopold 
uteče 7. srpnja iz Beča u Linč, a onda i dalje u Pa- 
sovu. Carev šurjak Karlo, vojvoda lotarinški, nije 
imao dovoljno vojske, da se opre Turcima. U Beču 
ostade grof Gvido Stahremberg sa 22.000 vojnik 
Turci opkole (17. srpnja) Beč i počnu udarati na r 
Već je gradu zaprijetila propast, kad li mu 12. rujr 
u pomoć dodje poljski kralj, koji se združio s vc 
vodom lotarinškim. Sada se pred Bečom zametne \ 



Od Ferdinanda II. do Karla III. (VI.) 419 

lika bitka, u kojoj budu Turci hametom potučeni. 
Sav tabor turski s topovima i ratnom blagajnom pade 
u ruke pobjeditelja. Kara Mustafa uteče u Biograd, 
gdje ga sultan dade zadaviti. 

Plašljivi bečki dvor odmah ponudi Turcima mir. 
No prije, nego li je stigao odgovor sultanov, potuče 
kralj Sobjeski (8. listopada) kod Parkanja ostatke 
turske vojske. Ovim porazom izgube Turci grad Ostro- 
gon. Nato se bečki dvor odluči za nastavak rata. Pod 
papinim pokroviteljstvom bude 5. ožujka 1684. ugo- 
vorena sveta liga izmedju cara Leopolda, kralja 
Sobjeskoga i republike mletačke. Poljski će kralj vo- 
jevati u turskoj Moldavskoj, a Karlo Lotarlnški u 
Ugarskoj, dočim će Mlečani prodirati u turske pokra- 
jine uz Jadransko i Egejsko more. Iza dugih borba 
osvoji carska vojska 2. rujna 1686. grad Budim, 
koji je 145 godina čamio pod gospodstvom turskim. 
Sad su redomice padali turski gradovi u Ugarskoj. 
Vezir Sulejman udari (12. kolovoza 1687.) na carsku 
vojsku ispod brda Haršanja blizu Muhačkoga 
polja, ali bude hametom potučen. Radi tolikih neus- 
pjeha bukne u Turskoj buna. Veliki vezir izgubi glavu, 
a naslijedi ga Siavuš paša. Muhameda IV. bace u 
tamnicu, pa sultanom učine njegvoga brata Sulej- 
mana IIL, koji je dotada 25 godina čamio u tamnici. 
Naprotiv je Leopold postigao znamenite političke 
uspjehe. Na saboru u Požunu (18. listopada 1687.) 
priznaše Ugri i Hrvati nasljedstvo muškoj lozi di- 
nastije hapsburške. Odsada dakle ne će Hapsburgovce 
mučiti izborne kapitulacije, na koje su prije kruni- 
anja prisizali, a kasnije ih ipak ne vršili. Leopoldov 
iin Josip bude 9. prosinca najvećim sjajem okrunjen 
a kralja ugarsko-hrvatskog. Jednako je sabor u 
zlatnoj buli" po želji dvora ukinuo 31. članak, koji 
!emstvu dozvoljava« da diže ustanak, ako bi kralj 



420 Od Ferdinanda II. do Karla III. (VI.) 

kršio ustav. Kad se napokon početkom g. l688, caru 
pokorio i Erdelj, stajala je hapsburška dinastija 
na vrhuncu svoje moći u Ugarskoj. 

121. Nikola ErdedL Turski poraz pod Bečom 
osokoli narod hrvatski. Svatko je slutio, da je sada 
kucnuo čas za oslobodjenje hrvatskih zemalja. Sam 
ban Nikola Erdedi izjavi : „Srce me vuče u Bosnu, 
da oslobodim siromašno kršćanstvo i one mnoge svete 
crkve, koje stoje puste". Na proljeće g. 1684. digne 
ban lijepu vojsku hrvatsku. Njemu se u Gjurgjevcu 
pridruži maršal grof Jakob Lesle sa 10.000 vojnika, 
te oni početkom srpnja zajedno udare na Virovi- 
ticu. Slavonski paša pohiti Virovitici u pomoć, ali 
ga Hrvati razbiju kod Slatine. Nato se predade 
Virovitica, koja je 131 godinu bila pod gospodstvom 
turskim. Slijedeće god. 1685. htjede bečki dvor, da 
opet zajedno vojuju maršal Lesle i ban Erdedi, ali 
tako, da maršal bude vrhovni zapovjednik. Protiv 
toga uloži hrvatski sabor prosvjed na kralja. Leo- 
pold popusti i staležima hrvatskim odgovori : „Ban 
će zadržati staro pravo bansko, te vojskom upravljati 
istom vlašću kao i dosada". Lesle sabere kod Viro- 
vitice 14.000 vojnika, pa 9. kolovoza krene prema 
Osijeku. Hrvatski konjanici osvoje uz put Dolnji Mi- 
holjac, a pred samim Osijekom razbiju konjaništvo 
tursko. Lesle zapali turski most na Dravi, pa se radi 
bolesti vrati natrag. Istodobno je Erdedi vojevao na 
rijeci Uni. Njegova vojska prijedje preko Une, te 
udari na Dubicu. Na juriš zauzmu Hrvati varoš, a 
tvrdju zapale. Ovamo prilete bosanski Turci i prijediu 
na lijevu obalu Une; no ban ih sretno potuče, 
kraljevu dvoru pošalje na dar 7 zarobljenih zast; 
turskih. Erdedi je iza toga velikim uspjehom četo\ 
oko Cazina, Mutnika i Tržca, a general Herberst 
u Lici i Krbavi, 



Od l^ordlnanda ti. do Karla III. (VI.) 4^t 

Da dobije sredstava za rat, zamoli ban pomoći 
od pape. I doista mu papa pošalje novaca, da hr- 
vatski „toli plemenit i junački narod uzmogne dobrom 
srećom vojevati na zajedničkog neprijatelja**. Nato 
sabere ban u Turopolju vojsku, te ju 19. kolovoza 
1686. povede prema Uni. Pobijedivši Turke, udari 
ban na Kostajnicu, te osvoji grad, ali tvrdje 
nije mogao zauzeti, jer nije imao topova. Iste je go- 
dine bilo borbe oko Vranograča, Kladuše, Brekovice 
i Bužima. U Slavoniji je g. 1686. hrvatsku vojsku vo- 
dio pukovnik Ivan Makar, uz koga se spominju : grof 
Franjo Ivanović i barun Stjepan Vojnović. Kod O r a- 
h o V i c e porazi Makar bosanskoga pašu Funduk Mu- 
stafu. Osvojivši mnoga okolišna mjesta, prijedju Hr- 
vati preko Drave, te udare (2. listopada) na Pečuh. 
Hrvati sami osvoje varoš, a pomoću badenskoga 
princa Ljudevita zauzmu i tvrdju. Kralj im se za 
vanredno junaštvo zahvali posebnim pismom, koje 
staleži hrvatski ponosno uvrste medju saborske spise. 
Najveći se rat vodio g. 1687. Početkom ožujka 
provale bosanski Turci sve do P 1 a š k o g a. No tu 
ih dočeka 5000 banskih i krajiških vojnika. Turci 
budu hametom potučeni, a ban poleti prema Uni. 
Sad su redomice u hrvatske ruke došli gradovi : K o- 
stajnica, Dubica, Novi, Zrinj i Bužim, 
a Turci budu ponovno potučeni kod Cazina. Jed- 
nakom je brzinom bila osvojena Slavonija. Iza tur- 
skoga poraza kod Haršanja pozove Leopold progla- 
som od 6. rujna 1687. stanovnike u Bosni, (kojoj se 
tada pribrajala i Slavonija), neka ustanu protiv Tu- 
ka. Istodobno dodje u Slavoniju carski general 
^f DiineNvald sa 10.000 vojnika. Diine\vald udari 
,. rujna na V o č i n i zauzme ga četvrti dan. Ovdje 
I se pridruži grof Ivan Drašković, koji kao zemalj- 
kapetan dovede bansku vojsku, jer je Nikola Er- 



4St Ođ Ferdinanda It. đo KtrU tlL (VI.) 

dedi obolio.^ Dok je Dune\vald opsjedao Valpovo, do- 
priješe konjanici hrvatski do Osijeka. Turci se u 
Osijeku tako preplaše, da su po noći pobjegli, osta- 
vivši u tvrdji 52 topa, mnogo hrane i ratne spreme. 
Hrvati udju bez otpora u Osijek, gdje se 5. listopada 
pjevala svečana misa zahvalnica. Medjutim se 30. 
rujna predade Valpovo, a strah uhvati slavonske 
lurke. Kao iz zemlje pomole se narodni junaci, na 
ćelu im franjevac Luka Imbrišimović. Mukotrpna raja 
osvoji gradove : Pakrac, Bijelu stijenu, Cernik, Sirač, 
Kamengrad, Caklovac i Kraljevu Veliku. Dunewald i 
Drašković zauzmu Orahovicu, a Turci iz P o- 
/ e g e uteknu u Gradišku na Savi. Istodobno je grof 
Aspremont, zapovjednik Osijeka, bez otpora zaposjeo 
Djakovo, Erdut i Vukovar. Tako se već 25. 
listopada 1687. kralju Leopoldu poklonila srednja 
Slavonija. Nato je kralj 23. siječnja 1688. grofa 
Franju Ivanovića imenovao županom virovitičkim i 
požeškim. 

Jošte su Turci držali gradove na Savi, odakle 
^provaljivahu u Slavoniju. Tako su 12. ožujka 1688. 
11a Požegu udarile 3000 Turaka. Imbrišimović ih do- 
čeka na brdu iznad Požege i sretno potučc. Pošto je 
narod Imbrišimovića zvao „sokolom^, prozove i ono 
l>rdo „Sokolovcem". Jednako bijahu suzbijeni Turci, 
koji su na Požegu udarili 12. svibnja. Kasnije dodje 
u Slavoniju knez Adam Zrinjski, sin bivšega bana 
Nikole. Adam je na svoj trošak uzdržavao četu od 
200 plemića hrvatskih. Zrinjskomu se pridruži grof 
I lochkirchen s austrijskim četama, te oni zajedno 
osvoje Brod na Savi. Ovamo se zaputi bosansk 
[)aša Horšan s 8000 vojnika, ali bude suzbijen. Me 
< ljutim su Turci predobili Kostajnicu. Zato početkor 
kolovoza sabere ban Erdedi kod Petrinje 9000 H 
vata. Banu se pridruži Ljudevit Badenski s 5000 vo 



1 



> 



I 



Od Ferdinanda U. do Karla IH. (Vi.) 443 

nika i 15 topova, te čitava vojska dodje 12. kolo- 
voza pred Kostajnicu. Na desnoj se obali Une 
nalazila jaka turska vojska. No Hrvati prijedju preko 
rijeke i razbiju Turke, našto se Kostajnica 16. kolo- 
voza predadc. Sada krene kršćanska vojska pobje- 
donosno bosanskom Posavinom sve do Broda. Bo- 
sanski paša sabere 15.000 Turaka, ali ga kod Der- 
vente (5. rujna) stigne ljut poraz. 

Sretno su Hrvati ratovali i god. 1689. Bosanski 
paša Gazi Husein prijedje Unu, te sa 4.000 Turaka 
dodje pod Zri nj. Ovdje ga grof Ivan Drašković sa 
1500 Hrvata potuče toli silno, da se spasilo samo 
1000 Turaka. Drašković zarobi 20 zastava turskih, 
koje pošalje kralju Leopoldu. Medjutim je general 
Herberstein spremao vojnu na Liku i Krbavu. 
Brinjski župnik Marko Mesić sastavi narodnu vojsku, 
u kojoj se spominju junaci : Došen, Knežević, Ruka- 
vina i Kovačević. S križem u ruci dodje Mesić 15. 
lipnja pred Novi, a za 10 dana osvoji svu Liku. 
Turci se u Budaku i u Perušiću pokrste, a drugi po- 
bjegnu u Bosnu. Teže je išlo u Krbavi. Hrvatska je 
vojska morala 20 dana opsjedati Udbinu, pred 
koju dodje i Herberstein. No kad se Udbina 21. srp- 
nja predala, padoše redomice i druge tvrdjice. 

Veliki je rat s Turcima vodila dakako carska 
vojska. Glavni zapovjednik bijaše g, 1688. carev zet 
Maksimilijan Emanuel, vojvoda bavarski. On zauzme 
(12, srpnja) Ilok i čitav Srijem. Mjesto da osvaja 
Banat, udari Maksimilijan (30. srpnja) na Biograd 
i zauzme ga (6. rujna). Dok je nato Maksimilijan 
osvajao Srbiju, zauze Ljudevit Badenski gradove: 
Brčku, Sabac i Zvornik. Ljudevit postade g. 1689. i 
vodjom carske vojske u Srbiji. Protiv njega izadje 
veliki vezir Redžeb paša, ali bude redomice triput 
poražen. Ljudevit provali čak u Bugarsku, gdje osvoji 



► 



4i4 Ođ Ferdinanda H. do Karla Itt. (Vt.) 

Vidin. — No sad se ratna sreća preokrene. Leopold 
morade veći dio svoje vojske poslati na Rajnu, 
gdje je od god. 1689. vodio velik rat s PVancuskom. 
Velikim pak vezirom postade mudri Mustafa Koprili. 
Mustafa sastavi godine 1690. veliku vojsku, s kojom 
udvoji Srbiju i Biograd. Pred njime pobježe iz Srbije 
pcćki patri jarka Arseni je Cernojević sa 36.000 srp- 
skih obitelji, da se zakloni pred zulumom turskim 
Srbi se nastane u istočnoj Slavoniji i u južnoj Ugar- 
skoj, a Leopold im 21. kolovoza 1690. dade zname- 
nita privilegija. Medjutim je Husein paša u Bosni sa- 
kupio 20.000 Turaka. Početkom studenoga prijcdjc 
Savu kod Rače, zauzme Mitrovicu i dodje pod O s i- 
j e k. Vojvoda de Croy obrani Osijek, na koji su 
k rurci udarali 17 dana. No zato osvoje Turci srednju 

Skiveniju s Požegom. Njima se pridruže Vlasi u ^Ma- 
loj Vlaškoj" (oko Pakraca i Vočina), koji zauzcše 
mnoge gradove. Hrvati su jedva obranili Viroviticu, 
Veliku, Orahovicu i Kaptol. Ratovalo se i na rijeci 
Uni, te ban Erdedi razbije (5. veljače 1691.) Turke 
Ivod Novoga. 

Na proljeće g. 1691. ustadoše Hrvati i Srbi u 
Slavoniji, da tjeraju Turke. I doista budu Turci iz 
Iloka, Mitrovice i Pctrovaradina protjerani prije, nego 
li je ovamo došao Ljudevit Badcnski sa 60.000 voj- 
nika. Veliki se vezir dugo zadržao, jer je 22. lipnja 
na prijestolje carigradsko sjeo novi sultan Ahmcd II. 
Istom 19. kolovoza dodje do strašne bitke kod Slan- 
kamena. Tu pogibe 20 000 Turaka, mcdju njima i 
veliki vezir s 18 paša U carskoj vojsci pade i knez 
Adam Zrinjski. Turci izgube čitav tabor sa 154 top 
Nato ban Erdedi provali u srednju Slavoniju, kan 
Kiidje i vojvoda de Croy iz Osijeka i barun Mak 
iz Virovitice. Hrvati osvajahu grad za gradom. SI- 
vofiija se u listopadu god. 1691. konačno oslobodi 



Od f^erdinanda H. do Karla III. (Vi.) 4I5 

sile turske. Sretni bijahu staleži hrvatski, što su sada 
mogli na saboru posebnim člankom priznati velike 
zasluge svomu junačkomu banu Nikoli Erdedu 

122. Dalmacija i Dubrovnik. Na vijest o 
turskom porazu kod Beča dignu se Hrvati u zadar- 
skom kotaru (odatle ^Kotarani"), Njima se pridruže 
susjedni Hrvati i Vlasi iz dalmatinskog Zagorja, koji 
su željeli, da se oslobode gospodstva turskog. Isto 
učini raja u Lici. Marko Mesić dovede Kotaranima 
u pomoć 300 Brinjana i Senjana. Ustaše zauzmu tur- 
ske gradove : Benkovac, Obrovac, Ostro- 
vicu, Plavno, Skradin i Vranu. Sad se 
dignu i Hrvati oko Spljeta i Klisa, te zauzmu važnu 
kulu Dvore. Ustanak se raširi po čitavoj zemlji iz- 
medju mora i Dinarskih planina. Iz sela i gradova 
bježahu Turci u Bosnu ; održaše se samo u Sinju, Vr- 
lici i Kninu. — Ustaše sastave, lijepu vojsku, koja je 
brojila 16.000 pješaka i 4000 konjanika. Vojsku su 
vodili narodni junaci : Stojan J a n k o v i ć , knez 
Franjo Posedarski, Ilija Smiljanić i Simun Bartolac. 
Papa ih je pak podupirao novcem i hranom. 

Isprvice su mletački upravitelji u Dalmaciji pri- 
jekim okom gledali narodni taj pokret. No Hrvati 
pošalju u Mletke poslanike, koji izjave, da se ustaše 
stavljaju pod mletačku zaštitu. Sad se i mletačka 
republika rado pridružila savezu kršćanskih vlasti 
protiv Turske. Zato se god. 1684. u Dalmaciji vodio 
rat na kopnu i na moru. Ustaše navale na Knin, ali 
ga ne mogahu zauzeti, jer nijcsu imali topova za op- 
sjedanje. Jednako se izjalovio pokus mletačkoga voj- 
ode Petra Valiera, koji je g. 1684. uzalud udario na 
ierccgnovi. Valicr se g 16S5. združi s ustašama, te 
.zmc opsjedati Sinj. Na obranu toga grada ustade 
►osanski paša Funduk Mustafa. Funduku se pridruže: 
^ehmed paša iz Hercegovine i Hasan paša iz Livna, 



4^6 Od Ferdinanda n. do Karla nt. (Vt ) 

te on tada sa 12.000 Turaka potjera Valiera, koji iz- 
gubi sav svoj tabor. Nato krenu Turci prema Klisu, 
da opet zauzmu Dvore. No tu ih dočeka samo 600 
Hrvata, koji razbiju vojsku tursku. Janković dapače 
provali preko Dinare u Bosnu, odakle dovede mnogo 
kršćana. Papa se veselio napretku Hrvata, pa im slao 
novce i svoj blagoslov. Slijedeće godine 1686. pade 
Sinj, a Janković prodre u Bosnu sve do Livna, pa 
opet dovede bijednu raju. Početkom travnja g. 1687. 
dodje pod Sinj bosanski paša sa 16.000 Turaka. Hr- 
vatska se posada branila, dok joj 24. travnja ne 
dodje pomoć. General Jerko Cornaro i Stojan Janko- 
vić dovedu 14.000 vojnika, te paša moradc uzmak- 
nuti u Bosnu. Na jesen g. 1687. izgube Turci i grad 
Hcrcegnovi. Napokon osvoje Cornaro i Janković 
II. rujna 1688. i Knin, premda se u njem nalazio 
Ataglić paša sa 1800 vojnika. Nato padne i Vrlika, 
a Zagorje se oslobodi vlasti turske. Mlečani protegnu 
sada ime „Dalmacija^ na čitavu osvojenu zemlju, 
koja se nekada zvala ^Hrvatskom". 

Napredak oružja kršćanskog promijeni i dubro- 
vačku politiku. Dubrovnik je od god. 1526. živio 
pod zaštitom turskom. Plaćajući uredno sultanu da 
nak, lijepo se razvijala malena ali napredna repu- 
blika dubrovačka. Nije ipak morala Turcima poda 
vati vojničke službe. — Mlečani su Dubrovniku zavi 
djali napredak i slobodu. Oni su dvaput (g. 1538. 
1570.) uzalud nastojali, da savez kršćanskih vlasti 
napere protiv Dubrovčana, ne bi li zatrli takmace 
svoje. Dubrovčane je štitio Rim, a takodjer i Špa- 
njolska. No i Dubrovnik snadje nesreća. Strašan po- 
tres 6, travnja 1667. razvali grad i oslabi republiku. 
Sad se Dubrovčani bojahu Mlečana još više. Kad se 
pak počne drmati carstvo tursko, podje dubrovački 
poslanik Rafo Gučić u Beč. Ondje stavi (20. kolo- 



^ 



Ođ Ferdinanda n. do Karla tll. (VI.) 4^7 

voza 1684.) republiku dubrovačku pod zaštitu Leo- 
polda, kao kralja ugarskog i hrvatskog. Dubrovnik 
će Leopoldu godimice plaćati po 5000 dukata. Ovaj 
ugovor izadjc na javu tek poslije pada Budima, kad 
su Dubrovčani poslali Leopoldu prvi godišnji danak. 
Ugovor bijaše Mlečanima vrlo neugodan. Oni se na- 
ime nadahu, da će tjeranjem Turaka iz Dalmacije sklo- 
nuti Dubrovnik, da se stavi pod mletačku zaštitu. 

123. Ban Adam Bacan. U lipnju god. 1693. 
umre ban Nikola Erdedi. Za njim tuguje hrv. sabor 
22. lipnja 1693 Hrvatski staleži posebnom deputaci- 
jom zamole kralja, neka im za bana dade grofa 
Adama Bacana, koji se odlikovao u ratu s Turcima, 
osobito kod opsade Budima. Kralj se toj želji oda- 
zove, te je Bacan bio već 26. kolovoza 1693. sjajno 
uveden u bansku čast. Novi ban bijaše vrijedan čo- 
vjek. On je iskreno nastojao, da čuva sva prava kra- 
ljevine Hrvatske. A bilo mu je to vrlo teško. Tudje 
vojske zimovahu redovito u Slavoniji, gdje su narodu 
otimale hranu. Nitko se nije brinuo, hoće li seljaku 
ostati sjemena, da obradi polja svoja. U Slavoniju 
se za ratova s Turcima doselilo mnogo Hrvata iz 
Bosne. „Ovaj će narod sav pobjeći u Tursku I" javlja 
Ljudevit Badenski caru Leopoldu. Hrvatski se sabor 
g. 1692. i 1693. opetovano sastaje i šalje deputacije 
u Beč, neka kralju jave, da ima krajeva, gdje narod 
umire od gladi, jer ga je opljačkala carska vojska. 

Carska je komora god. 1692. gradačkoj komori 
prodala imanja Zrinjsko-Frankopanska. Gradačka ko- 
mora ne htjede od novih posjeda plaćati daću u bla- 
gajnu hrvatsku, niti htjede banu davati vojnika od 
kmetova svojih. Ona je uopće nastojala, da od ovih 
imanja učini posebnu državu unutar kraljevstva hr- 
vatskog. Sabor se hrvatski prizove na kralja, koji 
istom g. 1695. uredi povjerenstvo za riješenje toga 



42Š Od Ferdinanda U. do Karla lit. (VI.) 

pitanja. Povjerenici (ban Bacan, palatin Esterhazi i 
knez Fridrik Ditrichstcin) odluče, da komora ima pla- 
ćati daće, a na bansku zapovijed davati vojnike. 

Hrvati se radovahu, da će novo osvojeni kra- 
jevi pripasti Hrvatskoj. Barem to pitanje bijaše posve 
jasno, kad se znalo, da su ovi krajevi od starine bili 
pod banskom vlašću. I doista je pred hrvatskim sa- 
borom položio prisegu grof Franjo Ivanović, veliki 
župan požeški i virovitički. Isto je god. 1694-. učinio 
Ivan Dolcncc, podžupan virovitički \ požeški. Za Sla- 
vonijom se povede Lika. Županom ličkim postade 
grof Franjo Rićardi, koji na saboru hrvatskom 2. pro- 
sinca 1691. predstavi svoga podžupana Pavla Rittcr- 
Vitezovića. Ali naskoro prevlada na bečkom dvoru 
nauka, da je car vlasnik svih zemalja, koje osvoji 
vojska njegova. Zato carska dvorska komora već 10. 
veljače 1692. prodaje Liku, Krbavu i Karlobag za 
So.CKK) for. grofu Adolfu Sinzendorfu. Ipak je i Sin- 
zendorf smatrao Liku dijelom krahjevstva hrvatskog. 
Zato 22. lipnja 1693. dolazi pred sabor hrvatski, te 
položi prisegu kao novi indigena hrvatski. No time 
se Sinzendorf zamjerio ratnomu vijeću u Gracu, koje 
htjede Liku i Krbavu pripojiti Krajini. Sinzendorf 
odustade od kupa, te Lika 1 Krbava ostanu carskoj 
komori. Sada ustanu hrvatski staleži. Njihova je 
prava na bečkom dvoru vješto branio Franjo Galić 
Crnkovački. Istom g. 1695. priznade Leopold, da Hr- 
vatska ima „nepobitno pravo" na Liku i Krbavu. 

Početkom g. 1695. umre sultan Ahmed II. Nje- 
gov nasljednik Mustafa II. odluči, da će poput Su- 
lejmana II. sam voditi vojsku. Carsku je vojsku vc 
dio saski vojvoda Fridrik August, koji bude potučen 
Sultan zauzc neke gradove (Lipu, Titelj 1 Lugoš) i 
južnoj Ugarskoj, te se velikim slavljem vrati u Ca- 
rigrad. Mustafa je s Fridrikom sretno ratovao i god 



f! 



Od Ferdinanda U. do Karla Hl. (VI.) 429 

1696. Nato postade carskim vojvodom princip E u- 
gcn Savojski, Njemu podje za rukom, te 11. 
rujna 1697. kod Z e n t e hametom potuče sultana, 
koji je imao 1 00.000 Turaka. - Eugen je želio, da 
u svojoj vojsci bude imao Hrvate. Oni su dosada 
redovito morali ostati kod kuće, da svoju domovinu 
brane od bosanskih Turaka. Zato Eugen 6. listopada 

1697. s malom ali odabranom vojskom krene iz Osi- 
jeka prema Brodu. Ovdje prijcdje preko Save i pro- 
vali u Bosnu. Naprvo su išli Hrvati, koje je vodio 
pukovnik Kiba. Hrvati zauzmu Doboj (16. listopada), 
Maglaj (17.), Žepče i Vranduk (19. listopada). Doli- 
nom rijeke Bosne dopre Eugen do Sarajeva. Zapa- 
livši taj grad, vrati se Eugen u Slavoniju. S njime je 
iz Bosne otišlo vrlo mnogo hrvatskih obitelji, koje se 
nastaniše u Slavoniji i u južnoj Ugarskoj. 

Hrvatska je vojska pod banom Bacanom i zem. 
kapetanom Petrom Keglevićem g. 1696. osvojila neke 
gradove (Vranograč, Todorovo i Kladušu) na turskom 
Krajištu. Slijedeće god. 1697. htjede ban da zauzme 
Bihać. Banu se pridruže krajiške čete, a u pomoć 
dodje i 6 carskih pukovnija. Oko 13.000 kršćanskih 
vojnika dodje 9. lipnja pred Bihać i počne ga opsje- 
dati. Uzaludna je opsada trajala do 8. srpnja. Tad 
se kršćanska vojska razidje, razorivši prije toga gra- 
dove: Izačić i Ripač. 

U siječnju 1698. ponudi sultan kršćanskim vla- 
stima mir. Austrijski, turski, mletački, poljski i ruski 
poslanici dodju u Karlovce. Ovdje je poslije du- 
gih rasprava bio 26. siječnja 1699. potpisan mir. Iz- 
nemogla Turska izgubi mnogo zemalja. Mlečani do- 
biše: Dalmaciju i Moreju, Poljaci: Podolje, a Rusi: 
Azov. Leopoldu ostade Erdelj i čitava Ugarska osim 
Banata. No Hrvate nije zadovoljio mir karlovački. 
Oni su naime morali Turskoj vratiti Kostajnicu, Du- 



430 Od f'crdinaiida U. du Karla III. (VI.) 

bicu, Jasenovac i Gradišku. Brod na Savi bude raz- 
valjen, a Srijem raspolovljen. Turcima ostade jugo- 
istočni Srijem. Ondje postade medjom crta, koja vodi 
od ušća Tise u Dunav do ušća Bosuta u Savu tako, 
da su Mitrovica, Zemun i Ruma ostali Turskoj. 

Bana je za tih pregovora morila briga, kako će 
Hrvatskoj sačuvati Turcima otetu Slavoniju. Bojao 
se, da će bečki dvor iz Slavonije učiniti novu Kra- 
jinu. Na konferenciji hrv. staleža 15. studenoga 1697. 
u Zagrebu bude čitano pismo, kojim kralj poziva sta- 
leže, neka se pobrinu za upravu Slavonije ; neka se 
ondje sastaju skupštine i neka se urede sudovi, kako 
je u Hrvatskoj. Staleži se odazovu pozivu kraljevu, 
te imenuju grofa Ivana Draškovića županom vuko- 
varskim (srijemskim), a Davida Ivanovića županom 
požeškim i virovitičkim. Ali nato pošalje kralj u Sla- 
voniju svoje povjerenike : Andriju Theobalda i grofa 
Alberta Karaffu. Hrvati se odmah uplaše, da ovi po- 
vjerenici imaju zlu namjeru. Zato hrv. sabor 23. ve- 
ljače 1698. izjavljuje, da je Slavonija s Hrvatskom 
„uvijek bila jedno tijelo", te s njome ^ima ista 
prava i slobode" ; neka se dakle Slavonija i Hrvatska 
„opet sastave u jedno tijelo". I doista nije kralj či- 
nio ono, što je Hrvatima govorio. Knez Livije Odes- 
calchi, rodjak pape Inocenta XL, postade „vojvodom 
srijemskim". Hrv. sabor 19. ožujka 1698. bira posla- 
nike, koji će kod instalacije kneževe „glasno i jasno 
prosvjedovati", što se tako Hrvatskoj otima Srijem. 
Hrv. staleži imenuju Petra Gotala podbanom za Sla- 
voniju. On ima dužnost, da obadje čitavu Slavoniju. 
Podban će sijelo svoje imati u Osijeku, gdje će se 
naskoro osnovati i kr. sud za Slavoniju. Kad se hrv, 
sabor 8. ožujka 1700. opet sastao, bude pročitana 
kraljeva poruka : „Svi oni, koji u novo osvojenim 
krajevima županije ličke, krbavske, križevačkei viro- 



Od Ferdinanda 11 do Karla 111. (VI.) 431 

vitičke, vnkovarske i požeške imaju pravo da traže 
imanja, neka se 2. svibnja jave pred kralj, povjeren- 
stvom, gdje će morati dokazati nedvojbeno pravo 
svoje ; ako ne dodju, imaju za uvijek zamuknuti o 
pravu svome". Pošto su tečajem dvaju vijekova izu- 
mrle mnoge velikaške i plemićke obitelji hrvatske, 
osobito u Slavoniji, prisvoji sebi njihove posjede 
kralj, koji ih je onda prodavao većinom tudjincima. 

Leopold je imao 2 sina : Josipa i Karla. Josipu 
namijeni sve svoje zemlje, a Karlu španjolsku ba- 
štinu. Španjolski je naime kralj Karlo II. bio zadnji 
muški potomak španjolske loze dinastije hapsburške. 
No Karlo II. umre i. studenoga 1700., ostavivši pri- 
jestolje Filipu, mladjem unuku franc. kralja Ljudevita 
XIV. Pošto se Leopold ne htjede odreći prava na 
Španjolsku, dodje god. 1701. do rata za španjolsko 
nasljedstvo. Leopoldu se pridruže Engleska, Nizo- 
zemska i neki njem. knezovi. Ratovalo se u Njemač- 
koj, Nizozemskoj, u sjevernoj Italiji i na moru. Hr- 
vati su pod principom Eugenom Savojskim vojevali 
u Italiji. Naprotiv su Magjari digli bunu radi velikih 
daća, koje nije dozvolio sabor ugarski. Na čelo bun- 
tovnika stade Franjo Rakoci II., sin Jelene Zrinjske 
i njenog prvog muža Rakocija. 

Kralj se pobojao, da ne ustanu i Hrvati. Zato 
je nastojao, da po njihovoj želji riješi krajiško pi- 
tanje. Hrvati sami oteše Turcima zemlju izmedju Une 
i Kupe. Ovdje su uredili t. zv. „bansku Kra- 
jinu", u koju za posljednjih ratova naseliše iz Bosne 
do 25.000 kršćana, većinom Vlaha. No za tom se 
Krajinom pojagmila susjedna Štajerska. Kao što je 
karlovački general želio dobiti Liku i Krbavu, tako 
je varaždinski general mislio slavonsku Krajinu po- 
većati Banovinom. Već g. 1695. javlja general Galler 
ratnomu vijeću, da Vlasi u banskoj Krajini žele doći 



432 Od Ferdinanda 11. do Karla III, (VI,) 



pod varaždinsku Krajinu. Rodoljubni Pavao Vitezović 
zaklinje 20. prosinca 1695. Hrvate, neka od Staje- 
raca brane bansku Krajinu, koju će inače izg^ubiti, 
kao što već izgubiše Liku i Krbavu. I doista zamole 
hrv. staleži g:. 1696. Leopolda, neka posebno povje- 
renstvo uredi njihove razmirice sa Stajercima radi 
Krajine mcdju Unom i Kupom. Carski povjerenici 
(^rof Karlo Turn i grof Ludovik Sinzendorf) izvije- 
stiše 24. travnja 1697. o raspri hrv. staleža s varažd. 
generalima. Ratno vijeće gradačko poruči 24. srpnja 
1699. Vlasima u banskoj Krajini, da stoje u carskoj 
milosti, te će biti podčinjeni zapovjedniku varaždin- 
ske (slavonske) Krajine. Pravda je tekla g. 1699 do 

1702. Ban Bacan obeća 30. rujna 1700. hrv. stale- 
žima, da će službe u banskoj Krajini podjeljivati 
samo domaćim ljudima. Poticani od Stajeraca po- 
bune se Vlasi na jesen g. 1700. Ban je nastojao, da 
Vlahe upokori. No sad se digne grof Ferdinand Her- 
berstein, zamjenik generala varaždinskog. On pozove 
(30. srpnja 1701.) hrvatske staleže, neka ne diraju u 
Vlahe medju Unom i Kupom, koje će on braniti, kao 
što ih je i dosada branio. Bečki dvor popusti istom 
onda, kad je Rakoci u Ugarskoj digao bunu. Leo- 
pold izdade 6. lipnja 1703. odluku o krajiškom pi- 
tanju. Bansku Krajinu prcdade Hrvatskoj u pogledu 
jurisdikcije, a carskoj (bečkoj) komori u pogledu fi- 
nancijalnom. Isto učini 1 s Krajinom slavonskom, a 
varažd. generalat dokine. Posebnim pismom (15. lip- 
nja 1703.) dokine kralj tvrdju petrinjsku i pozove 
vlaške poglavice izmedju Une i Kupe, neka se po- 
kore banskoj vlasti. Nato opet planu štajerski sta- 
leži i njem. časnici na slav. Krajini. Već 22. srpnj 

1703. morade kralj objelodaniti novu odluku, kojom 
o d <y o d i povratak slav. Krajine pod bana. — Po- 
četkom rujna umre ban Adam Bacan. Sad je varažd 



!T 



Od Ferdinanda II. do Karla III. (VI.). 433 

general grof Hanibal Heister bunio slav. krajišnike 
protiv Hrvatske. O tome se kralju prilužio zagreb. 
biskup Martin Brajković. Kralj imenuje banskim na- 
mjesnikom Brajkovića, komu glavari banske Krajine 
24. rujna 1703. prisegnu vjernost i poslušnost. No hr- 
vatski staleži ne htjedoše, da u toli sudbonosnom 
času budu bez bana. Zato koncem g. 1703. zamole 
kralja, neka što prije imenuje pravoga bana. Ipak 
već unaprijed kažu, da banom ne će priznati ka- 
kvoga tudjinca, osobito ne kojega generala. Novi 
ban mora biti pripadnik Hrvatske. Da kralju bude 
lakši izbor, predlaže mu sabor imena petorice veli- 
kaša. Kralj usliša Hrvate, pa im 24. siječnja 1704. 
za bana dade grofa Ivana P alfi ja, jednoga od 
predložene petorice. Palfi se 15. ožujka na saboru u 
Varaždinu svečanim načinom instalirao za bana. 

124. Kralj Josip I. Iza 48-godišnjeg vladanja 
umre 5. svibnja 1705. kralj Leopold I. Svome sinu 
Josipu L ostavi velik rat za španjolsko nasljedstvo. 
Josipu je još više jada zadavala buna u Ugar- 
skoj. Rakoci nadje pomoći kod franc. kralja Lju- 
devita XIV., koji htjede Hapsburgovce oslabiti ma- 
gjarskom bunom. Rakoci je već 1703. zagospodovao 
u sjev. Ugarskoj. Pošto se pak Hrvati ne odazvaše 
pozivu njegovu, provale Magjari godine 1704. preko 
Mure i Drave. No hrv. staleži dignu vojsku, s kojom 
su ban Palfi i zcm. kapetan Petar Keglević otjerali 
Magjare iz Medjumurja i od Virovitice. Hrvati da- 
pače prijedju u južnu Ugarsku, te potuku Magjare. 
^an Palfi postade glavni kraljev vojvoda u Ugarskoj, 
irvate zapade zadaća, da hapsburškoj dinastiji spase 
Jgarsku. Početkom svibnja 1707. držahu Magjari sa- 
or na koromskom polju kod Onoda. Ovdje bude 
ipsburška dinastija skinuta s prijestolja ugarskog, 
sva vlast predana Rakociju. No 4, kolovoza 1708. 

28 



434 Od Ferdinanda U. do Karla Ul. (VI.) 

stiže Rakocija kod Trcnčina potpun poraz. Nato 
dodje do primirja, a i. svibnja 171 1. I do mira u 
Satmaru. 

Hrvati ne bijahu zadovoljni, što njihov ban kao 
kr. vojvoda boravi u Ugarskoj, a ne u Hrvatskoj. 
Staleži prisile bana, da se g. 1706. vrati u Hrvatsku; 
ali u njoj ostade samo neko vrijeme. Zato hrv. sabor 
g. 1707. predade upravu zagr. biskupu Martinu Braj- 
koviću, a vojsku grofu Petru Kegleviću. Ipak je ba- 
nova odsutnost dala povoda nemirima na banskoj 
Krajini. Uz to se porodio razdor izmedju rodoljubnih 
plemića i otudjenih velikaša. — Hrvatski je sabor na 
molbu kraljevu dizao mnogo vojske, da se svlada 
ustanak u Ugarskoj. Najveću je vojsku dozvolio 31. 
svibnja 1707. Za protuuslugu traže Hrvati, neka kralj 
Hrvatskoj pripoji slavonsku (varaždinsku) Krajinu. 
„Turci su bačeni preko Save, pa time ovaj kraj gubi 
narav Krajine". No protiv toga ustade grof Makso 
Ludovik Breyner, general varaždinski. On zamoli 
kralja, neka se i nadalje odgodi izvršenje Leopol- 
dove odluke od god. 1703. Vlasi će naime pobjeći u 
Tursku, ako se slav. Krajina ukine. Breyneru su hrv. 
staleži lijepo odgovorili: „General omalovažu je hrvat- 
ski narod, koji je kroz tolike vjekove kao predstraža 
kršćanstva suzdržao navale Turaka i njihovih suboj- 
nika: Vlaha. Hrvati se ne boje, da će Vlasi prijeći 
u Tursku, jer bi im tamo bilo odviše zlo. Žalosno je 
pak, što ima toliko hrvatskih rodova, koji moraju 
gledati, kako se drugi (t. j. njem. časnici) šire i bane 
po njihovom dobru (u slav. Krajini), te im ni iza pu- 
nih 100 godina tolika kraljevska obećanja i prise^ 
ne mogu pomoći, da dodju do svoga dobra". Ipa 
nijesu Hrvati ni sada ništa postigli. Kralj Josip 
umre naime već 17. travnja 171 1. 



r 



Od Ferdinanda U. do Karla 111. (VI.) 435 

Izvori. pActa ct articuli Đominorum Statuam et Orđinam 
Rcgni", t. j. Saborski zapisnici. (Svosak 11.— iV. Rukopic u 
kr. zcm. arkiva zagrebačkom). — ,,Acta generaliom regni congrega 
ttoDum'*, t. j. Saborski spisi. (Rukopis a kr. zem. arkivo zagr.) 
— Radoslav L o p a S i č : „Spomenici hrvatske Krajine". (Knjiga U. 
i 111. Zagreb 1885. i 1889.) — „A c t a b a n a li a", t. j. Spisi ban- 
skog uredovanja. (Rukopis u kr. zem. arkiva zagr.) — „P r i v i I e- 
gia rcgni*^ (Rukopis u kr. zem. arkivu zagr.). — J. K u kulje- 
V i ć : „Jura rcgui Croatiac, Dalmatiae et Slavoniae". (Para 1. — Ul. 
Zagrabiae 1861. ct 1862.) — „Acta p r o ton o t ar i a ii a'*. (Sv. 
1. Rukopis u kr. zcm. arkivu zagr.) — »,Protocola conferen- 
t i a r u m rcgnorum Croatiae et Slavouiae". (Svezak i. Rukopis a kr. 
zem. arkivu zagr.) — V. dr. B o g i S i ć : „Acta coniurationem Petri 
a Zrinio ct Franclsci đe Frankopan nec non Francisci Nadasdy il- 
lustrantia, e tabulariis gallicis desumpta". (Zagrabiae 1888.) — 
,,Acta miscellane a*'. (Rukopis u kr. zemalj. arkivu zagr.) <^ 
Fr. dr. R a č k i : ,, Dopisi izmedju krajiških turskih i hrvatskih čast- 
nika". („Starine", knj. 11. i 12.) — „Acta statuom et ordi- 
n u m rcgnorum Croatiae ct Slavoniae". (Rukopis u kr. zem. arkivn 
zagr.) — Rad. L o p aS i ć : „Prilozi za poviest Hrvatske 16. i 17. 
vicka". („Starine", knj. 17. i 19.) — S. Ljnbić: „Poslanice du- 
brovačke na mletačku republiku". („Starine", knj. 15.) — T. S m i- 
čiklas: „Spomenici o Slavoniji u XVII. vijeku (1640.— 1702.)" 
(Zagreb 1891.) — R. Lopašić: „Slavonski spomenici za XVII. 
vick". („Starine", knjiga 30.) — Gcorgius R at t k a y : „Memoria 
regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae". 
(Vicnnae 1652.) — £. Laszow8ki: „Dnevnik baruna Baltazara 
Patačića od g. 1687. do 1690." („Starine", knj. 27.) — I. K u k u- 
1 } e V i ć : „£x diario vitae Balthasaris Patachich excerpta memora- 
blUora". („Arkiv za povj. jugosl.", knj. X.) — Ivan K. Š v r 1 j n g a : 
„Dubrovčani francezkomu kralju Ljudevitu XIV. o velikom potresu 
g. 1667." („Starine", knj. 14.) — St. Katona: „Historia critica 
regum Hungariae". (Tomus 30.— 37.) — R. LopaSić: „Nekoliko 
priloga za poviest urote Petra Zrinskoga i Franje Frankopana". 
(„Starine", knj. 15.) — St. o. Zla tov ič: „Kronaka o. Pavla Ši- 
lobadovića o Čctovanju u Primorju (god. 1662. — 1686.") („Starine", 
knj. 21.) — I. Kukuljević: „Izvješće Šimuna Juđe Sidića o tur- 
skoj obsadi grada Beča god. 1683." („Starine", knj. 16.) — Pavao 
Vitezović: „Kronika aliti szpomcnek vszega szveta vekov". (Za- 
greb 1696.) — Evsebije o. Fermendžin: „Prinos za Životopis 
Ojurgja Križanića, svećenika i kanonika zagrebačke biskapij« ". 
\,Starlne", knj. 18.) — I. dr. Bojni čić: „Škrinja privilegija kia- 



li 



4.^6 Od Ferdinanda U. do Karla 111. (VI.) 

Iievine". („Vjestnik kr. zemalj. arkiva" god. i.) — R. Lopažić: 
,,NotI prilozi za poviett arote bana Petra Zrinakoga i kneza Franje 
Krste Frankopana". („Starine", knjiga 24.) — Ć. dr. Truhelka: 
„Izvadak iz ljetopisa fra Nikole Lašvanina". („Glasnik zem. muzeja 
u Bosni i Hercegovini'*, god. i. i 2.) — R. Lopašić: „Hrvatski 
izvještaj o velikom Dubrovačkom potresu". (»,Starinc", knj. 25.) — 
M. dr. R e š e t a r : „Dva izvještaja o velikoj dubrovačkoj trešnji". 
(pjStarIne", knj. 26.) — R. Lopašić: „Spomenici Tržačkih Fran- 
kopana". („Starine", knj. 25.) — A. Vučetić: „Lokrum i odno- 
^aji Dubrovnika sa Mletcima u 17. viekn iz izvještaja poslanika M. 
Surga". (Spljet 1889.) — Gjuro dr. Šurmin: „Listovi Petra 
Zrinjskoga i njegove kćeri Jelene iz g. 1670," („Vienac" g. 1896.) 

— V. Friknoi: „Monumenta Vaticana Hnngariae". (2. svezak U. 
serije). — „Ausfiihrliche und wahrhaftige Beschreibung, wie es mit 
dcn Criminal-Processen und darauf erfolgten £xecuiionen wider die 
drcl Grafen F. von Nadd8dy, Peter von Zrin und Franz 
Chr. Frangepan eigentlich hergegangen". (Wion 167 1.) — Jo- 
haan Weichard V a 1 v a s o r : „Die Ehre des Hcrzogthoms Krain". 
(1ladol£swerth 1877.— 79.) — I. Kukuljević: „Njekoliko hrvat- 
skih listinah braće Nikole i Petra knezovah Zrinjskih i njihovih su- 
prugah". („Arkiv za povjestnicu jugosl.*', knj. VIU.) 

Littrfttora. Tadija S m i ć i k 1 a s : „Poviest Hrvatska". (Dio 
drugi. Zagreb 1879.) — 1. Kukuljević: „Borba Hrvatah u tri- 
desetoljetnom ratu". („Arkiv za povjestnicu jugoslavensku", knjiga 
12.) — A. Bali agi: „Die kroatische Arkebusiere im NVallenstcins 
ileere". („Ungar. Revue" g. 1885.) — R. Lopašić: ,,Dva hrvat- 
ska junaka: Marko Mesić i Luka Ibrišimović". (Zagreb 1888.) — T. 
S m i č i k 1 a s : „Slavonija i druge hrvatske zemlje pod Turskom i 
rat oslobodjenja". (Zagreb 1891.) — Josip dr. Bdsendorfcr: 
,, Zavjera Petra Šubića-Zrinskoga, bana hrvatskoga'*. (Zagreb 1S98.) 

— R. Lopašić: „Karlovac". (Zagreb 1879.) — Juraj T o m 1 j c- 
fiović: „Katarina Zrinska, banica hrvatska". (Zagreb 1891.) — H. 
Bidermann^' „Geschichte der tisterreichisch. Gesammtstaatsidce". 
li. Abtheilung 1526— 1705.) — E. Laszowski: „Hrvatske po- 
vjestne gradjevine". (Zagreb 1902.) — S. Ljubić: ,,0 odnošajih 
medja republikom Mletačkom i Dubrovačkom od početka 16. 1 
Ijcća do njihove propasti. („Rad", knj 53. i 54.) — R. Lopaš 
,,0ko Kupe i Korane". (Zagreb 1895.) ^ 1. Stan dl: „Foto; 
lijske ilike iz Dalmacije, Hrvatske i Slavonije'. (Zagreb 1875.) 

A. dr. G i n d c 1 y : „Geschichte des dreissigjahrigen Kriegos". (B: 
1-— IV. Prag 1869.— 1880.) — R. dr. Horvat: „Turske proval 
krajinu kriievačku 1621.— 1622." („Vienac" god. 1902.) — S 




\ 



Od Ferdinanda it. do Ifarla IH. (Vi.) 43J 

BaSagić: .iKratka uputa u proSlost Bosne i Hercegovine g. 1463. 
do 1S50.'' (Sarajevo 1900.) — Kamenko dr. Subotić: ,,0 glav- 
no] icubi Srba pod Arsenijem 111. Ccrnojevlćcm i prvim srpskim pri- 
viLcgijama (1559.-1690.)" (Zemun 1897.) — Fr. MareS: „Anf- 
standsrersuche der christHchen V5lker in der Tiirkei in den Jahren 
1625. — 1646". („Mittheilungen des Instituta ftir 58terr. Geschichts- 
forschung'S Band 111.) — D. dr. G r u b e r : „Leopold 1. I Turci". 
(,,Vicnac^' g. 190 1.) — S e e b a s s : „Tie Tttrken vor Wien 1683.** 
(Dreaden 1SS3.) — F. Š i š i ć : „Austro-tursko ratovanje g. 1697." 
(„Nada" g, 1^97 •) — M. dr. B i d e r m a n n : „Steiermarks Bezie- 
hungen tum kroatisch-slavonischcn Konigreich im 16. und 17. Jabr- 
hundqrtc". (,, Mittheilungen des hist. Vereines fiir Steiermark", Band 
390 — G, Alačević: „Seric cronologica d, proveditori veneti 
dr aig*a 1662.- 1797." („Bullettlno Dalm." god. 1889.) — A. V u- 
£ c t L ć ; f Dubrovnik za kandijskog rata 1645.— 1669." (Dubrovnik 
1896,) ^ M. M i r k o v i ć : „Biskup Petar Kačić, osloboditelj Pri- 
cnorja<\ (Spijct 1 888.) — Fr. dr. B u č a r : ,,Katarina Zrlnjska i 
KlarUa a Ljubljani". („Vjestnik kr. zem. arkiva" g. 3.) — J. Ala- 
č e V I ć : ,,Morejski rat od g. 1684. do 1699." („Tabularium", sv. I.) 
' E. K u m i ć i ć : „P. Zrinski i Fr. K. Frankopan i njihovi kle- 
vetnici". (Zagreb 1899.) — Fr. dr. B u č a r : „Hrvati u Vernige- 
lodi tiL tiidosctgodiSnjeg rata". („Vjestnik kr. zem. arkiva" god. 5.) 
-- F, Ziglauer: „Die Befreiung Ofens von der Tiirkenschaft 
i6SĆ/' (Inasbrock 1886.) — A n g e I i : „Der Fcldzug đ. J. 1695." 
(„Mitth. des k. k. Kriegs-Archivs" god. 1886.) — H. S a n n : „Die 
Schlacht von St. Gotihard 1664." (Prag 1885.) — L. dr. J e I i ć : 
.pVrHiijanm Ju5u£ Mašković, začetnik kandijskog rata". („Glasnik Ma* 
tfce Dalmatinske" g. 1.) — R. dr. H o r v a t : „Krštenje ličkih Tu- 
raka". („Katolički list" god, 1902.) — Fr. H u r t e r : „Geschicbte 
Kaiser I'erdinands 11. und seiner Eltern". (Band Vili.— XI.) — 1. K u- 
k u 1 j c V i ć : „Porodica Draškovića". („Glasoviti Hrvati prošlih 
vjekova". Zagreb 1886.) — H a m m e r-Purgstall : „Geichichte des 
osmanischcn Reiches". (Band V. und VI.) — 1. Kukuljević: 
„Dragocicne i umjetne stvari grofovah Zrinjskih u gradu Čakovcu". 
(„Arkiv za povjestnicu jugoslavensku", knj. 1.) — St. o. Zlato- 
V i č : „Franovci i hrv. puk u Dalmaciji". (Zagreb 1888.) — Vjeko- 
nlav J e 1 a V i ć : „Veliki vezir Kopiili Ahmet". („Glasnik zem. mu- 
ja u B. i H." god. 1900.) — W. F r a k n 6 i (P. Jekel) : „Papst 
nocenz XI. (Bened. Odescalchi) und Ungarns Befreiung von der 
Irkenherrschaft". (Budapost). — I. Zahn: „Ferdinand lU. und 
opold I. (1648—1699.) 



n 



43« KmIo m. (VrO i Marija Toreilja. 



XII. Karlo III. (VI.) I Marija Terezlja. 

126. Bat s Turoima g. 1716. - 1718. Pošto 
Josip I. nije ostavio sina, naslijedi ga njegov brat 
Karlo, koji u Njemačkoj nosi dodatak VI., a u 
Hrvatskoj HI. Koncem g. 171 1. bude Karlo u Frank- 
furtu izabran za cara njemačkoga. Karlo udje 25. si- 
ječnja 17 12. u Beč, a 19. svibnja na krunidbeni sa- 
bor u Požun. Ovdje se Karlo 22. svibnja 17 12. kru- 
nio za kralja ugarsko-hrvatskog, prihvativši onakvu 
krunidbenu zavjernicu, na kakvu je g. 1687. prisegao 
njegov brat Josip. No sad ga ostave Engleska i Ni- 
zozemska, njegove saveznice u ratu za španj. nasljed- 
stvo. One nijesu htjele, da Karlo dobije sve zemlje 
austrijske i španjolske loze Hapsburgovaca. Zato se 
u Utrechtu (g. 17 13.) izmire s Ljudevitom XIV., pri- 
znavši njegova unuka Filipa kraljem španjolskim. 
Karlo je posebnim mirom u Rastadtu (7. ožujka 
17 14.) dobio velik dio španjolske baštine, t. j. Bel- 
giju, Lombardiju, Sardiniju i Napulj (južnu Italiju). 

Za tih pregovora provali Numan paša Ćuprilić 
sa 100.000 Turaka u Crnu goru. Pošto su Crnogorci 
bili potučeni, zaklone se na mletačko zemljište. Radi 
toga navijesti sultan (g. 1714-) Mlcčanima rat. Turci 
osvoje mletačku Moreju (t. j, današnju južnu Grčku). 
Bosanski paša Sari Mustafa dobije nalog, da osvoji 
Dalmaciju. Zato s 50.000 Turaka i Tatara dodje g. 
1715, pod Sinj. Turci su u 7 dana učinili 14 juriša 
na tvrdju. U zadnji čas dodje Sinju dobra pomoć. 
Angelo Emo, upravitelj Dalmacije, sabere posade iz 
gradova. Njemu se pridruže dalm. Hrvati sa svojiir 
redovnicima. U boj podju dapače nadbiskup spljetsfr 
I biskup raakarski. Kršćanska vojska (oko 15.00 
ljudi) udari 15. kolovoza na pašu bosanskoga i ha 
metom ga potuče. Paša izgubi sve topove i 20.00< 



\ 



Karlo 111. (VI.) I Maifija Terezija. 439 

vojnika. Ipak bi republika mletačka izgubila Dalma- 
ciju, da nije 16. travnja 17 16. sklopila savez s Kar- 
lom III. Car dobije pomoći iz Njemačke, a papa Kle- 
ment XI. dade za rat novaca. 

Veliki vezir Halil paša prijedje (29. srpnja 1716.) 
preko Save u Srijem sa 200.000 Turaka. Princip Eu- 
gen Savojski namjesti svoju vojsku (60.000 ljudi) kod 
Petrovaradina. Ovdje dodje 1 3. kolovoza do 
strahovite bitke, u kojoj stiže Turke potpun poraz. 
Na bojnom polju ostade 20.000 Turaka (medju tima 
i veliki vezir), a na bijegu ih pogibe još 10.000. Prin- 
cip Eugen dobije čitav turski tabor s ratnom blagaj- 
nom. Odmah zatim osvoji Eugen tvrdju Temešvar i 
cijeli turski Banat. Slijedeće g. 171 7. udari Eugen na 
Biograd. U gradu se nalazilo 30.000 Turaka s 500 
topova; zato je opsada dugo trajala. Medjutim dodje 
Biogradu (16. kolov.) u pomoć novi vezir sa 200.000 
Turaka. Istodobno provali iz grada posada turska. 
No slavni Eugen steče toga dana dvostruku pobjedu. 
Vezir pobjegne prema Nišu; posada pak uteče u Bi- 
ograd, koji se 22. kolovoza predade. Naskoro je Eu- 
gen zauzeo i više drugih gradova u Srbiji. — Za 
cijeloga toga rata vojevahu i Hrvati na Savi i Uni. 
Hrvatima je Eugen namijenio zadaću, da suzdrže bo- 
sanske Turke. Pošto se ban Palfi nalazio kod Euge* 
nove vojske, imenuje kralj grofa Ivana Draškovića 
banskim namjesnikom. Drašković osvoji (god. 17 16.) 
Dubicu, Ostrožac i Kozarac. Pukovnik pak Petraš 
provali iz Slavonije preko Save, te osvoji bosanski 
Brod, Derventu i Doboj. Mirom u Požarevcu (21. 
srpnja 17 18.) odstupi Turska preostali dio Srijema, 
zatim Banat, zapadnu Vlašku (do rijeke Alute), dio 
Srbije (izmedju rijeke Morave i Drine), neke gradove 
MZ bosansku obalu Save, napokon tvrdje: Dubicu, 
!^ovi i Jasenovac (na desnoj obali Une). 



440 Karlo 111. (^Vl.) I Marljfc terezija. 

126. Pragmatička ianko^a. Karlo III. bi- 

jaše zadnji muški potomak dinastije hapsburške? Sto 
li će biti, ako on umre bez sina? Ovo ga je pitanje 
mučilo od prvoga časa. Nije se Karlo brinuo za sud- 
binu austrijskih nasljednih zemalja. Za njih naime 
vrijedi kućni red, što ga je 2. prosinca 1703. usta- 
novio Leopold I. Po tom redu prelazi pravo nasljed- 
stva svih austr. zemalja na ženske potomke dina- 
stije hapsburške, ako bi izumrli svi muški članovi. 
Drukčije se imade s Ugarskom i Hrvatskom ! Sabor 
u Požunu (g. 1687.) priznao je pravo nasljedstva samo 
muškim članovima dinastije hapsburške. Izumru li 
ovi, tad se ugar. i hrvat, staležima (po čl. 3.) vraća 
suverensko pravo, da sebi izaberu kralja iz koje 
druge dinastije. 

Kraljevu je brigu poznavao zagreb. biskup grof 
Mirko Esterhazi. Biskup upotrebi zgodu, kad se 9. 
ožujka 17 12. u Zagrebu sastao hrv. sabor, da bira 
poslanike za krunidbeni sabor u Požunu. Na hrv. sa- 
boru predloži Esterhazi, neka se prenese javnim 
zakonom pravo nasljedstva kraljevina Hrvatske, 
Slavonije i Dalmacije takodjer na žensku lozu hapsb. 
porodice. Biskupov prijedlog podupru : grof Ivan 
Drašković, grof Franjo Krsto Delišimunović i proto- 
notar Gjuro Plemić Otočki. Iza trodnevne rasprave 
prihvati hrv. sabor jednoglasno 7. članak, kojim — 
u slučaju, da izumre muški rod hapsb. porodice, — 
prenašaju pravo vladanja na žensku lozu. ^Povjerit 
će se pak onomu i onakvomu ženskom potomku pre- 
jasne krvi austrijske (hapsburške), koji će uz Austriju 
posjedovati takodjer Štajersku, Korušku i Kranjsku, 
a stolovati u spomenutoj Austriji". 

Sabor izabere odličnu deputaciju, koja taj : 
ključak odnese u Beč kralju na potvrdu. Deputac 
predade kralju i pismo, kojim sabor obrazlaže s^ 



Karlo 111. (Vi.) i Marija terezija. 44* 

zaključak. „Nekada smo imali svoje domaće, a ne 
ugarske kraljeve. Nije nas pak Ugrima podala ni- 
jedna sila, nijedno ropstvo. Mi se sami po sebi, o d 
svoje volje, pokorismo ne kraljevstvu , već 
kralju njihovu. Kralja njihova priznajemo dotle, 
dok bude gospodarem Austrije. U protiv- 
nom pak slučaju ne ćemo slušati zamamljivu slobodu 
izbora niti toga, kao da Ugarsku moramo nerazrje- 
šivo slijediti. Slobodni smo, a ne robovi !" Karlo je 
deputaciju radosno primio, a zaključak hrv. sabora 
potvrdio. Posebnim se pismom (i6. svibnja 1712.) 
kralj Hrvatima zahvaljuje i obećaje: „Mi i nasljed- 
nici Naši vazda ćemo neokrnjeno čuvati Vaša prava, 
privilegije i povlastice". 

Hrvati su Karlu III. dali inicijativu, da riješi pi- 
tanje o nasljedstvu. Princip Eugen Savojski i neki 
državni odličnici sastave u Beču 19. travnja 17 13. 
ugovor, koji nosi naslov: „Pragmatička sank- 
cija o prijestolonasljedstvu presvijetle nadv. kuće 
austrijske**. Po tom će ugovoru sve kraljevine i po- 
krajine, kojima vlada Karlo III., nerazdjelive 
prijeći na zakonite muške potomke njegove; ne bude 
li ovih, naslijedit će ga njegove kćeri ; ako pak ne 
bude ni ženskih potomaka Karlovih, onda nasljedstvo 
pripada kćerima Josipa I. — Pragmatička sankcija 
postade odmah obvezatan kućni red za sve članove 
hapsb. dinastije. Karlo je uzalud nastojao, da za nju 
predobije i predstavnike Ugarske. Nešto ga je zadr- 
žala i nada, jer mu se god. 17 16. rodio sin Leopold. 
No taj mu sin umre još iste godine. U to nadodjc 
veliki rat s Turcima. Usred toga rata rodila se 13. 
svibnja 171 7. Marija Terezija, kći Karlova. 
Odsada je Karlo svu brigu posvetio kćeri svojoj. 
Očekujući od Magjara zahvalnost, što je Ugarskoj 
prcdobio Banat, zamoli kralj (19. siječnja 1720.) ugar- 



r 



441 



Itarlo 111. (VI.) i MariJA terezija. 



sku dvorsku kancelariju, neka sabor sklone na prihvat 
pragmatičke sankcije. Jednakom se molbom obrati na 
Ccsku, Erdelj i na sve nasljedne zemlje svoje. Mi- 
moidje samo Hrvatsku, čime je pokazao, da zaklju- 
čak hrv. sabora od g. 17 12. smatra prihvatom pragm. 
sankcije. Još iste g. 1720. prihvate pragm. sankciju 
redomice Austrija, Koruška, Štajerska, Kranjska, Go- 
rica i Gradiška, Trst, Rijeka, Češka, Moravska, Sleska 
i Tirolska. Slijedeće se godine odazovu ostale na 
sljedne zemlje. Erdeljski je sabor 30. svibnja 1722 
stvorio zaključak, kojim se priznaje novi red nasljed 
stva. Ugarski se sabor sastane 30. lipnja 1722. u Po 
žunu, te pragm. sankciju primi bez ikakva otpora 
Zaključak ugar. sabora potvrdi kralj 19. lipnja 1723 
Najkasnije su pragmat. sankciju prihvatile Belgija 
Lombardija. Nato ju Karlo 6 prosinca 1724. proglasi 
za vječni, neopozivi i temeljni državni zakon ; na 
njemu se osniva pravo nasljedstva hapsb. dinastije, 
te n e r a z d r u ž i V os t onih kraljevina i zemalja, 
kojima vlada hapsb. dinastija. 

127. Drugo doba Karla III. Kad je g. 1720. 
savojskoga vojvodu prisilio, da mu dade Siciliju u 
zamjenu za manje vrijednu Sardiniju, stajao je Karlo 
111. na vrhuncu moći svoje. S te visine pade Karlo 
radi pragm, sankcije. On je naime želio, da pragm. 
sankciju priznaju i sve evropske vlasti. Uzalud mu 
je princip Eugen tumačio, da će Mariji Tereziji naj- 
bolje osigurati nasljedstvo, ako joj ostavi jaku voj- 
sku i pune blagajne. Karlo doprinese goleme žrtve, 
da svojoj kćeri pribavi pismena obećanja evrop. 
država. Iza dugih dogovaranja priznade pragm. sank- 
ciju Španjolska. Rusija ju prihvati god. 1727., ali uz 
uvjet, da joj Karlo u ratu s Turskom pomaže sa 
30.0.00 vojnika. Engleska i Nizozemska priznaše 
pragm. sankciju istom g. 173 1., kad je Karlo njima 



\ 



Karlo m. (VI.) I Marija terezlja. 44$ 

za volju ukinuo indijsku trgovačku družinu. Pragmat. 
sankciju prihvate takodjer Danska, Pruska i sve njem. 
države osim Saske i Bavarske. Da predobije saskoga 
vojvodu Augusta III., pomogne mu Karlo god. 1733. 
do prijestolja u Poljskoj. No radi toga se Karlo za- 
rati s franc. kraljem Ljudevitom XV., koji je podu- 
pirao kandidaturu svoga tasta Stanislava Lešćin- 
skoga. Francuskoj se pridruži Španjolska i Sardinija 
(Savoja), te se ratovalo u Italiji i na Rajni. Dok je 
trajao taj ^rat za poljsko nasljedstvo", umre (godine 
1736.) princip Eugcn Savojski. Karlo III. morade g. 
1738. u Beču sklopiti mir, kojim španjolskomu princu 
otpusti Napulj i Siciliju za 2 male vojvodine (Parmu 
i Piacenzu). Carev zet — lotaringijski vojvoda Franjo 
— dobije Toskanu (Firencu) u zamjenu za Lotarin- 
giju i Bar, koje vojvodine pripadoše Stanislavu Leš- 
ćinskomu, a poslije njegove smrti (g. 1766.) Francu- 
skoj. Sad je pragm. sankciju priznala i Francuska. 

Imajući toliko brige, zanemari kralj Hrvatsku. 
Uz to je i ban Ivan Palfi preko 20 godina boravio 
izvan Hrvatske. Mjesto njega je u Hrvatskoj vladao 
banski namjesnik Ivan Drašković. On je kao takav 
predsjedao na hrv. saborima g. 1723. i 1725. Kralj 
mu g. 1726. predade sve banske vlasti, a god. 1732. 
imenuje ga i pravim banom. Zagreb, biskup Gjuro 
Branjug uvede Draškovića kao kraljev povjerenik u 
bansku čast 17. veljače 1732, na hrv. saboru u Va- 
raždinu. No već 4. siječnja 1733. umre Drašković na 
žalost čitavoga naroda. Po smrti njegovoj pojavi se 
u hrvat, plemstvu velik razdor. Banom postade (13. 
kolovoza 1733.) Josip Esterhazi. Njemu kralj na- 
loži, da mora veći dio godine boraviti u Hrvatskoj. 

Premda je Karlo III. imao razloga, da Hrvatima 
bude zahvalan, ipak upravo on dade Krajinu uredji- 
vati kao posebnu carsku zemlju. Još g. 1702. bi- 



tĆarlo m. (VI) i Marija tcrezija. 



'I 



jaše slavonska Posavina pretvorena u Krajinu. Di- 
jelila se u gornju, srednju i dolnjn posavsku Krajinu. 
Zapovjednici stanovahu u Gradiški, Brodu i u Raci, 
a njihov general u Osijeku. Ovo uredjcnje bijaše pri- 
vremeno. No g. 1733. postade generalom u Osijeku 
grof Ferdinand Khevcnhiiller. On podnese 7. pro- 
sinca 1734. osnovu za uredjenje posavske Krajine. 
Po toj osnovi bude gornja Posavina podijeljena u 6 
kapitanija, srednja u 8, a dolnja u 6. Povrh toga će 
se u dolnjoj 1 srednjoj Posavini nalaziti po 2 voj- 
vodstva (Brod, Babina greda, Rajevo selo i Županja). 
Čitava će posavska Krajina dati 10.179 pješaka i 
1504 konjanika. Khevenhiiller je takodjer bosansku 
Posavinu pretvorio u Krajinu. Ništa nijesu koristili 
prosvjedi hrv. staleža. Već 8. veljače 1735. potvrdi 
Karlo III, osnovu KhevenhuUerovu. Još iste godine 
bukne u posav. Krajini buna. Nemiri se pojave i u 
varaždinskoj (slavonskoj) Krajini. Ni to nije 
bečki dvor smelo. Koncem g. 1736. dodje u varažd. 
Krajinu princ Josip Hildburghausen On posve pre- 
uredi varažd. Krajinu, a kralj to potvrdi 29. travnja 
^737' Odsada na Krajini nema više ni Vlaha ni Hr- 
vata; sve su to „carski" ljudi, koji nose ime ^kra- 
jišnik" ili „granica r". 

Medjutim se Rusija g. 1736. zaratila s Turskom. 
Po ugovoru od god. 1727. morade Karlo III. u tome 
ratu pomagati Rusiji. Karlo se nadao, da će Turcima 
oteti čitavu Bosnu i Srbiju, pa tako nadoknaditi gu- 
bitak Napulja i Sicilije. Ali nema više principa Eu- 
gena! Turci su potukli nesposobne vodje austrijske. 
Stradala je i Hrvatska, u koju provaljivahu bosanski 
Turci. Veliku vojsku tursku dovede Ali paša g. 1738. 
pod Zrinj. U tvrdji je zapovijedao kapetan Balta« 
zar Jurašić, koji se junački branio. Zrinju dodje u 
pomoć hrvatski ban Esterhazi; on razbije Ali pašu i 



R 



Karlo m. (VI.) i Marija Terczija. 445 

oslobodi Zrinj. No Turci osvoje austrijski dio Bosne, 
Srbije i Vlaške; zauzmu dapače i Biograd, a Karla 
prisile, da im to sve otpusti 18. rujna 1739. mirom 
u Biogradu. Mnogi bosanski Hrvati prijedju još god. 
1738. na lijevu obalu Save, gdje osnuju Stitar, Boš- 
njake, Oprisavce i druga sela. Klementinci (katolički 
Arbanasi) utemelje Nikince i Hrtkovce. Biogradski 
trgovci dodju u Osijek i u Novi Sad, a Srbi se na- 
stane u Zemunu i u jugoist. Srijemu. Karlo III, umre 
20. listopada 1740. 

128. Austr^ski nasljedni rat. Po pragmat. 
sankciji naslijedi Karla III. njegova kći Marija 
Terezi ja. Baštinila je prazne blagajne i oslabljenu 
vojsku. Austrija bijaše istrošena dugim ratovima, ku- 
gom i gladom. To osokoli druge države. Francuska 
izjavi, da ne priznaje pragm. sankcije; počne dapače 
nastojati, da Austriju razdijeli onako, kako se god. 
1 7 14. učinilo sa Španjolskom. I doista bude u Nym- 
phenburgu 22. svibnja 1741. protiv Marije Terezije 
učinjen savez, u koji stupiše: Francuska, Španjolska, 
Bavarska, Saska, Falačka i nadbiskup od Kolna. Sa- 
veznici se dogovore, da će M. Tereziji ostaviti samo 
Ugarsku, Hrvatsku i dolnju Austriju. Bavarski voj- 
voda Karlo Albert bijaše medju saveznicima jedini, 
koji doista nije nikada priznao pragm. sankcije. On 
je tvrdio, da nasljedstvo pripada njemu, kao po- 
tomku najstarije kćeri Ferdinanda I. S velikom voj- 
skom provali Karlo u gornju Austriju, gdje mu se 
poklone staleži. Koncem god. 1741. udje Karlo i u 
Prag, te se dade kruniti za kralja češkoga. Nato po- 
hrli u Frankfurt, gdje ga izborni knezovi 24. siječnja 
1742. izaberu carem njemačkim. 

Ipak se prevario novi car Karlo VII., kad je 
mislio, da mu se M. Terczija ne će opirati. M. Tere- 
zija bijaše neobična žena, a za vladanje sposobnija 



44^ Karlo III (VI.) i Marija Tcrezija. 

od mnogoga muškarca. Ona se 26. lipnja 1741. dala 
u Požunu svečano okruniti za kraljicu ugarsko-hrvat- 
sku. No već II. rujna 1741. dodje Mar. Terezija po- 
novno u Požun, kamo sazove ugarske i hrvatske sta- 
leže. Odjevena u crninu protumači kraljica latinskim 
jezikom, kako se protiv nje digla polovica Europe ; 
skinut će joj i krunu sa glave, ako joj ne pomognu 
vjerni narodi. Staleža se duboko dojmi lijepa ali ne- 
sretna kraljica. Oni joj obećaju, da će za nju dati 
svoju krv i život. Podjedno joj za suvladara priznadu 
njenoga supruga Franju Lotaringijskoga. — Naskoro 
je M. Terezija sabrala veliku vojsku, te su Francuzi 
i Bavarci morali uzmaknuti iz Češke i gornje Austrije. 
Nato se M. Tercziji pridruži engleski kralj Gjuro II. 
Austrijska vojska osvoji Bavarsku, a Karlo Lotarin- 
gijski (brat supruga M. Tcrezije) prodre god. 1744. 
preko Rajne u Francusku. Car Karlo VII. umre 20. 
siječnja 1745. Njegov sin Maksimilijan Josip priznade 
pragm. sankciju. Njegvom pomoću bude Franjo Lo- 
taringijski 4. listopada okrunjen za cara njemačkoga. 
Ratovalo se još 3 godine u Italiji i Nizozemskoj. 
Istom god. 1748. dodje u Achenu do mira, kojim je 
Mar. Terezija španjolskomu princu Filipu, zetu kralja 
francuskog, odstupila Parmu, Piacenzu i Guastallu. 

Hrvatska je za toga rata Mar. Tcrcziju izdaino 
pomagala. Marija Terezija javi Hrvatima i. prosinca 
1740. smrt oca svoga. Hrvatski joj sabor odgovori 
adresom, u kojoj ističe, da je Hrvatska još prije kru- 
nisanja Karla III. ^punim pravom kraljevstva" prva 
izmedju svih zemalja primila i priznala nasljedstvo 
ženske loze hapsburške. Kad je kraljici na proljeće 
^. 1741. zaprijetila pogibelj, prvi joj pomogoše Hr- 
vati. Barun Franjo Trcnk, vlastelin pakrački i nuštar- 
ski, sastavi u Slavoniji osobitu vojsku, t. zv. „pan- 
dure". Već 26. svibnja 1741. udje TrenTc u Beč, gdje 



r 



Karlo lU. (VI.) i Marija Terezija. 447 

mu i sama kraljica izadje u susret. Njegovi „pan- 
duri" bijahu za naslj. rata strah i trepet svira nepri- 
jateljima. Silne je čete u boj slala Krajina, a i hrv. 
staleži dopriniješe velike žrtve. Može se reći, da je 
Hrvatska za austr. naslj. rat dala do 50.000 vojnika. 
Hrvati su ratovali u Italiji, Njemačkoj, Češkoj i Ni- 
zozemskoj. Svuda se prolijevala krv hrvatska za 
spas Marije Terezije. Ipak se nije kraljica odazivala 
opravdanim željama staleža hrvatskih. 

Prigodom krunisanja M. Terezije zamoliše Hr- 
vati kraljicu, neka Hrvatskoj vrati slavonsku (varažd.) 
Krajinu. Hrv. staleži dadu tiskati Leopoldovu povelju 
od god. 1703., te ju rašire po Hrvatskoj, da svatko 
znade, što je obećao djed Mar. Terezije. No uzalud 
im svako nastojanje! Hrvatska dapače ostade dulje 
vremena bez bana, jer je Esterhazi g. 1741. postao 
vrhovni sudac u Ugarskoj. Sabor hrvatski predloži 
kraljici 4 velikaša, koji i.) znadu hrv. jezik, 2.) po- 
znaju hrv. običaje i zakone, napokon 3.) imaju po- 
sjed u Hrvatskoj, te će ovdje boraviti. Istom poslije 
godinu dana imenuje kraljica banom Karla Ba- 
cana, jednoga od predložene četvorice. Karlo bi- 
jaše sin Adama Bacana, nekadašnjeg bana. Zato ga 
Hrvati 10. ožujka 1743. velikim oduševljenjem uvedu 
u bansku čast. 

129. Slav0l4]a. Premda je Slavonija imala na- 
slovne velike župane, ipak ostade pod upravom car- 
ske komore. Hrvatski je sabor više puta tražio, neka 
se slav. županije pripoje Hrvatskoj. To je želio i na- 
rod u Slavoniji, komu su razni tudjinci (komorski i 
vlastelinski činovnici) dosadjivali velikim nametima. 
Napokon se godine 1743. proti svojoj vlasteli i proti 
upravi carske komore pobune seljaci oko Pakraca, 
Virovitice, Požege i Cernika. Buntovnici pošalju u 
Beč svoje poslanike, koji zamole kraljicu, neka ih pri- 



44^ Karlo IH. (VI.) i Marija Tcrczija. 



druži varažd. Krajini, gdje se ne plaćaju porezi. No 
kraljica odluči drukčije. Ona je Hrvatima prigodom 
krunisanja obećala, da će Slavoniju staviti 
pod bansku vlast. I doista 22. travnja 1743. 
javlja ban Bacan radosnu vijest, da je Mar. Terezi ja 
odredila sjedinjenje Slavonije s Hrvatskom. Posebno 
povjerenstvo (grof Aleksander Patačić, barun Lađi- 
slav Vajaj i osječki general Engelshofcn) započne 
svoj rad 30. listopada 1743. Posao je trajao dosta 
dugo. Istom I. srpnja 1745. imenuje kraljica baruna 
Marka Pejačevića županom srijemskim, grofa Ljude- 
vita Patačića virovitičkim, a baruna Ladislava Va- 
jaja požeškim. Patačić se nato velikim slavljem insta- 
lirao 8. prosinca u Osijeku, Pejačević ii. prosinca u 
Vukovaru, a Vajaj 15. prosinca 1745. u Požegi. Tom 
su prigodom bile držane prve županijske skupštine, 
koje se redomice pismeno obraćaju na hrv. sabor. 
Županije se zahvaljuju banu, te ističu veliko veselje, 
što su napokon sjedinjene s „preslatkom majkom 
Hrvatskom". 

Velike je uspjehe M. Terezija postizavala time, 
što je hrvat, velikaše znala pritegnuti uz bečki dvor. 
Velikaši se smatrahu sretnima samo u blizini dvora, 
te bi ispunili svaku želju kraljičinu, pa ma to bilo 
i protiv interesa domovine njihove. Uz to su hrvatski 
velikaši previše družili s ug. velikašima, sklapajući s 
njima rodbinske sveze. Na hrv. sabore nijesu redo- 
vito ni dolazili, prepuštajući to plemićima. Napokon 
se u Hrvatskoj i Slavoniji tečajem 18. vijeka ugnijez- 
dilo mnogo magjarskih i njem. velikaša. Ovi nijesu 
branili stara hrv. prava. Najbolje se to vdjelo n^ 
saboru u Požunu, kamo je kraljica g. 1751. pozval 
ug. i hrv. staleže, da joj povećaju poreze. Ondje sa 
zove ban hrv. velikaše i nuncije u posebnu konferefl- 
čiju, na kojoj se povela i riječ o Slavoniji. SU 



n 



Karlo 111. (VI.) i Marija Terczija. 449 



vonske su naime županije — poput ugarskih — pla- 
ćale veću daću nego li hrvatske. Uzalud je hrv. sa- 
bor g. 1743. i 1747. tražio, neka bečki dvor na slav. 
županije protegne one povlastice, što ih uživaju hrv. 
županije. Kraljici nije bilo po ćudi, što joj time hoće 
Hrvati priliode smanjiti. Zato g. 1748. oduzme banu 
nadzor nad slav. daćama, pa taj posao predade ug. 
dvorskoj kancelariji. Tada se pojavi i stranka, koja 
je išla za tim, da Slavoniju što više približi Ugarskoj. 
Na spomenutoj se konferenciji raspravljalo o tomu, 
kako će Slavonija biti zastupana na zajedničkom 
ug.-hrv. saboru. Pošto su dotada na takvim saborima 
Hrvatsku zastupala 2 nuncija, predloži hrvat, sabor, 
neka se u buduće bira još jedan nuncij za Slavoniju. 
Ali na konferenciji iznese virovitički podžupan Antun 
Spišić drugi prijedlog : neka naime svaka slav. župa- 
nija šalje na taj sabor po jednoga zastupnika, kako 
to čine ug. županije. Ovaj prijedlog prihvate prisutni 
velikaši (Ugro-Hrvati), a kraljica ga rado potvrdi već 
zato, što se hrvat, nunciji opirahu povećanju poreza. 
Ipak je i tom prigodom na zahtjev hrv. odaslanlka 
stavljeno u 23. članak požunskog sabora, da slavon. 
županije ostaju pod banskom jurisdikcijom. 

130. Reforme u Krajini. M. Terezi ja nastavi 
očeve reforme u Krajini. Princ Hildburghausen dobije 
3. studenoga 1742. nalog, da preuredi t. zv. gornju 
Krajinu. To bijaše : hrv. Krajina (od Kupe do Ka- 
pele), primorska Krajina (izmedju Kapele i mora), te 
velika kapetanija ličko-krbavska. Svu ovu Krajinu 
razdijeli Hildburghausen u 4 pukovnije (lička, otočka, 
>gulinska i slunjska), pukovnije u bataljune, a ove u 
latnije. Ovu je razdiobu 28. prosinca 1745. potvrdio 
^rof Harrach, predsjednik dvorskoga ratnog vijeća. 
Cad se reforma g. 1746. izvodila, pobune se Ličani, 
•rlnjani i Senjani. Najviše ih je vrijedjalo, što su 

29 



r 



> 



4yO Karlo Ul. (VI.) i Marija Terezija. 

ukinuti domaći knezovi, a njihova mjesta zapremiše 
njem. suci i časnici. Uz to su krajišnici morali svoje 
narodno odijelo zabaciti, pa obući crvene hlače i 
modre kapute. Buna nije uspjela, a njeni prvaci pla- 
tiše glavom. Slijedeće g. 1747. proglasi kraljica kra- 
jišku vojsku ravnopravnom s njem. regularnim pukov- 
nijama. Po osnovi bana Bacana preuredi barun En- 
gelshofen 29. lipnja 1747. posavsku Krajinu; nje- 
zin teritorij bude razdijeljen u 3 pukovnije : gradišku, 
brodsku i petrovaradinsku. Napokon se god. 1749. i 
teritorij varaždinske Krajine razdijelio u 2 pu- 
kovnije: križevačku i gjurgjevačku. 

Varaždinsku i karlovačku Krajinu uzdržavahu 
od g. 1578. Štajerska, Kranjska i Koruška. Činile su 
to ove zemlje zato, da se zaštite od provala turskih. 
T doista je Krajina služila za obranu spomenutih ze- 
malja. No poslije izgona Turaka služi Krajina intere- 
sima dvora bečkoga. Zato M. Terezija preuzme god. 
1748. uzdržavanje Krajine. Krajinom će pak uprav- 
ljati varaždinski i karlovački generali. Oni su podre- 
djeni ratnomu vijeću na bečkom dvoru, gdje je od 
g. 1768. postojao zaseban odjel za Krajinu. — Sad 
se u hrv. saboru javi stranka, koja je išla za tim, 
da hrv. staleže oslobodi troška za uzdržavanje ban- 
ske Krajine. Podban Ivan Rauch predloži, neka 
se banska Krajina uredi poput ostale Krajine, pa će 
onda kraljica preuzeti troškove. Sabor to prihvati (u 
srpnju god. 1749.) uz uvjet, da bude sačuvana vlast 
hrv. bana, koji će i nadalje imenovati časnike u ban- 
skoj Krajini. Kraljica je taj zaključak jedva doče- 
kala. Ona ga poveljom od 16. siječnja 1750. odobri, 
ali uz znatne promjene. Bansku će Krajinu i nadalje 
uzdržavati hrv. staleži ; ipak im u tu svrhu daje neke 
svoje prihode, naročito od carina.-« Ban ostaje vlasni- 
kom b. Krajine ; on će visoke časnike birati, a ratno 



Karlo 111. (VI.) i Marija Tcrerija. 451 

ih vijeće imenovati. Krajišnici ne će prisizati vjernost 
hrv. kraljevstvu, već kralju i kruni. Hrvat, staležima 
ostaje pravo, da sebi biraju zem. kapetana, koga će 
im kralj potvrdjivati ; potkapetana postavlja sam ban. 
Nato bude i banska Krajina podijeljena u 2 pukov- 
nije : glinsku i kostajničku. S novim reformama ne 
bijahu zadovoljni Vlasi, koji se god. 1697. iz Bosne 
doseliše u b. Krajinu. Vlasi otjeraju časnike, te se 
20. srpnja 1751. utabore kod Komogovine. Da se 
buna utiša, morala je doći vojska iz karlov. i varažd. 
Krajine. S krivcima se ipak postupalo vrlo blago. 

Pretjeranim troškovima za vojnička odijela iza- 
zove general Filip Guicciardi bunu u varaždin- 
skoj Krajini. Graničari dignu 20. siječnja 1754. usta- 
nak, te svoje časnike pokolju ili protjeraju. Kraljica iza- 
šalje posebno povjerenstvo, koje generala makne, a 
graničare primiri. Podjedno kraljica odluči, da će 
usred varažd. Krajine podići „Novi Varaždin", koji 
će biti sjedište križevačke i gjurgjevačke pukovnije. 
Novi se grad počeo graditi godine 1756., ali mu 
narod dade ime „Bjelovar**. 

131. Seljačke bune g. 1756. U Hrvatskoj se 
god. 1754. po kraljičinoj zapovjedi obavljao popis. 
Odmah se narod uzrujao. Seljaci naslućivahu, da će 
doći novi porezi, „Plaćat ćemo od vola, krave, konja, 
vinograda, žene, djece, dapače i od glave svoje". 
Pošto su vlastela i onako izrabljivala kmetove svoje, 
dodjc u ožujku g. 1755. do nove seljačke bune. 
Najprije se dignu seljaci ispod Kalnika. Vodjom 
im bijaše Mijo Kušić, koji proglasi geslo : hajdmo 
svi pod Krajinu, da se riješimo tlake ! Uz to se pro- 
povijedalo, da „kopunarima", t. j. vlasteli, treba sve 
popaliti. Seljaci doista za 8 dana zapale 30 plemić- 
kih dvoraca. Zatim stvore osnovu, da će najprije uda- 
iti na Varaždin, pa onda preko Zagorja krenuti na 



452 Karlo 111. (VI.) I Marija Terezija. 

Zagreb; ovaj će grad opsjedati i razoriti, gospodu u 
njemu zatući, te čitavu Hrvatsku staviti pod Krajinu. 
Sabere se do 20.000 seljaka, ali slabo uredjenib i 
oboružanih. Protiv njih pošalju staleži 2 plemićke 
vojske. S jednom je grof Josip Drašković pokorio 
sela izmedju Kalnika i Varaždina. Drašković se po- 
nio blago. Sasvim drukčiji bijaše podban Ivan Rauch, 
koji se poslužio Vlasima iz banske Krajine. Rauch 
pošalje jedan odjel svoje vojske u Zagorje. Sam pak 
pokori sela izmedju Zagreba, Križevaca i Kalnika. 
Postupao je kao da u njega nema ljudskog srca. Ne- 
smiljeno dade seljake klati i vješati, a kuće im je 
palio poput paše turskoga. Rauchu je pomagao pod- 
župan Rafaj. Ali nijesu pri tom zaboravili ni na sebe: 
kao ratni plijen dovedu kući nebrojeno stado, što ga 
ugrabiše bijednim seljacima. — Kad je kraljica do- 
znala za ove krvave dogodjaje, pošalje u Hrvatsku 
grofa Mihajla Althana, da povede istragu. Već 23. 
travnja dodje Althan u Zagreb, te se naskoro uvjeri, 
da su gospoda krivo radila. Zato Rauchu i Rafaju 
oduzme čast, a kmetovima obeća polakšice. Pošto se 
bunio takodjer narod u Moslavini i u virovitičkoj žu- 
paniji, uredi kraljica u studenomu g. 1755. posebnom 
naredbom podaničke odnošaje, da dokine „nesmi- 
ljeni" postupak vlastele. Sad su hrv. seljaci prviput 
osjetili, da ima gospodara i nad gospodom njihovom. 
Mariju Terezi ju gledahu kao svoju zaštitnicu ; zato o 
njoj hrv. narod još i danas govori velikim počitanjem. 
Kraljica je Bacanu još g. 1748. povjerila odgoj 
svoga sina Josipa. Od onda je dakle ban boravio 
Beču, a ne u Hrvatskoj. Zato Bacan imenuje gr< 
Ljudevita Erdeda banskim namjesnikom. To je k 
Ijica g. 1749. potvrdila, ali uz primjedbu, da pr« 
imenovanja banskog namjesnika pripada kralju. 1 
ćan je osjećao, da se seljačke bune u Hrvatskoj 



Karlo 111. (VI.) i Marija Terezija. 453 

nekle imaju pripisati i njegovoj odsutnosti. Zato 6. 
srpnja 1 7 56. položi bansku čast. Pošto je Bacan bio 
na dvoru uplivan, prepuste mu hrv. staleži, neka za 
bansku čast predloži kraljici nekoliko odličnika. Ba- 
can stavi na prvo mjesto g-rofa Franju Nadaždija, 
koga kraljica doista imenuje banom hrvatskim. Na- 
daždi m orade kraljici priseći, da nikada ne će Kra- 
jine tražiti pod svoju vlast. Zato hrv. staleži nijesu 
pokazivali oduševljenja, kad se Nadaždi u studenomu 
g. 1756. instalirao za bana. 

132. Drugo doba MarUe Terei^e. Pruski 
je kralj Fridrik II. još godine 1741. osvojio veći dio 
S 1 e s k e. Tada kraljica nije bila kadra, da obrani 
Slesku, jer je upravo vodila austr. nasljedni rat. Mi- 
rom u Berlinu (g. 1742.) i u Draždjanima (g. 1745.) 
zadrži Fridrik osvojenu zemlju. No M. Terezija nije 
mogla pregorjeti gubitak Sleske. Zato se god. 1756. 
složi s Rusijom i Francuskom proti Fridriku. Rat je 
trajao 7 godina, a progutao silne žrtve u krvi i* novcu. 
Sami Hrvati poslaše u rat 80,000 vojnika. Ipak se M. 
Terezija mirom u Hubertsburgu (15. veljače g, 1763.) 
morade odreći Sleske. Poslije toga nesretnog rata sa- 
zove kraljica ugar. i hrv. staleže u P o ž u n. I kraljica 
dodje na taj sabor, te 5. srpnja 1764. zamoli povi- 
šicu poreza. Staleži joj iza dugog pogadjanja dozvole 
samo treći dio onoga, što je tražila. Uz to je kra- 
ljica opet morala čuti ug. i hrv. tegobe (^gravamina**). 
O hrvatskim se tegobama raspravljalo 30. kolovoza. 
Hrvati su tražili, neka se Hrvatskoj pripoji Krajina i 
Primorje ; ban mora po zakonu obitavati u Hrvat- 
skoj, a vladati starom potpunom vlašću. Kad bijaše 
govor o Slavoniji, počnu ju neki Magjari svojatati 
za Ugarsku. No hrvat, nunciji jasno dokazaše, da je 
Slavonija od vajkada bila pod banskom vlašću; 
prema tomu nije mogla pripadati Ugarskoj. Kraljica 



r 



454 ^arlo Ul. (VI.) i Marija Terezi ja. 

nije uslišala ni ug. ni hrv. tegobe. Zlovoljna ostavi 
Požun, kamo nikada više nije sazivala staleže na sa- 
bor. Odsada je svoje dopise slala izravno županijama. 

Kad je g. 1765. umro Franjo Lotaringijski, po- 
stade njem. carem njegov sin Josip II. Istodobno ga 
Mar. Terezija uzme za suvladara. Naročito je Josip 
svojoj majci pomagao u vojnim poslovima. Josip 
digne austr. vojsku do zamjerne visine. Uz to je po- 
pravljao tvrdjave, n. pr. godine 1766. Petrovaradin, 
Osijek i Gradišku. Već tada se razabrala Josipova 
želja, da pojedine zemlje što uže pripoji uz bečki 
dvor. Tako mu je smetalo, što hrv. sabor uz zako- 
nodavstvo vrši i velik dio uprave. Zato g. 1767. po 
načinu ugar. namjesničkog vijeća osnuje „vi-jeće 
kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije". Ovo 
je vijeće bila hrvat, oblast za sve vojničke, upravne, 
sudbene, financijalne, školske i gospodarske poslove. 
Vijeće sastavlja ban sa 5 savjetnika (i crkveni do- 
stojanstvenik, I velikaš i 3 plemića). Pošto je kra- 
ljica naglasila, da je Hrvatska ovim vijećem ravno- 
pravna Ugarskoj, pristade hrvat, sabor na ovu novu 
uredbu uz uvjet, da se time ne krnje stara hrv. prava 
i banska vlast. Odsada je dvor preko toga „banskog 
vijeća" izvodio svoje želje. Mnogo se učinilo za kul- 
turni i gospodarski napredak Hrvatske. 

Da poveća karlov. Krajinu, kupi kraljica 26. 
prosinca 1766. velika Zrinjska imanja: Ozalj, Brod na 
Kupi i Grobnik, kojima je od g. 1725. bio vlasnikom 
grof Perlas. No protiv toga ustanu hrvat, staleži, jer 
bi time Hrvatska bila posve odijeljena od mora. Per- 
las prodade svoja imanja grofu Teodoru Bacanu. 
Ipak se Krajina povećala na račun Hrvatske. Po- 
sebno je naime povjerenstvo 10. travnja 1769. pripo- 
jilo slunjskoj pukovniji neka imanja (medju tima ta- 
kodjer Svarču, Belaj, Zvečaj i sv. Petar) na Mrežnici, 



Karlo lU. (Vi.) i Marija Terczija. 4SS 

Korani i Kupi kod Karlovca. Vlastela su dobila 
znatne svote u ime otkupnine. 

Hrv. sabor u Varaždinu 25. veljače 1770. zamoli 
kraljicu, neka Hrvatskoj utjelovi Primorje pod ime- 
nom „županije vinodolske". Kraljica se dugo nije 
mogla odlučiti. Našim je Primorjem od godine 1754. 
upravljala t. zv. trgovačka „intendenza" u Trstu. Car 
Josip II., koji je g. 1775. proputovao hrv. Primorjem, 
predloži majci svojoj, neka dokine „intendenzu" ; 
Senj i Karlobag neka vrati Krajini, a Bakar, Kralje- 
vicu i Rijeku utjelovi Hrvatskoj. Kraljica posluša 
njegov savjet samo djelomice. Odlukom od 14. ve- 
ljače 1776. vrati Hrvatskoj samo Rijeku s okolicom; 
ali zato utjelovi Hrvatskoj takodjer Karlovac i spo- 
menuta Zrinjska imanja. O tomu javi kraljica 9. ko- 
lovoza 1776. hrvat, banskom vijeću : „Odlučismo, da 
se kraljevini Hrvatskoj 'neposredno 
opet utjelove (reinkorporiraju) grad Rijeka 
s lukom, kao što i bakarska dobra, u 
koliko putem od Karlovca prema Rijeci leže na des- 
noj strani karolinške ceste". Osim toga vraća kra- 
ljica „K a r 1 o V a c , koji se ima podići na slobodni 
i kraljevski grad". Kraljica nalaže, neka se od svega 
toga „sastavi nova županija ; ova pak da se poput 
ostalih županija podvrgne kr. hrvatskomu vijeću i da 
bude pod njegovom vlašću u svemu, izuzevši trgo- 
vačke poslove, koji su pridržani gubernijalnoj upravi". 
Županom ove nove „severinske" županije postade 
grof Josip Majlat, koga je kraljica 26. travnja 1776. 
imenovala i gubernatorom. Kao savjetnik banskog 
vijeća podje Nikola Skrlec 20. listopada na Rijeku, 
kamo dodje i veliki župan Majlat. Njima je barun 
Ricci kao povjerenik austr. i češke kancelarije kon* 
cem listopada predao grad Rijeku s kotarom. 
Gradsko vijeće na Rijeci šalje 4. studenoga kralj* 



4i6 itarlo 111. (Vi.) i Marija terezija. 

hrvatskomu vijeću dopis, kojim izrazuje svoju ra- 
dost, što je „u istom uzvišenom kr. vijeću našlo pra- 
voga oca i najbrižnijeg zaštitnika". Slijedeće g. 1777. 
stavi kraljica pod severinsku županiju takodjer B a- 
kar, Bakarac i Kraljevicu s njihovim kota- 
rima. Nato se 10. studenoga 1777. u trgovištu Mr- 
koplju, kao u središtu nove županije, držala prva 
skupština županije severinske. Riječko je gradsko vi- 
jeće poslalo posebne zastupnike na tu skupštinu, kao 
što i na žup. skupštine, koje bijahu 3. prosinca 1779. 
i 6. travnja 1780. držane u gradu Rijeci. 

Hrvatska morade kao naknadu za hrv. Primorje 
prepustiti Krajini velike zemlje. Bečki naime dvor za- 
traži, neka se rijeka Kupa izmedju Karlovca i Siska 
učini granicom krajiške i provincijalne Hrvatske, kao 
što je to od Karlovca do Primorja bila cesta karo- 
linška. Na desnoj* su obali Kupe imali svoja imanja: 
zagrebački biskup (Topusko, Hrastovica, Pokupsko i 
t. d.), zagreb. kaptol (vrlo mnogo), grof Drašković 
(ogromno imanje Steničnjak sa 9 sela i 6.500 kme- 
tova), grof Keglević (imanje Sunja), Jelačić (Degoj), 
Pavlini (samostan Kamensko) i dr. Njima obeća dvor 
otkupninu u novcu ili imanjima u Banatu. Procjena 
se obavila god. 1778., a otkupnina istom g. 1783. i 
1784., odnosno glede zagreb. kaptola i biskupa tek 
god. 1800. Kako se vidi, Hrvatska je Rijeku i seve- 
rinsku županiju skupo platila! 

Magjarima bijaše kr. hrvatsko (bansko) vijeće 
od prvoga časa trn u oku. Osobito je ugar. dvorska 
kancelarija tumačila kraljici, da bansko vijeće smeta 
financijalnoj upravi i vojničkim uredbama. Ugri «'" 
tražili, neka se bansko vijeće dokine, a Hrvatr 
stavi pod ugar. namjesničko vijeće. Kraljici doka 
vahu, da za banskim vijećem „ne će plakati nijed 
Hrvat, izuzevši same vijećnike". I doista nijcsu h 



Karlo m. (VI) i Marija terezlja. 457 

Staleži poimali važnost banskoga vijeća. Njima se su- 
višnim činio trošak za ovu oblast, koja obavlja po- 
slove hrvat, sabora. Tako se dogodilo, te je kraljica 
doista 16. kolovoza 1779. dokinula bansko vijeće, a 
njegove poslove prenijela na ug. namjesničko vijeće. 
U to će vijeće dolaziti i ban, kad se bude radilo o 
hrv. poslovima. Marija Terezija urare 22. studenoga 
1780. Zadnjih joj godina podje za rukom, te je svoju 
državu znatno proširila. Prigodom prve diobe Poljske 
(god. 1772.) dobije M. Terezija 13 šipuških gradova, 
zatim vojvodine Osviećim, Zator, Galiciju i Vladi- 
mirsku. Turska joj pak g. 1775. odstupi Bukovinu. 



Izvori. Protocolla generaliam regni con- 
gregationum. (Saborski zapisnici, knj. 5. — 10. Rukopis u kr. 
zcm. arkivu zagrebačkom.) — Protocolla conferentia- 
r u m regnorum Croatiac ct Slavoniae. (Dva sveska za g. 1699. do 
1758. Rukopis u kr. zcm. arkivu.) — Acta consilii Croa- 
t i c i. (Spisi hrv. banskog vijeća. Rukopis u kr. zemalj. arkivu.) — 
Actastatuum ct ordiuum regnorum Croatiae et Slavo- 
. niae. (Rukopis u kr. zemalj. arkivu.) — Acta banalia. (Spisi 
banskog uredovanja. Rukopis u kr. zem. arktvu.) — Acta tabu- 
lae banalis. (Rukopis u kr. zem. arkivu.) — Acta genera- 
lium regni cungregationnm. (Saborski spisi. Rukopis u kr. zem. ar- 
kivu.) — Acta confercntiarum. (Rukopis u kr. zemalj. arkivu.) — 
Prlvilegia rcgui. (Rukopis u kr. zem. arkivu.) — Acta 
protonotarialia. (Ruk. u kr. zem. arkivu.) — Acta I i- 
m i t a n e a. (Spisi o uredjenju medja kraljevine Hrvatske. Rukop. 
u kr. zem. arkivu.) — Acta camerae litoralis Croa- 
t i c a e. (Ruk. u kr. zem. arkivu.) — Radoslav L o p a š i ć : „Spo- 
menici hrvatske Krajine". (Knj. III. Zagreb !889.) — B. A. K e r- 
c seli eh: „Annuae". Digessit T. Smičiklas. (Zagrabiae 1901.) — 
Fr. R a č k i : „Dopisi izmedju krajiških turskih i hrvatskih častiiika*'. 
(„Starino", knj. 12.) — I. dr. B o j n i č i ć : „Serics nobiUum, qno- 
rum Utterae armales in generalibus congregationibus regnorum Cro- 
atiac, Slavoniae et Dalmatiae publicatae et acceptae sunt a. 1557.— 
1848." (Zagrabiae 1896.) — Ć. Truhelka: „Izvadak iz ljetopisa 
fra Nikole LaŠvanina 1682. — 1750." („Glasnik zem. muzeja u B. i 
H.", g. I. i II.) — G. Alačević: ,,Serie cronologica d. provedi- 
tori veneti di CUssa 16C2.-1797." („BuUettino di aicheologia e sto- 



458 Karlo III. (VI.) i Marija Terezija. 

ria Dalmata", a. 1889.) — Ft. dr. Kos: „Iz arkiva grofa Attemsa 
V Podgori pri Gorici". („Vjestiiik kr. zcmalj. arkiva" g. 6.) — M. 
Dragović: „Gradja za istoriju grada Kišna". („Glasnik srpskog 
učenog društva" god. 1S92.) — Julije J a n k o v i ć : „O seljačkoj 
buni oko Križevaca i u nekom dijelu generalata varaždinskog god. 
1755." (nVjcstnik kr. zemalj. arkiva", knj. II.) — (r. A 1 a č e v i ć : 
„Cronaca Narcntana 1756. — 1858." („Bullettino Dalm." a. 1889^) — 
Bogoslav B a b i ć : „Proglas, cara Kaila III. (VI.) na bosansko pu- 
čanstvo od g. 1737." („Vjestnik kr. zcm. arkiva" g. II.) I. K u- 

k u I j c V i ć : ,Jura regni Croatiae, Slavoniae ct Dalmatiae". (To- 
mus I. - 111. Zagreb 1862.) — E. La8zowski: „Važan spomenik 
o utjelovljenju Shivonijc". („Vjestnik kr. zera. arkiva" g. 111.) — I. 
K u k u I j c v i ć : „Zapisci baruna Baltazara Patačića i grofa Adama 
Oršića od godine 1691. do 1814. s predgovorom". („Arkiv za pov. 
jugosl.", knj. 10.) — St. K a t o n a : „Historia critica rcgum Hun- 
gariae". (Tomus 38. et 39.) — Dan. F a r I a t i : „Ulyricum sacrum". 
(Tomus V.) — Ivan Z a n i č i ć : „Kratkopis poglavitih dogodjajah 
sadaSnje vojske medju Marijom Theresiom i F'ridcrikom U. od god. 
1756.— 1759.'' (Pe5ta 1762.) — A r n e I h : „Zwei Denkschriften d. 
Kaiserin Maria Theresia". („Archiv fiir osterr. Geschichte", Band 47.) 

— Pavao V i t e z o V i ć : „Kronika aliti spomen vsega sveta ve- 
kov". (Sa dodacima. Zagreb 1762.) 

Literatura. Tadija S m i č i k l a s : „Poviest Hrvatska". (Dio 
II. Zagreb 1879.) — I. Kukuljević: „Hrvati za nasljednoga 
rata". („Rad", knj. 38.) — H. Bidermann: „Geschichtc der 
6sterreichischen Gesammtstaatsidee 1526. — 1804". (Dio II. Innsbruck.) 

— Johann D u b s k y : „Die Kriegc in Bosnien in den Feldziigen 
1737— "739"- (Wien 1789.) — S. L j u b i ć : „O odnošajih medju 
republikom Mletačkom i Dubrovačkom od početka 16. stoljeća do 
njihove propasti". („Rad", knjiga 54.) — F. dr. Š i s i ć : „Franjo 
barun Trenk i njegovi panduri". (Zagreb 1900.) — L. T h a I I 6- 
c z y : „Geschichte d. Landes Bosnien und Herzegovina". (Posebni 
otisak iz djela : „Oesterr.-ungar. Monarchie in Wort und Bild". — 
R. L o p aš i ć-E. Laszovvski : „Oko Kupe i Korane". (Zagreb 1895.) 

— R. Horvat: „Pragmatička sankcija". („Vienac" g. 1895.) — 
Johann B r u n n c r : „Der Pandurenfilhrer Franz Freiherr von der 
Trenk im osterreichischen Erbfolgekriege". (Regensburg 1889.) — 
Ljudevit I v a n č a n : ,,Buna varaždinskoga generalata i pogranič' 
nih kmetova g. 1755.*' — („Vjestnik kr. zem. arkiva" g. IV.) Bider- 
mann: „Entstehung und Bedeutung der pragmatischen Sanction". 
(„Zeitschrift fiir das Privat- und offentl. Recht" 1875.) -— Radics: 
„Kaiser Karl VI. als Staats- und Volkswirth". (Innsbruck 1886.) — 



Kultoma povjest Hrvatske g. 1516. 1780. 459 

■■ ■ ■ V ■ ■ . - ■ 1 

M. R. V e 8 n i ć : ,, Predloži za deobu Turske". (Godišnjica Nikole 
Čupića, 17.) — Ivan dr. M a r k o v i ć : „Sinj i njegovo slavlje g. 
1887." (Zagreb 1898.) — Safvet beg B a š a g i ć : ..Kratka uputa 
u prošlost Bosne i Hercegovine". (Sarajevo 1900.) — A r n e t h : 
„Muria Theresias crsie Kcgicrungsjahrc". (Wien 1863. i d.) — S e- 
V i ć : „Arscnijc IV. Joanović v^akabcnta". („Brankovo kolo" g. 1899.) 
— K. P e e z : .,Otomanske valijc u Bosni*'. („Glasnik zcir. muzeja 
« B. i H.*' god. 1889.) — Luka Ilić: „Baron Franjo Trenk i sla- 
vonski Panduri". (Zagreb 1845.) — Fournicr: „Zur Entstc- 
hungfigeschichtc dcr pragmatischeii Sanction". (Sybcl : „Ilistorische 
Zeitschrift" 1S77.) — I. P o 1 e k : „Die Erwerbung der Bukovvina 
durch Oesterreich". (Czernowrtz 1888.) — Ljud. I v a n č a n : „Iz- 
traga proti buntovnim kraji.^riiliom varaždinskoga generalata g. 1755." 
(„Vjestnik kr. zcm. arkiva" g. V.) — Ottocar \V e b e r : „Die Oc- 
cupation Prags durch die Franzosen und Baiern 1741 — 1743". (Prag 
1896.) — Drag. P a v 1 o V i ć : „Požarevaćki mir g. 1718." („Lje- 
topis Matice Srpske" g. 1901.) — E La8zowski: „Porodica 
Ratkaja". („Prosvjeta" god. 1895 ) — F. dr. 1^ i 5 i ć : „Putovanje 
cara Josipa II po Slavoniji g. 1768." („Vienac" g. 1901.) — R. dr. 
Horvat: „Seoba Hrvata u Pečuh g. 1715." („Vienac" g. 1902.) 
- F. dr. j5 i š i ć : „Fridrik II. pruski i Hrvati g. 1745." („Vienac" 
g. 1902.) — „Geschichte d. Liccancr-Regiment s". (Ru- 
kopis u kr. zem. arkivu.) — Mile M a g d i ć : „Topografija i po- 
vicst grada Senja". (Senj 1877.) — A. D i m i t z : „Geschichte 
Krains". (Svezak III.) — .Simun M i 1 i n o v i ć : „Slnjska alka". 
(„Vienac" g. 1875.) — Ivan B r o z : „Hrvati u Berlinu g. 1757." 
(„Vienac" g. 1S79.; -- Fr. dr. R a č k i : „Ricka prema Hrvatskoj''. 
(Zagreb 1867.) — W e i s s : „Maria Theresia 1740— 1748". — II- 
w o f : „Maria Theresia 1748 1763". — Schwicker: „Maria 
Theresia. Letztc Regicrungs-Jahre. (Zwei Abtheilungen.) — J \V i 1- 
c h c lm : „Laudon". (Salzburg 1881.) — Gustav B a n c a 1 a r i : 
„Princ Eugen". (3 sveska. Salzburg i88o.) — Janko B a r 1 ^ : 
„Kuga g. 1738. — 1745. u Hrvatskoj". („Prosvjeta" g. 1900.) — A. 
Torquat B e r 1 i ć : „Die £rciwillige Theilnahme der Serben und 
Croaten an den vier letzten tiirkischen Kriegen' . (Wien 1854.) — 
VViih. Z i n k e i s e n : „Geschichte des osmanischen Reiches in 
Europa". (Band V.) 

XIIL Kulturna povjest Hrvatske i, 1526.-1780. 

133. Rimokatolička crkva. Pred silom tur« 
skom uzmicahu biskupije hrvatske. Ostanci kra- 



460 Kulturna povjcst Hrvatske g. 1526.-1780. 



Ijcviiie Hrvatske pripadahu u 16. i 17. stoljeću z a- 
g^rebačkoj i senjskoj biskupiji. Hrvatski je 
narod bio iskreno odan papi i rimokat. vjeroispovi- 
jesti. Mnogo je krvi prolio „za krst časni". Zato papa 
Hrvate zove „štitom svijeta kršćanskoga". Hrvati su 
rado u boj nosili i zastavu, na kojoj bijaše slika 
Majke božje. Hrvatski bi junaci i umirali sazivajući 
„slatko ime Isusovo". Cesto su u boj polazili [sve- 
ćenici. Hrvatsko je svećenstvo uopće s narodom 
svojim dijelilo svaku sreću i nesreću, jer je i samo 
poteklo iz naroda. Svećenici su i sv. misu služili u 
narodnom jeziku. Tečajem 16. i 17. vijeka nalazimo 
svećenika glagoljaša po svim krajevima biskupije za- 
grebačke. Glagoljaši bijahu dobro zastupani na do- 
maćim sinodama. Oni bi dapače — po naročitoj želji 
sinode — slavenskim jezikom pjevali službu božju u 
samoj stolnoj crkvi zagrebačkoj. Mcdju osobite zaštit- 
nike slav. bogoslužja spadao je zagreb. biskup Benko 
Vinko vi ć (g. 1637. — 1642.). On je odlučno branio 
i stari bogoslužni obred zagrebački. Protiv toga 
ustade ostrogonski primas Petar Pazmanj. Pošto je 
zagr. biskupija spadala pod ugarsku hierarhiju, na- 
loži Pazmanj (god. 1633.) zagreb, biskupu, da uvede 
rimski ^obred uz rimski misal i brevijar. Uzalud su 
zagreb. biskupi (Ergelj, Vinković i Borković) sazivali 
sinode, koje se izjaviše za stari obred. Malo po malo 
uvodio se rimski misal, jer je nestajalo zagr. misala 
(tiskan, god. 151 1, u Mlecima). S misalom se gubio i 
stari obred zagrebački. Ipak je istom 22. rujna 1794. 
bio za čitavu biskupiju zagrebačku propisan rimski 
obred s rimskim misalom. Uz domaći je obred nesta- 
jalo i porabe slav. jezika kod službe božje. Tomu s 
mnogo doprinijeli oni hrv. svećenici, koji bogoslovn 
nauke izučiše u Bolonji i Beču. Opojeni latinštinoi 
ne bi se ovi brinuli, da nauče glagoljicu. Pošto s 



Kulturna povjest Hrvatske g. 1526. 1780. 461 

pak ovi svećenici redovito zapremali crkvene časti, 
uplivahu i na domaći svećenički podmladak. Vreme- 
nom se počelo omalovažavati glagoljaše, jer da služe 
sv. misu jezikom, koji razumije i prosti puk. Nešto su 
naškodili i neki tudjinci, koji u 18. vijeku sjede na 
stolici biskupskoj. Uz to se opažala i nestašica gla- 
golskih misala. Mihovil Rusan bijaše (g. 1743.) zadnji 
glagoljaš u Zagreb, biskupiji. Naprotiv se u senjskoj 
biskupiji služba božja svuda obavljala slavenskim je- 
zikom. Senjski biskupi dapače bijahu najveća potpora 
slavenskoga bogoslužja. U njihovoj se stolnoj crkvi 
sv. misa od vajkada pjevala slav. jezikom. 

Žalosno je stanje katol. crkve bilo u Slavo- 
n i j i. Turci potisnuše kršćane iz njihovih crkvi, koje 
sebi prisvojiše. Oni sprečavahu sve kršćanske obrede 
i običaje. Franjevci se g. 161 8. tuže samomu sultanu, 
da im Turci „zabranjuju svetkovanje nedjelje i dru- 
gih svetkovina, te mrcvare i ubijaju puk". Velika je 
neprilika bila za katolike, što ni jesu imali svoga bi- 
skupa. Hrvatski su kraljevi doduše i nadalje imeno- 
vali slav. biskupe ; ali to bi redovito bio kakav ugar- 
ski ili hrvatski kanonik, koji obično nije ni vidio bi- 
skupije svoje. Istom god. 1630. počelo se raditi oko 
toga, da Slavonija dobije pravoga biskupa. Ipak nije 
za turskoga gospodstva ni jedan biskup vršio juris- 
dikcije u čitavoj Slavoniji. Turci nijesu u Slavoniji 
trpjeli drugih svećenika osim franjevaca, koji kao si- 
romasi živu od milostinje. 

Po izgonu Turaka preuzme zagr. biskup crkvenu 
vlast izmedju Une i Kupe, a senjski biskup u Lici i 
Krbavi. Slavonija spade pod upravu raznih biskupija. 
Srijemski je biskup (najprije iz Kaptola kod Po- 
žege, a od g. 1743. iz Petrovaradina) upravljao skraj- 
nim istokom, gdje bijahu župe: Zemun, Slankamen, 
Karlovci, Petrovaradin, Kamenica, Sot, Ilok, Mitrg- 




L 



462 Kulturna povjest Hrvatske g. 1526. — 1780. 



vica, Ruma i Hrtkovci. U Djakovu se nastanio biskup 
bosansko-djakovački, koji je isprvice imao 
samo 4 župe : Djakovo, Gorjan, Vrbicu i Vrpolje. 
Osijek i Almaš dodjoše pod nadbiskupa oštro- 
g o n s k o gf. Biskupiji u Pečuhu spadahu: Dolnji 
Miholjac, Brodjanci, Valpovo, Petrijcvci, Vukovar, 
Nuštar, Jankovci, Sotin, Lovaš, Sarengrad, Vinkovci, 
Otok, Nijemci, Tovarnik, Kukujevci, Drenovci, Moro- 
vić, Županja, Babina greda, Ivankovo i Cerna. Za- 
grebačkoj biskupiji pripada čitava zapadna Sla- 
vonija, koja pod nju spada još i danas, a osim toga 
neke župe u Posavini (Brod, Svilaj, Garčin, Kopanica, 
Vrhovina, Dubovik, Podvinje, Sibinj i Samac), koje 
danas pripadaju biskupiji djakovačkoj. Papa Klement 
XIV. utjelovi srijemsku biskupiju 9. lipnja 1773. dja- 
kovačkoj biskupiji, koja se od tada zove „biskupija 
bosansko-djakovačka i srijemska". Ovoj biskupiji do- 
dijeli papa Pijo VI. bulom od 12. svibnja 1776. Al- 
maš i tri osiječke župe, a bulom od 11. kolovoza 
1779. još 10 župa od Zagreb, biskupije i 17 župa od 
biskupije u Pečuhu. 

U mletačkoj se Dalmaciji g. 1781. nabro- 
jilo 212.385 katolika. Oni su imali 2 nadbiskupa (a 
Spljetu i Zadru) i 1 1 biskupa (u Ninu, .Šibeniku, Tro- 
giru, Makarskoj, Kotoru, Skadru, Korčuli, Hvaru, 
Rabu, Krku i Osoru). Osobito je brojno bilo svećen- 
stvo. Nabrojilo se 2400 svjetovnih svećenika, a 885 
redovnika i opatica. Dalmatinski svećenici bijahu po- 
najviše glagoljaši. U zadarskoj se nadbiskupiji nala- 
zilo 36 župa, u kojima se sv. misa služila slav. jezi- 
kom. Jednako bijaše u biskupijama (rapskoj, osorskoj 
i krčkoj), koje spadahu pod nadbiskupa zadarskog. 
U spljetskoj se nadbiskupiji god. 1688. spominje 36 
slavenskih, a samo S latinskih župa. Slične prilike 
bijahu u ninskoj i šibeničkoj biskupiji. Za glagoljicu 



Kulturna povjcsl Hrvatske g. 1526. 1780. 463 

SU U 18. vijeku mnogo učinili zadarski nadbiskupi : 
Vinko Zmajević i Mate Karaman. Slavensko bogo- 
služje nalazimo takodjer u Istri. Ondje je u samoj 
porečkoj biskupiji bilo 19 skroz slavenskih župa. 

134. Protestantizam u Hrvatskoj. Kad su 

Turci osvojili Slavoniju, počnu onamo dolaziti ma- 
gjarski protestanti, da šire Luterovu i Kalvinovu 
vjeru. Tako je god. 1544. u Slavoniju došao Mihajlo 
Starin iz grada Stare u baranjskoj županiji. Ovaj 
propovjednik predobi mnoge katolike za svoju na- 
uku, te su kat. svećenici morali pobjeći. Turcima bi- 
jaše taj pokret vrlo mio. Oni su naime mrzili katol. 
crkvu, jer joj na čelu stoji papa, koji evropske vla- 
dare potiče na rat protiv Turaka. Protestantizam je 
u turskoj Slavoniji tako napredovao, da su prote- 
stanti već god. 1 55 1, mogli držati prvi svoj sinod u 
Tordincima. Istodobno se iz Kranjske širio Luterov 
nauk po Istri i hrv. Primorju. Glavni su mu pobor- 
nici Stjepan Istranin, Antun Dalmatin i braća Ver- 
geriji. Štajerski barun Ivan Ungnad preuzme zadaću, 
da u krilo protestantizma privede čitav narod hrvat- 
ski. Za tu misao prcdobijc virtemberškog vojvodu 
Krištofa, koji mu dade samostan u gradu Urahu. 
Ovdje i u Tiibingcnu osnuje Ungnad tiskaru s latin- 
skim, ćirilskim i glagolskim slovima. U toj se tiskari 
štampahu protest, knjige na hrv. jeziku. Najviše je 
nade Ungnad polagao u prijevod sv. evangjelja. U 
Hrvatsku je dolazilo na tisuće protest, knjiga. Čitahu 
ih većinom plemići i svećenici, jer seljaci nijesu znali 
čitati. Nova je vjera brzo našla pristaša. Već god. 
1559. odobravaju protest, knjige 3 plemića i 2 sve- 
ćenika na medji kranjsko-hrvatskoj. Uz protestanti- 
zam prione i hrv. ban Petar Erdedi. Primus Trubar, 
začetnik slovenske književnosti, javlja Ungnadu, da 
se ban dobro pazi s hrv. svećenicima, koji pristaju 



464 Kulturna povjest Hrvatske g. 1526. 17S0. 



UZ novu vjeru. Medju seljacima je protestantizam ši- 
rio svećenik Grgur Vlahović, rodom iz Ribnika kod 
Kupe. Vlahović bijaše vrlo vješt propovjednik, a 
znao je na pamet čitavo sveto pismo. On je novoj 
vjeri priveo brojna sela oko Metlike. Pozivahu ga i 
drugamo. Tako je velikim uspjehom propovijedao u 
Cesargradu kod Klanjca. U Okiću su Vlahovića god. 
1563. slušali: ban P, Erdedi, zagrcb. biskup Matija 
Bruman i mnogi plemići. Vlahović je za protestanti- 
zam neumorno agitirao sve do svoje smrti (g. 1581.). 

Najgorljiviji protestant bijaše Gjuro Zrinj- 
s k i , sin junaka sigetskoga. Kao vlastelin medjumur- 
ski otjera Zrinjski sve katoličke svećenike, te po 
svima župama namjesti luteranske propovjednike. 
Kad je god. 1564. umro Ungnad, počne Zrinjski ure- 
djivati tiskaru u Nedelišću kod Čakovca. Ovdje dade 
Zrinjski tiskati nekoliko protest, knjiga, što ih je sa- 
stavio arcidjakon Mihajlo Đ u č i ć. Zagreb, sinoda iz- 
opći Bučića 8. ožujka 1574. iz kat. crkve; podjedno 
zaključi, da će takodjer izdavati kat. crkvene knjige 
na hrv. jeziku, ne bi li tako osujetio namjeru Buči- 
ćevu. Iz Nedelišća se protest, tiskara g. 1586. prese- 
lila u Varaždin, a g. 1587. u Ugarsku. Gjuro Zrinjski 
umre g. 1603. kao protestant. 

Ipak se u Hrvatskoj nije održao protestantizam. 
Široki slojev* naroda hrvatskog bijahu protivni sva- 
koj novoj vjeri. I plemstvo se brzo otelo nauci Lute- 
rovoj. Evo ban Torao Erdedi ne slijedi svoga oca 
Petra, već svom dušom pristaje uz katol. crkvu. Pa i 
ban Gjuro Zrinjski (mladji) prelazi 13. travnja 1623 
na katol. vjeru, te iz Medjumurja tjera protest, pro- 
povjednike, što ih je ondje postavio otac njegov 
„Na obranu prave stare vjere svoje" pozovu hrv. 
staleži u Zagreb novi red : isusovce. Hrv. sabor 27 
listopada 1609. zaključi, da se u Hrvatskoj prizna" 



r 



Kalturna povjest Hrvatske g. 1526. — 1780. 465 

samo kat. vjeroispovijest, a sve druge se isključuju. 
Kad su pak Magjari na saboru u Požunu htjeli Hr- 
vate prisiliti, da protestantima ipak dozvole slobodu 
vjeroispovijedanja, dovikne im grof Tomo Erdedi : 
„Volim se sa čitavom Hrvatskom otrgnuti od krune 
ugarske, nego li dozvoliti, da pod mojom vladom u 
zemlji bude ova duševna kuga". 

Protestantizam se još neko vrijeme održao u 
Krajini. Ondje su Luterovu nauku ispovijedali njem. 
časnici i vojnici, koji imahu i posebne plaćene njem. 
propovjednike. Tako je protestanata bilo u Karlovcu 
još g. 1654., a u Koprivnici g. 1659. U Slavoniji na- 
lazimo kalvine i poslije izgona Turaka. Tako se u 
popisu od g. 1702. spominju mnoga«, kalvinska sela 
oko Valpova i Osijeka. 

136. Grdkoistodna orkra. S Vlasima se u 
Hrvatsku redovito naseljavahu i svećenici grčkoistočni. 
Ovi su isprvice priznavali vlast biskupa zagrebačkog 
odnosno senjskog. Gdje nije bilo grčkoist. svećenika, 
išli bi Vlasi u kat. crkve, jer se i tu sv. misa služila 
slav. jezikom. A dogadjalo se i obratno. Tako su vre- 
menom neki Vlasi postali katolici, a neki Hrvati prešli 
na grčkoist. vjeroispovijest. Snošljivi bijahu i prvi 
kaludjeri (reda sv. Vazilija), koji osnovaše samostane 
u Lepavini i u Gomirju. Istom oko god. 1610. dobiše 
Vlasi posebnog vladiku : Simeona Vratanju. Ovaj ode 
u Rim, gdje ga je za vladiku posvetio papa Pavao V. 
Vratanja se^ nastani u M a r č i , i to u novom samo- 
stanu, koji dade na svoj trošak sagraditi zagr. biskup 
Petar Domitrović. Po smrti S. Vratanjc (god. 1630.) 
ode arhimandrita Maksim Petrović u Regensburg, 
gdje je tada boravio car i kralj Ferdinand II. Pošto 
|e Petrović pred kraljem i papinim poslanikom oči- 
tovao, da će slušati papu, imenuje ga Ferdinand vla- 
dikom svih Vlaha u Hrvatskoj. No kad se Petrović 

30 




466 Kulturna povjest Hrvatske g. 1526.— 1780. 



vratio kući, iznevjeri se obećanju svome. Mjesto u 
Rim podje on u Peć, gdje ga je za vladiku posvetio 
patrijarka srpski. Isto je učinio i njegov nasljednik 
Gabrijel Predojević. Istom vladika Vasilije, bivši ar- 
himandrita gomirski, zatraži opet potvrdu od pape. 
Premda se Vlasima dopuštao grčki obred i stari ka- 
lendar, ipak je unija slabo uspijevala. U Hrvatsku 
su naime počevši od god. 163 1. dolazili eksarhi peć- 
koga patrijarke, da Vlahe odvraćaju od Rima. Velik 
protivnik unije bijaše i vladika Gavro Mijakić. Kad 
je Mijakića (god. 1670.) general Herberstein zatvorio 
zbog saveza s Petrom Zrinjskim, postade vladikom 
Pavao Z o r č i ć. To bijaše vrlo naobražen svećenik 
i oduševljen pristaša unije. Zorčić bude g. 1 671. za 
vladiku posvećen u Rimu. No zato ustanu protiv 
njega kaludjeri u Lepavini i Gomirju. Zorčić je trpio 
mnoge progone, ali ipak ostade papi vjeran sve do 
svoje smrti (g. 1685.). Naslijedio ga je njegov brat 
Marko, koji se u Beču obvezao, da nikada ne će 
pećkoga patrijarke priznati crkvenim poglavarom 
svojim. 

Poslije izgona Turaka iz Slavonije imenuje Le- 
opold I. god. 1688. Longina Rajića vladikom slavon- 
skim. Rajić je imao zadaću, da slav. Vlahe predo- 
bije za uniju. No dogodi se protivno. Ćim se g. 1690. 
u ist Slavoniju, Srijem i u južnu Ugarsku doseliše 
Srbi iz Raše (Stare Srbije), Albanije i Hercegovine, 
počne patrijarka Arsenije Cernojević u Slavoniji agi- 
tirati protiv unije. Patrijarka dapače koncem g. 1692. 
dodje u Lepavinu. Tu je Arsenije boravio mjescr. 
dana, a onda obilazio po krajini varaždinskoj, od 
vraćajući narod od Rima. Patrijarka pobuni kalu 
đjere i popove, te ovi god. 1693. poruče vladici 
Marci, da će ga ubiti, ako se ne okani unije i aki 
ne zamoli blagoslov od patrijarke. Vladika Izaija Po 



! 



Kulturna povjcst Hrvatske g. 1526. — 1780. 467 



pović nije doduše toga učinio ; ali zato ga pomalo 
ostavi većina Vlaha u varažd. Krajini. Da u Slavo- 
niji osujeti uniju, osnuje patr. Arsenije g. 1705. novu 
biskupiju u Pakracu. Sam Arsenije nije imao stal- 
nog sjedišta. Istom od god. 17 19. (dakle po izgonu 
Turaka iz jugoist. Srijema) stanuju srpske patrijarke 
u Karlovcima. 

Još patr. Arsenije počne uredjivati grčkoistočnu 
crkvu u banskoj i karlovačkoj Krajini. On Imenuje 
Stjepana Metohijca vladikom za one strane. Na crk- 
venom saboru u Hopovu (god. 17 13.) bude Dionizije 
Ugarković izabran vladikom kostajničkim, a 
Danilo Ljubotina karlovačkim. Kad je g. 1738. 
Ljubotina umro, pokuša krajiška vlada uvesti uniju, 
ali se pokus izjalovio. Vladikom karlovačkim postade 
(g. 1742.) Pavao Nenadović, koji se nastani u Pla- 
škom. Nenadovića naslijedi Danilo Jakšić. Za njega 
bude karlovačka eparkija znatno proširena, jer je 
kongres g. 1772. dokinuo eparkiju kostajničku. 

Oni Vlasi u varažd. Krajini, koji nijesu prizna- 
vali uniju, spadahu početkom 18. vijeka pod eparkiju 
kostajničku. Poslije su dobili posebnog vladiku u S e- 
v e r i n u kod Bjelovara. Unijati pak imahu i nadalje 
svoga vladiku u Marci. To bijaše vrlo zazorno Šimi 
Filipoviću, vladici severinskom. Filipović zapriječi g. 
1736. instalaciju Silvestra Jovanovića, koga je Karlo 
III. imenovao vladikom u Marci. Slijedeće god. 1737. 
sastavi Filipović od Vlaha hajdučku četu, koja udari 
na Marču, te porobi i zapali samostan, a ubije ne- 
koliko kaludjera. Sada su gotovo svi unijati u varažd. 
Krajini pristali uz grčkoist. crkvu. Kad je god. 1750. 
bila dokinuta biskupija severinska, dodjoše krajišnici 
pod vladiku u Pakracu. Unija se revnim nastojanjem 
kaludjera Gavre Palkovića i Vaše Božićkovića odr- 
žala medju Uskocima u Žumberku. Papinom dozvo- 



468 Kulturna porjcst Hrvatske g. 1526. — 1780. 

lom osnuje Marija Terezija g. 1777. za sve unijate 
u Hrvatskoj biskupiju u Križevcima. Prvim bisku- 
pom križevačkim postade Vaso Božićković. 

186. Dnavna uprava. Ivan Zapolja nosio 
je naslov : „^''^U ugarski, hrvatski i dalmatin- 
5 k i", kako se nazivahu i ug.-hrv. kraljevi god. 1 102. 
do 1526. No Ferdinand I. uze u naslov takodjer 
oznaku ^slavonski". Odsada se tako zovu svi 
hrv. kraljevi iz dinastije hapsburške. I hrv. banovi 
nose naslov: ^ban Dalmacije, Hrvatske i Slavonije". 
Hrv. staleži budno paze na naslov svoje kraljevine. 
To svjedoči uputa, što ju hrv. sabor daje nuncijima, 
koji će Hrvatsku g. 1655. zastupati na izbornom sa- 
boru u Požunu. Hrv. nunciji smiju pristati na izbor 
Leopolda, ali „u krunidbenoj povelji — i u pogod- 
bama, predloženim novomu kralju, — ne smije biti 
spomenuto samo „„Ugarske i podložnih joj strana""; 
neka se imena kraljevine Hrvatke, Slavonije i Dal- 
macije unesu poimence od prilike onim načinom, 
kako su unesena u čl. I. konstitucije kralja Vladislava 
od god. 1490. Pošto kraljevstvo Slavonije i Hrvatske 
ima istu slobodu kao i kraljevstvo u- 
garsko, nunciji će tražiti, neka se ovim kraljevi- 
nama ne daju imena „„podane strane"" ni u sabor- 
skim člancima ni u kr, kancelariji". 

B a n je i za Hapsburgovaca u Hrvatskoj zamje- 
nik kralja. Ban upravlja hrv. državom, diže vojsku i 
kroji pravdu. Zato n. pr. ug. propalatin Nikola Išt- 
vanfi u svojoj povjesti zove bana hrv. „potkraljem", 
što je doista i bio po vlasti svojoj. Novi se b?" 
uvodi u svoju čast svečanim načinom poput suvrem 
nih hercoga u Njemačkoj ; prije instalacije ne prizr 
vahu ga staleži banom svojim. Pred banom se i 
instalaciji u crkvu nosila zastava i žezlo ; zastava 
simbol vojničke, a žezlo upravne i sudbene vlasti ^ 



M 



Knlttirna povjest Hrvatske g. 1526.— 1780. 469 

nove. Stojeći na uzvišenom mjestu uzeo bi novi ban 
u desnu ruku žezlo, a u lijevu bansku zastavu, te 
onda prisizao formulom, koju bi mu čitao kr. povje- 
renik. Na ovu bi svečanost pohrlili velikaši i plemići, 
da pozdrave novoga bana. 

Poslije instalacije držao se redovito sabor, na 
kome se uredila banska vlada. Ban je sebi izmedju 
plemića imenovao p o d b a n a. To bijaše „zakoniti" 
zamjenik banov, jer je za odsutnosti banove upravljao 
državom. Na instalacijonom saboru birahu staleži iz- 
medju plemstva protonotara, koji je zamjenji- 
vao sudački dio vlasti banove. Protonotar bijaše ta- 
kodjer perovodja u saboru. Njemu bi novi ban pre- 
dao svoj pečat, koji je prikazivao grb kraljevstva 
hrvatskog; oko grba bijaše ime banovo i naslov nje- 
gov. Dočim je podban gubio vlast smrću ili odstu- 
pom banovim, mogao je sabor protonotara zadržati 
i nadalje. Protonotara je zamjenjivao „viceprotono- 
tar*^, koga bi takodjer birao sabor. Obično je sabor 
birao i vojvodu ili kapetana kraljevstva. To bi- 
jaše redovito velikaš, koji se odlikovao u ratu. Ka- 
petan je u banovoj odsutnosti zakoniti vojskovodja. 
Zato sabor ne bira kapetana, ako su dva bana, kako 
je to bivalo u 16. vijeku. Kralj Leopold izmisli god. 
1670. novu čast : banskog namjesnika. Pošto 
su hrv. banovi u 18. vijeku redovito boravili izvan 
Hrvatske, vladahu mjesto njih banski namjesnici. Ovi 
su imali upravnu i vojničku vlast, ali ne sudačku. 

137. Sabori. Turci osvojiše u 16. vijeku tolike 
zemlje hrvatske, da su Hrvati svoju domovinu zvali : 
c tanci ostanaka („reliquiae reliquiarum"). Sad je Hr- 
\ itska bila tako malena, da se prestala lučiti u 2 
i pravne oblasti, kako to bijaše još g. 1527. Kupa je 
I estala biti granicom izmedju Hrvatske i Slavonije. 
I L jedan te isti sabor dolaze staleži iz Hrvatske i 



470 Itultnma povjett Hnratske g, 1526. — 17S0. 

Slavonije, dočim su prije držali 2 odjelita sabora. 
Ovo državno jedinstvo, koje se hvala Bogu održalo 
sve do danas, jedina je korist groznih provala tur- 
skih. Sabore je redovito sazivao ban. Rijetki su sa- 
bori, koje bi oglasio sam kralj {„ex edicto doraini 
regis"). Hrvatski je sabor imao sva državna prava. 
On je birao kralja, dizao vojsku, raspisivao poreze, 
stvarao zakone, te odlučivao glede uprave, sudstva, 
bogoštovlja i nastave. Zato se hrv. sabor morao 
često sastajati. No to bijaše teško za dugotrajnog 
rata s Turcima koncem 17. vijeka. Tada je hrv. 
plemstvo boravilo na bojnom polju, te nije moglo 
dolaziti na sabore; jer pak ^.ima u ovo ratno doba 
puno potreba zemlje", zaključi hrv. sabor g. 1685., 
neka ban sazivlje banske konferencije za 
rješavanje tekućih posala. Banske su konferencije 
trajale do 30. kolovoza 1701., kad ih je sabor do- 
kinuo, da ne bi vremenom bile ustavu na štetu. 

Kad bi kralj ug. i hrv. staleže pozvao na sabor 
u Požun, onda bi hrv. staleži birali dva nuncija 
(„oratores regni"), koji će ih zastupati na saboru. 
Nunciji su u sabornici imali' počasno mjesto uz čla- 
nove kralj, suda („tabula regia") ; predsjednik toga 
suda (t. ZV. „kr. personal") bijaše i predsjednik sa- 
bora. Hrvatsku je vladu na tom saboru zastupao pro- 
tonotar, a ugarsku vicepalatin (ujedno i zamjenik 
predsjednika). Plemići svake ug. županije slali su na 
sabor po 2 zastupnika, a si. kr. gradovi po I ili 2. 
Uz to je na saboru bilo takodjer poslanika crkvenih 
dostojanstvenika, kaptola i velikaša. Glasovi hrv. nun- 
cija nijesu se brojili, nego vagali. Oni bi naime 
ime čitave Hrvatske izricali, da li prijedlog prima 
ili otklanjaju. Ako bi sabor stvorio takav zaključa, 
koji vrijedja staro hrv. pravo, onda bi nunciji u im 
Hrvatske uložili prosvjed. Kralj je takvomu zaključh 



Kulturna povjest Hrvatske g. 152^. — 17S0. 471 

uskratio potvrdu ili ga nije protegnuo na Hrvatsku. 
Zato je ban Tomo Erdedi i mogao Magjarima us- 
kliknuti : Jedna kraljevina ne može propisivati zakona 
drugoj kraljevini (^Regnum regno non praescribit le- 
ges"). Gdjekada su ipak nunciji zamolili Ugre, neka 
hrv. tegobe (gravamina) primu medju svoje tegobe. 
To bi naročito činili onda, kad je trebalo hrv. prava 
braniti od bečke politike. Ako je kralj takve tegobe 
prihvatio, onda su one došle ne samo u hrv. zakonik, 
nego i u ugarski. — Osim dolnje kuće bijaše na po- 
žunskim saborima i gornja ili velikaška kuća. U ovu 
su hrv. biskupi i velikaši dolazili osobno, naročito 
onda, kad bi na sabor došao i kralj. Inače se hrv. 
velikaši (izuzevši Erdede, Draškoviće, Patačiće i Or- 
šiće) malo brinu za obranu političkih prava kraljevine 
Hrvatske. Previše je u velikaša bilo tudje krvi I Na 
hrv. sabor obično i ne dolaze. Zato im ban I. Palfi 
g. 1720. zaprijeti, da će ih tužiti kralju, te od njega 
zatražiti, neka ih javno opomene i ukori. Pošto veli- 
kaši ipak nijesu dolazili na sabore, odrede hrv. sta- 
leži g. 1734. globe; ali ni to nije koristilo. 

138. Županije. Hrvatska je zbog neprestanih 
provala turskih u 16. vijeku spala na 3 županije: za* 
grebačku, križevačku i varaždinsku. Tada su hrv. sta- 
leži upravne poslove županijske (pa i imenovanja 
upravnih činovnika) prenijeli u sabor. Podban je re- 
dovito bio župan zagrebački i križevački, dočim su 
Erdedi bili od g, 1607. nasljedni župani varaždinski. 
Po izgonu Turaka pridodju još 3 županije slavonske, 
a g. 1776. takodjer županija severinska. Sada se više 
upravni poslovi nijesu mogli obavljati u saboru. Pošto 
su osim toga slav. županije bile uredjene po uzoru 
ugarskih, odredi kraljica Marija Terezija (g. 1756.), 
neka se takve županije uvedu i u Hrvatskoj. Odsada 
je svaka županija gotovo zasebna državica; ona ima 



47^ ICttltnma porjett Hnrfttike g. 152Ć. — 1780. 

posebni svoj grb, zastavu, blagajnu, arkiv i pečat, a 
upravlja se posve samostalno. 

Na čelu županije stoji veliki župan, koga 
imenuje kralj. Župan je obično bio velikaš ili bogat 
plemić, jer je služio besplatno. On se u svoju čast 
instalirao svečanim načinom. Plemstvo bi pohrlilo u 
žup. skupštinu, da prisustvuje instalaciji. Nakon što 
je župan prisegao, da će vazda biti vjeran kralju i 
ustavu, dignuli bi ga plemići triput u vis uz gromko 
klicanje („vivat^ !). Veliki bi župan po zakonu morao 
stanovati u svojoj županiji. Ipak su to rijetki činili. 
Obično bi sav posao natovarili žup. činovnicima. Ovi 
se birahu svake treće godine na žup. skupštinama. 
Takav se izbor zvao ^restauracija^ ili obnova. Župan 
je za svaku službu predlagao 3 plemića, izmcdju ko- 
jih bi onda skupština birala aklamacijom ili glasov- 
nicama (krugljicama). Pošto su na župan, skupštine 
smjeli doći i t. zv. plemići jednoselci, t. j. slobodni 
seljaci (n. pr. Turopoljci), dolazilo bi prigodom re- 
stauracije do burnih prizora, jer se mnogo korteši- 
ralo. Župan, činovnici dobivahu plaću. Kad se navr- 
šilo njihovo trogodište, mogli su ponovno kandidirati, 

Medju župan, činovnicima zaprema prvo mjesto 
podžupan (vicecomes). On zapravo upravlja župa- 
nijom, nadzire ostalof činovništvo i čuva župan, pečat. 
Podžupani imaju pravo dolaziti u hrv. sabor. Veliki 
bilježnik (notarius) bijaše župan, tajnik. On je na 
župan, skupštinama vodio zapisnik (prothocoUum), či- 
tao predmete za vijećanje, izradjivao osnove, sastav- 
ljao predstavke (reprezentacije) na kralja i na više 
oblasti, napokon pisao dopise na druge županije i n 
niže oblasti. Bilježniku su bili pridijeljeni podbiljei 
nici (vicenotarii). Župan, odvjetnik (fiscalis comi 
tatensis) bijaše ono, što je sada državni odvjetnik 
Hrvatski je sabor odredjivao, koliko ima župani 



IColtama poTJett Hrvatske g. I$s6. — 1780. 473 

prinositi za zemalj. potrebe, koliko ii opet za župan, 
potrebe i za činovničke plaće. Odnosnu bi svotu mo- 
rao sakupiti župan, veliki blagajnik (perceptor), 
komu bijahu pridijeljeni blagajnici (cassae percepto- 
res). Uz to je županija imala i drugih činovnika. Na 
zdravlje pazi župan, fizik s nekoliko kirurga; ceste, 
gradjevine i regulacije izvodi mjernik; stoku nadzire 
veterinar ; pisma čuva arkivar ; zastavu nosi i redar- 
stvo nadgledava kaštelan, a račune vodi i pregle- 
daje računan 

Hrvati smatrahu županije bedemima ustava 
svoga. Tomu bijahu razlogom županijske skup- 
štine, koje se mogu sastajati po volji. Skupštinu sa- 
zivlje župan, a u njegovoj odsutnosti podžupan. Na 
skupštine dolaze plemići i t. zv. inteligencija (sveće- 
nici, profesori, odvjetnici, liječnici i t. d.). Najprije 
se čitaju banski dopisi. Po odluci Marije Terezije od 
g. 1759. moraju i kraljevski dopisi na županije dola- 
ziti samo preko bana. Ipak je bečki dvor više puta 
mimoišao bana. Ako bi koji banski ili kr. dopis bio 
nezakonit ili protuustavan, stavila bi ga skupština na 
stranu (ad acta). Gdjekada bi dapače skupština upra- 
vila poslanice na druge županije, da ih pozove na 
zajednički otpor. Iza čitanja dopisa raspravljahu skup- 
štine o župan, poslovima. Često se županije poseb- 
nim predstavkama obraćaju na bana ili (preko bana) 
na kralja. Da se vazda ne moraju sastajati velike 
župan, skupštine, sazivahu župani i male skupštine, 
na koje bi dolazili najbliži plemići. 

138. Sudstvo. Svaka se županija dijelila na 
okružja (processus), a okružja na kotare (districtus). 
Ne čelu okružja stoji veliki sudac (judex nobi- 
lium), uz koga se spominje i mali sudac (vicejudex 
nob.) i pristav (jurassor). Svi ovi bivaju birani na 
župan, skupštinama. Pošto nije sudstvo bilo odije- 




474 Itultarna porjeit Hrvatske g, 1596.—1780. 

Ijeno od uprave> bijahu suci takodjer upravni činov- 
nici. Sudili su pak samo plemićima, 1 to u parnicama 
za dug ili zalog do 3000 for. Tužbe za veće tražbine 
potpadahu pod županijski sud, komu je pred- 
sjedao župan odnosno podžupan, a prisustvovahu 
župan, činovnici i zaprisegnuti prisjednici (tabulae ju- 
diciariae assessores). Županijski je sud vodio takodjer 
sve kaznene parnice ; izvjestiteljem bijaše veliki bi- 
lježnik, koji je sastavljao i sudbene spise. 

Od kotarskih i okružnih sudova prizivalo se na 
županijski, . a od ovoga na banski sud. Ban je 
naime od starine vrhovni sudac u Hrvatskoj. Na ban- 
skom je sudu ban predsjedao, a protonotar vodio 
zapisnik ; u banovoj bi odsutnosti predsjedao proto- 
notar, a bilježio viceprotonotar. Protonotar može sud- 
benu vlast primiti samo od pravoga bana. Zato ne 
može biti ni banskoga suda, kad u Hrvatskoj nema 
pravoga bana, kako to bijaše iza katastrofe Zrinjsko- 
Frankopanske. Tada su neki hrv. plemići tražili 
pravdu od ugarskih sudaca. Protiv toga stvori god. 
1675. hrv. sabor odlučan zaključak: neka se imanja 
zaplijene svim onim plemićima, koji u Hrvatsku do- 
vode tudjega suca. Staleži se pri tom pozovu na 
staro pravo (potvrdjeno od kralja), po kome u Hr- 
vatskoj nikada ne smije suditi tudji sudac. Jednako 
su hrv. staleži banu Ivanu Palfiju g. 17 19. zabraniR, 
da — boraveći izvan Hrvatske — ikoga k sebi na 
sud pozivlje; ako ban hoće suditi, neka dodje u Hr- 
vatsku, gdje i onako mora po zakonu boraviti. Pošto 
je broj parnica neprestano rastao, pozove kralj Karlo 
III. hrv. staleže, neka mjesto banskog suda urede 
banski stol (tabula banalis). Ovaj sud bude osno- 
van zakonskim člankom 27. od g. 1723. Isprvice je 
imao 7 prisjednika (dakle zapravo „stol sedmorice"), 
i to : I prelata, i velikaša, 4 plemića i protonotara,. 



i^ 



Kulturna povjeit Hnratilce g. 1526.-17^0. 475 

Banskom je stolu predsjedao ban, odnosno banski 
namjesnik ili podban ; izvjestiteljem bijaše protono- 
tar. Izučeni mladi pravnici (jurati) smjeli su dolaziti 
u sjednice banskoga stola i tu obavljati neke po- 
slove; da se izvježbaju za odvjetnike. Pod banski je 
stol spadala i Slavonija. 

140. Uprava 1 sudstvo a Dalmaciji i Du- 
brovnika. Mletačka je Dalmacija bila skup gotovo 
autonomnih državica. Kad su naime dalm. otoci i 
gradovi u 15. vijeku dolazili pod mlet. vlast, tražili 
bi potvrdu prijašnjih privilegija svojih. Tako je i na- 
dalje svaka općina imala posebni- svoj statuti mjesne 
običaje, koji nijesu vrijedili u susjednom gradu. Ži- 
teljstvo se po gradovima dijelilo u 3 razreda : u 
plemstvo, gradjanstvo i puk. Plemstvo upravlja i 
sudi. Svaka 3 mjeseca dolaze plemići (patriciji) u sve- 
čanom odijelu 1 s mačem o bedru na skupštinu. Tu 
bi najprije raspravljali o javnim poslovima, a onda 
birali gradsko činovništvo, poimence : vijećnike, suce, 
kancelara, liječnike, procjenitelja, tržnog nadzornika 
i općinskog egzaminatora ; potonji je imao dužnost, 
da obavlja kupovne, prodajne i oporučne poslove. 
U svakom je gradu na glavnom trgu bila logja (log- 
gia). Ovdje se javno izricala osuda. Gradski bi suci 
sudili u gradjanskim parnicama, dočim su u kaznenim 
stvarima bili prisjednici mlet. zastupnika. Gradjan- 
stvu se pribrajahu oni neplemići, koji se imetkom, 
naobrazbom ili zaslugama odlikovahu pred ostalom 
svjetinom. Gradjani su u svojim skupštinama birali 
posebne punomoćnike ili „pučke tribune". Neprekidne 
bijahu razmirice izmedju plemića i gradjana. Većinom 
se pravdahu radi izbora gradskih činovnika, ali i radi 
kakvih malenkosti (n. pr. za mjesto u crkvi). Mlečani 
su uspirivali mržnju izmedju plemića i gradjana, da 
uzmognu tim sigurnije vladati nad obojima. U sva- 



476 Italtorna porjest Hnrattke g, 1526.— 17^0. 

kom je naime gradu zapovijedao knez (načelnik), 
koga je imenovala mlet. republika. U Zadru je pak 
sjedio p r o V i d u r (proveditore generale), koji je 
vladao čitavom Dalmacijom. Republika je providura 
birala izmedju najodličnijih mlet patricija. Providur 
je u svojim rukama imao najvišu vojničku, upravnu 
i sudbenu vlast. On je podržavao velik dvor, a odi- 
jevao se poput kakvoga kralja. Time je imponirao 
osobito seljacima. Ovih je u 16. vijeku bilo na kopnu 
vrlo malo. Broj seljaka poče rasti od g. 1646., kad 
je biskup Petar Kaćić istjerao Turke iz Makarske. 
Tada se turske vlasti oslobodila i „Krajina^, t. j. pri- 
morje izmedju Cetine i Neretve. Kad su pak Turci 
g. 1648. izgubili Klis, postadoše sigurnija sela u lije- 
pim „Kaštelima^. Poslije toga kandijskog rata otpu- 
stile Turci mlet. republici dalm. primorje do prvih 
gorskih kosa. Karlovačkim su mirom (g. 1699.) Mle- 
čani dobili zemlju od mora do Dinare, a požarevač- 
kim (g. 17 1 8.) još kotar Imoski i lijevu obalu Cetine. 
Pod konac 18. vijeka (g. 1797.) brojila je Dalmacija 
256.000 stanovnika. Tada su Dalmaciji pripadali ta- 
kodjer kvarnerski otoci : Krk, Cres i Lošinj. Naprotiv 
se Boka Kotorska upravno računala pod mlet. Alba- 
niju, koja je g. 1797. brojila 31.000 st. 

Dubrovnik bijaše samostalna republika. 
To priznaje i mlet. izvjestitelj Ivan Giustinlani, koji 
o Dubrovčanima piše ovako : „Vlada im je republi- 
kanska ; živu slobodno, te nikomu nijesu podložni; 
Biraju sebi svaki mjesec glavara, koji se zove 
knez; njega vrlo časte i poštivaju. Osim toga biraju 
Dubrovčani i razne druge činovnike, koji ravnaju 
gradom i pripadnicima njegovim. U njihovu su vijeću 
plemići, koji navršiše 20 godina; sada ih ima 300, a 
plemićkih porodica nema više od 30. Gradski do- 
hoci ne dosižu velike svote. Glavni je dohodak od 



Kultaraa povjest Hrvatske g. 1526. -1780. 477 

carine na trgovačku robu svake vrsti, pa od soli, 
koje se godimice izvodi u stonskom zatonu za kakvih 
30.000 dukata, te koja se većinom otprema turskim 
podanicima. U gradu ima do 30.000 stanovnika, a u 
ostalom kotaru 25.000. Gradski su žitelji veoma ulju- 
djeni i ugladjeni". — U Dubrovniku su vladali ple- 
mići, koji sami sebe zovu „vlastela". Plemići na skup- 
štinama krugljicama biraju malo i veliko vijeće. Malo 
se vijeće sastoji od 12 članova, koji rukovode svag- 
dašnji život republike dubrovačke. Veliko vijeće (od 
48 članova) raspravlja o prijedlozima maloga vijeća, 
a sastaje se jedanput na mjesec. Plemićima sudi ve- 
liko vijeće u gradjanskim i kaznenim parnicama ; pri- 
ziv je išao na poseban zbor od 30 sudaca. Naprotiv 
je u Dubrovniku bilo 6 posebnih sudaca za gradjane 
i seljake. — Dubrov. se republika prostirala izmedju 
mlet. Dalmacije i Albanije. Zato su Mlečani nasto- 
jali, da i Dubrovnik sprave pod svoju vlast. No Du- 
brovčani se mudro riješe neugodnih susjeda svojih. 
Mirom u Karlovcima (g. 1699.) otpusti naime dubrov. 
republika turskoj Hercegovini uski komad svoga pri- 
morja na sjeveru (kod Kleka) i na jugu (kod Suto- 
rjne). Tako se odijeli od Albanije i Dalmacije. 

141. okolo. Kao što drugdje, tako je i u Hr- 
vatskoj najprije crkva osnivala i gojila škole. Redov- 
nici su naime u svojim samostanima podučavali mla- 
diće. Velikaši običavahu na svoje dvorove uzimati 
redovnike i svećenike, da im djecu uče čitati, pisati 
i računati, pa i latinski jezik. Da se naobrazi sveće- 
nički podmladak, osnuje biskup Gjuro Drašković g. 
1564. u Zagrebu sjemenište. To bijaše neka vrst 
srednje i više škole (zajedno). Prvu pak javnu latinsku 
školu (gimnaziju) otvore g. 1582. pavlini u Lepoglavi. 
Ova je škola naskoro postala glasovita ; polazili su 
ju sinovi hrv. plemića. Istom poslije 25 godina dodju 



47^ Knllurna poyjc»t Hrvatske g. 1526. —1780. 



u Zagreb isusovci, koji osnuju prvu gimnaziju. 
Grad im u tu svrhu pokloni (tada već napušteni) do- [ 

minikanski samostan u gornjem gradu. Svečanim na- 
činom bude na duhovski ponedjeljak g. 1607. otvo- 1 
rena zagr. gimnazija, u koju se odmah upisalo 300 
učenika. Kad se doznalo za vrstan didaktički rad isu- 
sovačkih profesora, počnu im Hrvati davati sredstva 
za uzdržavanje i razvoj gimnazije. Tako je g. 162c. 
protonotar Ivan Krušelj oporučno ostavio isusovcima 
sav svoj imetak u odgojne svrhe. Ban Ivan Draško- 
vić pokloni isusovcima svoj posjed na onomu mjestu, 
gdje je danas plemićki konvikt. Ovdje urediše isu- 
sovci g. 1627. internat, u kome će siromašni gimna- 
zijalci imati opskrbu. Istodobno su isusovci sagradili 
zgradu za gimnaziju i crkvu sv. Katarine. U gimna- 
ziji se najviše brige posvećivalo učenju latinskog je- 
zika, koji bijaše tada ne samo državni i crkveni, već 
i društveni jezik Zato se već u niže razrede uveo la- 
tinski jezik kao nastavni. Djacima se nije ništa pre- 
davalo iz hrv. jezika. Uz to bijahu odviše zaneseni 
za ljepotu lat. jezika. Tako se u srcu njihovu rodila 
i neka mrzost prema narodnomu (tobože barbarskom) 
jeziku. Može se reći, da je i zagreb. gimnazija mnogo 
doprinijela, što su hrv. svećenici napuštali slavensko 
bogoslužje. Zagrebačka je gimnazija imala 6 razreda, 
a svaki razred samo jednoga učitelja za sve pred- 
mete. — Gimnaziji se god. 1628. pripojio mudro- 
slovni tečaj, koji je trajao 2 godine. Mudroslovi 
su učili logiku, povjest filozofije, matematiku, priro- 
dopis i fiziku, — dakako sve na latinskom jeziku. Na 
mudroslovnom tečaju bijahu već posebni profesori za 
pojedine predmete. Tko bi svršio gimnaziju i mudro- 
slovlje, mogao je učiti pravo ili bogoslovlje. Tako je 
Zagreb uz gimnaziju dobio i akademiju (acade- 
mia scientiarum), gdje su nauke izučili toliki hrv. 






Kulturna povjest Hrvatske g. 1526. — 1780. 479 

pravnici i svećenici. Hrvati su znali cijeniti peda- 
goško nastojanje isusovaca^ mcdju kojima se nala- 
zilo mnogo redovnika iz uglednih obitelji hrvatskih ; 
zato od g. 1693. daju rektoru zagr. akademije sijelo 
u hrv. saboru. Njihov je rad odlikovao kralj Leopold 
I. time, što je zagreb. akademiji 23. rujna 1669. dao 
sve one povlastice, koje imaju sveučilišta u njem. 
carstvu. Isusovci bijahu u Zagrebu profesori sve do 
g. 1773 , kad je papa Klement XIV. ukinuo njihov 
red. Odsada su na gimnaziji i akademiji podučavali 
svećenici (dapače i kanonici), svjetovni profesori i 
neki exjezuite. G. 1780. bijaše na gimnaziji 6 profe- 
sora, na mudroslovnom i bogoslovnom tečaju po 5, 
a na pravoslovnom 6. 

Isusovci bijahu uzgojitelji hrv. mladeži takodjer 
izvan Zagreba. Na pobudu grofa Thonhausena osnuju 
isusovci god. 1630. gimnaziju na Rijeci. Malo iza 
toga sagrade grofovi Draškovići i grofica Margita 
Thonhausen u Varaždinu zgradu za gimnaziju 
isusovačku. U Slavoniji su za turskoga gospodstva 
uzdržavali franjevci gimnaziju u Velikoj, gdje je 
god. 1640. bilo 40 djaka. Medju prijatelje prosvjete 
spada zagreb. kanonik Ivan Babić, komu je kralj Le 
opold g. 1689. darovao veliko imanje Kutjevo. Babić 
pokloni to imanje isusovcima uz uvjet, da u Po 
žegi osnuju gimnaziju. Isusovci ispune taj uvjet g 
1709. Neko su vrijeme (g. 1763. — 1773.) u Požegi uz 
gimnaziju podržavali takodjer po 2 mudroslovna 
bogoslovna tečaja. Nastojanjem grofa Ivana Pata 
čića, župana virovitičkog, otvore isusovci god. 1766 
gimnaziju u Osijeku. Oni predavahu i na 4 raz 
rednoj latinskoj školi, koju je Marija Terezija god 
1766. osnovala u Petrovaradinu. Po ukinuću reda isu 
sovačkog podučavahu pavlini na varaždinskoj i po 
žeškoj, a franjevci na osječkoj gimnaziji. Latinska 



^ 



480 Kulturna poTJest Hrvatske g, 1526.— 1780. 

pak Škola bude god. 1779. iz Petrovaradina premje- 
štena u Vinkovce, gdje postade temeljem da- 
našnje gimnazije. — Neke su gimnazije u Krajini 
uredili plariste (njemački redovnici). Plaristima je Ma- 
rija Terezija god. 1754. poklonila Marču. Odavle se 
piariste naskoro presele u Bjelovar, gdje osnuju 
latinsku školu. Bjelovarska se škola nije održala. No 
zato osnuju piariste g. 1766. u Karlovcu latinsku 
školu, koja je temelj današnjoj realnoj gimnaziji. Od 
g. 1777. nalazimo u Senju 2 škole (latinsku i nau- 
tičku), koje uzdržavaju pavlini. 

Imetkom ukinutoga reda isusovačkog osnuje 
Marija Terezija zaklade za uzdržavanje pučkih škola. 
Ona se naime iz županijskih izvještaja od g. 1768. 
uvjerila, da u Hrvatskoj ima vrlo malo pučkih škola, 
pa da se i ove slabo polaze. Jedina t. zv. trivijalna 
škola bijaše u Koprivnici. U ostalom nije tada bilo 
bolje ni u drugim zemljama, jer se malo tko brinuo 
za prosvjetu puka. M. Terezija povjeri pučku nastavu 
godine 1774. opatu Felbigeru, koji je sastavio „opći 
školski red". Po tom se redu u svakoj župi mora 
urediti škola, gdje će se učiti : čitanje, pisanje, ra- 
čunstvo i vjeronauk. Po gradovima će se osnivati 
glavne škole, u kojima se mora učiti nešto više. U 
Krajini se kraljičina naredba provodila bez zapreka, 
te je u kratko vrijeme bilo uredjeno mnogo škola. 
Kraljica je Felbigerov školski red g. 1777. uvela i 
u Hrvatsku. No kod nas mu se opiralo plemstvo, jer 
da nije bio proveden ustavno, t. j. putem hrv. sa- 
bora. Ipak se odsada po većim mjestima osnivahu 
pučke škole. 

142. Znanost. Veliki ratovi turski bijahu ra: 
logom, da se u Hrvatskoj našlo ljudi, koji su vrijem, 
svoje posvećivali pisanju po vješti. Medju najugled 
nije povjesničare spada Antun Vrančić, koji fi 



jiiiiiiiiinttMil 










^"i. 



PoTJest Hrvatske. 






Napisao 

dr. Rudolf Horvat. 

kr. {irofesnr u Petrinji. 



Svezak VI. 



Tiskara Dragutina Bonka, 

Petrinja 1905. 



^■Cr 




C'iJ^^iia: 1 Ui*uu». 



W^^<:' 



m:- 



^■■liii««« nnniml TI— ^^Ji^il^đMmih^^^h 



rf«a 




»it«^fltfV 



Ptiik 



»(•1^» 






SJETSRM EI17ATSE:1 



SISZJOriSVI VHILOa .POVJISfl B«VATtXS.-' 




• JvAdLaZoLC 

Srćka 









Bltgrtđ) 



Bj*ltst* 



•Ikrili« 




fttbte 



s 1 B r 7 1 



«^t«M40 






O 



i 



i 




i 



\ 



Kulturna povjest Hrvatske g. 1526. — 1780. 48J 

rodio 29. svibnja 1504. u Šibeniku. Vrančić bijaše 
nećak bana Petra Berislavića, koji se pobrinuo za 
naobrazbu njegovu. Isprvice je Vrančić kao poslanik 
služio Ivana Zapolj«, a po njegovoj smrti Ferdinanda 
I. Spadao je medju prve državnike evropske. Nje- 
gova poslanička izvješća razjašnjuju tajne niti naj- 
umnije (tada) diplomacije turske. Vrančić postade g. 
1569. nadbiskupom ostrogonskim, a g. 1571. kralje- 
vim namjesnikom u Ugarskoj. Mnogo se bavio zna- 
nošću sve do svoje smrti (15. lipnja 1573.)« Vranči- 
ćeva se povjesna djela odlikuju istinom i jasnoćom. 
Pouzdan je povjesnik zagreb. kanonik Antun V r a- 
m e c. Njegova „Kronika vezda znovič spravljena" 
tiskana bje g. 1578. u Ljubljani. Suvremene je do- 
godjaje (god. 1526. — 1541.) vjerno opisao Ivan Z e r- 
m e g h , rodom iz križevačke županije, a zvanjem 
tajnik zagr. biskupa Simuna Erdeda. Medju hrv. kro- 
ničare 16. vijeka spada i franjevac Ivan To maši ć. 
Borbu Hrvata s Turcima za Sisak i Petrinju prika- 
zuje Nikola Stjepanić Selnički, koji bijaše god. 
1598. — 1602. biskup zagrebački. Pravi je povjesničar 
Nikola Ištvanfi, koji se rodio g. 1535. u Pečuhu, 
a umro g. 161 5. u Vinici. Ištvanfi bijaše 27 godina 
propalatin ugarski. Glasovito njegovo djelo „Histori- 
arum de rebus Hungaricis libri XXXIV.'* tiskano je 
prviput god. 1622. u Kolnu. Dubrovčanin Mavro O r- 
bini (f 1614.), redovnik benediktinski, napisao je 
na talijanskom jeziku povjest južnih Slavena („II 
regno de gli Slavi", tiskano g. 1601. u Pesaru). Su- 
vremene je dogodjaje bilježio Pavao Jagustić 
(rodjen g. 1578., umro g. 1619.). Jagustić bijaše naj- 
prije krapinski župnik, zatim ravnatelj ug.-hrv. zavoda 
u Bolonji, napokon kanonik zagrebački. Povješću se 
bavio redovnik Ivan Tomko Mrnavić (g. 1579. do 
1639.), koji steče naslov biskupa bosanskog. Povjest 

31 



r 



4S3 Kulturna poTJest Hrvatske g. 1526. — 1780. 

crkve trsatskc i franjev. samostana u Hrvatskoj na- 
pisao je na talijanskom jeziku franjevac Franjo Gla- 
vi ni ć, koji se rodio god. 1586. u istarskom Kanfa- 
nani, a umro g. 1650. na Trsatu. Prvu potanju po- 
vjest stolne crkve zagrebačke napisao je zagr. biskup 
Benko V i n k o v i ć (r. g. 1581., umro g. 1642.). Zna- 
menit je čovjek bio franjevac Rafael Levaković, 
koji 5e rodio g, 1590. u Jastrebarskom. Boraveći u 
Rimu dobije Levaković od pape Urbana VIII. nalog, 
da za tisak pripravi crkveno-glagolske knjige. Leva- 
kovića zapade g, 1640. zadaća, da Vlahe u Hrvat- 
skoj privede uniji. On je dapače imao postati uni- 
jatskim biskupom u Marci. No toga nije dočekao. 
Levaković se bavio i pisanjem povjesti. Znamenita 
je njegova povjest crkve i biskupije zagrebačke, a 
zanimiva rasprava o zagreb. sinodi g. 1574. Ostavio 
nam je takodjer popis zagreb. svećenika i redovnika, 
te popis mjesta, u koja se naseliše Vlasi. Povjest 
unijatske biskupije (od početka do g. 1660.) napisao 
je zagreb, biskup Petar P e t r e t i ć (rodjen g. 1604., 
umro g. 1667.). 

Pravi osnivač povjesti hrvatske bijaše Gjuro 
barun Ra tkaj (r g. 1612., umro g. 1666.). On je 
g. 1652. u Beču tiskao svoje djelo: „Memoria regum 
et banorura rcgnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavo- 
niae". Ova povjest pokazuje veliko rodoljublje, radi 
čega je Ratkaj dosta trpio. Premda bijaše zagr. ka- 
nonik, ipak je Ratkaj polazio u rat na Turke. On je 
i djelo svoje posvetio junačkoj braći : Nikoli i Petru 
Zrinjskomu* Manje rodoljuban, ali zato učeniji i da- 
rovitiji bijaše Ratkajev suvremenik Ivan Lučić, koji 
se početkom 1;. vijeka rodio u Trogiru. Lučić je na 
visokim školama u Italiji naučio metodu hist. istraži- 
vanja, te se vinuo u red prvih povjesničara evrop- 
skih. Glavno mu je djelo : „De regno Dalmatiae et 



I 



Kulturna povjest Hrvatske g. 1526. — 1780. 483 



Croatiae libri sex", tiskano g. 1666, u Amsterdamu. 
Talijanski pisanu povjest rodnoga grada („Memorie 
storiche di Tragurio ora detto Trau") tiskao je god. 
1674. u Mlecima. Lučić umre ii. siječnja 1679, u 
Rimu, gdje je sproveo zadnjih 25 godina. 

Hrvatsku je povjest pisao takodjer Pavao V i- 
1 z o V i ć (Ritter), znameniti hrv. državnik i rodoljub. 
Vitezović se rodio god. 1652. u Senju, a naobrazbu 
stekao u Belgiji. Mnogo je godina boravio u Zagrebu, 
gdje god. 1694. pomoću hrv. sabora uredi zemaljsku 
tiskaru. U toj se tiskari g. 1696. tiskala Vitezovićeva : 
„Kronika aliti szpomenek vszega szveta vekov**. Zgode 
i nezgode u Hrvatskoj 16. i 17. vijeka opjevao je Vi- 
tezović g. 1703. u djelu „Plorantis Croatiae saecula 
duo". Uz to je napisao još neka hist. djela i sura- 
djivao kod Valvazorove povjesti („Die Ehre des Her- 
zogthums Krain^). Vitezović umre 20. siječnja 17 13. 
u Beču. Njegov suvremenik bijaše barun Baltazar P a- 
tačić, koji se rodio g. 1663. u Varaždinu, a umro 
'god. 1 719. u Zagrebu. Patačić je napisao „Dlarlum**, 
t. j. svoje zapiske (memoare) od g. 1691. do g. 1717« 
Ovi nam zapisci medju ostalim tumače, kako je god. 
1 7 12. došlo do hrv. pragmatičke sankcije. — Glavni 
je hrv. historik 18. vijeka Baltazar Adam K r č e 1 i ć. 
On se rodio 5. veljače 1715. u Brdovcu, a umro 29. 
ožujka 1778. kao zagr. kanonik. Krčelić je u Zagrebu 
god. 1760. tiskao svoje djelo: „De regnis Dalmatiae, 
Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares", a god. 
1770. drugo djelo: „Historia cathedralis ecclesiae 
Zagrabiensis". U prvome je djelu opisao hrv. povjest 
do g. 1606., a u drugome povjest zagr. biskupije do 
god. 1603. Zapiske o svojoj dobi („Annuae 1748.— 
1767.") ostavio je Krčelić u rukopisu, pa je to istom 
g. 1 90 1, objelodanio prof. Tad i ja Smičiklas. 

Zemljopispm se bavilo malo hrv. pisaca. 




f 




484 Kalturna povjcst Hrvatske g. 1526. ]7So. 

Medju ove spada isusovac Stjepan G 1 a v a č , koji 
se rodio g. 1627. " Varaždinu, a umro god. 1680. u 
ug Trnavi. Glavač je g. 1673. uredio i u bakar ure- 
zao jedan od najstarijih zemljovida Hrvatske. Tu su 
označeni svi gradovi i poveća mjesta ; zatim sačuvane 
i tada već porušene tvrdje, župe i samostani ; onda 
sva mjesta, kod kojih se bila bitka s Turcima ; na- 
pokon ona mjesta i okolice, gdje se naseliše Vlasi. 
Senjski biskup Sebastijan Glavinić (r. god. 1630., 
a umro g. 1698.) opisao je g. 1696. Liku i Krbavu 
(„Brevis et compendiosa duarum comitatuum regni 
Croatiae Liccae et Corbaviae descriptio"), a hrv. vla- 
stelin Franjo Ladanjski županije : požešku, vukovar- 
sku, virovitičku, zagrebačku, varaždinsku i križevačku. 

Pavlin Ivan Belostenec Orlović (r. g. 1595., 
umro god. 1675.) bijaše začetnik hrv. filologije 
(jezikoslovlja). On je sabirao hrv. riječi i sastavio 2 
rječnika: lat.-hrv. i hrv.-lat. Ovi su rječnici tiskani 
istom g. 1740. u Zagrebu. Prije toga izadje (g. 1670.) 
u štaj. Gracu hrv.-lat. rječnik, što ga je za porabu 
gimnazijalaca sastavio isusovac Gjuro H a b d e 1 i ć 
(r. god. 1609., umro god. 1678.). Habdelić je pisao i 
bogoslovna djela ; medju ovima je najvažnije : 
„Pervi otca našega Adama greh'*. Medju filolozima 
zaprema odlično mjesto Gjuro K r i ž a n i ć , koji se 
rodio g. 161 7. Postavši svećenikom, učio je Križanić 
više nauke u Beču, Bolonji i Rimu. Oduševio se za 
panslavizam i za uniju rimokat. i grčkoistočne crkve. 
Križanić je medju inim napisao „Slovensku grama- 
tiku", u kojoj sravnjuje sve slovenske jezike medju 
sobom. Time postade „otac komparativne filologije". 
Slavenska misao odvede Križanića u Rusiju, gdje je 
pisao takodjer socijalno-političke spise. No radi toga 
bude poslan u Sibiriju ; ondje je u progonstvu mo- 
gao razmišljati, kako se rodio prerano. 



f 



Kulturna povjest Hrvatske gf. 1526.— 17S0. 485 

Bilo je dosta svećenika i redovnika, koji su pi- 
sali bogoslovne i pobožne knjige. Tako su proti 
vjeri Luterovoj revnovali : isusovac Petar Ljubić 
(1581. — 1645.) i franjevac Antun Vitelić. Zagreb, bi- 
skupi Stjepanić, Vinković i Petretić izdavahu evan- 
gjelja, katekizme, misale i brevire. Velik je molitve- 
nik napisao isusovac Nikola Krajačević (r. g. 1582. 
u Sisku). Katarina Zrinjska, rodjena grofica 
Frankopan, izdade (godine 1661.) krasan molitvenik: 
„Putni tovaruš (drug)". Katarina je zbog nesreće 
svoga muža bana Petra Zrinjskoga i svoga brata 
Krste Frankopana poludila i umrla 16. stud. 1673. 
Poludio je i jedini joj sin Ivan (posljednji Zrinjski), 
koji umre g. 1703., nakon što je u tamnici sproveo 
20 godina. — Crkvene su potrebe tražile, da se 
knjige tiskaju i glagoljicom. Prvi je glagolski misal 
tiskan g. 1483., drugi (u, Senju) g. 1494., a treći (u 
Mlecima) god. 1528. Prvi se glagolski časoslov (bre- 
vijar) tiskao g. 1493. u Mlecima. Tiskalo se i nešto 
drugih crkvenih knjiga, dapače (g. 1528.) i glagolski 
„Bukvar" (čitanka). U tim knjigama ima već stari 
crkveni slovenski jezik mnoge osebine čistoga narod* 
noga govora. Još više se narodnom govoru približio 
„Hrvački misal", što ga je god. 1531. na Rijeci dao 
tiskati modruški biskup Simun K o ž i č i ć , rodjen Za- 
dranin. U Mlecima je g. 1562. tiskan veliki „Hrvački 
časoslov", koji je priredio Nikola Brozić, župnik u 
Omišlju. Po odredbi pape Urbana VIII. izdade Ra- 
fael Levaković g. 163 1. u Rimu glagolski misal. 
Istodobno je u Rimu boravio Metodije Terlicki, bi- 
skup rusinski. Terlicki nagovori Levakovića, neka u 
glagolskim knjigama hrvatske riječi zamijeni ruskima. 
Mislilo se naime, da je pravi čisti crkveni jezik sa- 
čuvan samo u ruskim crkvenim knjigama. Tako je 
Levaković g. 1648. uredio časoslov, koji god. 1688. 



4t6 iCattttma ^ftvfett Hrrtitste g, %$ji.^tjto. 




ponovno izdade Josip Pastrić. Ovaj podjc u dotje- 
rivanju prema ruskom jeziku joi dalje, a god. 1706, 
uredi i Levakovićev misal. Pravi rusko-slovenski je2ik 
uvede u hrv. crkvene knjige Matija K a r a m a n* 
Njegov misal izadje na trošak rimske propagande g, 
I74i,j a časoslov g. 1791, Karaman je g, 1746, kao ' 

zadarski nadbiskup po zamisli Vinka Zmajevića otvo- 
rio glagoljaško sjemenište u Zadru, , 

Medju hrv. pravo znancima ističe se Bal- i 
tazar D V o r n i ć i ć (nazvan Napnljski). (^n se rodio 
g. 1560, u Koprivnici, a umro g. 1624. kao zagn ka- 
nonik* Dvorničić bijaSe doktor prava^ teologije i filo- 
zofije, a uz to hrv. državnik. U Zagrebu je uredio 
malu školu, gdje je mlade ljude učio pravo. Napisao 
je I pravničko djelo : „Methodica processutn dircctio". 
Još važniji pravnik bijaše Ivan Kitonić (g. 1561. 
do 1619,)^ koji se u Hrvatskoj odlikovao kao odvjet- 
nik i državnik. Kitonić je napisao 2 pravnička djela, 
u kojima tumači praksu kod kraljevskih, županijskih 
i crkvenih sudova. Ova su djela tiskana 8 puta, što 
dokazuje vrijednost njihovu. O crkvenom je pravu 
pisao takodjer pavlinski general Gašpar Malecić 
(r* g. 1646., umro g. 1702.}. 

Manje se Hrvata bavilo t. zv. egzaktnim znano- 
stima* Ipak je u Dubrovniku živjelo nekoliko mate- 
matičara, Medju ovima se ističe patricij Mariii 
Getaldlć (g. 1566. — 1^26,)^ koji je napisao djelo: 
jjDe resolutionc et compositionc matliematica^. Ge- 
taldlć se bavio takodjer fizikom. Najveći hrv, učenjak 
prošlih vijekova bijaše isusovac Rugjer Josip B o š* 
ković. On se rodio 18. svibnja 171 1. u Dubrovniku, 
a umro 13. veljače 1787. u Milanu. Boškovič je /ivio 
i radio u mnogim velikim gradovima, svagdje štovan 
kao veleum doba svoga. Bavio se matematikom, 
astronomijom, geodezijom, arheologijom, filozofijom. 



\ 



Kalttirna povjost Hrvatske g. iii6.— 17S0. 487 

meteorologijom i fizikom ; dospijevao je dapače i 
pjesme pisati. Najveće je uspjehe postigao u optici 
i mehanici. Djela su mu pisana na latinskom, talijan- 
skom i francuskom jeziku. 

143. Književnost. Središte hrvatske književ- 
nosti bijaše u slobodnom Dubrovniku. Ondje 
se benediktinac Mavro Vetranić (umro godine 1S76.) 
odlikovao obiljem književnoga rada. Vetranićeve 
„pjesni razlike" pokazuju bogoljubnu dušu i zdrav 
humor. Od njega imamo i 3 misterija („Čista Su- 
zana", „Posvetilište Abramovo" i „Uskrsnuće Isu- 
sovo"). Velik je humor pokazao Stjepan Gućetić u 
svojoj „Dervišijadi". Onodobni se Dubrovčani u ko- 
medijama bezobzirnim i krupnim šalama rugahu su- 
vremenom načinu života. Mnogo se njegovala i „pa- 
stirska igra", koja je općinstvo privlačila naravnim 
prikazivanjem svojim. Tako je Nikola Nalješko- 
vić (g. 1510. — 1587.) uz pobožne i ljubavne pjesmice 
napisao 3 komedije i 4 pastirske igre, a Marin D r- 
žić (g. 1520. — 1580.) uz ljubavne pjesme 2 pastirske 
igre i 7 komedija. Držićeva je takodjer pokladna 
šala „Stanac",' pa i prikazivanje : „Porodjenje Isu- 
sovo". Nekoliko je komedija napisao Antun Sasin. 
Istodobno živu dubrovački pjesnici : Dinko Ranjina 
(&• ^540- 1607.), Dinko Zlatarić (god. 1556.— 1607.), 
Fran Lukarević i Savko Gušetić (f god. 1603). Nji- 
hovo je društvo sladila pjesnikinja Cvijeta Zuzori- 
ćeva, glasovita ljepotica dubrovačka. — Prvakom 
dubrov. pjesnika postade vlastelin Ivan G u n d u 1 i ć 
(g. 1588.- 1638.). I on se isprvice bavio dramatskim 
pjesništvom. Do nas dopriješe samo drame „Ari- 
jadna" i „Proserpina ugrabljena", te krasna pastirska 
igra „Dubravka". Gundulićevu pobožnost pokazuju 
„Pjesni pokorne kralja Davida", „Suze sina razmet- 
noga" i „Od veličanstva božijeh". No glavno mu je 




4 SS Knlturnt povjett Hrvtttike ^. 151^.-1780. 



djelo : „Osraan*^, romantički ep u 20 pjevanja. U 
„Osraanu" prikazuje Gundulić, kako je poljski kralje- 
vić Vladislav (g. 162 1.) pobijedio Turke kod Hoćima, 
te kako je (20. svibnja 1622.) u Carigradu ubijen 
mladi sultan Osman. Do nas je Gundulićev „Osman" 
dopro bez 14. i 15. pjevanja, pa je tu prazninu divno 
ispunio pjesnik Ivan Mažuranić. — Dubrov. vlastelin 
Junije Palmotić (g. 1606. — 1657.) složio je mnogo 
drama, medju kojima su najvažnije: „Pavlimir**, 
„Captislava", „Bisernica" i ,,Danica". Njegova je i 
pastirska igra „Atalanta". Uz to se Palmotić bavio 
duhovnim pjesništvom. Od njega je religijozni ep 
„Kristijada", gdje u 24 pjevanja prikazuje život i 
smrt Isusa Krista. Palmotić je u dubrov. književnost 
uveo hercegovačko narječje, dočim su čakavstinu na- 
pustili već Vetranić i Gundulić. Palmotićev suvreme- 
nik Ivan B u n i ć Vučićević (f g. 1658.) odlikuje se 
jedrinom svojih pjesama, u kojima su iskreno prika- 
zana čuvstva njegova. — Dubrov. književnost poče 
propadati g. 1667., kad je potres razvalio velik dio 
Dubrovnika, a cvijet gradjana izgubio život svoj. Jav- 
ljaju se doduše u Dubrovniku još i kasnije pjesnici ; 
ali vrijedi jedini benediktinac Ignjat Gjorgjić (g. 
1675. — 1737.)' Prije nego li je postao redovnikom, 
pisao je Gjorgjić ljubavne pjesmice, u kojima se od- 
razuje prava pjesnička originalnost. Gjorgjić bijaše 
velik šaljivdjija, što pokazuje i njegova „špotna" 
pjesan „Marunko". Pjesničku dušu odaju njegove 
„Ekloge" ili pastirski razgovori. Medju najljepše hr\'. 
bogoljubne pjesme spadaju Gjorgjićevi „Uzdasi Mna- 
dalijene pokornice". 

Hrv. književnika nalazimo takodjer u mlet. Dal- 
maciji. U Zadru je rodoljubni franjevac Petar Z o- 
ranić (rodjen godine 1508.) spjevao „Planine", u 
kojima prikazuje, kako se čovjek bori s osjetnim 



f 



Knltur^a povjett ttrvattke g, 152^.-1780. 489 

zemaljskim svijetom, da dodje do istine. Zadarski 
kanonik Sime B u d i n i ć poče u hrvatsko pismo 
uvoditi dijakritičke znakove po češkom pravopisu, 
koji je upoznao na crkvenom saboru u Tridentu. 
Bernardo Kamaru ti ć (god. 1553. — 1600.) napisao 
je „Vazetje Sigeta", prvi junački ep u hrv. književ- 
nosti. Lijepo se istaknuo zadarski kanonik Gjuro B a- 
raković (god. 154&. — 1628.), od koga nam ostade 
rodoljubna „Vila Slovinka". 

Medju dalmatinskim se pjesnicima obiljem rada 
svoga ističe Petar Kanavelović (g. 1631. — I7I9.)» 
rodom iz Korčule. Neumoran je pjesnik takodjer Je- 
rolim Kavanjin (god. 1640. — 1714.), odvjetnik u 
Spljetu. Ali najveći uspjeh postiže franjevac Andrija 
Kačić Miošić (god. 1702.— 1760.), koji je spjevao 
„Razgovor ugodni naroda slovinskoga". Tu je Kačić 
u duhu narodne pjesme opjevao hist. dogodjaje. Ka- 
čićeva knjiga postade prava narodna „Pismarica". 

U Bosni bijahu franjevci za gospodstva tur- 
skoga jedini predstavnici kulture. Franjevci su narod 
učili čitati i pisati ; njih zapade i briga, da sastav- 
ljaju knjige za narod. Knjige su gotovo isključivo 
nabožne, a tiskane većinom t. zv. bosanskom ćirili- 
com, kojom se franjevci kod kuće služe. Ima ipak 
već od g. 161 3. takodjer latinicom pisanih knjiga; 
koncem 18. vijeka počne dapače latinica istiskivati 
ćirilicu, te ju početkom 19. v. sasvim istisne kod ka- 
tolika i muslimana. Medju bos. piscima ističu se : 
Matija Divković (god. 1563. — 1631.), Pavao Posilović 
(t god. 165 1.), Stjepan Margitić, Ivan Bandulović i 
Lovro Sitović (f g. 1729.). Potonji bijaše porijeklom 
musliman iz Ljubuškoga; kao mladić pokrsti se i 
postade franjevcem. Sitović je mnogo pisao ; medju 
ostalim složi „u harvatski jezik" lijepu „Pismu od 
pakla". — Po izgonu Turaka javi se i u Slavoniji 



49<S kulturna porjest itrvatike g. 1536,-1780. 



hrv. književnost. Ova je vrlo slična onoj u Bosni. Ima 
flosta prigodnih pjesama, gdje se pjeva o suvreme- 
nim dogodjajima. Ipak se pona^iše radilo za pouku 
Tiaroda. Glavni su pisci : Antun K a n i ž 1 i ć (godine 
1700, — 1777.)» rodom iz Požege; dubovički župnik 
Vid D o š e n , rodom iz Gospića ; franjevac Ivan Ve- 
likanović (g. 1723.— 1803) iz Broda; franjevac Ma- 
tija Petar Katančić (g. 1750.-1825.) iz Valpova 
i franjevac Mirko Pavić (r. g. 17 16. u Budimu). Na- 
roda se najviše doimao vinkovački kapetan Matija 
Antun Reljković (g. 1732 — 1798), rodom iz Da- 
vora (Svinjara). Reljković je u svome „Satiru" udario 
na kolo, sijelo, divan, prelo i druge pogrješke slav. 
seljaka. 

I u užoj Hrvatskoj ima književnost većinom na- 
božni ili poučni sadržaj. Pisci su ponajviše redovnici 
i svećenici. Od svjetovnjaka treba spomenuti bana 
Petra Zrinjskoga, koji je g. 1660. napisao „Si- 
renu mora Adrianskoga". To je hrv. preradba ma- 
gjarske pjesme, koju je spjevao Petrov brat Nikola 
Zrinjski. Nježan pjesnik bijaše i Petrov šurjak Franjo 
Krsto Frankopan. Važno je djelo „Odilenje si- 
getsko", u kome Pavao Vitezović pjeva o juna- 
štvu Nikole Zrinjskoga. Prigodne i pobožne pjesme 
slagao je takodjer Mato Antun Kuhačević (god. 
1697,-1772.), rodom iz Senja. Kuhačević je kao ma- 
jor auditor zbog ličko-brinjske bune (god. 1746.) bio 
osudjen na doživotnu tamnicu. 

144. Un^^tnost. U Hrvatskoj su od g. 1526. 
do god. 1780. sve grane umjetnosti imale zastupnike 
svoje, Medju graditeljima se odlikovao Trifun 
Bokaiiić. On je god. 1592 —1596. u Trogiru gradio 
prekrasan zvonik stolne crkve. Zvonik je 141 stopu 
visok, 17 stopa širok, a urešen mramornim naki^tima, 
stupićima i lijepom rezbarijom. Gornji dio toga zvo- 



j 



f 



kulturna povjest Hrvatske g. 1526. — 17Š0. 4§i 

nika srušio je grom g. 1653. U Zagrebu se oko god. 
1630. nastanio graditelj Ivan Albertal, komu biskup 
Franjo Ergeljski povjeri obnovu prvostolne crkve. 
Albertal sagradi zvonik, što ga je još g. 1529. po- 
rušio general Turn sa Španjolcima. Jednako sagradi 
Albertal veliki oltar i crkveni svod nad svetilištem, 
koje je izgorilo g. 1624., kad je grom udario u crkvu. 
Crkvu sv. Marka u Zagrebu popravio je god. 1-646. 
Zagreb, graditelj Antun Maceti. Mnogo se gradilo u 
bogatom Dubrovniku. Ondje je rimski graditelj Simun 
Kapilozzi koncem 17. vijeka sagradio lijepu crkvu 
isusovačku, Angjeo Bianchi dovrši (g. 17 13.) dubrov. 
stolnu crkvu, a Marin Gropelli sagradi (g. 1707. do 
17 1 5.) crkvu sv. Vlaha, Lijepu crkvu blažene djevice 
Marije Jeruzolimske na Trskom vrhu kod Krapine 
gradio je (g. 1750. — 1761.) graditelj Josip Javornik. 

Kiparstvo se dobro razvilo u Šibeniku, gdje 
u 16. vijeku' živu kipari: Marin Bakac (f god. i')57.)» 
Marin Bartolović (rodom iz Dubrovnika), Jeronim Bra- 
žolić (sa Brača), Franjo Dišmanić, Juraj, Petar i Si- 
mun Dobroslavlić, Franjo Padovanin i Juraj Florio. 
Prekrasni mramorni oltar u kapeli sv. Ivana Ursina 
u stolnoj crkvi trogirskoj načinio je god. 1644. kipar 
Ivan Biogoni. Iz drva je za razhe crkve pravio ki- 
pove modruški kanonik Antun Mažuranić (god 1687. 
do 1757.). On je medju ostalim načinio oltar sv. 
Trojice u Novome (u kapeli sv. Trojstva). Lijepi 
mramorni oltar u zadarskoj crkvi koludrica sv. Ma- 
rije napravio je (g. 1759.) kipar Lovro Bon. 

Najljepše je procvalo slikarstvo. Prvenstvo 
pripada Andriji Med ulicu, koji se rodio g. 1522. 
u Šibeniku, a umro god. 1582. u Mlecima. Medulić 
spada medju prve koloriste t. zv. mletačke škole. Na 
njegovim je slikama sve divno, vješto i dražesno ; 
lica imaju neki osobit izraz ljepote i ljupkosti. Mnogi 



n 



492 ktilturna porjest ttrrattke g, 1526.— 1780. 

su Medulićeve slike smatrali za djela glasovitih sli- 
kara: Rafaela i Tizijana. Sačuvalo nam se vrlo 
mnogo Medulićcvih slika, koje se nalaze ponajviše u 
Mlecima, Firenci i Beču, ali takodjer u Zagrebu, Rimu, 
Londonu, Parizu, Pragu, Monakovu i Petrogradu, te 
po gradovima talijanskim i dalmatinskim. — Medju 
hrv. slikare brojimo Nikolu Frankopana, učenika Ti- 
zijanova. Frankopan je u Mlecima koncem 16. v. sli- 
kao krasne šaljive, pobožne i historijske slike. U Za- 
grebu se istaknuo slikar Ivan Maurer. On je u stol- 
noj crkvi god. 1649. slikama uresio novo pjevalištc i 
orgulje. Crkvu pak sv. Marka uresio je g. 1755. sti- 
jenoslikar Josip Gastager. Na Rijeci se rodio Ivan 
Kosmina, koji je g. 1687. u augustinskoj crkvi slikao 
sv. Tri kralja. Slikar Petar Blažević živio je koncem 

17. vijeka u Ninu, gdje je za stolnu crkvu sv. An- 
zelma načinio veliku sliku sv. Antuna. Lijepu sliku 
uznesenja bi. dj. Marije u makarskom samostanu iz- 
radio je (u 17. V.) slikar Petar Koster. U brodu crkve 
sv. Gospe u Perastu nalazi se krasna slika „Kruni- 
sanje Marijino^, koju je naslikao domaći slikar Ivan 
Kokoljić (g. 1661. — 1713.)- U Dubrovniku je početkom 

18. vijeka živio domaći slikar Petar Matejević ; nje- 
gove se slike odlikuju nježnošću, milinom i živahnošću. 

U Hrvatskoj bijaše i nekoliko drvorezbara. 
Tako je zagrebački gradjanin Matija Erlmann g. 1688. 
iz drva načinio veliki oltar bi. dj. Marije u zagreb. 
stolnoj crkvi. Za istu je crkvu g. 1690. oltar sv. La 
dislava načinio Ivan Komeršteiner, gradjanin zagreb. 
Kaptola. Dobar mehanik i rezbar bijaše franjevac 
Fulgencije Bakotić, koji se poč. 18. vijeka rodio u 
Gomilici kod Spljeta. Bakotić je za crkve izradjivao 
križeve od kosti i drva. — Glazba se njegovala 
ponajviše u Dubrovniku. Ondje je sredinom 16. v. 
dominikanac Benko Babić uveo gregorijansko pje- 



j 



I 



Kulturna povjest Hrvatske g. 1526.— 1780. 493 

vanje. Sekondo Brunjolić skladao je pobožne na- 
pjeve, pune duha i miline. Skladatelji bijahu tako- 
djer: dominikanac Nikola Radojčić (g. 1564. — 1600.) 
i franjevac Franjo Gušetić (g. 1598.-— 1658.), a u 18. 
vijeku Vladislav Menčetić. Izvan Dubrovnika bave se 
glazbom : Julije Bajamontić, liječnik u Hvaru i franje- 
vac Bonaventura Holjar (f 1705.), rodom iz Korčule. 
Med] u umjetnim obrtima zaprema prvo mjesto 
zlatarstvo, koje cvate u Zadru. Ondje su Mati ja 
i Luka Borić (otac i sin) g. 1564. načinili lijepo ob- 
kloplje za sliku bi. dj. Marije. U Zadru se spominju 
takodjer zlatari: Benko Libani i Toma Martinić, u 
Šibeniku : Oracio Fortcza, a u Sinju : Ivan Matić. Po- 
četkom 18. V. živio je u Slavoniji vješt zlatar A vram 
Hlapovič. Od njega se u orahovičkom samostanu 
čuva srebrna kadionica, te iz čistoga srebra krasno 
izdjelani hram. — Umna je veziljka bila Milica 
Koriolanović, koja se poč. 16. v. rodila u Trogiru. 
Vezenjem se istaknula takodjer Jelena Ohmučević 
(god. 1569. — 1610.) u Dubrovniku. Osobit je umjetnik 
bio zagrebački veziljac Ivan Vuk Stolla. On je na 
trošak zagr. biskupa Petra Petretića izradio (g. 1659.) 
dragocjeno crkveno odijelo i (god. 1663.) prekrasan 
grob Isusov. Na tome se odijelu i grobu nalaze li- 
jepe slike, što ih je Stolla izvezao zlatom i svilom. 

145. Obrt, promet i trgovina. Hrvatski se 
narod ponajviše bavio ratarstvom i stočarstvom. 
Zemlja je rodila dovoljno žita za izvoz. Rado se ku- 
povalo i hrv. vino, osobito iz Dalmacije. Sume su 
davale drva za gradnju brodova. Za to drvo podi- 
goše Zrinjski u Bakru posebno skladište. Nekada je 
u hrv. Primorju bilo napredno brodograditeljstvo. 
Najviše se brodova gradilo na Rijeci, pa u Trogiru, 
Perastu, Korčuli, Hvaru, Braču i na Lošinju. No taj 
obrt nije bio drajg; Mlečanim^. Oni se bojahu, d4 




494 Kultaroa povjcst Hrvatske g. 15^6.^^1780^ 



1 



Hrvati ne bi brodove gradili za neprijatelje mletačke. 
Zato su Mlečani g. 1699. zabranili gradnju brodova 
za inostrancc ; za sebe pak smiju Hrvati odsada gra- 
diti samo trabakule, u koje ne može ući više od 500 
vagana. Ova zabrana dobro dodje slobodnomu Du- 
brovniku, gdje se brzo razvilo brodograditeljstvo. — 
More je uz hrv. obalu bogato ribama. Primorci su 
imali ribe preko potrebe. Zato bi ju solili, da po- 
stane prikladna za izvoz. Najviše se izvozilo sardele, 
tunlne i lokarde. No u Dalmaciji su ribarstvo zatirali 
Mlečani. Republika je naime tražila, da sva dalm. 
soljena riba ide u Mletke, gdje se onda prodavala 
u bescjenje. — Hrvatima je poljodjelstvo i stočar- 
stvo davalo dovoljno suro vine za odijelo. Žene bi 
od lana pravile platno, a od vune sukno. Tkalački 
se obrt lijepo razvio, osobito u Dalmaciji. Odanje se 
platno i sukno takodjer izvozilo. No Mlečani su zatrli 
i taj obrt. Oni naime g. 1590. zabraniše izvoz u ino- 
zemstvo, da mogu sukno jeftinije kupovati za svoju 
vojsku. Uz to je republika zatvorila jedinu dalm. ma- 
stionicu (u Šibeniku), te se sukno radi bojadisanja 
moralo slati u Mletke. — Po hrv. gradovima nala- 
zimo dosta obrtnika, koji su još uvijek združeni u 
cehove. Najviše ima čizmara, opančara, stolara, gum- 
bara, kovača, kolara, tesara, lončara, užara i krznara, 
koji rade većinom za okolišna sela. No ima i takvih 
obrtnika, koji podmiruju potrebe gradjana, kao što 
su : brijači, pekari, krojači i mesari, te koji znaju li- 
jevati zvonove i topove, praviti orgulje, tiskati i ve- 
zati knjige i t. d. 

Trgovina je u 16. i 17. vijeku bila vrlo slaba. 
Seljaci dovažaju na sajmove : žito, stoku, vunu, vosak, 
med, kože i voće, pa to prodavaju, a kupuju obrtne 
proizvode. Hrv. trgovci nastoje, da prirodnine pro- 
metnu u susjedne zemlje. Ali ima puno neprilika za 



k 



Kalturna povjest Hrvatske g. 1526. -17S0. 495 

OVU izvoznu trgovinu. S Turskom se teško trguje radi 
neprestanih ratova. Osim toga u Turskoj često bjesni 
kuga, koja se trgovinom lako prenosi u Hrvatsku. 
Turska napokon i sama proizvodi iste prirodnine, 
koje ima Hrvatska. Austrijske zemlje nijesu imale 
dosta žita i vina. No kad se to iz Hrvatske uvozilo 
u Kranjsku i Štajersku, trebalo je plaćati znatnu ca- 
rinu. Hrvati bi svoje prirodnine mogli još najbolje 
izvoziti u Primorje, da je bilo dobrih cesta. Ali u 
tome pogledu nastade napredak istom početkom 18. 
vijeka. Kad su Turci bili istjerani iz Hrvatske i Sla- 
vonije, mogao se urediti promet na rijekama. Iz 
bogate Slavonije i Ugarske dovažahu ladjc po Du- 
navu, Savi i Kupi žito u Karlovac. Odavle dade kralj 
Karlo III. g. 1726. graditi t. zv. karolinšku cestu do 
Bakra i Rijeke, da se prirodnine uzmognu otpremati 
na more. Uz cestu budu osnovana neka mjesta (Vr- 
bovsko, Ravnagora i Sušica), u koja se nastaniše Hr- 
vati, Kranjci i Česi. Kralj je grad Rijeku još 2. lip- 
nja 17 1 7. proglasio slobodnom lukom. Sada se pak 
brinuo za Bakar, Senj i Karlobag. U Kraljevici htjede 
urediti središnju luku za čitavu Hrvatsku i podići škver 
za gradnju ratnih brodova. Za procvat trgovine bri- 
nula se i Marija Terezija. Ona osnuje god. 1754. u 
Trstu posebnu trgov. oblast, t. zv. intendenzu, koja 
je mnogo učinila za materijalni probitak hrv. Pri- 
morja. Da karolinška cesta bude za promet sigurnija, 
dade intendenza g. 1764. iz Ravnegore, Poljane, Su- 
šice i Vrbovskoga ukloniti Vlahe, pa tu naseliti kato- 
like. Isto učini u Mrkoplju, kamo se još g. 1732. na- 
seliše prve kat. obitelji iz Primorja, Like, Kranjske, 
Češke, a takodjer iz bližnjih mjesta. Državni erar 
uredi na karol. cesti posebno vozarstvo u Mrkoplju, 
Ravnoj gori, Starom lazu i u Siingeru, gdje su ljudi 
mnogo zaslužili kao kirijaši, Samo jedne gpdine.pro- 




F 



496 Kullurna povjest Hrvatske g. 1526, 1780, 

vczlo se karol. cestom 48.000 centi ugarskog duhana. 
Sad se u gorski kotar vraćahu potomci onih Hrvata, 
koji su odavle u 16. v. pred Turcima utekli u Kranj- 
sku. Da bi procvala senjska luka, dade M. Terezija 
g. 1770. — 1779. po savjetu svoga sina Josipa graditi 
novu cestu iz Karlovca u Senj. Po toj t. zv. jozefin- 
skoj cesti otpremalo se u Senj godimice po 30 — 40 
tisuća vagana žita i po 40—60 tisuća centi duhana. 
Iz Primorja se jozef. i karol. cestom u Karlovac vo- 
zilo ponajviše ulje, sol, ribe, južno voće i kolonijalna 
roba. Karlovac postade posrednikom velike trgovine. 
Zato ga M. Terezija god. 1776. učini trgov. gradom, 
dočim je prije bio smatran krajiškom tvrdjom. Sam 
car Josip II. dodje god. 1775. u Karlovac, a obidje i 
čitavo hrv. Primorje, da vidi, što bi se dalo učiniti 
za procvat trgovine. Vojni erar osnuje u Turnju kod 
Karlovca tvornice sukna i kože, a kraljica podigne 
god. 1776. skladište soli u Karlovcu; posebno pak 
društvo uredi tvornicu platna u Bakru i tvornicu du- 
hana na Trsatu. 

Premda ima Dalmacija sve uvjete za trgo- 
vinu, ipak je od nje imala slabe koristi zbog mletačke 
sebičnosti. Dalmatinci su morali svu robu kupovati u 
Mlecima. Jednako im bijaše strogo zabranjeno izva- 
žanje robe u druge gradove. Otvorena im je bila tr- 
govina samo prema Turskoj. No tu nije republika 
sagradila nijedne ceste, pa se roba morala prenašati 
na konjima. U Spljetu je od g. 1592. postojala skela, 
gdje se na galije krcala turska roba, ponajviše žito, 
kože, vosak i svila. Pošto je i ova roba ravno puto- 
vala u Mletke, nije Spljet imao puno koristi od pro- 
vozne trgovine. Mlet. providur Civran ističe g. 1674,, 
da je skela u Spljetu „jedno od najbogatijih vrela, 
koje daje eraru znatnu korist". Samo na jesen god. 
1618. bijaše preko ove skele u Mletke otpravljeno 



i 



I 



Kulturna po vješt Hrvatske g. 1526.— 1780. 497 



15.000 vagana pšenice. Za krcanje stoke postojala 
je posebna skela u Zadru. Odavle se u Mletke znalo 
otpremiti godimice po 16.000 volova. 

Najveću je trgovinu imao Dubrovnik. Za 
turske zaštite (g, 1526. — 1684.) postojahu dubrov. ko- 
lonije u Carigradu, Solunu, Drinopolju, Biogradu, So- 
fiji, Bukureštu, Sarajevu i po drugim gradovima na 
balk. poluotoku. Svaka je kolonija imala svoga kon- 
zula i posebni svoj trgov. sud, dapače i crkvu, bol- 
nicu i groblje. Istodobno nalazimo dubrov. kolonije 
takodjer u Italiji (Mleci, Jakin, Fircnza, Sirakuza, Me- 
sina i Palermo), u Maloj Aziji (Smirna i Brusa), pa i 
u Egiptu (Aleksandrija i Kairo). Sve ove kolonije 
posreduju trgovinu izmedju svoje okolice i Dubrov- 
nika. Tada je dubrov. trgovina bila ponajviše pro- 
vozna. Dubrovčani su prirodnine s istoka vozili na 
evropski zapad, a obrtnine (ponajviše talijanske) pro- 
davali na istoku. 

146. Poresi. Sav narod na Krajini bijaše oslo- 
bodjen od poreza. Isprvice se taj oprost činio radi 
toga, što je hrv. narod na medji turskoj stradao od 
čestih provala turskih. Tako se n. pr. u 16. v. nije 
pobirao porez u Hrvatskoj na jugoistoku od Kupe. 
Kad je pak u križev. županiji bila uredjena Krajina, 
dobiše vlaški naseljenici poseban privilegij, da ne 
plaćaju poreza; oni će mjesto toga vojevati s Tur- 
cima. Isti su privilegij dobili žumber. Uskoci, pa i 
Vlasi na hrv. Krajini. Naprotiv se u gradjanskoj Hr- 
vatskoj plaćao dvovrstan izravni porez. Jedno bijaše 
„dimnica" (pecuniae fumales), a drugo „dika^ (dica 
regia). D i m n i c u plaćahu velikaši, plemići 1 seljaci. 
Za nju je kao temelj služila „sesija*', pod kojom se 
razumijevahu 24 jutra oranice i 8 jutara livade. 
Obično su 4 sesije činile jedan „fumus", t. j. ognjište 
ili dimnjak^ odakle je takodjer ime ove daće. Ako je 

32 



ff" 



R*-- 



498 Kulturna povjcst Hrviitske g* r 516,^1780, 

zemli'a uslijed provala turskih opustjela, onda se pod 
jedan porezni fumus uzimalo 8 sesija. Tako je Hr- 
vatska u 17. V. imala samo 900 fuma. Kasnije se taj 
broj povisio. Ipak još g. 1750. nosi porez Hrvatskoj 
jedva 60.000 forinti. Marija Terezija pozove g. 1770. 
hrv. sabor, neka porez povisi za 150.000 forinti; no 
hrv. sabor, koji je hrv. financijama raspolagao posve 
slobodno, povisi porez samo za 70 000 for. — Dika 
je porez, koji pripada kralju većinom za ratne po- 
trebe. Od ove je daće bilo hrv. plemstvo oslobo- 
djeno, jer ide osobno u rat. Pa i čitava Hrvatska 
ima privilegij, da plaća samo polovicu dike. To iz- 
ričito kazuje zak. čl. 9. od god. 1596., pa i zakoni 
od g. 1600. i 1601. Hrvatska je dapače radi susjed- 
stva turskog upotrebljavala diku za podizanje tvrdjava 
i za čuvanje svoje medje, i to na temelju zak. čl. 7. 
od g. 1602. i 14. od god. 1608. Dika se plaćala od 
svake kuće (portae); iznosila je pak obično u Ugar- 
skoj I for., a u Hrvatskoj pol forinte. Diku su pobi- 
rali posebni poreznici (dicatores), koji na dan sv. Lu- 
cije prcdavahu sabrani novac zem. blagajniku (exac- 
toru). Još i sada čuvaju se u kr. zem. arkivu zagre- 
bačkom potanki računi, koliko su dike platile "poje- 
dine županije i kotari njihovi. 

Neizravan porez bijaše carina (tridesetina) i 
monopol soli. Kad je zak. čl. i. zajedničkog sabora 
od g. 1635. povisio carinu od robe, zaključi takodjcr 
ovo ; Carinski činovnici (tridesetničari) u Ugarskoj 
imaju sabranu carinu predati ugarskoj komori, dočim 
će ju činovnici u Hrvatskoj i Slavoniji predati hrv. 
saboru, da njome plati vojnike, koje uzdržaje na 
Kupi. U istu je svrhu zem. blagajniku našemu bila 
zak. čl. 7. od god. 1638. predana carina, sabrana u 
medjumurskom Nedelišću, gdje bijaše glavna carinara 
(tridesetnica). Jednako odredjuje zak. čl. 4. od god. 



uJ 



'•' ' "vn '.c^ -^ ' 



Kulturna povjest Hrvatske g. 1526. — 1780. 499 



1649., koji još dodaje, da hrv. zem. blagajnik ima 
račun o potrošku carine položiti hrv. saboru. Za pod- 
mirivanje zem. potreba u Hrvatskoj dopituje zak. cl. 
54. od g. 1741. polovicu prihoda od carine; kraljicu 
pak ima hrv. sabor svake godine jednostavno oba- 
vijestiti, na što je carinu potrošio. Monopol od soli 
pripadao je u Ugarskoj kralju, a u Hrvatskoj kra- 
ljevstvu (sve do g. 1698.). Kralj je u Hrvatskoj imao 
dohotke gotovo jedino od kr, imanja i od kr. gra- 
dova. Zato se prvi Hapsburgovci više puta hrv. sa- 
boru tuže, da iz Hrvatske dobivaju premalo prihoda. 
Ali im hrv. staleži svijesno odgovaraju : „Zato ima 
Vaše Veličanstvo u nama živi zid za tolike svoje 
zemlje 1 kraljevine". 

147. Vojniitvo. Nikada se u Hrvatskoj nije 
dizala vojska bez dozvole hrv. staleža. Ovo se pravo 
hrv. sabora smatralo naravnim odsjevom hrv. drž. 
samostalnosti. Zato od god. 1526. do g, 1780. nema 
primjera, da bi kralj ili Magjari nastojali Hrvatskoj 
oteti pravo zemaljske obrane. Jedino je bečki dvor 
gdjekada pokušao, da banu otme vrhovno zapovjed- 
ništvo hrv. vojske. No svaki takav pokus osujetiše 
rodoljubni hrv. staleži. Ban ostade vrhovni vojvoda. 
Vojnički dio banske vlasti smatrao se dapače tako 
bitnim, da hrv. staleži ne priznavahu bana, komu 
kralj ne bi dao „banderija". To bijaše banska četa, 
koju uzdržaje kralj, a vodi ban. Banska je četa stalna 
vojska za obranu Hrvatske od provala turskih. Uz to 
su i hrv. staleži uzdržavali posebnu vojsku, koja je 
koncem 17. v. znatno porasla. Kad bi pak Hrvatskoj 
zaprijetila pogibelj, dizao se narodni ustanak. 

Kranjska, Štajerska i Koruška uzdržavahu u Hr- 
vatskoj posebnu krajišku vojsku, koja će Turcima 
priječiti provaljivanje u austr. zemlje. Redovitu pje- 
šadiju čine na Krajini „haramije" i „njem. sluge". 



500 Koltnina povjcst Hrvatske ^. 1536.^^1750. 



1 



Haramije su Hrvati, obučeni u bijelu čohu, a oboru- 
žani mačem i dugom puškom. Oni služe za mjesečnu I 
plaću, a stanuju po čardacima i krajiškim građo- ' 
vima. I t. ZV. „njemačke sluge** jesu Hrvati, samo 
što imaju njem. odijelo i oružje; oni bi služili obično I 
u glavnijim krajiškim mjestima. Konjaništvo čine na 
Krajini husari i arkibuziri. Husari bijahu oboružani 
mačem, karabinkom i kuburama. NosUi su staro hrv, 
odijelo : hlače od crvenog sukna i menten sa srebre- 
nim gumbima ; preko ramena bi prebacili tigrovo ili 
panterino krzno, a na glavu stavili kuninsku kapu s 
perjanicom. Husari bijahu na glasu radi svoje brzine. 
Velikim pak junaštvom odlikovahu se arkibuziri, koju 
su činili tjelesnu stražu generala krajiškoga. Arkibu- 
ziri bijahu ponajviše hrv. plemići; zato su i nosili vi* 
teško odijelo s oklopom. — Neredovitu krajišku voj- 
sku čine t. ZV. „mazoli". To su Hrvati i Vlasi, koji 
moraju davati vojne službe za užitak svojih zemalja 
na Krajini. Mazoli su u mirno doba gradili krajiške 
utvrde; kad bi pak u Krajinu provalili Turci, onda 
su mazoli pomagali redovitoj vojsci. Narodnu su 
gardu činili i žitelji krajiških gradova, ali se ne zovu 
mazoli, nego „venturini^. Za suzbijanje turskih „mar- 
toloza" najbolje bi služili okretni Uskoci. — Krajiški 
časnici bijahu većinom hrv. plemići Samo na viša 
mjesta dolazili bi kranjski, štajerski i koruški grofovi 
i baruni. Ipak i ovi umiju hrv. jezik, kako to pokazuju 
mnoga njihova službena i privatna pisma. Prigodom 
reforme Krajine bijahu krajiški časnici usporedjeni s 
ostalim časnicima, a vojska uredjena poput ostale 
carske vojske. Njem. jezik postade jedinim službenim 
jezikom. Marija Terezija dade g. 1775. u sjedištima 
svih satnija osnovati pučke škole s njem. nastavnim 
jezikom, da Krajina dobije podčasnike, koji će znati 
njemački uredovati. 



i 



Kulturna povjest Hrvatske g. 1526.-1780. 50I 

IlTOri 1 literatura. Protocolla generalium regni 
congregationum. (Saborski zapisnici, knj. i . — 10. Rukopis u 
kr. zemalj. arkivn.) — Actaconsilii Croatici. (Spisi hrv. 
banskog vijeća. Rukopis u kr. zcm. arkivu.) — „Scholastic a". 
(Rukopis u kr. zemalj. arkivu.) — T. Smičiklas: „Poviest Hr- 
vatska**. (Dio II. Zagreb 1879.; — Fr. Vaniček: „Spccialge- 
schichte der Milit&rgrenze". (I. und II. Band. Wien 1875.) — Rad. 
L o p a š i ć : „Spomenici hrv. Krajine". (Knjiga I. — III.) — Ivan Š i- 
r o 1 a : „Kulturne prilike Dalmacije na koncu XVni. stoljeća". (Za- 
greb 1896.) — I. Knkuljević: „Jura regni Croatiae, Dalmatiae 
et Slavoniae". (Zagreb 1862.) — K. dr. Vojnović: „Bratovštine 
i obrtno korporacije u republici dubrovačkoj". (Zagreb 1899.) — 
Ferdo Šišić: „Županija verovitička u prošlosti". (Osijek 1896.) — 
Gjnro đr. Š u r ro i n : „Povjest hrvatske i srpske književnosti". (Za- 
greb 1898.) — £. o. Fermendžin: „Acta Bosnae potissimum 
ecclesiastica".. (Zagreb 1892.) — M. V. Batinić: „Nekoliko pri- 
loga k bosanskoj crkvenoj poviesti". („Starino", knj. 17.) — Ivan 
Krst. Tkalć i ć : „Slavensko bogoslužje u Hrvatskoj". (Zagreb 1904.) 
— Matija Pavić: „Biskupija Srijemska 1699.— 1773." („Glasnik 
biskupije tos.-srijemske" g. 1897.) — llarion Ruvarac: „Šema- 
tizam istoČno-pravoslavne srpske arhidijeceze sremsko-karlovaĆke". 
(Novi Sad 1884.) — M. Pavić: , Josip Antun Čolnić, biskup bos.- 
djakovački". („Glasnik bisk. b. dj. sr." god. 1895.) — „Schema- 
tismus deri dioecesium bo8.-diac.-syrm.*' (Diacovae 1892.) — M. 
Pavić: „Gjuro PataČić, biskup bos.-djakovački 1703. — 17 16." 
(„Glasnik b. bos.-djak." god. 1896.) — B. A. Kercselich: „De 
regnis Dalmat., Croatiae et Slav. notitiae praeliminares". (Zagrabiae 
1760.) — Ivan Kukuljević: „Književnici u Hrvatah s ove strane 
Velebita, živivži u prvoj polovici 17. vieka". („Arkiv za pov. jvgosl.", 
knj. 9. i 10) — „Schematismus cleri dioecesis Quinqueeccle' 
siensis". (Quinque-ecclesiis 1893.) — E. o. Fermendžin: '„NeSto 
o protestantizmu u Slavoniji". („Glasnik biskupije djakovačko-sri- 
jcmske" g. 1878.) — Fiedler: „Beitrage zur Union der Valachen 
in Slavonien und Syrmien". („Archiv fUr osterr. Geschichte", Band 
37.) — I. Kukuljević: „Slovnik umjetnikah jugoslavenskih". 
(Zagreb 1858.) — Ivan Kostrenčić: „Urkundliche Beitrage zur 
Geschichte der protest. Literatur der Sttdslaven in den Jahren 1559 
bis 1565". (Wien 1874.) — Fr. dr. B u č a r : „Širenje reformacije 
u Hrvatskoj u 16. stoljeću". („Vjestnik kr. zem. arkiva", knj. II.) — 
F. dr. Š i Š i ć : „Franjo barun Trenk i njegovi panduri". (Zagreb 
1900.) — Keller: „Augusta Carolinae virtutis monumenta seu 
aedificia a Carolo VI. per orbem austriacum publico bono posita"« 



503 Kaltnrtii poviest HrviUke g, 1516,^1780, 



^ 



(\Vien 1733.) — R. Lopašić: „Karlovac". (Zagreb 1879.) — E. 
o. FermendŽin: „O. Rafo Levaković i Vlasi u Hrvatskoj god. 
[641." („Starioe", knj. 20.) — R. Lopašić: „Prilozi za poviest 
protestanata u Hrvatskoj". („Starine", knj. 26.) — E. o. F e r m e n d- 
i i n : „Prinos za životopis Gjurgja Križanića, svećenika i kanonika 
zagrebačke biskupije". („Starine", knj. i8.) — O. Kučera: „O 
Martlnu Getaldića, patriciju dabrovaćkom, znamenitom matematika i 
Bzika na početku XVII. vijeka. („Rad", knjiga 117.) — E. o. F e r- 
m n d ž i n : „Chronicon observantis provinciae Bnsnac Argcntinae 
nrdinis s. Francisci Seraphici". („Starine", knjiga 22.) — Fr. dr. 
Marković: „Estetička ocjena (rundulićeva Osmana". („Rad", knj. 
4^1 47> 50 i 52. — E. o. FermendŽin: „Listovi o izdanju gla- 
golskih crkvenih knjiga i o drugih književnih poslovih u Hrvatskoj 
gt>d. 1620.— 1648." (,, Starine", knjiga 24.) — „Urbarialia". (Ru- 
kcpis u kraljevskom zemaljskom arkivu zagrebačkom.). — Radoslav 
L o p a S i ć : „Spomenici o hrvatskih gardah na dvorovih u Draž- 
djanih i Potsdamu". („Starine", knjiga 27.) — Fr. dr. Marko- 
vić: ,,0 Dubravci, drami Ivana Gundulića". („Rad", knj. 89.) — 
Fi. Miklojić: „Izvještaj od god. 1772. o manastirih na Fruškoj 
gori n Srijemu, podastrt kr. dalm.-hrv.-slav. namjestniČkom vicću". 
dfStarine", knj. 8.) — K. dr. Vojnović: „Državni rizničari repu- 
blike Dubrovačke". („Rad", knj. 127.) — Fr. dr. Maixner: „Pa- 
stirski razgovori" u Katančićevih „Fructus auctumnales". („Rad", knj. 
65.) — K dr. Vojnović: „Dodatak razpravi : Državni rizničari 
republike dubrovačke". („Starine", knj. 28.) — P. dr. M a t k o v i ć : 
„Prilozi k trgovačko-političkoj historiji republike dubrovačke". (,,Rad", 
knj. 15.) — M. dr. Medini: ,,Prvi dubrovački pjesnici i zbornik 
Nikole Ranjine". (,,Rad", knjiga 153.) — T. Maretić: „Gjuragj 
Križanić, hrvatsko-ruski pisac 17. vieka". (,,Vicnac" g. 1877.) — F. 
dr. B u č a r : „Širenje reformacijc u Hrvatskoj od reakcije do naj- 
novijeg vremena". („Vjestnik kr. zem. arkiva" g. 3.) — A. Pa vic: 
1, Historija dubrovačke drame". (Zagreb 1871.) — P. dr. Matko- 
▼ t ć : „Putovanja po balkanskom poluotoku 16. vicka". („Rad", knj. 
49, 56, 62, 71, 84, 100, 105, 112, 116, 124, 129 i 130.) — F. dr. 
R a Č k i : „Povjestnik Ivan Lučić, Trogiranin". ( ,Rad", knj. 49.) — 
St. o. Z I a t o V i ć : „Franovci države presvetoga Otkupitelja i hr- 
vatski puk u Dalmaciji*'. (Zagreb 1888.) — Č. M i j at o v i ć : „Bar- 
tol'jmije Georgijević, Hrvat, pisac 16. vieka". („Rad", knj. 44.) — 
>L dr. Šrepel: O Gundulićevim „Suzama sina razmetnoga". 
(^,Rad", knj. 127.) — P. dr. Matković: ,,Vicko Dimilrija Volčić 
Dubrovčanin, kartograf 16. vicka". („Rad", knj. 130.) — I. T k a 1- 
£ i ć : „0 stanju više nastave u Hrvatskoj prije, a osobito za Pavli- 



^ 



'"1 



Kultnrna povjest Hrvatske g. 1526.-1780. 503 

nah". („Rad", knj. 93.) — Armin P a v 1 ć : „GunduUćev Vlađislav". 
(„Rad", knj. 55.). — Josip Torbar: „Ob optici Markantuna đe 
Dominis". („Rad", knj. 43.) — A. P a v i ć : „Prilog historiji dobrov.- 
hry. književnosti". („Rad", knjiga 31.) — Stjepan dr. Tropsch: 
Uzori Reljkovićevu „Kućnikn". („Rad", knj. 145.) — A. Pavić: 
„0 kompoziciji Gundulićeva Osmana". („Rad", knj. 32.) — K. dr. 
V o j n o v i ć : „O državnom ustrojstvu republike Dubrovačke". 
(„Rad", knj. 103.) — A. Pavić: „Junije Palmotić". („Rad", knj. 
68. i 70.) — K. dr. V o j n o V i ć : „Sudbeno ustrojstvo republike 
Dubrovačke". (Dio III. „Rad", knj. 115.) — L. Zore: „O kompo- 
ziciji Gundulićeva Osmana". („Rad", knj. 39.) — K. dr. Vojno- 
vić: „Crkva i država u dubrovačkoj republici". („Rad", knj. 119. i 
121.) — R. Lopa£ić: „Pavao Ritter-Vitczović". („Grad ja za po- 
vjest književnosti hrvatske'*, knj. i.) — K. dr. V o j n o v i ć : „Ca- 
rinski sustav Dubrovačke republike". („Rad", knj. 129.) — A. Ko- 
lander: „Prilog ka kajkavskoj književnosti 18. stoljeća". („Gradja 
za pov. knj. hrv.", knj. 3.) — Gj. S. Gjorgjević: „Matija Div- 
ković". (Beograd 1896.) — L. dr. Jelić: „Hrvatski zavod u Rima". 
(„Vjeslnik kr. zem. arkiva" g. 4.) — Franjo dr. I v e k o v i ć : „Pri- 
lozi karakteristici 17. vieka". (,,Vienac** g. 1879.) — I. dr. Bojni- 
č i ć : „Neizdane izprave o progonu vještica u Hrvatskoj". („Vjest- 
nik kr. zem. arkiva" god. 4. — 6.) — N. M i I a š : „Documenta spec- 
tantia hist. orthodoxac dioeccseos Dalmatiae et Istrae a XV. U8que 
ad XIX. saeculum". (Jadorae 1899.) — M. V. Bat ini ć: „Djelo- 
vanje Franjevaca u Bosni i Hercegovini". (Svezak II. Zagreb 1883.) 

— H. J. B i d e r m a n ,n : „Dic Bestandtheile des heutigen Konig* 
reiches Dalmatien". („Statistische Mschrift" 1885.) — Pitani 
(preveo J. B.) : „Mletački posjedi Dalmacije od 16. do 17. vieka". 
(Spljet 1891.) — A. Herrmann: „Maria Theresia als Gesetzge- 
berin". (Wien 1888.) — A. Fournier: „Handel nnd Verkehr in 
Ungarn und Polen um die Mitte des 18. Jahrhunderts". (Wien 1887.) 

— „Briefe tlber die SchiiTfahrt und Handlung in Ungarn, Sklavo- 
nien und Kroatien". (Prag 1783.) — Mile Magdić: „Statut kralja 
Ferdinanda III. od g. 1640. za grad Senj". („Vjostnik kr. zem. ar- 
kiva" god. II.) — Vjekoslav Celestin: „Parnica proti Anici Pau- 
ković, seljakinji i „vještici" iz Čepina". („Vjestnik kr. zem arkiva" 
g. II.) — P i n d o r : „Die evangelische Kirche Kroatiens-Slavoniens 
in Vergangenheit und Gegenwart". (£Useg 1903.) — M. Magdić: 
„Povelja, kojom je kralj Ferdinand III. dne 23. veljače 1652. uvrstio 
grad Senj u broj kraljevskih i slobodnih gradova". („Vjestnik kralj, 
zem. arkiva" god. II.) — Fr. dr. R a č k i : „Novo odkriti spisi Jurja 
Križanića". („Vienac" g. 1889.) — E. Laszowski: „Imanja viro- 





504 Kaltnrnt povjest Itrvttskc g. 1536. — [7£o, 



r vitiČke županije od vremena oslobodjenja Slavonije do god. 1766." 

(„Vjestnik kr. zem. arkiva" g. 3.) — Alfons W r e d e : pGeschichte 
der k. 0. k. W e h r m a c h t". (Wien 1898.) — £. Laszow8ki: 
„Popis crkvenih dragocienosti bivšega pavlinskoga samostana u Le- 
poglavi". („Vjestnik kr. zem. arkiva" g. 3.) — Srećko V n 1 o v i ć : 
„Crkva katolička i vjeroizpovibdanje iztoćno u Boki Kotorskoj". 
(Zagreb 1875.) — Gavro dr. Schwarz: »Prilozi k pov jesti Židova 
u Hrvatskoj u 18. stoljeću". („Vjestnik kr. zem. arkiva" god. 3.) — 
Theodor dr. Elze: „Primui Trubcrs Briefe". (Tttbingen 1898.) — 
E. Laszow8ki: „Prilog za povjest sajmova u Hrvatskoj i Slavo- 
niji". („Vjestnik kr. zem. arkiva" g. 4.) — Mirko B r e y e r : „Pri- 
lozi k starijoj književnoj i kulturnoj pov jesti hrvatskoj". (Zagreb 
1904.) — I. Kukuljević: „Chronicon brevc regni Croatiae Jo- 
aonii Tomassich Minoritae". („Arkiv za jugosl. povj.", kuj. 9.) — 
Janko Barl^: „Zagrebački arcidjakonat do g. 1642." (Zagreb 1903.) 
— August i> c n o a : „Gospodarstvo grada Zagreba prije sto godina*^ 
(„Vienac" g. 1877.) — Julije Kempf: „Daće za vojsku i utvrde 
gradova u požežkoj županiji g. 1745-" („Vjestnik kr. zemalj. arkiva'' 
g. 4.) — Georgii Patachich: „Gloria coUegii Hungaro-Illyrici 
Bononiae fundati". (Zagrabiae 1609.) — I. Kukuljević: „Ti- 
skari jugoslavenski XV. i XVI. vieka*'. (,.Arkiv za povjestnicu jugosL", 
knj. I.) — F. dr. Š i š i ć : „Hrvati na bečkom sveučilištu g. 1453. 
do 1630." („Vjestnik kr. zem. arkiva" g. 5.) — 1. Kukuljević: 
„Andreas Medulić Schiavone, Maler und Kupferstecher". — E. L a- 
s z o w s k i : „Imanja požeške županije od vremena oslobodjenja Sla- 
vonije do g. 1766." („Vjestnik kr. zem. arkiva" g. $.) — I. K u k u- 
1 j e v i ć : „Dragocjene i umjetne stvari grofovah Zrinjskih u gradu 
Čakovcu". („Arkiv za povjestnicu jugosl.", knj. II.) — F. dr. Š i š i ć : 
„Zanlmiv podatak za školovanje u 16. vieku". („Vjestnik kr. zemalj. 
arkiva" g. 5.) — I. Kukuljević: „Friderik Benković, slikar'*. 
(„Arkiv za povj. jugosl.", knjiga 4.) — Artur dr. S c h n e i d e r : 
„Prilozi za život i književni rad Pavla Rittera Vitczovlća". („Vjest- 
nik kr. zem. arkiva" god. 6.) — Janko B a r I e : „Povjest župe sv. 
Ivana Krstitelja u Novoj Vesi u Zagrebu". („Prosvjeta" g. 1899.) — 
E. Laszowski: „Popis dohodaka crkava i župa u arcidjakonatu 
ličko-krbavskom g. 1768." („Vjestnik kr. zem. arkiva" god. 6.) — L 
Kukuljević: „Pismo Tome Krena, biskupa ljubljanskoga, o 
načinu, kako bi se Uskoci mogli obratiti na vjeru rimsku od godine 
1628." („Arkiv za povj. jugosl.", knj. 2.) — Janko B a r 1 fe : „Župa 
sv. Marka". (Zagreb 1896.) — Milorad Medini: „Povjest hrvat- 
ske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku". (Knjiga I. Zagreb 1902.) 
^ I. dr. B o j u i č i ć : „Antipendij stolne crkve zagrebačke*'. 



:i 



i 



tĆulturna povjest lirvatske g. 1526.— 1780. $05 

(„Vjestnik hrv. arkeološkog društva", sv. II.) — I. K u k a 1 j e v i ć : 
„Izvješće o putovanju kroz Dalmaciju i Napulj i u Rim s osobitim 
obzirom na slavensku književnost, umjetnost i starine''. („Arkiv za 
pov. jugosl.*', knj. 4.) — I. dr. B o j n i č i ć ; „Der Adel von Kro- 
atien und Slavonien". (Niirnberg 1899.) — A. Š c n o a : „Sitnice 
iz kronike staroga Zagreba". („Vienac" g. 1877.) — „Školstvo 
u Hrvatskoj i Slavoniji od njegova početka do konca godine 1895." 
(Zagreb 1896.) — Manojlo G r b i ć : „Karlovačko vladičanslvo". 
(Dva sveska. Karlovac 1891.) — Gjuru K u t t c n : „Božji grob u 
prvostolnoj crkvi zagrebačkoj". („Vienac" god. 1899.) — A. P e r- 
n a r : „Kako posta i napredova maiobratska država sv. Križa hr- 
vatsko-kranjska". („Arkiv za pov. jugosl.", knjiga 9.) — J. K o v a- 
č e V i ć : „Kratka povjest franjevačkog samostana u Požegi". („Ka- 
tolički list" g. 1 89 1.) — F. dr. S i š i ć : „Historički pregled kato- 
ličke biskupije bosanske do g. 1701." („Glasnik zcm. muzeja u B. i 
H." g. 15.) — Gjuro K u t e n : „Stari žrtvenici u franjevačkoj crkvi 
zagrebačkoj". („Katolički list" god. 1901.) — I. Kukuljević: 
„Pjesnici hrvatski 16. vieka". (Zagreb 1858.) — I. T k a 1 č i c : 
„Prvostolna crkva zagrebačka nekoć i sada". (Zagreb 1885.) Josip 
Predragović: „Isusovci u Hrvatskoj". („Vrhbosna" g. 1902,) 
— Fr. dr. R a Č k i : „Antisemitizam u Dubrovniku g. 1622." („Vie- 
nac" g. 1883.) — I. Tkalčić: „Tisak bogoslužnih kujiga staroga 
zagrebačkog obreda". („Katolički list" g. 1895.) — I. K u k u 1 ] e- 
V i ć : „Prvostolna crkva zagrebačka opisana s gledišta povjestnice, 
umjetnosti i starinah". (Zagreb 1856.) — F. dr. Š i š i ć : „Ivan 
Tomko Mrnavić". („Nartavni Vjesnik" god. IX.) — L. dr. J e I i ć : 
„Raccolia di documenti relativi ai monumenti artistici di Spalato e 
Salona". (Spalato 1894.) — August Š e n o a : „Red kon)anika hrv. 
krajiške vojske u 17. vieku". („Vienac" g. 1876.) — Fr. dr. R ački : 
„Matija Petar JCatančić". („Vienac" g. 1881.) — Gjuro Š u r m i n : 
„Pabircl po kajkavskoj literaturi". („Vienac" god. 1894.) — Tomo 
M a t i ć : „O književnom radu Mati je A. Relkovića". („Vienac" g. 
1893.) — Dragutin Hire: „Slavonija u 18. vicku". („Prosvjeta" 
g. 1902.) — I. Ncwald: „Das ostcrreichische MUnzenwescn unter 
Ferdinand I." (VVicn 1883.) — F. dr. Š i š i ć : „Biskupi bosanski". 
(„Prosvjeta" god. 1895.) — A. Š e n o a : „Zagreb u 17. vieku". 
(„Vienac" godine 1879.). — R. Strohal: „Nekoja naša mjesta". 
(„Pobratim" g. 1905.). — Josip Forko: „Crtice iz slavonske knji- 
ževnosti". (Osiek 1884.) 





► 



PETO DOBA. 

DINASTIJA HAPSBUBŠKO - LO lARINŠKA. 

148. Zemljopisni pr^jegled. Kad je s Josi- 
pom IL na hrv. prijestolje sjela dinastija hapsburško- 
lotarinška, bijaše Hrvatska razdrobljena u više česti. 
Jezgru stare Hrvatske nalazimo ondje, gdje vlada 
ban. Može se reći, da banska Hrvatska još čuva 
sve osebine hrv. državnog prava.* Kao potkralj hr- 
vatski vlada ban u županijama: zagrebačkoj, varaž- 
dinskoj, križevačkoj, severinskoj. požeškoj, virovitič- 
koj i srijemskoj. No polovicu današnje Hrvatske i 
Slavonije činila je Krajina. Ovdje su mjesto bana 
vladali carski generali, koji dobivaju naloge iz Beča, 
a ne iz Zagreba. Krajina se dijelila na "karlovačku, 
bansku, varaždinsku i slavonsku. Sve je to jedna živa 
vojarna, koja služi interesima bečkoga dvora, jer mu 
jeftino odgaja izvrsne vojnike. Kadagod kralju us- 
treba junačkih mišica, ostavljaju hrabri graničari plug 
I motiku, pa se laćaju ubojita oružja. Jeftino prolazi 
Austrija, dok u hrv. Krajini ima 1 1 sigurnih pukov- 
nija, kojih ne mora hraniti u mirno doba! 

Današnja sjeverna i južna Dalmacija pripa- 
daše republici mletačkoj. Pod republikom bijahu ta- 
kodjer kvarnerski otoci i velik dio Istre. Naprotiv je 
Dubrovnik s krajem od zaljeva Bokc Kotorske 
do vrh poluotoka Pelješca bio samostalna republika. 
Bosna s Hercegovinom bijaše sastavni dio carstva 
turskoga. 



^ 



I 



Od Josipa li. do Franje Josipa I. ioj 

Hrvati stanovahu ponajviše po selima. Nekad 
su ta sela bila malena, a smještena ispod planiaa ili 
na rubovima velikih šuma, da se narod uzmogne na- 
kloniti pred Turcima. No sad su već mirnija vremena, 
jer su Turci potisnuti, a država se pobrinula za si- 
gurnost imetka i života svojih stanovnika. Zato se 
hrv. narod počne vraćati u plodne ravnice, gdje od 
više seoca postaju lijepa i uredjena sela. Uz plovne 
rijeke i bolje ceste dobivaju sela naslov „trgovišta S 
Tada još nije u Hrvatskoj bilo mnogo gradova, pa 
i ovi imahu malo stanovnika. 

XIV. 6d Josipa II. do Franje Josipa L 

149. Josip II. Mariju Tereziju naslijedi njezin 
najstariji sin Josip, koji joj bijaše suvladarom 15 go- 
dina. Josip se nije dao kruniti za kralja ugarsko-hr- 
vatskog. On uopće naumi svoje zemlje posvema pre- 
urediti. Htjede naime stvoriti jednu jedinu državu, a 
kojoj bi kralj vladao neograničeno. Reforme poćnc 
provadjati najprije u crkvi. Josip odluči kat. crkvu 
„osloboditi" od Rima; Zato 26. ožujka 1781. zabratii 
crkvenim oblastima primati zapovjedi od pape hcz 
posebne dozvole kr. kancelarije. Oproste (dispcnze) 
neka biskupi podjeljuju sami, a ne da ih traže ti 
Rimu. Ipak ne smiju biskupi bez državne dozvole iz- 
davati pastirska pisma. „Tolerantnim ediktora"" ud 
21. prosinca 1781. učini Josip grčko-istočne, prote- 
stante i Židove ravnopravnim s katolicima. Naredbom 
pak od 28. veljače 1782. raspusti sve redovnike, koji 
se ne bave obučavanjem u školi i njegom bolesnika. 
Uzalud je na proljeće g. 1782. u Beč došao vrijedni 
papa Pijo VI., da Josipa odvrati od crkvenih refornin, 
Kralj stegne broj procesija, proštenja i blagd.ui.i ; 
uzme dapače odredjivati, kakvi da budu pogrdn I 



^ 



I 




5oŠ Od Josipa it. do Franje Josipa t. 

uresi u crkvi. Da prema svojim načelima odgoji sve- 
ćenički podmladak, ukine 30. ožujka 1783. biskupske 
bogoslovne škole. Za čitavu Ugarsku i Hrvatsku uredi 
u Pešti velik seminar, u kome će se bogoslovi odga- 
jati pod nadzorom države. — Nato počne Josip re- 
formirati ustav i upravu. Krunu sv. Stjepana 
dade silom iz Požuna otpremiti u Beč, što je ljuto 
uvrijedilo Ugre i Hrvate. Mjesec dana iza toga obje- 
lodani kralj naredbu, kojom njemački jezik proglasi 
uredovnim u Ugarskoj i Hrvatskoj. Latinski se smije 
uredovati još samo 3 godine; koji činovnik za to 
vrijeme ne nauči njem jezik, izgubit će službu svoju. 
Prbtiv ove naredbe ustade ug. i hrv. plemstvo. Pošto 
kralj nije dozvolio sabora, sastajahu se plemići na 
županijskim skupštinama, da prosvjeduju protiv kr- I 

Senja ustava. Sada zaredaju predstavke, kojima žu- 
panije jedna drugu pozivaju na zajednički otpor. 
No kralj zabrani takve predstavke; na proljeće god. 
1785. ukine dapače i županije, te čitavu Ugarsku i 
Hrvatsku podijeli u 10 kotara. Hrv. ban Franjo Ester- 
hazi, koji je god. 1783. naslijedio Nadaždija, zahvali 
se na banskoj časti. Nato kralj imenuje banom pro- 
testanta Franju B a lasu. Njemu je kralj dao krasne 
naputke, kako da digne blagostanje Hrvatske. No 
Balaša bijaše pravi tiran; uz to je živio skroz neću- f 

doredno, a Hrvatsku poplavio uhodama. Nije dakle 
čudo, što se takav čovjek Hrvatima brzo zamjerio. 
Kod nas je sve kipjelo mržnjom na toga bana tu- 
djinca. — Josip II. izdade 16. kolovoza 1784. na- 
redbu, da se ima popisati čitav narod, t. j. plemstvo 
i seljaštvo. Pošto se prije popisivalo samo seljaštvo, 
uplaši se plemstVo. Svatko je pitao : što li to opet 
kralj snuje ? U Hrvatskoj zavlada velika uzrujanost ; 
ali kralj je ipak vojenom silom proveo popis. Pleme- 
nitim patentom o „emancipaciji seljaka" dozvoli kralj 



4 



Od Josipa II. do Franje Josipa I. 509 

22. kolovoza 1785. kmetovima, da se mogu seliti, 
dočim bijahu prije vezani na zemlju vlastelina svoga. 
Odsada se kmetovi bez vlastelinove dozvole žene, 
polaze škole i uče razne zanate; kmet dapače može 
i prodati zemlju svoju, samo što kupac preuzimlje 
dužnosti njegove prema vlastelinu. Josip II. htjede i 
porez pravednije rasporezati. Zato dade na proljeće 
g. 1786. urediti katastar. I tom prigodom dodje kralj 
u Hrvatsku, gdje je već boravio god. 1768, 1775. i 
1783. Ipak nije katastar bio valjano uredjen, jer su 
zemlje mjerili nevjesti ljudi. 

Josip II. namjeravao je, da u savezu s ruskom 
caricom Katarinom II. baci Turke iz Evrope. Kad se 
dakle Rusija g. 1787. zaratila s Turskom, navijesti i 
Josip (8. veljače 1788.) sultanu rat. Austrija opremi 
200.000 pješaka, 40.000 konjanika i 1000 topova. 
Hrvatske su čete imale provaliti u Bosnu. One doista 
pod vodstvom maršala Laudona zauzmu (26. kolo- 
voza 1788). bosansku Dubio u, a kasnije i Novi 
na ušću Sane u Unu. No glavnu vojsku, koja je pre- 
dugo boravila u Banatu, stiže nesreća. U vojsci se 
pojave razne bolesti, a Turci provale preko Dunava 
u Banat. Sam kralj Josip udari na Turke, ali bude 
kod Karanšebeša poražen, jer su vlastiti vojnici nje- 
govi pucali jedni na druge. Josip II. oboli i ode u 
Beč. Slijedeće god. 1789. preuze vrhovno zapovjed- 
ništvo maršal Laudon, koji 30. rujna osvoji Biograd, 
a po tom Smederevo i velik dio Srbije. — Ipak bo- 
lesti razrijede austr. vojsku, te je trebalo za svaku 
pukovniju po 400 novaka. Ban Balaša počne u Hrvat- 
skoj na silu novačiti. Uz to je provaljivao u žitnice, 
da vojsci uzmogne poslati hrane. Najviše su trpjeli 
seljaci, koji morahu badava žito voziti do vojske. 
Sad se počnu žup. skupštine bez dozvole sastajati, 
te je kralj dobivao predstavke, kojima plemstvo pro- 



r 




510 Od Josipa II. do Franje Jtisfpa I. 

svjeduje protiv tolikog nasilja. Isto bijaše u Ugar- 
skoj. Neke županije ukinu njem. jezik, zabace kr. na- 
redbe, pa otjeraju činovnike, što ih je kralj namjestio. 
Uzrujanost zavlada i u Češkoj ; Belgija se pak po- 
svema odcijepi od Austrije i proglasi nezavisnom. — 
Takve su vijesti dolazile u Beč, gdje je kralj Josip 
ležao teško bolestan. Kralj uvidi, da mora popustiti. 
Zato kr. pismom od 28. siječnja 1790. vrati Ugarskoj 
i Hrvatskoj ustav; opozove i sve naredbe osim tole- 
rantnog edikta i polakšice kmetova. Malo zatim (20. 
veljače 1790.) umre razočarani Josip II. 

150. Leopolđ II. Krivo je kralj Josip II. mi- 
slio, da se narodi mogu raznaroditi. U svojim zem- 
ljama htjede Slavene, Magjare i Talijane pretopiti u 
Nijemce ; zato je provodio „germanizaciju". Od raz- 
nih kraljevina htjede stvoriti jedinstvenu državu, u 
kojoj bi vrijedio jedan te isti zakon ; zato je vladao 
apsolutno, a provodio „centralizaciju". No smrću Jo- 
sipovom prestade i germanizacija i centralizacija. 
Njegovo nasilje dapače urodi protivnim plodom : 
probudila se narodna ideja. Uz to će odsada 
Ugri i Hrvati svoj ustav budnije čuvati. 

Pošto je kralj Josip II. umro bez djece, nasli- 
jedi ga njegov brat Leopold II., koji bijaše dosada 
25 godina vladar u Toskani. Hrvati se odmah 2. 
ožujka 1790. sastanu na saboru u Zagrebu. Prije 
toga potajno pobjegne ban Balaša, jer se bojao na- 
rodnog suda. Sabor pošalje ug. namjesništvu oštru 
tužbu na toga „nevrijednoga bana", koji da „nije 
štedio ni vjere ni poštenja prema kralju i kraljev- 
stvu". U Hrvatskoj se pojavi silna mržnja na Ni- 
jemce. Suvremenik piše, da nitko „nije smio njemački 
govoriti, već se govorilo hrvatski". Novi kralj brzo 
uvidi, da mora primiriti Hrvate, Zato im za bana 
dade grofa Ivana E r d e d a , poznatoga protivnika 



'i 



Od Josipa II. do Franje Josipa I. 511 



Balašinog. Svečanim načinom uvede Erdeda u bansku 
čast zagr. biskup Maksimilijan Vrliovac, koji je sjaj- 
nim govorom tumačio radost hrv. naroda. 

Leopold II. udjc 6. ožujka u Beč, a za 9. lipnja 
1790. sazove krunidbeni sabor. Prije toga sastanu se 
u Zagrebu hrv. staleži, da za krunidbeni sabor iza- 
beru nuncije (odaslanike) i da im dadu instrukciju 
(naputak). Teške brige okupiše hrv. plemstvo. Josipov 
patenat o emancipaciji seljaka bijaše im trn u oku. 
Sami kažu, da ne će moči živjeti, ako kmetovima 
ostanu podijeljene im polakšice. Pa ne samo to : 
plemstvo se boji, da će doći još i gore. Ta eno u 
Francuskoj vijeća ustavotvorna narodna skupština, 
koja je g. 1789. ukinula kmetstvo! Već se po čitavoj 
Evropi strelimice širi geslo francuskih revolucijona- 
raca: „jednakost, bratimstvo i sloboda". Provedbi 
toga gesla treba za vremena staviti zapreke. Hrv. 
plemstvo prviput osjeti slabost, pa upre oči u Ugar- 
sku, gdje ima vrlo mnogo bogatih velikaša i plemića. 
„Ako se što tijesnije združimo s njima, lakše ćemo 
odbiti pogibelj, koja prijeti opstanku našemu". Ništa 
zato, što će ova uža sveza biti od štete za hrv. dr- 
žavno pravo. Ta zato će se u državnoj zajednici s 
Ugarskom lakše odhrvati bečkomu dvoru ! 

I tako je u Hrvatskoj najednom nastalo odušev- 
ljenje za Ugarsku. Hrv. plemići počnu oblačiti magj. 
odijelo, te po magjarski frkati brkove i vlasi dijeliti. 
Izabrani hrv. odaslanici morahu priseći, da će na 
krunidb. saboru „raditi o slozi izmedju staleža obiju 
kraljevina". Nekada su hrv. sabori čuvali bansku vlast 
„od Drave do mora". Sada pak dobivaju nunciji na- 
putak, neka na krunidb. saboru izjave, da će Hrvat- 
ska „od ug. namjesništva primati naredbe dotle, dok 
se predobiju oni hrv. krajevi, koji su danas pod Tur- 
skom i Mletačkom, te se na okupu nadje tolik broj 



r 




512 Od Josipa II. do Franje Josipa L 



Županija, da će moći uzdržavati posebnu političku 
oblast**. Time se dakle Hrvatska svojevoljno odrekla 
dotadašnje ravnopravnosti s Ugarskom ! Sami se Hr- 
vati daju privremeno pod vlast ugar. namjesništva, 
komu predsjeda palatin, a ne ban ! Ipak instrukcija 
traži, neka bana i nadalje predlažu hrv. staleži. Kod 
uprave i sudstva mora ostati uredovni latinski jezik. 
Njemački se jezik mora istisnuti i kod vojnlštva, gdje 
treba vježbe obavljati na hrv. jeziku. Hrvati se boje, 
da ih ne bi bečki dvor prisilio na veće poreze. Zato 
se odriču staroga prava, da sami na hrv. saboru od- 
lučuju o financijama svojim. Odsada se neka o hrv. 
porezima raspravlja na zajedničkom ug.-hrv. saboru, 
ali napose od ug. poreza. 

Kad se sastao krunidbeni sabor, htjede najprije 
postaviti uvjete, uz koje će Leopolda II. priznati kra- 
ljem. Sabor je naime uzimao, da je hapsb.-lotar. di- 
nastija uslijed nezakonite vlade Josipa II. izgubila 
pravo nasljedstva. No Leopold izjavi, da ne pristaje 
ni uz kakve uvjete; on će prihvatiti jedino krunid- 
benu zavjernicu, kakvu nekoć potpisaše Karlo III. i 
Marija Terezija. Kralj je umio sabor tako zastrašiti, 
da je 15. studenoga doista po svojoj želji bio u Po- 
žunu okrunjen za ug.-hrv. kralja. Tom prigodom bude 
njegov 4. sin Leopold izabran za palatina. — Sabor 
je iza toga raspravljao razna pitanja. Hrvatske se 
najviše tiče čl. 58., u kome se govori o ug. namje- 
sništvu, gdje će odsada biti i razmjeran broj hrv. vi- 
jećnika. O raspravljanju glede poreza govori čl. 59. 

Kad su Magjari vidjeli popustljivost Hrvata, 
stanu im narivavati m a g j. jezik. Još u. lipnja 
1790. zatraže Magjari, neka se saborski dnevnik vodi 
na magj. jeziku. Protiv toga izjave Hrvati: „Otkako 
je naše kraljevstvo stupilo u savez s Ugarskom, ras- 
pravljaju se svi poslovi lat. jezikom ; na tome su je- 



^'m-* 



Od Josipa II. do Franje Josipa I. 



513 



zikii izdani i svi zakoni od vijekova". Nato sabor od- 
luči, da će se dnevnik doduše voditi na magj. jeziku 
kao original, ali mu mora biti priložen vjerodostojan 
latinski prijevod s obzirom na Hrvatsku i na druge, 
koji ne znaju magjarski. Hrv. zastupnici smiju i na- 
dalje govoriti latinski, pa i hrv. poslanice neka se 
čitaju na lat. jeziku. — Kasnije iznesu Magjari čl. 8., 
kojim se „u sve zemlje ug. krune uvodi magj. jezik 
onako, kako je pod prijašnjom vladom bio uveden 
njem. jezik". No sada ustanu hrv. odaslanici odlučno. 
U saboru predadu i. srpnja 1790. svoju „deklara^ 
čiju", kojom prosvjeduju protiv uredovnog magj. je- 
zika. Magjari da time hoće Hrvate otisnuti od držav- 
nih službi. Ali Hrvati nijesu „podanici", nego „savez- 
nici" Ugarske. Ako je prije bio težak despotizam 
njem. jezika, ne će biti lakši ni despotizam magj. je- 
zika. Hrvati traže, neka ostane lat. jezik, koji da je 
dugom porabom (od 700 godina) postao ustavan. 
Kad se 4. rujna o čl. 8. povela rasprava, izjavi ban 
Erdedi : „Na ovaj se način jedno kraljevstvo dovodi 
prema drugomu u prijepor ; jedno hoće da drugomu 
nametne zakon". Bana podupre biskup Vrhovac. On 
prikaže, kako je nedostojno i nepravedno, da u dr- 
žavi, gdje ima više naroda, jedan hoće drugomu na- 
metnuti svoj jezik. Rasprava se dovršila tako, da čl. 
8. nije bio protegnut na Hrvatsku i Slavoniju. Kod 
nas ostade i nadalje latinski kao uredovni jezik. 

Zajednički je sabor potrajao do 13. ožujka 
1791. Hrvati su opet iznijeli svoja „gravamina". 
Traže, neka se Krajina stavi pod vlast bana, a grad 
Senj oslobodi vojne oblasti. Pošto je kralj Josip II. 
god. 1786. ukinuo severinsku županiju i uredio t. zv. 
„ugarsko Primorje" sa gubernatorom na Rijeci, traže 
Hrvati, neka se Rijeka opet spoji s Hrvatskom. No 
dvor se malo obazirao na hrv. tegobe. Kralj više 

33 



r 



Od Josipa II. do Fraiiji* Jusip*. I 




pozornosti posveti Francuskoj, gdje se drma prije- 
stolje kralja Ljudevita XVI., koji ima za ženu Mariju 
Antoanetu, sestru Leopoldovu. Da uzmogne stvoriti 
savez evropskih vlasti protiv franc, revoiucijonaraca, 
pomiri se Leopold 4. kolovoza 1791. u SvlŠtovu s 
Turskom. . Austrija vrati Turskoj sve, što je osvojila; 
samo karlovačka Krajina dobije neka sela (Drežnik^ 
Cetin, Srb, Lapac i dr.) uz med ju bosansku. 

16L Franjo ZL Okretni car I kralj Leopold IL 
umre već 28. veljače 1792. Za sobom ostavi 10 si* 
nova, od kojih ga najstariji (tek 24-godlšnji) Franjo 
II. naslijedi na prijestolju. Franjo sazove odmah u 
Budim kruhidbeni sabor. Staleži ga velikim odušev- 
ljenjem okrune ; još mu dadu novaca i vojske za rat 
na Francusku. Nato sabor potakne pitanje o magj. 
jeziku u školama. Hrvati ne dozvoliše, da magj. jezik 
postane obligatan predmet u hrv. školama, kako to 
bijaše zaključeno za škole u Ugarskoj, fpak su dopu- 
stili, da u Hrvatskoj uče magj, jezik oni učenici, koji 
misle, da će im to biti od koristi. 

God. 1792. započeše veliki ratovi, što ih je Au- 
strija vodila s Francuskom. Kad su franc. revolucijo- 
narci 2i. siječnja 1793. ubili kralja Ljudevita XVL, 
digne ^e na Francusku gotovo cijela Evropa. Svagdje 
se plemstvo bojalo, da će izgubiti povlastice svoje. 
Pošto pak Francuzi ukinuše kršćansku vjeru, zavlada 
medju svećenicima strah, da se ne bi revoluc, ideje 
raširile po Evropi. Tako je i kod nas dvor nalazio 
uporišta u plemstvu i svećenstvu. Hrvati pošalju u rat 
ogromne čete. Sama Krajina dade preko 100.000 voj- 
nika. Opet se hrv. krv prolijevala u tudjini (Njemač- 
koj, Francuskoj i Belgiji). Najteže bijaše Austriji u 
Italiji, gdje je g. 1796. franc. vojvodom postao 27- 
godišnji Napoleon Bonaparte. Iza nekoliko po- 
bjeda osvoji Napoleon gornju Italiju 1 ukine republiku 






Od Josipa II. do Franje Josipa I. 515 

mletačku. Primirjem u Ljubnu (7. travnja 1797.) od- 
nosno ugovorom u Campo Formio (17. listopada 
1797.) morao se Franjo II. odreći Belgije i Lombar- 
dije. Napoleon mu za naknadu dade Mletačku, Istru 
i Dalmaciju. General Petar Rukavina zaposjedne 
(do 20. rujna 1797.) čitavu Dalmaciju bez kapi krvi. 
U Hrvatskoj zavlada veliko veselje, što je napokon 
Dalmacija došla pod vlast hrv. kralja. Iz Dalmacije 
pak ode u Beč deputacija, koja zamoli kralja, neka 
Dalmaciju pridruži Hrvatskoj. No bečki dvor uredi i, 
siječnja 1798. u Zadru posebnu gubernijalnu oblast 
za Dalmaciju. 

Već g. 1799. nastavi Austrija rat s Francuskom. 
Napoleon slomi koaliciju većeg dijela Evrope, te se 
2. prosinca 1804. okruni za cara francuskoga. No i 
Franjo II. uzme 11. kolovoza 1804. naslov „car au- 
strijski"; 'izjavi ipak, da se time ne mijenja ustav 
Ugarske i Hrvatske. Franji je za nastavak rata tre- 
balo novaca i vojske. Zato g. 1805. sazove ug.-hrv. 
sabor. Na tome saboru opet Magjari zatraže, neka 
se u hrv. urede i škole uvede magj. jezik. Hrvati 
odgovaraju, da „kraljevina Hrvatska ima glede svoga 
narodnog jezika isto pravo, što ga za sebe i za jezik 
svoj ima Ugarska". U velikaškoj kući izjavi biskup 
Vrhovac, da Hrvati mogu slijediti primjer Magjara, 
pa u svoje urede uvesti hrvatski („ilirski") jezik. Vr- 
hovčevom zaslugom odbije velikaška kuća magj. pri- 
jedlog. Kralj dobije vojske i novaca, ali Francuzi 
osvoje Beč, a 2. prosinca 1805. potuku Austrijance i 
Ruse kod Slavkova. Mirom u Požunu (26. prosinca) 
steče Napoleon, kao kralj talijanski, čitavu Mletačku, 
Istru i Dalmaciju ; Tirolsku i Svapsku morade Franjo 
dati Napoleonovim saveznicima : Bavarskoj, Wurtem- 
berškoj i Badcnskoj. Dalm. providurom postade ple- 
meniti Vicko Dandulo, koji mnogo učini za kulturni 



n 



t 




516 Od Josipa II. do Franje Josipa I. 

i materijalni napredak Dalmacije. Franc. general 
Aleksander Lauriston zauze 27. svibnja 1806. prije- 
varom Dubrovnik, koji prestade živjeti kao po- 
sebna republika. ; 

Franjo II. odreče se 6. kolovoza 1806. naslova [ 
„car njemački", pa svu brigu posveti obrani Austrije. i 
Da bi dobio dovoljno vojnika, uredi po zamisli svoga ■ 
brata Ivana t. zv. „domobransku" vojsku, koje nije 
morao uzdržavati. Svake nedjelje i blagdana vježbahu 
se svi sposobni ljudi od 18. do 45. godine, da budu 
potpuni vojnici, kad ih kralj ustreba. Franjo zatraži 
god. 1807. od ug.-hrv. sabora dozvolu, da palatinu i 
banu smije za rata naložiti, neka dignu ustanak ug. 
i hrv. plemstva. Na tome saboru predlože Magjari, 
neka se u Hrvatskoj za 10 godina počne uredovati 
magj. jezikom. No Hrvati i ovajput odbiju magj. j 
zahtjev. Sve se jasnije uvidjalo, da Hrvate iz Ugar- I 
ske led bije, mjesto da ih sunce grije, kako se na- 
dahu godine 1792. 

Najveća nevolja stiže Austriju god. 1809. Napo- 
leon prodre preko Njemačke u Beč (13. svibnja), a 
bosanski Turci provale u Hrvatsku, te ('7. travnja) 
zapale Cetin i okolicu njegovu. Tada je hrv. ban 
Ivan Gjulaj, koji g. 1806. naslijedi Erdeda, ratovao 
s Francuzima u Italiji. Zato biskup Vrhovac kao ban- 
ski namjesnik digne narodni ustanak. Brzo se sabere 
17.000 hrv. domobranaca, koji potisnu Turke. Barun 
Petar Knežević povede Hrvate u Dalmaciju, da ju 
oslobodi od franc. vlasti. Knežević zauze Ostrovicu, 
Skradin, Šibenik i Trogir, a opsjedne Zadar i Knin. 
Ali hrv. junaštvo ostade bez uspjeha, jer je Napo- 
leon 5. i 6. srpnja kod Wagrama porazio glavnu 
austr. vojsku. Franjo II. sklopi s Napoleonom 14. li- 
stopada 1809. t. ZV. bečki mir, kojim izgubi iio.ooo 
četv. kim. sa 3 i pol milijuna ljudi. Medju ostalim od- 



Od Josipa tt. do F'ranje Josipa I. 517 

reče se Franjo II. i svih zemalja na jugu od Save. 
Hrvatima poruči, da je „njihovu zemlju" morao „žr- 
tvovati na korist cjelokupnosti monarkije svoje". — 
Tako se hrv. zemlje raspoloviše. Hrvatska i Slavo- 
nija sjeverno od Save ostadoše Austriji. Sa 5000 
Francuza zaposjedne franc. general Delzons hrv. Pri- 
morje, karlovačku i bansku Krajinu, Gorski kotar, 
Karlovac i svu Hrvatsku izmedju Kupe i Save. Gra- 
djanskoj i vojničkoj (krajiškoj) Hrvatskoj pridade 
Napoleon susjedne zemlje: Istru, Dalmaciju, Dubrov- 
nik, Kranjsku i Korušku, pa od ovih 7 pokrajina 
složi kraljevinu Iliriju. Vrhov. upraviteljem Ilirije 
imenuje (25. prosinca 1809.) maršala Augusta Mar- 
monta, koji dobi naslov „vojvoda dubrovački". Mar- 
mont je vladao dobro i pravedno, a bijaše iskren 
prijatelj hrv. naroda. Mnogo je učinio za promet, 
zdravstvo, prosvjetu i sigurnost Hrvatske. Dekretom 
od 15. travnja 181 1. uredi Napoleon u Iliriji upravu 
i sudstvo. Gradjanskoj Hrvatskoj pripoji bivšu au- 
strijsku (t. j. sjeveroistočnu) Istru i kvarnerske otoke, 
pa ju podijeli u 3 okružja: karlovačko, senjsko i ri- 
ječko. Sudilo se po glasovitom zakoniku (code) Na* 
poleonovom. Službenim i vojničkim jezikom postade 
francuski, ali se upotrebljavao i hrv. jezik. Marmont 
je 26. travnja 181 1. bio imenovan upraviteljem Špa- 
njolske. Odsada upravljahu Ilirijom redomice : grof 
Bertrand, maršal Junot i vojvoda Touche. 

Teško su hrv. staleži osjećali gubitak južne Hr- 
vatske. U predstavci na kralja izriču svoju bol i brigu 
za budućnost domovine svoje. Hrvate su morile i 
druge bijede. Za dugotrajnih ratova dade Austrija 
otisnuti toliko drž. papirnatog novca, da mu je pala 
vrijednost. Car proglasi 15. ožujka 181 1. državni ban- 
krot, kojim je cijenu banknota snizio za četiri petine. 
Tako su bogati ljudi najednom osiromašili^ Austrija 



^' 




5t8 Ođ Josipa TI. do Franje Jcnipa I, 



nije mogla plaćati svoju vojsku, koja se radi toga 
podade grabežu. Najviše je trpjela upravo Hr\^atska, 
gdje je car držao mnogo vojske^ da tu pazi na Fran- 
cuze. Sam biskup Vrhovac potuži se kralju* — Kad 
se 25. kolovoza 181 1. u Požunu sastao ug.-hrv, sa- 
bor, iznesu opet Magjari prijedloga neka se u hrv. 
urede i škole uvede magj. jezik. No Hrvati 1 ovaj put 
spase lat. jezik, u kome su „pisani svi zakoni i s?va 
posvećena prava kraljevstva" hrvatskog. 

Napoleon je g. 181 2. nastradao u Rusiji^ gdje 
pogibe i mnogo Hrvata iz Ilirije, Sad se protiv njega 
digne veći dio Evrope. Napokon bude iS, listopada 
18 1 3. kod Lipskoga hametom potučen i uzmakne u 
Francusku. Kad se ni ovdje nije mogao održati, po- 
loži on (u. travnja 1814.) carsku ćast, Napoleon do- 
duše g. 18 1 5. ponovno pokuša sreću, ali bude svla- 
dan, uhvaćen i otpremljen na otok sv, Helene, gdje 
umre 5. svibnja 182 1. Za velikog rata provali austr. 
general Radivojević 17. kolovoza 1813. sa 9000 Hr- 
vata preko Save u Iliriju, koja mu se pred ade go- 
tovo bez otpora. Bečki kongres g. 1B15* dosudi Au- 
striji čitavu Iliriju, zatim Lombardiju, Mletačku, Salz- 
burg i Tirol. 

162. Drugo doba Franje IL Hrvati se na- 
dahu, da će kralj hrv. dio Ilirije pripojiti Hrvatskoj, 
kako je to nekada i bilo. No kralj odluči posve 
drukčije. Vojnička Hrvatska bude opet uredjena kao 
karlov. i banska Krajina; gradjansku pak Hi-vatsku 
(23. srpnja 1814.) pridruži Austriji. Radi to^a zavlada 
veliko nezadovoljstvo. Staleži iz gradj. Hrvatske sa- 
stave 22. rujna 1814. na skupštini u Karlovcu pred- 
stavku, kojom kralja mole, neka ih vrati majci domo- 
vini. Isto je zamolila i zagr. županija. AH sve bijaše 
uzalud. Otrgnuta Hrvatska dobije početkom g. 1S15, 
austr. zakone, velike poreze i njemački uredovni je- 



4 



Ođ Josipa tt. do Franje Josipa I. 519 

zik. Istom 5. srpnja 1822. dozvoli kralj, neka se južna 
Hrvatska sjedini sa sjevernom, te je grof Josip Maj- 
lat I. studenoga 1822. izveo ovo sjedinjenje. No Dal- 
macija ostade i nadalje za sebe. Kvarnerske otoke 
Cres, Krk i Lošinj otrgne kralj 9. studenoga 18 14. 
od Dalmacije i pripoji Istri, koja je dobila posebnu 
upravu. 

Iza velike franc. revolucije nastade u Evropi re- 
akcija. Franjo II. sklopi 26. rujna 181 5. s Rusijom i 
Pruskom t. zv. „svetu alijancu" (savez), koja mu dade 
moć, da vlada apsolutno. U istinu je vladao carev 
kancelar knez Klement Metternich. Sabori se ne sa- 
zivahu, a kralj je naredbe slao izravno županijama. 
Metternich je raznim sredstvima znao zapriječiti ot- 
por žup. skupština. Pomože mu i to, što je u Hrvat- 
skoj g. 1814.— 1 8 19. bila tolika nerodica, da je na- 
rod mjestimice umirao od gladi. Metternich se ljuto 
zabrinuo, kad su god. 1820. kraljevi napuljski i sar- 
dinski bili prisiljeni, da narodu vrate ustav. Austrij- 
ska vojska provali g. 1821. u Piemont i Napulj, te 
obnovi absolutnu vlast. Da uzmogne platiti ratne troš- 
kove, prisili Metternich ug. i hrv. županije na pove- 
ćanje poreza. No radi toga zavlada velika uzrujanost« 
Zato kralj 3. srpnja 1825. (prviput iza 13 godina) 
pozove ug. i hrv. staleže, neka il. rujna dodju na 
zajednički sabor u Požun. Za taj sabor izaberu hrv« 
staleži u Zagrebu svoje nuncije, kojima dadu instruk- 
ciju, kako ^a postupaju u Požunu. Instrukcija traži 
sjedinjenje Dalmacije, sniženje carine \ ukinuće pa- 
tenta o „emancipaciji seljaka". Hrvati ne zaboraviše 
tražiti, da Krajina dodje pod bana i da banski sud 
bude vrhovni u Hrvatskoj. Ali na požunskom saboru 
opet Magjari 19. prosinca 1825. predlože, neka se u 
hrv. urede i škole uvede magj, jezik. Hrv. protonotar 
Josip Kušević izjavi 26. veljače 1826. nakon dugih 




r 



530 Ođ Josipa n. đo Franje Joiipa t 




r rasprava, da se o pitanju jezika ne može raspravljati 

[ na zajedničkom, već na hrv. saboru. Nato bijesni Ma- 

I gj^ri ustvrde, da Hrvatska nema više prava nego li 

županije u sjev. Ugarskoj. Protiv toga izjave Hrvati, 
da su sjev. ug. županije sastavni dijelovi Ugarske, 
dočim je Hrvatska posebna kraljevina, koja stoji u 
savezu s Ugarskom. Hrvatska ima posebni svoj 
teritorij i posebne grbove; ona se u kr. naslovu spo- 
minje napose; u njoj vlada ban kao zamjenik kra- 
ljev; pa i u zajedničkom saboru imaju hrv. nunciji 
počasno mjesto na desnoj strani predsjednika. Ma- 
gjari zaprijete, da će Hrvate jednostavno nadglasati. 
No sad hrv. nunciji odlučno izjave: „Ali mi Vam 
ovoga prava ne priznajemo. Naše naime kraljevine 
nijesu podložene, već savezne kraljevine („regna so- 
cia"), kojima je Ugarska samo sestra, a ne majka. 
Naše kraljevine postojahu mnogo prije, nego li Ugar- 
ska, a nikad se nijesu služile magj. jezikom, već je- 
zikom svojim". Sabor nato zaključi, da se magj. 
jezik nema protegnuti na hrv. urede. No zato Ma- 
gjari uzmu tražiti, neka se magj. jezik uvede u hrv. 
škole kao obligatan predmet. Nunciji odgovore, da 
to može zaključiti samo hrv. sabor. I doista hrv. sa- 
bor g. 1827. odredi, da odsada svi učenici u gimna- 
ziji, filozofiji i akademiji moraju učiti magj. jezik, 
jer inače ne bi mogli dobiti službe kod ugarskoga 
namjesništva. 

Franjo II. htjede svoga sina Ferdinanda okru- 
niti za ug.-hrv. kralja. U tu svrhu sazove g. 1830. u 
Požun krunidbeni sabor. Prije toga sastanu se 5. ko- 
lovoza u Zagrebu hrv. staleži, da biraju nuncije za za- 
jednički sabor. Tom prigodom napiše Josip Kušević 
knjižicu („Jura municipalia"), u kojoj prikupi hrv. hist. 
prava. Ova je knjižica nuncijima pomagala dokazi- 
vati, da je Hrvatska uvijek bila neodvisna od Ugar- 



dđ Josipa it. do Franje Josipa t. . 51 i 

ske. Ferdinand bude 25. rujna okrunjen, a onda sa- 
bor nastavi raspravljanje. Opet su hrv. nunciji imali 
puno posla, da spase stara hrv. prava. Sami izjav- 
ljuju na hrv. saboru g. 183 1., da se u buduće boje 
žestine, kojom na njih navaljuju Magjari. — Ipak se 
više nije trebalo bojati za budućnost Hrvatske ! Pro- 
budila se naime hrv. mladež, koja je učila na viso- 
kim školama u Beču, Gracu i Pešti. „Mladoj Hrvat- 
skoj" na čelo stupi 23-godišnji svršeni pravnik Lju- 
devit G a j. Slovački pjesnik Ivan Kolar usadi u Ga- 
jevo srce slavensku ideju ; za nju se ugriju i Gajevi 
prijatelji. Mladi Hrvati uvidješe, da hrv. djake treba 
oduševiti za materinski jezik. To će biti ustuk magj. 
jeziku u hrv. školama. U tu svrhu mladi dr. Matija 
Smodek zamoli prof. zbor zagr. akademije za dozvolu, 
da na akademiji u izvanrednim satovima besplatno 
predaje hrv. jezik. Na zagovor dra. Stj. Mojzesa do- 
bije Smodek dozvolu, te početkom god. 1832. počne 
predavati hrv. jezik. 

Mladi Hrvati dobiju naskoro pomoći od staroga 
grofa Janka Draškovića. Plemeniti ovaj velikaš, 
koji se odlikovao junačkom desnicom i svijetlim 
umom, stupi odmah u prve redove hrv. preporodi- 
telja. Drašković napiše i g. 1832. u Karlovcu izdade 
brošuru : „Disertacija iliti razgovor, darovan gospodi 
poklisarom". U toj knjižici dade naputak nuncijima, 
koji će Hrvatsku zastupati na slijedećem zajedničkom 
saboru. Drašković brani neodvisnost Hrvatske. Radi 
magj. šovinizma predlaže, neka se razriješi ona uža 
sveza, koju je Hrvatska g. 1790. učinila s Ugarskom. 
„Izmolimo od kralja našu najvišu političku oblast, 
naše kr. namjesništvo, kako smo ga nekad imali I" 
Glede jezika svjetuje, neka se Hrvati povedu za Ma- 
gjarima. „Pokažimo, da i mi imamo svoj narodni je- 
zik, koji je sposoban i vrijedan svake kulture. Pri- 



>^^ 



$iž Ođ Joiipa ti. đo Franje Joiipa t. 

mimo naš jezik u javni naš život, pa nastojmo, da 
ga prilagodimo svagdašnjim općinskim i znanstvenim 
potrebama, kako su od nedavna učinili Magjari. Vje- 
rujte mi, da ćemo time najbolje odgovoriti onomu 
prežestokom magj. zahtijevanju zarad jezika svoga". 
Može se reći, da je Drašković u „Disertaciji" iznio 
hrv. program do g. 1848. 

Ban Gjulaj postade g. 1 831. predsjednikom rat- 
nog vijeća. Na banskoj ga časti god. 1832. naslijedi 
barun Franjo Vlašić, koji je vladao iskreno i po- 
šteno. Pošto je kralj sazvao zajednički sabor, sastanu 
se (u studenom g. 1832.) hrv. staleži, da biraju nun- 
cije. U gornju (velikašku) kuću pošalju grofa Janka 
Draškovića, a u dolnju (zastupničku) Antuna Kuku- 
Ijevića i Ljudevita Bedekovića ; s nuncijima će (kao 
vazda) poći i protonotar Stjepan Ožegović. Hrv. sa- 
bor dade nuncijima naputke, koji su mnogo odlučniji 
od prijašnjih. Najprije treba obnoviti stari ugled i 
moć banske vlasti, pod koju neka dodju i Krajina i 
Dalmacija. Kad se tako Hrvatska poveća, onda će 
opet urediti svoje posebno hrv. namjesništvo, kakvo 
je imala za M, Terezije. Dotle mora kod ug. namje- 
sništva biti razmjeran broj hrv. vijećnika. Nunciji ne 
smiju nikako pristati na magj. jezik. Da se pak Hr- 
vati „oslobode pritiska onih, od kojih se opravdano 
nadahu zaštiti", zaprijeti hrv. sabor, da će odustati 
od zak. čl. 59. god. 1790., pa se „vratit! svome sta- 
romu pravu, da o porezima odlučuju i raspravljaju 
na hrv. saboru". Hrvati su doznali, da Magjari hoće 
otkinuti Slavoniju. Zato nunciji spreme velik hist. 
spis, u kome dokazuju, da je „Slavonija uvijek prije 
provale Turaka bila s Hrvatskom sjedinjena i banu 
podložna". Jednako je sabor iznio hist. dokaze, da 
Hrvatskoj pripadaju Dalmacija i Rijeka, — Kad se 
19. prosinca 1832. otvorio zajednički sabor, počnu 



h^i mi 



Od Josipa II. do Franje Jotlpa I. $ii 

opet raagj. navale na neodvisnost Hrvatske. Na sa- 
boru bijahu slav. županije zastupane napose, svaka 
sa 2 zastupnika. Virovitički podžupan Ivan Salopek 
priskoči Magjarima u pomoć, te počne udarati na 
cjelokupnost i narodnu neodvisnost kraljevine Hrvat- 
ske. Činio je pak to svakom zgodom, dapače i više 
puta u istoj sjednici. Radi toga postade taj izdajica 
ogavan istim Magjarima. Od njega se odvrati ostalih 
5 slav. zastupnika, koji su uvijek radili složno s hrv. 
nuncijima. Hrvati obrane svoje pravo na Slavoniju, 
jer se Magjari nvjeriše, da Slavonija nije pripadala 
Ugarskoj, kako Salopek htjede dokazati. Nato poenu 
Magjari svojatati Primorje i Rijeku. Hrvati im 14* 
travnja 1834. odvrate, da kralj toga ne može dopu- 
stiti, jer ga prisega veže na čuvanje cjelokupnosti 
Hrvatske. Lijepo je hrv. pravo obranio i ban Vlašić. 
Magjari uzvraćahu, da Hrvatska ima previše prava 
prema veličini poreza svoga. No Hrvati izjave, da 
vrijednost prava ne zavisi od opsega zemlje, a još 
manje od broja i bogatstva žitelja njenih. 

Još g. 1832. zamoli dr. Ljudevit Gaj od ug. na- 
mjesništva dozvolu, da smije na hrv. jeziku izdavati 
časopis : ^Danica horvatska, slavonska i dalmatinska^. 
Magjari se uplaše, da ne bi novine probudile hrv. 
narod iz sna. Zato je Gajeva molbenica ostala neri- 
ješena 2 godine. Ali odvažni Gaj podje do kralja, 
te ga osobno zamoli za dozvolu. Kralj odgovori : 
„Kad novine imaju Magjari, zašto ih ne bi mogli 
imati i Hrvati?" Gaj dobije dozvolu, da osim „Da- 
nice" izdaje i „Novine Horvatske". Prvi broj „No- 
vina" ugleda svjetlo 6. siječnja 1835., a prvi broj 
„Danice" 10. siječnja. Time započe preporod hrv. 
knjige i društva hrvatskoga, 

163. Ferdinand V. Kralj Franjo II. umre 2. 
ožujka 1835. Naslijedi ga njegov sin Ferdinand V. 




$24 Od jostpa ti. do Franje Josipa t. 

Još je uvijek trajao ug.-hrv. sabor u Požunu. Ondje 
se upravo raspravljalo o magj. jeziku. Magjari 
su tražili, neka se u hrv. gimnazije, filozofiju i aka- 
demiju uvede magj. jezik kao „nastavni". Sve hrv. 
oblasti moraju uredovati magj. jezikom. Činovnicima 
se daje rok od lO godina, da nauče magj. jezik. Hr- 
vati su protiv toga prijedloga odlučno prosvjedovali. 
Ipak dolnja kuća prihvati prijedlog i pošalje ga na 
odobrenje gornjoj kući. Ovdje se upru hrv. velikaši, 
te prijedlog bude zabačen. No dolnja ga kuća pod- 
nese još triput. Napokon popuste velikaši i prijedlog 
ode kralju na sankciju. U srpnju g. 1835. sazove ban 
hrv. nuncije i zastupnike u Požunu na konferenciju. 
Hrvati predstavkom zamole kralja, neka ih zaštiti od 
magj. nasilja. I pravedni kralj zbilja odbije zaključak 
zajedničkog sabora. Odsada su Hrvati u kralju gle- 
dali svoga branitelja. 

Zajednički je sabor u Požunu potrajao do 2. 
svibnja 1836. Dotle su trajale i navale magj. zastup- 
nika na hrv. prava. Kroz 3 vijeka bore se Hrvati 
složno s Magjarima protiv politike bečkoga dvora. 
Sada pak moraju Hrvati u Beču tražiti pomoći, da 
se obrane od prijašnjih saveznika svojih. Radi toga 
ih Magjari već sada smatrahu dvorskim slugama. 
Hrv. staleži dodju 4. kolovoza 1836. u Zagreb na sa- 
bor. Ovdje im hrv. nunciji predadu izvješće o svome 
radu na zajedničkom saboru. Izvješće svršava rije- 
čima: „Ovako boravismo kroz 3 godine u tužnom 
položaju medju onima, koji mrze naš narod". Staleži 
odobre rad svojih nuncija; kralju pak zahvale, što 
je hrv. prava razjasnio i potvrdio. 

Hrvati su osjećali, da će se magj. navale nasta- 
viti. Zato počnu sebi tražiti saveznike. A gdje će ih 
naći, ako ne kod najbliže braće : Slovenaca, Si*ba i 
Bugara? Tako se rodila jugoslavenska ideja. Trebalo 



J 



Od Josipa II. do Franje Josipa I. 



5^5 



je samo naći ime, koje će biti zajedničko za sve 
južne Slavene. Gaj i njegovi prijatelji vjerovahu, 
da su južni Slaveni potomci Ilira. Još se nije zabo- 
ravilo na Iliriju, koju je g. 1809. djelomice uskrisio 
Napoleon. U svome proglasu kaže Gaj, da se pod 
Ilirijom razumijevaju : „Koruška, Gorica, Istra, Kranj- 
ska, Štajerska, Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Du- 
brovnik, Bosna, Crnagora, Hercegovina, Srbija, Bu- 
garska i dolnja Ugarska". Zato se „Danica** od g. 
1836. zove „Ilirska Danica", a književnici se potpi- 
suju : „Hir iz Hrvatske" (odnosno Dalmacije, Slavo- 
nije, Štajerske i t. d.). Naši preporoditelji napuštaju 
kajkavštinu, pa god. 1836. za književni jezik uzimaju 
štokavštinu, kojom govori veći dio „Ilira". Osjećali 
su potrebu, da se „ilirski jezik" točno ispita. Zato hrv. 
sabor na Gajevu molbu g. 1836. stvori zak. čl. 15-, 
kojim se osniva „društvo za uzgajanje prosvjete na 
narodnom jeziku". To bi imalo biti „učeno društvo" ^ 
neka vrst akademije. Magjari Izradiše, da kralj nije 
toga zaključka potvrdio, premda su pokroviteljstvo 
društva primili ban Vlašić i biskup Alagović. Nato 
stanu Ilirci osnivati u Varaždinu, Karlovcu, Križev- 
cima i Zagrebu narodne čitaonice, za koje nije 
trebalo tražiti potvrde izvan Hrvatske. Pod okriljem 
grofa J. Draškovića postade zagrebačka čitaonica 
ognjištem Iliraca. Ona osnuje g. 1840. narodno ka- 
zalište, god. 1 84 1, gospodarsko društvo, a god. 1842. 
„Maticu Ilirsku". Uz to je čitaonica izdavala novine 
i knjige, uredila ilirsku knjižaru, podigla „Narodni 
dom" i polit, „ilirski klub", a udarila zametak narod* 
nog muzeja. Sve su to bedemi, što ih podigoše Ilirci, 
da se lakše othrvaju magj. premoći. Ilirci znatno 
promijeniše i društvene prilike. Oblačili bi narodnu 
surku, a na glavi nosili crvenkapu ; na kapi bijaše 
grb u prilici polumjeseca i zvijezde, jer se to srna- 




5^6 Od Josipa TI. do Franje Josipa I. 

tralo grbom stare Ilirije. U društvu su Ilirci govorili 
samo hrv. jezikom, a pjevali Ilirske davorije. 

Nove magj. navale započeše 2. lipnja 1839., 
kad se u Požunu sastao zajednički ug.-hrv. sabor. 
Prije toga je zagr. biskup Juraj Haulik 21. svibnja 
otvorio hrv. sabor, da se izaberu nunciii i da im se 
dadu instrukcije. Andrija Marković, Aleksander Do- 
minić i Herman Bužan odu kao hrv. nunciji u Požun. 
Ondje predlože Magjari, neka se raspiše jednaki po- 
rez za sve zemlje krune ugarske. Hrvati sretno obrane 
zak cl. 59. od god. 1790., po kome se za Hrvatsku 
odredjujtf porez napose, jer hrv. rasporezivanje nije 
nikada bilo jednako s ugarskim. Bilo je opet borbe 
i za Slavoniju. Ali najveća se borba razvije, kad su 
Magjari predložili, neka se magj. jezik uvede u hrv. 
urede, vojsku i u crkvu, a u školama neka bude 
upravo nastavni jezik. Uzalud su hrv. nunciji prosvje- 
dovali ; prijedlog prihvati dolnja i gornja kuća. No 
sad se dignu Hrvati izvan sabora. Županijske skup- 
štine šalju kralju predstavke, u kojima ga mole, neka 
ne prihvati zaključak zajed. sabora. I bolesni ban 
Vlašić upravi kralju 21. siječnja 1840. predstavku 
protiv magj. jezika, koji daje Hrvatima „posve tudj**. 
I doista se kralj 5. svibnja 1840. odazove želji na- 
roda hrvatskog, te odbije magj. jezik. — Zajednički 
sabor bude 13. svibnja 1840. zaključen. Za nas je 
važan radi toga, što je kmetovima dozvolio, da se 
mogu otkupiti od podaničkih dužnosti, pa tako po- 
stati gospodari posjeda, koji su prije samo uživali. 
Ovaj zaključak potvrdi kralj 21, travnja 1840, 

Ban Vlašić umre 16. svibnja 1840. Namjesnikom 
banskim postade zagr, biskup Haulik. On već 10. ko- 
lovoza otvori hrv. sabor, koji primi izvješće hrv. nun- 
cija. Sabor se opet kralju zahvaljuje za obranu hrv. 
prava ; podjedno ga moli, neka dozvoli, da se u zagr. 



j 



Od Josipa ir. do Franje Josipa T. 527 

akademiju i u sve hrv. gimnazije uvede „narodni je- 
zik^ kao obligatan predmet. — Banom hrvatskim 
imenuje kralj 16. lipnja 1842. grofa Franju H a 1 1 c r a , 
koji se dade 18. listopada svečanim načinom uvesti 
u bansku čast. Haller bijaše pouzdanik Magjara. Tre- 
balo je satrti Ilirce, koji za se predobiše mladež i 
svećenstvo. Zato se još god. 1841. stvorila posebna 
y,hrvatsko-ugarska stranka", koja uze propagirati slogu 
Hrvata s Magjarima, a ne s južnim Slavenima. Na 
čelu te stranke stoje grofovi Nepomuk Erdedi i Alek- 
sander Drašković, pa turopoljski komeš Antun Josi- 
pović. Turopoljci postadoše najljući neprijatelji Ili- 
raca, jer ih ovi nadvladaše 31. svibnja 1842*. prigodom 
restauracije (obnove činovništva) zagrebačke županije. 
Haller postade vodjom ove t. zv. magjaronske stranke. 
Već II. siječnja 1843. zabrani kralj ilirsko ime za no- 
vine i „Danicu". Uz to je odsada magj. cenzura bud- 
nije pazila na tiskanje hrv. novina i knjiga. — Ipak 
nijesu Ilirci malaksali ni za čas. Kad se 2. svibnja 
1843. sastao hrv. sabor, predloži Ivan Kukuljević, 
neka se hrv. jezik uvede u sve urede i škole. Sam 
Kukuljević počne govoriti hrvatskim mjesto latinskim 
jezikom, pa zatraži, neka se uopće saborske rasprave 
vode na hrv. jeziku. Sabor ipak odluči, da se ima 
ostati kod staroga lat. jezika. Tako će se najlakše 
othrvati magj. jeziku. Ponovno se kralju šalje molba, 
neka hrv. jezik učini obligatnim predmetom u ško- 
lama. Pošto je kralj u Požun sazvao zajednički sabor, 
odu onamo hrv. nunciji : Herraan Bužan, Metel Ože- 
gović i Karlo Klobučarić. Nunciji su dobili uputu, 
neka ne pristanu na magj. jezik. No Magjari u Po- 
žunu ipak zaključe, da se u Slavoniji i Primorju mora 
za 6 godina početi uredovati magj. jezikom. Oblasti 
u Hrvatskoj imaju odmah sada primati magj. dopise, 
a za 8 godina moraju s ug. oblastima dopisivati 



n 




528 Od Josipa IT. do Franje Josipa I. 

niagj. jezikom. Na tome saboru izjaviše N. Erdedi i 
A. Josipović, da se smatraju Magjarima; oni su da- 
pače i govorili magjarski mjesto latinski. 

U Hrvatskoj se Haller dugo spremao, kako će 
Ilirce istisnuti iz zagr. županije. Restauraciju odredi 
za 29. srpnja 1845. Tom prigodom dade Haller na 
Markovu trgu pucati na Ilirce, pa ubije 13, a rani 
27 ljudi. Pomoću zavedenih Turopoljaca dodju ma- 
gjaroni u zagreb. županiji do vlasti, te — mimoišavši 
hrv. sabor — proglase zaključke zajed. sabora. Za- 
hvalno spominju Erdeda i Josipovića, koji su u zajed. 
saboru pomogli, da se u Hrvatsku uvede magj. jezik« 
Napose traže, neka se u škole uvede kajkavština 
mjesto štokavštine, te magj. pravopis mjesto Gajevog 
(ilirskog). Zagr. županija pozove druge hrv. županije, 
neka ju slijede. No sve županije odbiju ove nerodo- 
Ijubne prijedloge. Varaždinska županija dapače iz- 
radi, da je kralj svrgnuo velikog župana grofa Ne- 
pomuka Erdeda, premda su Erdedi bili od g. 1607. 
nasljedni varažd. župani. Erdeda naslijedi u časti ro- 
doljubni Mirko Lentulaj. 

Svaka je županija na hrv. sabor slala po 2 oda- 
slanika, koji su od žup. skupštine dobivali instrukcije, 
što da na saboru traže. Zagreb, županija izabere Jo- 
sipa Brigljevića i Kolomana Bedekovića. Ovi dovedu 
23. rujna 1845. u sabornicu seljačke plemiće iz Turo- 
polja, pa za njih zatraže pravo glasa. Magjaroni su 
očito htjeli, da pomoću Turopoljaca dobiju većinu u 
hrv. saboru. No za taj su manevar Ilirci doznali već 
prije, pa izrade u kralja otpis, kojim se pravo glasa 
priznaje samo banskim pozvanicima, te zastupnicima 
županija i gradova. Kad se taj otpis pročitao, ostave 
sabor Brigljević, Bedeković i Turopoljci. Sabor za- 
ključi, neka se radi magj. navala obnovi posebno 
hrv. namjesništvo, a u kr. dvorskoj kancelariji uredi 



Od Josipa II. do Franje Josipa I. 529 

posebni hrv. odsjek. Akademija se neka uzvisi na 
sveučilište. Uredjena je zaklada i zem. potpora za 
uzdržavanje narodnog kazališta. 

Haller se bojao osvete hrv. naroda. Zato odmah 
po svršetku hrv. sabora uzmakne iz Zagreba. Biskup 
Haulik postade opet banskim namjesnikom. Kralj 
dozvoli, da se hrv. jezik uvede kao obligatan pred- 
met u gimnazije i u akademiju, jer su to Hrvati 
ponovno zahtijevali. Magjari se uplaše, da kralj ne 
bi uredio i hrv. namjesništvo, kakvo je postojalo za 
Marije Terezije. Zato magj. županije na prijedlog 
Ljudevita Košuta šalju u Beč deputacije i adrese, u 
kojima traže, neka kralj uništi zaključke hrv. sabora, 
koji da nije bio zakonit, jer u njemu ne sudjelovahu 
Turopoljci i zagreb. županija. Drzovitu adresu pošalje 
i zagreb. županija. Kralj ju 13. veljače 1846. oštro 
ukori, jer da je „povrijedila kralju dužno štovanje". 
Tečajem g. 1846. zaoštrila se opreka izmedju magja- 
ronske i narodne (ilirske) stranke. Magjaroni su ne- 
prestano smišljali, kako da Hrvatsku ponize. Već im 
smeta i sam „naslov Njegovoga Veličanstva", koji je 
„tako sastavljen, kao da su Dalmacija, Hrvatska i 
Slavonija o s c b n e kraljevine" od Ugarske. Zato 
zagr. županija traži „neka se u kr. naslovu naročito 
izjavi, da su Dalm., Hrvatska i Slav. pokrajine, 
najčvršće sjedinjene s Ugarskom kraljevinom, 
t. j. da su sve ove zemlje samo jedna kraljevina". 

Magjaroni su jedva dočekali, kad je kralj god. 
1847. sazvao zajednički sabor u Požun. Prije toga 
imao se 20. listopada u Zagrebu sastati hrv. sabor. 
U tu svrhu sazivlju županije skupštine, da izaberu 
žup. zastupnike i da im dadu naputke, što će u hrv. 
saboru predlagati. Županije traže u napucima samo- 
stalnu hrv. vladu u Zagrebu, a hrv. kancelara u Beču ; 
neka se Dalmacija i Krajina pripoje Hrvatskoj, a a 

34 



530 Od Josipa II. do Franje Josipa L 




sve urede i škole uvede hrv. jezik kao službeni od- 
nosno nastavni. Sve se županije upravo natječu u ro* 
doljublju, osobito pak varaždinska. Samo z^^r. župa- 
nija ne će da bira zastupnike za hrv. sabor, jer da 
ga ne priznaje zakonitim, dok i Turopoljci ne dobiju 
pravo glasa u saboru. Sazvala se doduše zup. skup* 
ština, na kojoj turopoljski komcš počne govoriti ma- 
gjarski ; no ta skupština odluči zamoliti Magjarc, 
neka zagr. županiji dozvole, da bude poput slavonskih 
županija zastupana na zajedničkom saboru* — Ipak 
je hrv. sabor god. 1847. protekao veoma lijepo. Na 
prijedlog I. Kukuljevića zaključi sabor 23. listopada, 
neka se hrv. jezik uvede u škole i urede. 
Kao hrv. nunciji odu u Požun : Herman Bužan u gor- 
nju, a Metel Ožegović i Josip Bunjik u dolnju kuću. 
Sabor im nalaže, neka traže potvrdu onih želja, što 
ih izniješe prijašnji hrv. sabori. Naročito neka traže 
potvrdu prava hrv. kraljevine i zakoniti [laziv njezin. 
Od kralja mole, neka im za bana dade kojega nad- 
vojvodu. 

U Požunu je hrv. nuncije čekala tcska borba. 
Zagr. županija uloži utok proti valjanosti izbora nun* 
čija, jer da ih nije birao zakoniti sabor. Na prijed- 
log Antuna Josipovića kao zastupnika Turopoljaca 
izabere zajed. sabor poseban odbor, koji čc pretresti 
t. ZV. „hrvatske smutnje". Duša toga odbora bijaše 
Lj. Košut. On htjede hrv. nuncije dovesti pred svoj 
sud kao optuženike. Ali nunciji svečano prosvjedo- 
vahu proti tomu nasilju. Ipak su bili posve nemoćni, 
kad je na red došla „osnova zakona o magiarskom 
jeziku i narodnosti". Tu se više i ne govori o Slavo- 
niji, već jedino o „županijama požeškoj, vlrovitičko| 
i srijemskoj", koje (po §. 5.) moraju za 6 godina ure- 
dovati na magj. jeziku. Od Hrvatske se kida t „ug. 
Primorje", gdje se (po §. 4.) uz magjarskl smije ure- 



d 



Od Josipa II. do Franje Josipa I. 53 1 

dovati i talijanski, ali nipošto latinski ili hrvatski. 
Mjesto kraljevine Hrvatske spominje osnova (§. 8.) 
„združene strane" (partes adnexae). One se i nadalje 
smiju kod kuće služiti lat. jezikom; no (po §. 9.) „u 
svim javnim (dakle i pučkim) školama ima se magj. 
jezik redovito predavati". U Hrvatskoj se (po §. 6.) 
ukida stari grb i narodne boje, a uvodi : magj. grb i 
boje, te pečat i novci s magj. natpisom. Uzalud je 
rodoljubni i učeni Ožegović ustajao, da obrani hrv. 
prava. Ožegovića podupirahu slavonski zastupnici. S 
Magjarima je držao samo Josipović, koji je zajedno 
s Košutom u navalama na Hrvate prekoračio sve gra- 
nice pristojnosti. Košut dapače izjavi, da hrv. naroda 
ne priznaje, jer da pod ug. krunom živu samo Magjari. 

164. Pokret u Hrvatskoj g. 1848. Još je ras- 
pravljao zajednički sabor, kad li 24. veljače 1848. 
bukne revolucija u Parizu, Revolucija odjekne u ve- 
ćem dijelu Evrope. Odziva nadje i u Požunu. U 68. 
saborskoj sjednici 3. ožujka predloži Košut, neka se 
od kralja traži: i.) odgovorno ugarsko ministarstvo 
(mjesto ug. namjesništva), 2.) narodna vojska i 3.) 
da se svake godine u Pešti sastaje sabor, u kome 
će sjedjeti zastupnici puka. Prije nego li je gornja 
kuća prihvatila Košutov prijedlog, bukne (13. ožujka) 
revolucija u Beču. Svemožni ministar Metternich po- 
bjegne iz Beča; kralj pak obeća ustav (14. ož.), do- 
zvoli narodnu vojsku, ukine cenzuru i proglasi slo- 
bodu štampe (15. ož.), a političkim prestupnicima po- 
dijeli amnestiju (17. ožujka). Sjajna deputacija ma- 
gjarska dodje 16. ožujka u Beč s adresom požunskog 
sabora. Magjari prisile kralja, da u i sat poslije po- 
noći